Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-696/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2) MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupa punomoćnik Radoslav Šunjić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8120/2021-11 od 14. prosinca 2022., 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8120/2021-11 od 14. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku FĆ isplatiti I-tužitelju VĆ i II- tužitelju MĆ iznos od 2.992,02 kn / 397,11 eur1 zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 2.413,61 kn od 5.10.2021. godine do isplate,

-na iznos od 578,41 kn od 29.12.2021. godine do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to svakom od tužitelja 1/2 dijela navedenog dosuđenog iznosa glavnice i zateznih kamata, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku FĆ isplatiti I-tužitelju VĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelju MĆ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.606,25 kn / 345,91 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. prosinca 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I-tužitelja VĆ i II-tužitelja MĆ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.".

2. Protiv te presude žali se tuženik bez određenog pozivanja na žalbene razloge iz članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati i "poništi potraživanje tužitelja".

3. Tužitelji su dostavili odgovor na žalbu u kojem predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, 397,11 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, pa se po odredbi članka 467. stavaka 1) i 3.) ZPP presuda može pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3) ZPP, a o žalbi odlučuje sudac pojedinac prvostupanjskog suda.

6. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a na neke druge konkretne povrede postupka žalitelj ne upućuje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 397,11 eura (2.992,02 kune), a koji iznos su tužitelji platili HEP-Toplinarstvo d.o.o. na ime duga koji je napravio tuženik.

8. Nije sporno kako su tužitelji suvlasnici u jednakim dijelovima stana u [adresa], te da na tom stanu tuženik ima pravo doživotnog stanovanja.

9. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, u provedenom postupku utvrdio:

- kako je tuženik plaćao sve troškove predmetnog stana do trenutka kada se iz istog svojevoljno odselio,

- kako tuženik nije obavijestio tužitelje da predmetni stan više ne koristi, niti im je vratio stan u posjed, a nije pravovremeno obavijestio ni HEP-Toplinarstvo d.o.o., niti je predmetni stan po dostavi obavijesti bilo moguće odmah isključiti iz sistema grijanja, što je dovelo do troškova koje su u konačnici snosili tužitelji.

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nije moguće preispitivati u žalbenom postupku u sporovima male vrijednosti, a slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezu tuženika utemeljio na odredbi članka 119. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u nastavku ZOO). Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

11. Naime, obveza tuženika kao ovlaštenika prava stanovanja u predmetnom stanu snositi troškove tog stana proizlazi iz članka 217. stavka 3. povezano sa člankom 205. stavkom 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25), pa tužitelji kao vlasnici predmetnog stana imaju pravo tražiti od tuženika da im nadoknadi učinjene troškove.

12. Zbog izloženih razloga, dakle, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, pa je po odredbi članka 368. stavka 2) ZPP presuđeno kao u izreci.

Split, 22. listopada 2025.

Sutkinja

Lucija Lasić