1              Poslovni broj: 12 Gž-330/2022-3

Poslovni broj: 12 Gž-330/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: ..., iz Z., protiv tuženika I. M., OIB: ..., iz D., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz S. B., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj P-506/2021-7 od 23. studenoga 2021., dana 27. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj P-506/2021-7 od 23. studenoga 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

             

1. Pobijanom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime nepripadne isplate doplatka za djecu isplati iznos od 30.073,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom opisanom u toj toč. izreke kao i naknadi parnični trošak u roku od 15 dana. Toč. II izreke iste presude utvrđeno je da je tužitelj po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.

 

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu tuženika i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijanu presudu na način da "odbije tužbu i tužbeni zahtjev" i obveže tuženika (ispravno tužitelja) na naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je uvidom u presudu o razvodu braka u predmetu broj P Ob-210/2015 od 29. lipnja 2016. pravomoćne 26. srpnja 2016. utvrđeno da je mlljt. F. M. povjerena na čuvanje i odgoj majci dok su mlljt. M. M.1 i mlljt. M. M.2 povjereni na čuvanje i odgoj tuženiku, a o toj činjenici je tuženik obavijestio tužitelja 29. srpnja 2019. zbog čega je tužitelj donio rješenje od 13. studenoga 2019. kojim je određeno da tuženiku prestaje pravo na primanje dječjeg doplatka za mlljt. F. M. od 30. lipnja 2016. i utvrđuje pravo na doplatak za djecu mlljt. M. M.1 i mlljt. M. M.2 od 1. srpnja 2016. Tuženik je nakon razvoda braka nastavio primati dječji doplatak za troje djece iako mu je bilo povjereno dvoje djece, a mlljt. F. M. bila je povjerena majci, time da je tuženik dobivao i dodatak od 500,00 kn mjesečno koje se dobiva za treće i četvrto dijete. Obzirom da je tužba podnesena 22. rujna 2021., a potraživanje proizlazi iz rješenja tužitelja od 19. studenoga 2019. prvostupanjski sud je ocijenio da prigovor zastare nije osnovan. Citirajući odredbe Zakona o doplatku za djecu (Narodne novine broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18) prvostupanjski sud iznosi odredbe relevantne za ostvarivanje prava na doplatak za djecu kao i obvezu korisnika doplatka da nadležnoj jedinici tužitelja prijavi svaku promjenu u tijeku godine radi koje je došlo do promjene u ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava na doplatak za djecu ili izmjenu svote doplatka za djecu u roku od 15 dana od nastale promjene pa je na temelju čl. 34. Zakona o doplatku za djecu obvezao tuženika kao korisnika doplatka za djecu da tužitelju naknadi štetu koja je nastala zbog nepripadne i nepravilne isplate doplatka za mlljt. F. M. kao i dodatak za treće dijete.

 

6. U žalbi tuženik prigovara da sud nije utvrdio materijalnu istinu te da je na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U bitnome smatra da tužitelj nije dostavio dokaz o visini svog potraživanja navodeći da je obračun načinjen isključivo od strane tužitelja bez razmatranja visine potraživanja od strane suda. Iznosi da je zbog promjene prebivališta mlljt. F. M. od 9. rujna 2019. zatražio promjenu statusa, a ne na temelju presude o razvodu braka. Ističe da je dokazni postupak nepotpun jer tuženik nije ispitan na okolnosti da je radi međusobnih obveza uzdržavanja dogovorio s bivšom suprugom da doplatak za dijete mlljt. F. M. prima on kako bivši supružnici ne bi međusobno vršili nepotrebne transakcije. Tuženik smatra da su na temelju čl. 3. Zakona o doplatku za djecu on i bivša supruga imali ovlasti dogovoriti tko će od njih primati doplatak za djecu.

 

7. Odredbom čl. 34. Zakona o doplatku za djecu propisano je da je korisnik doplatka za djecu dužan Zavodu nadoknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate doplatka 1. ako ostvari doplatak za djecu na koji nema pravo ili ga ostvari u višoj svoti nego što mu pripada na temelju neistinitih i netočnih podataka za koje je znao ili je morao znati da su neistiniti i netočni, 2. ako u određenom roku ne prijavi promjene koje uzrokuju gubitak prava na doplatak za djecu ili utječu na visinu doplatka, a znao je ili je morao znati za te promjene, 3. ako mu je isplaćen doplatak na koji nije imao pravo prema rješenju ili je doplatak isplaćen u većoj svoti od svote određene u rješenju kojim je utvrđeno pravo i svota doplatka.

 

7.1. Slijedom navedene odredbe tužitelj je ovlašten potraživati naknadu štete od korisnika koji je znao ili je morao znati za promjene koje uzrokuju gubitak prava na doplatak za djecu ili utječu na visinu doplatka, a isto nije prijavio tužitelju u propisanom roku. Sama prava i obveze korisnika doplatka za djecu propisani su Zakonom o doplatku za djecu koji propisuje uvjete za stjecanje tog prava i postupak utvrđenja istoga, a koji (upravni) postupak se vodi pred tijelima tužitelja u kojima se donosi rješenje.

 

8. Razmatranjem sadržaja spisa razvidno je da je tuženiku 19. travnja 2016. rješenjem tužitelja priznato pravo na doplatak za troje djece u ukupnoj svoti od 1.248,35 kn mjesečno, ali presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P Ob-210/2015-17 od 29. lipnja 2016. određeno je da se mlljt. F. M. povjerava na čuvanje i odgoj majci dok se mlljt. M. M.2 i mlljt. M. M.1 povjeravaju na čuvanje i odgoj tuženiku, što znači da je pravomoćnošću te presude (26. srpnja 2016.) samo dvoje djece tuženika ostalo živjeti s njim dok je mlljt. F. M. povjerena na čuvanje i odgoj majci koja je odselila iz obiteljske kuće u D. u stan u N. G.. Tuženik je obavijestio tužitelja o navedenoj promjeni 29. srpnja 2019. te je tužitelj (Područni ured u S. B.) donio rješenje Klasa: UP/I 143-02/19-01, Urbroj: 341-16-05/3-19-18887 od 13. studenoga 2019.  kojim tuženiku prestaje pravo na doplatak za mlljt. F. M. s danom 30. lipnja 2016. i određuje se iznos doplatka za djecu s kojima tuženik živi počevši od 1. srpnja 2016., a žalba tuženika protiv tog rješenja je odbijena rješenjem tužitelja (Središnje službe) Klasa: UP/II 143-02/19-01, Urbroj: 341-99-05/3-19-009787 od 27. siječnja 2020. Osim toga, tužitelj je poništio i rješenja koja su donesena u 2017., 2018. i 2019. u pogledu ostvarivanja prava tuženika na doplatak za djecu te su istim rješenjima određeni mjesečni iznosi doplatka za dvoje djece koje je povjereno na čuvanje i odgoj tuženiku za te godine. Tuženik je protiv svih tih rješenja izjavio žalbe koje su odbijene (listovi 13-35 spisa).

 

8.1. Slijedom navedenoga, tužitelj je na ime naknade štete iz čl. 34. toč. 2. Zakona o doplatku za djecu zatražio te mu je dosuđena razlika iznosa dječjeg doplatka isplaćenih tuženiku za razdoblje od srpnja 2016. do lipnja 2019. i pripadajućeg dječjeg doplatka na koji tuženik ima pravo na temelju pravomoćnih rješenja tužitelja donesenih nakon što je isti obaviješten o promjeni, konkretno da mlljt. F. M. ne živi u kućanstvu tuženika, za isto razdoblje.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu iz žalbenih razloga na koje upućuje tuženik u žalbi kao i u pogledu zakonskih žalbenih razloga na koje sud na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da navedene povrede nisu ostvarene, a prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđen činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 34. toč. 2. Zakona o doplatku na djecu.

 

10. U odnosu na žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio materijalnu istinu treba naglasiti da za razliku od ranije odredbe čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01) po kojoj je sud bio dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva te ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje, odnosno prema kojem se primjenjivalo načelo traženja materijalne istine, izmjenama navedenog članka Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 117/03) s primjenom od 1. prosinca 2003. uvedeno je načelo stranačke istine prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Stoga ni navodi tuženika u tom smislu nisu osnovani.

 

11. Što se tiče prigovora tuženika na visinu tužbenog zahtjeva, valja navesti da tuženik u tijeku postupka, konkretno niti u odgovoru na tužbu niti na raspravama nije prigovarao visini, nego dovodi u pitanje visinu tek u žalbi, a sukladno čl. 352. st. 2. ZPP-a stranka ne može iznositi nove prigovore koje nije isticala tijekom postupka.

 

12. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje time što nije saslušao tuženika. Naime, prvostupanjski sud je sukladno čl. 268. st. 3. ZPP-a u pozivu za ročište održano 22. listopada 2021. (list 47 spisa) upozorio tuženika da će se provoditi dokaz saslušanjem istog, ali tuženik tom ročištu nije prisustvovao niti je opravdao svoj nedolazak pa prvostupanjski sud sukladno čl. 265. st. 2. ZPP-a nije izveo dokaz saslušanja tuženika. Osim toga treba spomenuti da su okolnosti na koje je tuženik predlagao svoje saslušanje relevantne za upravni postupak koji se vodio pred tijelima tuženika radi utvrđivanja prava tuženika kao korisnika doplatka za djecu, ali irelevantne za ovaj postupak u kojem se utvrđuje samo jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 34. Zakona o doplatku za djecu, a koje činjenice su dovoljno utvrđene.

 

13. Točno tuženik navodi da je čl. 3. st. 4. Zakonom o doplatku za djecu propisano da ako oba bračna druga mogu ostvariti pravo na doplatak za djecu, dužni su se sporazumjeti koji od njih će to pravo ostvariti, ali imajući u vidu da pravo na dječji doplatak stječe korisnik koji živi u kućanstvu s djetetom (čl. 16. toč. 2. Zakona o doplatku za djecu), i da je sukladno čl. 3. st. 2. Zakona o doplatku za djecu doplatak za djecu osobno pravo korisnika koje se ne može prenositi na drugu osobu, to se roditelji mogu sporazumjeti o ostvarivanju tog prava samo ako oba roditelja žive s djetetom. U konkretnom slučaju, činjenica da je mlljt. F. M. živjela s majkom, odvojeno od tuženika, mogla je utjecati na eventualno stjecanje prava na dječji doplatak od strane majke, ali obzirom da je pravo osobno i neprenosivo ista nije ovlaštena prenositi to svoje pravo.

 

14. Obzirom da je nesporno utvrđeno da je tuženik primao nepripadne isplate s osnove dječjeg doplatka kao posljedica neprijavljivanja da mlljt. F. M. ne živi u kućanstvu s njim, a što je tužitelju uzrokovalo štetu, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 34. toč. 2. Zakona o doplatku za djecu naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.073,38 kn, a što nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi pobijanu presudu.

16. Imajući u vidu da je žalba tuženika neosnovana, odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 27. rujna 2023.