Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-428/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Zvonimiru Biškupu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljene CŽ, zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnog djela sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz čl. 315.a st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) broj: KO-DO-336/2025-1 od 10. rujna 2025., nakon rasprave održane 9. i 22. listopada 2025., potonjeg dana u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu RŽ, okrivljene CŽ, njezine braniteljice Željke Mance, odvjetnice u Varaždinu, i supruga okrivljenice UŽ, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08),

u t v r đ u j e  s e

da je

okrivljena CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer C i ŽŽ, rođ. R, rođena **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka BiH i Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, domaćica, nezaposlena, udana, majka troje djece, bez nekretnina i pokretnina, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana,

dana 06. srpnja 2025., između 22,30 i 23,00 sata, u kući na adresi [adresa], uslijed teže duševne smetnje – shizoaktivnog poremećaja maničnog tipa, zbog čega nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojom voljom, u nakani da onemogući liječnicu TŽ, koja je zajedno s drugim djelatnicima hitne pomoći – medicinskom sestrom FŽ i vozačem ČŽ, došla povodom dojave o pogoršanju njenog psihičkog stanja, da postupa prema njoj odnosno da joj da injekciju s lijekovima, prvo ispred sebe vodoravno mahala kuhinjskim nožem dužine oštrice 19 cm, tom prilikom usmjerenog prema liječnici TŽ, a zatim predmetni nož bacila u smjeru TŽ, koji nož samo pukom srećom ni je istu pogodio, nakon čega je svladana te su djelatnici hitne medicinske pomoći nastavili s postupanjem,

dakle, u neubrojivom stanju, u cilju sprječavanja doktora medicine u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao javne službe, silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu poduzela radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema zdravstvenom radniku, pri čemu je upotrijebljeno opasno oružje te su djelom dovedeni u opasnost život i tijelo doktora medicine,

čime je u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju, opisano u čl. 315.a st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, broj: 76/14 – dalje: ZZODS), određuje se psihijatrijsko liječenje okrivljene CŽ na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Upozorava se okrivljenica da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

III. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci, kao i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podiglo je protiv okrivljene CŽ u uvodu navedenu optužnicu zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnog djela sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz čl. 315.a st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11, uz prijedlog za određivanje prisilnog smještaja okrivljenice u psihijatrijsku ustanovu.

2. Očitujući se na raspravi na optužbu, sukladno čl. 552. st. 3. ZKP/08, okrivljenica– za koju je na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić, dr. med., prethodno utvrđeno da je raspravno sposobna – izjavila je da je počinila protupravno djelo za koje ga se tereti optužbom, ali ne s namjerom da ikoga ozlijedi.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, službena zabilješka o postupanju policijskih službenika od 07. srpnja 2025., zapisnik o očevidu od 07. srpnja 2025., medicinska dokumentacija za CŽ, nalaz i mišljenje dr. med. spec. psihijatar Mirne Zagrajski-Brkić od 29. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju žrtve TŽ od 29. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje FŽ od 29. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka VŽ od 30. srpnja 2025., zapisnik ODO Varaždin o mišljenju stalne sudske vještakinje dr. med. Mirne Zagrajski Brkić glede psihičkog stanja okrivljenice na dan 09. rujna 2025., imenovana psihijatrijska vještakinja i dopunski je ispitana na raspravi 9. i 22. listopada 2025., na raspravi je ispitan kao svjedok suprug okrivljenice UŽ, uz suglasnost stranaka pročitana je medicinska dokumentacija okrivljenice zaprimljena iz Zatvorske bolnice u Zagrebu uz dopis iste od 10. listopada 2025. (str. 225-232), pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenicu, dok je na kraju dokaznog postupka ispitana okrivljenica, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njezina ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, njezina prvog ispitivanja od 15. srpnja 2025. te njezina prvog ispitivanja od 9. rujna 2025.

3.1. Druge dokaze sud nije provodio jer nalazi da je činjenično stanje u ovom predmetu utvrđeno u mjeri koja je dostatna za donošenje pravilne i zakonite odluke, time da stranke nisu imale ništa za primijetiti u odnosu na provedene dokaze, nisu imale primjedbi na provedeni dokazni postupak niti prijedloga za dopunu istog.

4. Okrivljenica je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka navela da ostaje kod ranije iznijetih obrana i da se sada super osjeća.

4.1. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenice CŽ navela je u bitnome da je nož na neki način odletio kada je ona nešto s njime radila, pri čemu da nije imala namjeru nikoga napasti, ali da je imala namjeru spriječiti postupanje medicinskog tima jer su je držali i vadili joj krv, a ona je već primila mnogo injekcija. U obrani danoj prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenice okrivljenica je u suštini negirala počinjenje djela za koje ju se sumnjiči, dok je ispitana sukladno čl. 550. st. 2. ZKP/08 u prisutnosti braniteljice i psihijatrijske vještakinje iskazala da se sjeća da su joj u večernjim satima u kući bili policijski službenici i medicinsko osoblje, da su isti postupali prema njoj i htjeli dalje postupati, što ona nije htjela, te da je ona u jednom trenutku uzela nož, ali ne kako bi nekog napala nego da uzme nešto za jesti, nakon čega je nešto radila s tim nožem po vazi, zbog čega je pukla drška noža, ali se ne sjeća se da bi nož bacila prema bilo kome.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su tempore criminis prema okrivljenoj CŽ, u kući u kojoj živi, postupali djelatnici hitne medicinske pomoći , da je okrivljenica imala u ruci kuhinjski nož dužine oštrice 19 cm te da je isti odbačen u smjeru liječnice TŽ, koji istu nije pogodio, nakon čega je okrivljenica savladana te je nastavljeno postupanje hitne medicinske pomoći. Osim toga, obrana posebno ne osporava da je okrivljenica tempore criminis bila u neubrojivom stanju, ali osporava da bi joj trebalo odrediti prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

6. Iz iskaza žrtve TŽ, kao svjedokinje, pročitanog na raspravi uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njezino neposredno ispitivanje i na koji one nisu stavile primjedbe, u bitnome proizlazi da je, nastavno na upućivanje njezina tima hitne medicinske pomoći na mjesto događaja, u inkriminirano vrijeme postupala prema okrivljenici, a kada je istoj rekla da joj mora dati injekciju, okrivljenica je isto odbila, skočila sa stolice i odjurila u kupaonicu, pritom vičući da ne želi da je se „bocka“, da bi ubrzo izletjela iz kupaonice i otrčala u kuhinju gdje je uzela nož kojim je prvo vodoravno mahala prema svjedokinji žrtvi i članovima njenog medicinskog tima, a zatim predmetni nož bacila u smjeru TŽ i članova tima, koji nož samo pukom srećom nije nikoga pogodio te se po udarcu razbio, odnosno, drška se odvojila od oštrice, negdje iza TŽ i članova njezina tima. Nakon toga okrivljenica je svladana te su djelatnici hitne medicinske pomoći nastavili s postupanjem na način da je medicinska sestra FŽ okrivljenici dala tri injekcije za smirenje te je okrivljenica uz asistenciju policije odvedena na Odjel psihijatrije Opće bolnice Varaždin.

7. Iz iskaza svjedoka LŽ i FŽ, pročitanih na raspravi uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njihovo neposredno ispitivanje i na koje one nisu stavile primjedbe, proizlazi opis inkriminiranog događaja u bitnome na jednak način kako je to opisala žrtva TŽ. Isti tako potvrđuju da su zajedno s liječnicom TŽ kao tim Hitne medicinske službe nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije 6. srpnja 2025. po dojavi krenuli u [adresa] gdje je, prema dojavi, došlo do pogoršanja psihičkog stanja ženske osobe. Ušavši u kuću zatekli su policijske službenike i okrivljenicu koja je, nakon što joj je liječnica rekla da joj mora dati injekciju, skočila sa stolice i odjurila u kupaonicu vičući, da bi nakon toga izletjela iz kupaonice, otrčala u kuhinju gdje je iz stakla izvadila kuhinjski nož kojim je počela mahati, da bi potom u jednom trenutku zamahnula nožem i bacila ga u njihovu smjeru. Nož je proletio pokraj glave svjedoka LŽ i negdje udario tako da se razbio na način da se drška odvojila od oštrice.

8. Iz zapisnika o očevidu od 7. srpnja 2025. proizlazi da je pronađena slomljena oštrica noža duljine 19 cm, a širine 3 cm, kao i ostavljena drška noža crne boje, dužine 14,5 cm, širine 3 cm, sa dijelom slomljene oštrice od 2 cm.

9. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 7. srpnja 2025. (str. 25) proizlazi da su policijski službenici 6. srpnja 2025. upućeni u mjesto [adresa] po dojavi DŽ da ima problema s majkom koja je psihička bolesnica te koja lupa po kući. Dolaskom na mjesto događaja u kući su zatečeni prijavitelj i okrivljenica. Zbog zaključka da je pogoršano psihičko stanje okrivljenice pozvana je ekipa Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije koja je pristigla na mjesto događaja, a nakon što je liječnica rekla da okrivljenici treba dati injekciju za smirenje okrivljenica je počela negodovati, digla se sa stolice i otišla u kupaonu, iz koje je ubrzo izašla govoreći da ne treba nikakve injekcije niti liječenje, da bi potom uzela kuhinjski nož i bacila ga u smjeru liječnice tako da je isti preletio pored liječnice i udario u zid. Nakon toga okrivljenici su dane tri injekcije za smirenje te je uz asistenciju policije ista prevezena u Opću bolnicu Varaždin.

10. Iz iskaza svjedoka UŽ, supruga okrivljenice, danog na raspravi 9. listopada 2025., u bitnome proizlazi da se okrivljenica psihički razboljela1989., od kada se liječila. Do 2023. uzimala je terapiju, no nije se liječila bolnički, a kada je bila na bolničkom liječenju liječila se po mjesec dana najmanje, u bolnici je provodila po 4 -5 tjedana. U lipnju ove godine sama je tražila da ju odveze u bolnicu, no nakon proteka tjedan dana tražila je da je iz iste otpuste. Nakon toga se ponovno obratila bolnici u Varaždinu da bi je naknadno ponovno iz iste otpustili. Dodao je da on vodi brigu o supruzi i sinu invalidu te da, kada je supruga dobro, nema bolje supruge niti majke, a istaknuo je i da se on nje ne boji te smatra da on i sin pored nje nisu ugroženi. Ona prema njemu nije bila posebno agresivna, mora ponekad razmišljati da joj ne kontrira, no ne osjeća posebnu ugroženost. Na pitanje psihijatrijske vještakinje odgovorio je da je njegova supruga ranije redovito koristila lijekove i mjesečnu injekciju, dok je u konačnici dodao da on svaki dan oko 16 sati odlazi na posao u Zagreb te mu je teško jer sada sina koji je invalid ostavlja samoga te se boji za njegovu sigurnost.

11. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica počinila protupravno djelo za koje je optužena.

12. Naime, iz iskaza svjedoka TŽ, FŽ i LŽ, kao članova tima hitne medicinske pomoći koji su u kuću u kojoj stanuje okrivljenica došli po dojavi njezina sina o problemima s majkom, proizlazi u bitnome međusobno istovjetan opis događaja prilikom tog uredovanja. Iskazi ovih svjedoka su jasni, dosljedni, logični, okolnosni i međusobno neproturječni, a osim toga potvrđeni službenom zabilješkom o postupanju policijskih službenika te ih kao takve sud prihvaća, cijeneći ih istinitima. Osim navedenog, radi se o svjedocima koji su kritične zgode uredovali kao službene osobe, ni na koji osoban način nisu povezani sa okrivljenicom, te su kao takvi nepristrani pa nema razloga za sumnju u njihovu vjerodostojnost, odnosno nema motivacije zbog koje bi se isti uslijed lažnog svjedočenja izlagati kaznenom progonu.

13. Prema iskazima ovih svjedoka, okrivljenica je, nakon što joj je liječnica TŽ rekla da joj mora dati injekciju, to odbila, skočila sa stolice i odjurila u kupaonicu, pritom vičući da ne želi da je se bocka, da bi ubrzo izletjela iz kupaonice i otrčala u kuhinju gdje je uzela nož kojim je prvo vodoravno mahala prema svjedokinji žrtvi i članovima njenog medicinskog tima, a zatim predmetni nož bacila u smjeru TŽ i članova tima, koji nož se po udarcu razbio tako da se drška odvojila od oštrice. Nakon toga okrivljenica je svladana te su djelatnici hitne medicinske pomoći nastavili s postupanjem na način da je medicinska sestra FŽ okrivljenici dala tri injekcije za smirenje te je okrivljenica uz asistenciju policije odvedena na Odjel psihijatrije Opće bolnice Varaždin.

14. Iskaze ovih svjedoka potkrepljuje, kako je navedeno, sadržaj službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 7. srpnja 2025., koji ničime nije doveden u pitanje te ga sud prihvaća, kao i zapisnik od očevidu od istog dana iz kojeg proizlazi da se kuhinjski nož dužine oštrice 19 cm slomio tako da je drška noža pronađena odvojena od njegove oštrice, što ukazuje na snagu kojom je okrivljenica isti bacila. Što se tiče obrane okrivljenice, istu sud prihvaća u dijelu u kojem ne spori da je kritične zgode baratala sa spornim nožem, kao i kada iskazuje da nije htjela daljnje postupanje djelatnika hitne medicinske pomoći prema njoj te kada navodi da je imala namjeru spriječiti postupanje medicinskog tima. S druge strane, sud ne prihvaća dio obrane okrivljenice kada ona iskazuje da je nož pukao kada je nešto s njime radila po vazi, jer je isto proturječno ranije obrazloženim dokazima, posebice prihvaćenim iskazima svjedoka i službenoj zabilješci o postupanju policijskih službenika.

15. Na temelju svega prethodno navedenog te provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze (materijalna dokumentacija sadržana u spisu pritom nije ni na koji način dovedena u pitanje te je sud cijeni vjerodostojnom), sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica, dana 06. srpnja 2025., između 22,30 i 23,00 sata, u kući na adresi [adresa], uslijed teže duševne smetnje – shizoaktivnog poremećaja maničnog tipa, zbog čega nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojom voljom, u nakani da onemogući liječnicu TŽ, koja je zajedno s drugim djelatnicima hitne pomoći – medicinskom sestrom FŽ i vozačem ČŽ, došla povodom dojave o pogoršanju njenog psihičkog stanja, da postupa prema njoj odnosno da joj da injekciju s lijekovima, prvo ispred sebe vodoravno mahala kuhinjskim nožem dužine oštrice 19 cm, tom prilikom usmjerenog prema liječnici TŽ, a zatim predmetni nož bacila u smjeru TŽ, koji nož samo pukom srećom nije istu pogodio, nakon čega je svladana te su djelatnici hitne medicinske pomoći nastavili s postupanjem.

15.1. Okrivljenica je pri tome, imajući u vidu njezino postupanje, postupala s izravnom namjerom odnosno s ciljem da doktora medicine spriječi u obavljanju zdravstvene djelatnosti, što proizlazi i iz jednog dijela njezina iskaza kada je navela da je imala namjeru spriječiti postupanje medicinskog tima, samo što je ista, tj. njezina svijest i volja, rezultat njezine duševne smetnje (što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku ove presude) zbog koje nije mogla ispravno rasuđivati i odlučivati, a zbog koje je, posljedično, isključena njezina sposobnost za krivnju, a što pak za svoju posljedicu ima nemogućnost izricanja kaznenopravne sankcije prema okrivljenici. Valja ovdje, a s obzirom na očitovanje okrivljenice koja je navela da je počinila protupravno djelo za koje se tereti optužbom, ali da nije postupala s namjerom da ikoga ozlijedi, reći da se okrivljenici niti ne stavlja na teret da je postupala s ciljem ozljeđivanja liječnice, već u nakani onemogućavanja iste da prema njoj postupa, a što je potvrđeno provedenim dokazima, dok su posljedično radnji okrivljenice dovedeni u opasnost život i tijelo liječnice.

16. Opisanim postupanjem okrivljenica je, stoga, u stanju neubrojivosti ostvarila zakonska obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju, opisano u čl. 315.a st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11.

17. Tijekom postupka je, u skladu s odredbom čl. 325. st. 3. ZKP/08, provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika.

17.1. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić od 29. srpnja 2025., proizlazi da je okrivljenica osoba kod koje su zadovoljeni kriteriji za dijagnozu F25.0 – shizoafektivni poremećaj maničnog tipa, kao i da je radi navedene teže duševne smetnje u vrijeme počinjenja djela koje joj se stavlja na teret bila neubrojiva, odnosno da nije bila u mogućnosti shvaćati vlastito postupanje niti vladati svojom voljom. Također se navodi da kod okrivljenice, zbog navedenih težih duševnih smetnji, postoji vjerojatnost počinjenja težeg kaznenog djela, zbog koje opasnosti joj je potrebno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, zatim da su zadovoljeni kriteriji za izricanje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi sukladno čl. 50.-53. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, dok da se u trenutku davanja tog nalaza i mišljenja ne predlaže liječenje okrivljenice na slobodi obzirom da isto ne predstavlja adekvatnu mjeru i nije dostatno za otklanjanje opasnosti za okolinu.

17.2. Iz dopune nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić dr. med., dane na zapisnik ODO u Varaždinu od 9. rujna 2025. (str. 158), proizlazi da vještakinja ostaje kod prethodno navedenog nalaza i mišljenja jer nema bitnih novih saznanja, a da do bitnijeg pogoršanja psihičkog stanja nije došlo zasigurno i zbog toga što se redovito primjenjuje terapija.

17.3. Dopunski ispitana na raspravi 9. listopada 2025. psihijatrijska vještakinja navela je da ostaje kod ranije danog nalaza i mišljenja jer da nema novih saznanja, da bi, po ispitivanju okrivljeničina suprug UŽ u svojstvu svjedoka, i pribavi medicinske dokumentacije o liječenju okrivljenice u Zatvorskoj bolnici, na raspravi 22. listopada 2025. imenovana vještakinja navela da je uvidom u medicinsku dokumentaciju Zatvorske bolnice u Zagrebu vidljivo da je CŽ primljena na bolničko liječenje 16. rujna ove godine, radi shizoafektivne psihoze, manični tip te da je primala od lijekova antipsihotik Risperidon, zatim Depakine Chrono i Normabel. Prilikom prijema na liječenje opisano je da je ispitanica u dužem monologu dekoncentrirana, bez znakova produktivne psihotične simptomatike, kognitivno mnestičke funkcije deteorirane po funkcionalnom modelu, što znači uslijed samog psihičkog poremećaja te se navodi da je bila površnog uvida u bolest, nekritična prema bolesti, svom ponašanju u bolesti te da je prihvatila liječenje. Prilikom pregleda prije ovog ročišta kod ispitanice nalazi u psihičkom statusu primjerenije afektivne reakcije, spontanost u govoru je adekvatnija, u mišljenju ne nalazi psihotičnih simptoma, organiziranog je mišljenja i ponašanja, dobrog uvida u svoje stanje i potrebu liječenja. Stoga je vještakinja zaključno iznijela prijedlog da je moguće za otklanjanje opasnosti uslijed opisane neubrojivosti radi psihičkih teškoća u daljnjem periodu, provoditi liječenje na slobodi prema čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

18. Nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić, sa svim njegovim dopunama, sud prihvaća. Isti je jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u njemu ne nalazi nikakvih nedostataka. Angažirana psihijatrijska vještakinja u cijelosti je, i to jasno i argumentirano, odgovorila na sva postavljena pitanja i izjasnila se o svim relevantnim okolnostima, ostajući kod prvotnog stava o neubrojivosti okrivljenice tempore criminis, uz izmjenu oko prijedloga glede liječenja okrivljenice u slučaju utvrđenja da je ista počinila protupravno djelo, stavljeno joj na teret, u stanju neubrojivosti. Vještakinja je pritom jasna, decidirana i argumentirana te je uzela u obzir sve relevantne okolnosti, iskaz okrivljeničina supruga (kojeg sud prihvaća u pogledu okolnosti o kojima je iskazivao glede okrivljenice i njihove obiteljske situacije, što nije dovedeno u pitanje provedenim dokazima niti osporeno od strane tužitelja), naknadno pribavljenu dokumentaciju i provedeni razgovor sa samom okrivljenicom, nakon čega je jasno elaborirala svoje mišljenje, te nema nikakvih razloga za sumnju u njezin nalaz kao ni dano mišljenje.

19. Prihvaćajući nalaz i mišljenje sudske psihijatrijske vještakinje, ispravnost koje nisu dovele u pitanje niti stranke koje su navele da na isti ne stavljaju nikakve primjedbe, a cijeneći vjerodostojnom i svu pročitanu medicinsku dokumentaciju, također neosporenu od strane stranaka, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena CŽ u vrijeme počinjenja protupravnog djela bila neubrojiva, jer zbog teže duševne smetnje (shizoafektivnog poremećaja, maničnog tipa) nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojom voljom.

20. Budući da neubrojiva osoba nije kriva te joj se ne može izreći kazna (čl. 24. st. 1. KZ/11), ovaj sud je, posljedično, na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 utvrdio da je okrivljenica u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju, opisano u čl. 315.a st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11.

21. Ujedno je, u skladu s odredbama čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 1. ZZODS, određeno psihijatrijsko liječenje okrivljenice na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju psihijatrijske vještakinje, sa određivanjem kojeg liječenja su se složile i same stranke, odnosno tužiteljica, braniteljica i okrivljenica. Okrivljenica je ujedno upozorena da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

21.1. Naime, prema odredbi čl. 51. st. 1. ZZODS, sud u kaznenom postupku odredit će psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe na slobodi u trajanju od šest mjeseci, ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njezino liječenje na slobodi. Ova odluka sadrži upozorenje neubrojivoj osobi da će biti pris ilno smještena u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu iz članka 53. stavka 4. ovoga Zakona ne započne liječenje na slobodi.

21.2. Iz naprijed izloženog vidljivo je da iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice, sagledanog u cjelini, proizlazi da je okrivljenica tempore criminis bila neubrojiva i to zbog ranije opisane teže duševne smetnje, kao i da postoji opasnost okrivljenice za okolinu odnosno vjerojatnost od počinjenja težeg kaznenog djela. Vještak inja je ujedno, valja ponoviti, obrazložila da je moguće za otklanjanje opasnosti uslijed opisane neubrojivosti radi psihičkih teškoća u daljnjem periodu provoditi liječenje na slobodi prema čl. 51. st. 2. ZZODS.

21.3. Ocjena je, stoga, ovog suda da je, s obzirom na sve navedeno, potrebno odrediti, na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 2. ZZODS, psihijatrijsko liječenje okrivljene CŽ na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uz upozorenje okrivljenici da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

22. Sukladno čl. 554. st. 1. ZKP/08, kojim je propisano da će se u "utvrđujućoj" presudi izreći da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci, kao i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Varaždinu 22. listopada 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-336/2025

2. Okrivljena CŽ, [adresa]

3. Braniteljica okrivljenice Željka Mance, odvjetnica u Varaždinu

4. Suprug okrivljenice UŽ, [adresa]

5. Oštećena TŽ, putem Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije