Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Ivana ZakmardijaDijankovečkog 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pn-67/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji tog suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u parničnom predmetu tužitelja ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Volić, odvjetniku u Garešnici, protiv tuženika Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, OIB:15782536975, zastupani po punomoćniku Massimu Činić, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DC - odvjetnički vježbenik kod odvjetnika Tihomira Volić u Garešnici i punomoćnika tuženika Massima Činić, odvjetnika u Zagrebu, 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975 da tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.618,14 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 22. listopada 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godina, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom da mu tuženik Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975, na ime naknade štete isplati razliku iznosa od 2.618,14 eur do 2.648,75 eur, odnosno sa zahtjevom za isplatu iznosa od 30,61 eur, kao neosnovan.

III Odbija se tužitelj ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom da mu tuženik Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975, naknadi zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 6. ožujka 2023. do 22. listopada 2025., kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975, da nadoknadi tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.870,88 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 22. listopada 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godina, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je naslovnom sudu 11. svibnja 2023. podnio tužbu u kojoj u bitnome ističe da je 12. srpnja 2022. godine oko 4,05 sati upravljao svojim osobnim automobilom, marke i tip Opel Astra, registarskih oznaka [registarska oznaka], na nenaseljenom dijelu DC- 26 iz smjera Garešnice prema [adresa]. Prolaskom oko 150 metara od table završetak mjesta ,,Garešnica" iz desnog putnog jarka u smjeru kretanja vozila, te iz lovišta kojim gospodari LD ,,Srnjak Garešnica, istrčala je divlja životinja-lisica kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela osobnog automobila oštećenika u lisicu. Povodom naprijed opisanog štetnog događaja odmah su izviješteni djelatnici PP Garešnica koji su izašli na lice mjesta. Tužitelj se prema uputi tuženika obratio Hrvatskom lovačkom savezu radi procjene štete te su djelatnici HLS-a izašli na teren, pregledali automobil tužitelja te sačinili izvid štete. Tužitelj je naknadno primio izvid štete, ali s istim nije bio zadovoljan pa je e-mailom od 29. srpnja 2022. ponovno pozvao HLS radi dopune izvida štete. U nastavku tužbe tužitelj je istakao kako se dopunski izvid štete nikada nije dogodio, te je stoga tužitelj bio primoran angažirati sudskog vještaka radi procjene štete. Na osobnom vozilu tužitelja uslijed događaja opisanog u točki I ove tužbe nastupila je imovinska šteta u iznosu od 2.648,75 eura / 19.956,97 kuna koju je utvrdio i stalni sudski vještak za cestovni promet dipl. ing. Mario Pažin. Tužitelj ističe kako se zbog istoga štetnog događaja obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom radi isplate naknade štete i to 06. ožujka 2023. te je zaprimio očitovanje od strane odvjetnice tuženika FC od dana 15. ožujka 2023. u kojem predlažu obraćanje Hrvatskom lovačkom savezu, a budući da je divljač tuženika odnosno navedenog lovačkog društva prouzrokovala štetni događaj, a i kako tuženik do dana pisanja predmetne tužbe nije poslao ponudu za mirno rješenje spora, tužitelj je naveo bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak. Zaključno je tužitelj predložio sudu da tuženika obveže na naknadu nastale mu imovinske štete u iznosu od 2.648,75 eur s pripadajućim zateznim kamatama te da tuženika obveže na naknadu troškova tužitelju, a koji troškovi su mu nastali vođenjem ovoga postupka, također s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U ostavljenom roku tuženik je pravovremeno podnio odgovor na tužbu i to 22. svibnja 2023., u kojem u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe kako iz tužbe nije vidljivo da li je tuženik do podnošenja tužbe tužitelju isplatio nesporni dio štete od 6.500,00 kn ili mu isti iznos nije isplatio. U nastavku svoga odgovora tuženik ističe kako je tužitelja uputio svojim dopisom od 15. ožujka 2023. da naknadu štete potražuje od Hrvatskog lovačkog saveza (dalje HLS), dok je istim dopisom tuženik svoju obvezu porekao. Dalje je tuženik istakao da je tužitelj ukoliko nije prihvatio procjenu štete i ponudu za izvansudsku nagodbu HLS-a bio u obvezi u slučaju da je bio izvršen popravak vozila u ovlaštenom ili kojem drugom servisu bio u obvezi HLS dostaviti dokaz o izvršenom plaćanju te bi u tom slučaju isti Savez tužitelju naknadio štetu sukladno izvidu štete na automobilu koji izvid se pri prijemu vozila u servis treba predati servisu s time da bi HLS zadržao pravo pregleda vozila i kontrolu popravljenog vozila, no isto tužitelj nije učinio već je o svom trošku angažirao sudskog vještaka za cestovni promet koji je štetu nastalu na vozilu tužitelja procijenio u iznosu od 2.648,75 eur, a koji iznos štete tužitelj i zahtjeva postavljenim tužbenim zahtjevom. Tuženik je je isto tako naveo kako tužitelj nema pravo na naknadu troškova za spomenutu procjenu štete jer ista procjena nije bila nužna za vođenje ovog postupka, a istu procjenu tuženik i ne priznaje. Pored navedenog tuženik osporava i svoju pasivnu legitimaciju navodeći kako područje na kojem je došlo do naleta automobila na divljač nije područje lovišta već je područje na kojem je zabranjeno ustanovljene lovišta slijedom čega je prema Zakonu o lovstvu Grad Garešnica bio u obvezi na dan štetnog događaja imati program zaštite divljači slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Zaključno je tuženik istakao kako osporava i osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u svrhu čega je predložio saslušanje svjedoka UC koji je predsjednik tuženika, predložio je da se od HLS-a pribavi spis o prijavi i izvidu predmetne štete te da se od Grada Garešnice zatraži program o zaštiti divljači koji je bio na snazi na dan štetnog događaja, kao i da se pribave podaci o policijskim službenicima koji su na dan štetnog događaja pristupili na mjesto štetnog događaja te da se isti saslušaju kao svjedoci u ovom postupku, a zaključno je predložio da se i od HLS-a zatraži podatak o zaključenoj polici osiguranja o odgovornosti u vrijeme štetnog događaja.

2.1. Kako je podneskom od 16. kolovoza 2023. sud obaviješten o promjeni punomoćnika tuženika te je umjesto prvotnog punomoćnika tuženika u postupku za tuženika opunomoćen drugi punomoćnik, novi punomoćnik je neovisno o već podnesenom odgovoru na tužbu podnio svoj odgovor na tužbu i to 16. kolovoza 2023. U svome odgovoru novi punomoćnik u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena je odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20). Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovo ovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. S tim u vezi tuženik je istakao da u vrijeme odnosno na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika/lovo ovlaštenika za nastalu štetu. Uz to, još se jednom osporava da bi šteta nastala na području lovišta tuženika. Tuženik je također istakao da je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa.

Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom, a sve sukladno članku 4. Zakona o lovstvu. Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. Tuženik pri navedenome napominje da je u takvim situacijama sudska praksa već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Tuženik se u nastavku poziva i na članak 1049. ZOO-a prema kojemu se odgovornosti oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom, a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile te se pritom poziva na odluku VsHGž2879/76 od 10.08.1977. Završno tuženik ističe da ukoliko tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Također, tuženik ističe kako je on u svome lovištu provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako tuženik npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovno gospodarskom osnovom i dr., a uz to naglašava kako tužitelj u tužbi ne označuje u čemu se konkretno sastoji ni eventualni propust tuženika. Nastavno, tuženik osporava u cijelosti i izričito se usprotivio korištenju „Procjene visine štete“ dipl. ing. Mario Pažin kao dokaza u ovome postupku budući da se radi o privatnom tj. „naručenom“ nalazu, a koji nije napravljen pred sudom u za to predviđenom izvanparničnom postupku osiguranja dokaza. Nastavno, tuženik je kao prilog odgovoru na tužbu dostavio Nalaz i mišljenje Nenada Villach Čeliković – DEKRA CROATIA d.o.o. te napravljeni izvid štete, a koji Nalaz je napravljen nakon pregleda vozila tužitelja 14.srpnja 2022., te se isti glede procijene štete na vozilu tužitelja u bitnome razlikuje od „Procjene visine štete“ dipl. ing. Mario Pažin. S tim u vezi, tuženik se nije usprotivio predloženom vještačenju visine štete no, predložio je da vještak, ukoliko sud rečeni dokazni prijedlog tužitelja usvoji, nalaz i mišljenje izradi i na temelju dostavljenog izvoda štete (DEKRA) i Nalaza i mišljenja (DEKRA). Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-3), procjena visina štete izrađena po dipl. ing. Mario Pažin (list 5-37), potvrda MUP-a oznake Klasa:21108/22-3/6365, urbroj:511-02-08-22-4 od 28. srpnja 2022., (list 38), obavijest HSLS od 28. srpnja 2022. (list 40), dopis tužitelja od 15. ožujka 2023. upućen HLS-u (list 4), prijedlog zahtjeva za mirno rješenje spora upućen od strane tužitelja tuženiku (list 42), prijava štete od strane tužitelja od 29. srpnja 2022. (list 44), izvid štete sastavljen po Mati Filipoviću 15. srpnja 2022. (list 45), podnesak tuženika od 22.05.23. (list 49 ), odgovor na tužbu tuženika od 22. svibnja 2023. (list 50-52), podnesak pun. tužitelja od 5. srpnja 2023. (list 58), podnesak pun. tuženika od 16. kolovoza 2023. (list 60-62), nalaz i mišljenje o šteti na vozilu tužitelja izrađen po Dekri 4. srpnja 2023. (list 63-69), zapisnik s ročišta održanog 13. rujna 2023. (list 72), cjelokupni spis PP Garešnica dostavljen 18. rujna 2023. (list 78-79), dopis HLS-a od 29. rujna 2023. (list 80), zapisnik s ročišta održanog 25. siječnja 2024. (list 83),

zapisnik ročišta održanog 11. travnja 2024. (list 84-87), dopis PP Garešnica od 28. siječnja 2025. s prilozima (list 97-99), zapisnik s ročišta održanog 12. veljače 2025. (list 101-102), foto dokumentacija dostavljena od strane PP Garešnica 24. ožujka 2025. (list 108-115), nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka Zlatka Toth od 11. srpnja 2025. (list 120-132), podnesak pun. tužitelja od 16. srpnja 2025. (list 138), podnesak pun. tuženika od 24. srpnja 2025. (list 139-145), podnesak pun. tužitelja od 22. rujan 2025. (list 148), zapisnik s ročišta održanog 1. listopada 2025. (list 149-152).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. U postupku nije sporno da je 12. srpnja 2022. oko 4:00 sata tužitelj upravljao svojim osobnim automobilom Opel Astra registracijskih oznaka [registarska oznaka], na naseljenom dijelu DC-26 iz mjesta Garešnice prema Hrastovcu te da je prelaskom oko 150 metara od table završetka mjesta Garešnica iz desnog putnog jarka u smjeru kretanja vozila istrčala divlja životinja-lisica kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela spomenutog osobnog vozila na naznačenu divljač. Nije sporno niti da su o istom štetnom događaju obaviješteni djelatnici PP Garešnica koji su izašli na lice mjesta te su o istome sastavili izvješće, potvrdu, skicu lica mjesta te su zabilježili fotografski lice mjesta štetnog događaja i njegove sudionike. Nadalje, nije sporno da je tužitelju u štetnom događaju na spomenutom osobnom automobilu nastala materijalna šteta, a nesporno je i da se sam štetni događaj odvio na dijelu dionice na kojoj je brzina kretanja vozila ograničena na 90 km/h.

6. Sporno je u ovom postupku tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja je nastala u štetnom događaju koju štetu je prouzročila divljač-lisica, odnosno sporna je pasivna legitimacija, a uz navedeno sporna su osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i da li je vozač brzinu kretanja u trenutku nastanka štetnog događaja prilagodio uvjetima na cesti, odnosno da li je svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja.

7. Iz procjene visine štete izrađene 24. kolovoza 2022. po dipl. ing. Mariu Pažin utvrđeno je kako je na predmetnom vozilu tužitelja uslijed štetnog događaja nastupila totalna šteta, a visina te štete utvrđena je u iznosu od 2.648,75 eur/19.956,97 kn, a ista je obračunata na način da je uzeto u obzir da je vrijednost vozila na dan štetnog događaja iznosila 32.684,43 kn, a vrijednost spašenih dijelova iznosila je 13.727,46 kn, dakle, visina nastale štete obračunata je na način da je od utvrđene vrijednosti vozila na dan nastanka štetnog događaja oduzet iznos vrijednosti spašenih dijelova.

7.1.Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Bjelovarsko- Bilogorske, Policijska postaja Garešnica, Klasa: 211-08/22-3/6365, Urudžbeni broj:

511-02-08-22-4, od 22. srpnja 2022. proizlazi da se 12. srpnja 2022. godine u 4:05 sati na cesti D26-naselje Stjepana Radića (D10/Ž3288) – DUBRAVA – ČAZMA – GAREŠNICA – DEŽANOVAC – DARUVAR (D5) GAREŠNICA (D45) – DRAUVAR (D5), općina Garešnica dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovao tužitelj svojim osobnim automobilom marke „Opel Astra“, registracijskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], vrsta M1, godina proizvodnje 2010., za koje vozilo prometna dozvola vrijedi do 11. svibnja 2023. na način da se na ravnom cestovnom potezu dogodila prometna nesreća sa materijalnom štetnom na način da je došlo do naleta opisanog vozila tužitelja na divlju životniju – lisicu. Nadalje, proizlazi kako je brzina kretanja na predmetnoj dionici ograničena na 90 km/h, regulirana prometnim znakom te da na tome dijelu ceste nema postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti". Nadalje, je utvrđeno iz predmetne potvrde da je tužitelj upravljao spomenutim osobnim automobilom kroz naseljeni do mjesta Garešnica i mjesta Hrastovac krećući se iz mjesta Garešnica u pravcu mjesta Hrastovac (sjever-jug) te je prelaskom oko 150 metara od završetka mjesta Garešnica iz desnog putnog jarka iz lovišta kojim gospodari Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica istrčala divlja životinja – lisica kojim prilikom je došlo do udara prednjeg dijela spomenutog automobila u istu lisicu, a pri naletu je na vozilu nastupila materijalna štete koja nestručnom procjenom policijskih službenika procijenjena na iznos od 7.000,00 kn, a lisica je uginula na mjestu štetnog događaja. Nadalje, utvrđeno je kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja u vozilu tužitelja bila i putnica GC koja nije zadobila tjelesne ozljede. Nadalje, proizlazi kako je na mjesto štetnog događaja izašao i predsjednik Lovačkog društva Garešnica IC.

U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba. Na vozilu su potvrdom utvrđena i oštećenja koje je zadobilo spomenuto vozilo i to oštećenje branika, ukrasne maske, desnog svijetla za maglu, nosača ventilatora klime.

Kod vozača ZC izvršeno je alko testiranje te je utvrđeno kako je kod istoga koncentracija alkohola bila 0,0 g/kg. Sud je kao vjerodostojnu prihvatio naznačenu ispravu, s tim da je dokaznu snagu iste cijenio dovodeći ju u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

7.2.Iz obavijesti HLS-a od 28. srpnja 2022. utvrđeno je da je procjenitelj iz DEKRA Croatia d.o.o., renomiranog međunarodnog subjekta za procjenu štete na vozilima obavio pregled vozila tužitelja te utvrdio oštećenja i izradio Izvid štete – zapisnik o izvidu štete na automobilu te prema tom izvidu štete, šteta na vozila tužitelja je procijenjena u iznosu od 6.500,00 kn.

7.3. Iz E-mail korespodencije između punomoćnika tužitelja i [adresa elektroničke pošte] od 29. srpnja 2022. proizlazi da se punomoćnik tužitelja obratio Hrvatskom lovačkom savezu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u kojemu kao bitno proizlazi da je punomoćnik tužitelja HLS-u naznačio da ponuđeni iznos od 6.500,00 kn nije dostatan da se vozilo oštećeno u štetnom događaju od 12. srpnja 2022. dovede u prvobitno stanje slijedom čega ustraje na svom zahtjevu isplate iznosa od 19.500,00 kn te moli da procjenitelj HLS-a odnosno procjenitelj Trgovačkog društva DEKRA Croatia uz prethodnu najavu na broj mobitela od stranke/tužitelja kako je to organizirano i prvi puta izađe u što je moguće kraćem roku na adresu tužitelja radi naknadnog izvida štete, a sve obzirom da u izvidu štete od 15. srpnja 2022. nisu uvršteni dijelovi koji su oštećeni u predmetnom štetnom događaju, a koji popis je dostavljen u prilogu predmetnog maila i on se u bitnome odnosi na prednju oblogu, rešet usisa zraka PR, prednji spojler D, far za maglu D, izolac pros motora, osjet vanj temper, a kako je to sadržano u zapisniku u izvidu štete na automobilu izrađeno po procjenitelju Mati Filipović 15. srpnja 2022. (list 45 spisa).

7.4. Iz nalaza i mišljenja o šteti na vozilu izrađenog po DEKRA Croatia d.o.o. od 4. srpnja 2023. utvrđeno je da je stalni sudski vještak Nenad Villach Čeliković pregledao vozilo tužitelja pobliže opisanog u točci 7. obrazloženja ove presude te da je kalkulacija oštećenja za predmetno vozilo utvrđena u iznosu od 9.918,66 kn bez uračunatog PDV-a.

7.5. Iz dopisa HLS-a od 29. rujna 2023. proizlazi kako HLS ne vodi niti je nadležan voditi evidenciju o granicama lovišta te o zakupnicima istih lovišta.

7.6. Iz dopisa Policijske postaje Garešnica Klasa:211-08/22-3/6365, Urbroj:511-02- 08-25-2 od 28. siječnja 2025. utvrđeno je da na području nenaseljenog dijela ceste DC-26, geografske širine 45.572251, geografska dužina 16.955216 nalazi se ribnjak, a koji se nalazi na državnom lovištu broj VII/21 Garešnica – uzgajalištu divljači koje graniči sa lovištem VII/302 Zobikovac Ilovski Lug s kojim gospodari LD "Srnjak" Garešnica iz čega proizlazi da je lisica na kolnik istrčala sa zelene površine koja se nalazi uz desni rub kolnika između kolnika i ribnjaka.

Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve naznačene isprave s time da je njihovu dokaznu snagu cijenio dovodeći ih u svezu s drugim u postupku provedenim dokazima i odredbama relevantnih zakona.

7.7. Iz foto dokumentacije očevida dostavljen Policijske postaje Garešnica Klasa:211- 08/22-3/6365, od 12. srpnja 2022. utvrđeno je da se 12. srpnja 2022. dogodio oko 4:05 sati na nenaseljenom dijelu mjesta Garešnica i mjesta Hrastovec štetni događaj u kojem je sudjelovao kao vozač osobnog automobila registracijskih oznaka [registarska oznaka], tužitelj iz ovog postupka kojim vozilom je naletio na divlju životinju lisicu koja je na mjestu događaja uginula, a i iz fotografija je vidljiv položaj o štetnom događaju oštećenog spomenutog osobnog vozila tužitelja fotografiran iz pravca sjevera, položaj uginule divljači i položaj fragmenata plastike otplate s osobnog vozila tužitelja te fotografija nastalih oštećenja na vozilu tužitelja te sama uginula divljač. Sud je kao vjerodostojne prihvatio naznačene fotografije ocjenjujući ih izrađenima stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke policijskih službenika koji su ih izradili odnosno zabilježili.

7.8. U svom iskazu danom na ročištu 25. siječnja 2024. svjedokinja koja je neposredno sudjelovala kao suvozač u štetnom događaju u bitnome je navela kako je 12. srpnja 2022. njen suprug odnosno tužitelj došao po nju na posao ujutro u 4:00 sati, bio je mrak i vozio ju kući dalje je istakla kako su se vozili u osobnom automobilu Opel Astra, a ona se nalazila na mjestu suvozača i kretali su se iz Garešnice u smjeru Hrastovca, i odmah na izlazu iz Garešnice pod brijegom osjetili su jak udarac i njen je suprug tada stao i vozilom se vratio natrag nekoliko metara no ne pamti koliko ali pamti da su izašli iz automobila i vidjeli su da su udarili lisicu. Svjedokinja je dalje opisala kako je kontaktirala policiju te su njeni policijski službenici izašli na lice mjesta, a ona im je dala izjavu te su oni obavili očevid nakon kojeg je ona otišla kući. Za lisicu je svjedokinja istakla kako ju ona i suprug nisu micali, kao što nisu mijenjali mjesto događaja od samog nastanaka štetnog događaja do dolaska policijskih službenika, osim što je njen suprug pomaknuo vozilo nekoliko metara unatrag nakon udara u lisicu. Svjedokinja je dalje istakla kako lisicu nije uočila prije udara, već je shvatila da je riječ o divljači odnosno lisici nakon što je izašla iz osobnog vozila, nakon udara u istu. Svjedokinja je istakla kako točno pamti lice mjesta događaja. Za osobno vozilo tužitelja svjedokinja je istakla da pamti da je nakon udarca vidjela da su s prednjeg dijela ispadali dijelovi i iscurila je nekakva tekućina. Isto tako svjedokinja pamti da su na lice mjesta došli neki lovci koji su rekli da se štetni događaj desio na granici lovačkih društava i da moraju zvati drugo lovačko društvo i misli da su oni zvali to drugo lovačko društvo, no ona nije bila prisutna kada su došli predstavnici tog drugog lovačkog društva na preuzimanje divljači. Svjedokinja je istakla kako ne pamti kojom je točno brzinom vozio njen suprug u trenutku nastanka štetnog događaja no misli da je riječ o brzini maksimalno 60 km/h. Zaključno je svjedokinja istakala kako nakon štetnog događaja vozilo tužitelja nije bilo u voznom stanju te ona i njen suprug s istim nisu mogli ići na more par dana nakon štetnog događaj, no isti su se vozilom dovezli do doma do mosta nakon štetnog događaja što im je rekao majstor te im je preporučio da ga više ne diraju, za vozilo je svjedokinja rekla da je tužitelj i nadalje vlasnik istog te da je nakon dva, tri mjeseca nakon štetnog događaja popravio to vozilo u servisu no ne pamti u kojem servisu i koliko je platio popravak jer o tome s njim nije razgovarala, no zna da je vozilo prešlo tehnički pregled nakon toga. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz naznačene svjedokinje ocijenivši ga životnim, logičnim i uvjerljivim, a posebno je ovaj sud imao u vidu da je iskaz svjedokinje u pretežnom dijelu suglasan s materijalnim dokazima sadržanima u spisu predmeta i to ponajprije zapisnikom s očevida sastavljenim od strane policijskih službenika PP Garešnica te u skladu s fotografijama dostavljenima u spis i sačinjenima na licu mjesta neposredno nakon štetnog događaja po istim policijskim službenicima, a posebno u dijelu gdje je svjedokinja opisala samu dinamiku štetnog događaja te posljedice štetnog događaja i to konkretno u odnosu na otpale dijelove osobnog vozila tužitelja i tekućinu koja je bila vidljiva ispod osobnog vozila njenoga supruga, a koje vozilo je sudjelovalo u štetnome događaju. Za naglasiti je da je njen iskaz u pogledu opisane dinamike štetnog događaja u cijelosti u suglasju s iskazom tužitelja iz ovoga postupka.

7.9. U svome iskazu danom na ročištu održanom 11. travnja 2024. svjedok IC u bitnome je istakao da je 12. srpnja 2022. iza 4:00 h bio pozvan kao predsjednik tuženika da izađe na lice mjesta na kojiem se odvio predmetni štetni događaj. Dalje je svjedok istakao kao je na lice mjesta i izašao i utvrdio je da se štetni događaj dogodio na mjestu koje se nalazi u okviru lovišta na kojem ne gospodari tuženik. Istakao je pritom kako se lovište tuženika preteže do granice koju predstavlja linija koja se nastavlja na zeleni znak koji označava granicu lovišta, a koja se tabla nalazi iza zadnje kuće u toj ulici na prometnici Garešnica-Hrastovac, a predmetna prometna nezgoda se dogodila 150 metara iza toga znaka. Svjedok je istako da na mjestu gdje sam sam štetni događaj odvio ne postoji lovište kojim bi gospodarilo neko lovačko društvo jer isto predstavlja ribnjake i dio uz ribnjake, a kojim gospodari Trgovačko društvo Orahovica. Dalje, je svjedok istakao da se prometna nezgoda dogodila na prometnici na području ribnjaka ali je on iz lovačke etike zbrinuo uginulu divljač. Za tuženika je istkao kako nikakvog procjenitelja nije slao na procjenu štete kod tužitelja jer on inače nije dužan procjenjivati štetu niti se njemu prijavljuje šteta, već se oštećenici direktno obraćaju LD-u, svjedok je istako kako nema saznanja da je na vozilu tužitelja vršena ikakva procjena štete. Za lice mjesta svjedok je istako da je na njemu vidio vozilo tužitelja nakon prometne nezgode, poslikao ga je mobitelom, a vozilo je bilo oštećeno i to prednji branik, donio dio i sa sigurnošću može reći da nije bilo nikakve lokve ulje ili rashladne tekućine ispod vozila na kolniku. No ne zna dali je lice mjesta fotografirala i policija i ne pamti da bi bila slična nezgoda na tom dijelu, no ne isključuje da bi iste nastale, no ističe da tuženik o istima nikada nije obavješten iako su one nastale. Za lisicu je rekao da ju je zbrinuo u šumi to znači da ju je pokupio i zakopao. Mjesto štetnog događaja svjedok je opisao i kao granicu lovišta između mjesta na kojem gospodari lovačko društvo Fazan Tomašnica i tuženik. I to na način da gledajući u pravcu Garešnica Hrastova na lijevu stranu od prometnice se nalazi lovište lovačkog društva Fazan Tomašnica, a s desne strane lovište kojim gospodari tuženik. Za konkretnu dionicu svjedok je istaknuo kako hrvatskim cestama nikada nije podnosio zahtjev zapostavljanje znaka "divljač na cesti" jer za to nije bilo potrebe. Za pristupio mjestu događaja na poziv policije ističe da su ga policijski službenici kontaktirali jer je on predsjednik tuženika i kao lovnik izlazi na mjesto događaja kod naleta automobila na divljač.

Sud je prihvatio iskaz naznačenog svjedoka u dijelu gdje isti opisuje da je zbrinuo uginulu divljač, no nije ga prihvatio u vidu razloga zbog kojih bi isti izvršio istu radnju iz razloga što sud njegov iskaz tu cijeni kao pristran, a sve obzirom da je naznačeni svjedok predsjednik tuženika, a samim time i zainteresirana osoba za ishod ovoga postupka. Naime, svjedok po stajalištu ovoga suda isti iskaz prilagodio, a sve kako bi izbjegao priznanje pasivne legitimacije. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu gdje isti navodi da sa sigurnošću može potvrditi da nakon štetnog događaja ispod vozila tužitelja nije bilo nikakve tekućine, a sve iz razloga što suprotno proizlazi iz materijalne i foto dokumentacije dostavljene u spis predmeta od strane policijske postaje Garešnica sadržane na listu od 108 do 114 s posebnim osvrtom na listu 114 fotografija oznake F7, kao i s lista 113 fotografija F6 iz kojih je jasno vidljivo da ispod u točci 7. obrazloženja ove presude opisanog vozila koje je sudjelovalo u štetnom događaju postoji vidljiv trag svježe tekućine za koju ovaj sud ne može sa sigurnošću utvrditi jer je riječ o vodi, ulju ili nečem trećem. Dakle, ovaj sud je stajališta da je iskaz svjedoka u tom dijelu nije istinit. Uz navedeno sud ne prihvaća navoda svjedoka u dijelu u kojem ističe kako ne postoji nadležnost tuženika na području na kojem je nastao štetni događaj, a obrazloženje o istome uslijedit će u nastavku ove presude.

7.10. Iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka dipl. ing. stroj. Zlatko Toth od 11. srpnja 2025. utvrđeno je da se u štetnom događaju vozilo tužitelja kretalo iz Garešnice u pravcu Hrastovca i pri naletu na stradalu divljač-lisicu se moglo kretati brzinom od oko 60 km/h, a na istoj dionici brzina kretanja vozila ograničena je na 90 km/h. Pri naletu je došlo do prvog kontakta između desnog dijela do sredine prednje strane vozila i tijela divljači. Oštećenja vozila se nalaze na donjem dijelu prednje strane što ukazuje se da se radilo o kontaktu s nižom divljači, dalje iz nalaza je utvrđeno da je do naleta na divljač došlo nakon prelaska za oko 150 metara od table završetka mjesta Garešnica odnosno po iskazu vozača 11,5 metara južnije od PTM , a vozilo se kretalo približno sredinom svoje prometne trake. U istom je nalazu kao uzrok nezgode utvrđeno istrčavanje divljači na kolnik i nalet na istu, a do naleta je došlo u fazi reakcije vozača kočenjem i kada još nije moglo doći do aktivacije kočionog sustava te je nalet na divljač bio neizbježan. U konkretnim okolnostima vozač vozila unatoč pravovremenoj reakciji kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanja naleta kočenjem, a sve iz razloga što bi vozač intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo do linije naleta i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 26,0 km/h, odnosno za sve veće brzine nalet je bio neizbježan. Popravak oštećenog vozila sukladno nalazu i mišljenju istoga vještaka nije ekonomski opravdan i nastalu štetu treba obračunati kao totalnu štetu. Vještak je tržišnu vrijednost neoštećenog vozila, a starog na dan nezgode s uključenim PDV-om procijenio na iznos od 4.400,23 eur, a vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosi 1.782,09 eur iz čega proizlazi da stvarna šteta na vozilu s uključenim PDV-om iznosi 2.618,14 eur.

7.11. Nastavno na primjedbe tuženika, na ročištu održanom 1. listopada 2025. saslušan je prometno-tehnički vještak Zlatko Toth koji se u svome očitovanju u bitnome očitovao na navode prigovora tuženika na način da je u istaknuo da je nalaz i mišljenje izradio prema podacima policije koja je bila na mjestu nezgode, a cijenio je kao istinit iskaz tužitelja u pogledu brzine kretanja osobnog vozila tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja, a sve budući da brzinu koju je naveo tužitelj podudarna je s oštećenjima koja su nastala na vozilu tužitelja nakon štetnog događaja. Za mjesto nezgode vještak je naveo da je policija izradila nakon štetnog događa skicu lista mjesta, a po kojoj je vozilo u konačnom položaju zatečeno na svojoj desnoj strani kolnika, a ispred kolnika odbačeno mrtvo tijelo lisice koje se također nalazilo na desnoj traci. Sukladno navedenom vještak je jasno i decidirano iskazao da je do naleta došlo upravo za na vozilo previđenoj desnoj traci kolnika. Po skici policije vještak je utvrdio položaj odbačene plastike za koju je utvrdio da se nalazila nakon štetnog događaja uz desni rub kolnika. Za vrijeme boravka divljači od trenutka izlaza ispod metalne ograde pa do mjesta naleta vještak je jasno istakao da je taj vremenski period kraći u odnosu na vrijeme potrebno za aktivaciju kočionog sustava vozila iz čega je vještak utvrdio da u trenutku naleta vozila na divljač nije bilo kočeno te je naletna brzina ujedno bila i brzina kretanja vozila, a ona je iznosila oko 60 km/h, a štetni događaj se odvio na dionici na kojoj je dozvoljena brzina kretanja od 90 km/h. Nastavno na potonje navedeno vještak je naveo da se brzina kojom se kretalo vozilo tužitelja može smatrati prihvatljivo na tom dijelu kolnika. U odnosu na samu visinu štete vještak je obrazložio da popravak vozila prelazi kriteriji utvrđivanja potrebe za obračunom totalne štete slijedom čega je u nalazu i mišljenju izvršio obračun metodom totalne štete pri čemu se utvrđuje vrijednost spašenih dijelova i razlike od tržišne vrijednosti osobnog automobila od nastanka odnosno prije nastanka štetnog događaja pri čemu razlika između te dvije vrijednosti predstavlja stvarnu štetu. Navedeni način i ekonomski kriterij, a on ne znači da se vozilo ne može popraviti, međutim, trošak i način popravka nije mjerodavan za utvrđivanje visine štete. Za dodatna oštećenja koja je vještak u nalazu i mišljenju utvrdio, a koja nisu utvrđena u nalazu i mišljenju vještaka tvrtke DEKRA vještak je istakao da prilikom naknadnog pregleda oštećenog vozila i eventualno demontaže određenih dijelova dolazi do utvrđivanja i dodatnih oštećenja na vozilu, a po stavu vještaka u izvidu štete DEKRE nisu navedena sva oštećenja koja su utvrđena po pregledu vještaka kojeg je angažirao sam tužitelj i to prvenstveno hladnjak motora, hladnjak klime, ventilator i drugo što je naveo vještak kojeg je angažirao tužitelj, a što je prihvatio i vještak Toth ocjenjujući prihvatljivim da su ta dodatna oštećenja mogla nastati i da su u konačnici nastala u štetnom događaju na vozilu tužitelja. Slijedom navedenog vještak je istakao i svoj stav da je tvrtka DEKRA bila u obvezi izraditi i dodatni izvid štete po pozivu tužitelja, a što je uobičajeno u predmetima ovakve vrste, a sve obzirom da je često u praksi, da se nakon prvog pregleda procjenitelja utvrde dodatna oštećenja zbog kojih je potrebno izraditi dodatan izvid štete u kojem bi se ta oštećenja i navela ili eventualno otklonila. Vještak nije bio u mogućnosti odrediti visinu štete koja bi bila da vještak nije uzeo u obzir ta dodatna oštećenja koja je konstatirao vještak kojeg je privatnog angažirao tužitelj i koja oštećenja je prihvatio on kao od suda angažirani vještak, a nije ih u svom izvidu štete navela tvrtka DEKRA, a sve obzirom da po pozivu tužitelja nije pristupila dodatnom izvidu štete slijedom čega svojim postupanjem tvrtka DEKRA ta dodatna oštećenja koja je uzeo u obzir vještak Toth kao i vještak Mate Filipović tvrtka DEKRA nije niti prihvatila, a niti otklonila. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti uvjerljiv i ocjenjen objektivnim, dan savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke te u granicama zadatka suda. Naime, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vješaka jer smatra da od strane vještaka, odnosno osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem, izneseni navodi vještaka mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva vještaka, osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja, stoga je sud otklonio prigovore tuženika dane na isti nalaz. Uz navedeno, ovaj sud nije prihvatio nalaz tvrtke Dekra Croatia, a sve imajući u vidu da je tužitelj istome prigovarao ističući da istim nalazom i mišljenjem nisu obuhvaćena sva oštećenja nastala na vozilu tužitelja u štetnom događaju, a uz navedeno, vještak Toth decidirano je u svome iskazu naveo da je vrlo često i uobičajeno u praksi da se naknadno otkriju oštećenja kao posljedica štetnog događaja, te je pravilno postupanje da se provede dodatan izvid štete. Naime, u postupku je utvrđeno da je izvid štete po tvrtci Dekra sačinjen 14. srpnja 2022., a e-mailom od 29. srpnja 2022. zatražen je od strane punomoćnika tužitelja dopunski izvid štete kako bi se istim obuhvatila dodatno utvrđena oštećenja na tužiteljevu vozilu, a koja su posljedica predmetnoga štetnog događaja. Dakle, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Toth iz razloga što je isti jasno objasnio mogućnost detekcije dodatnih oštećenja i uobičajeni postupak postupanja procjenitelja po istima. Preciznije, tužitelj je jasno zatražio dopunski izvid štete, a tvrtka Dekra je email tužitelja ignorirala slijedom čega bi se, da je dopunski izvid izvršen, utvrdilo postojanje ili nepostojanje tih dodatnih oštećenja. Kako tvrtka Dekra propuštanjem postupanja u smislu provođenja dodatnog izvida postojanje dodatnih oštećenja nije otklonila slijedom čega je ovaj sudu konačnici u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Toth koji je u iznos utvrđene štete uključio i ta dopunski utvrđena oštećenja, a koja oštećenja su detektirana po stalnom sudskom vještaku kojega je privatno angažirao tužitelj zbog potrebe za korištenjem svoga osobnoga automobila.

Ovaj sud je u cijelosti neosnovanim ocijenio prigovor tuženika da bi vještak Toth nalaz i mišljenje izradio isključivo po kazivanju tužitelja jer suprotno proizlazi iz njegova iskaza danoga na ročištu 1. listopada 2025. u kojem je jasno naveo da je osim podataka prikupljenih na očevidu održanome 12. veljače 2025., koristio i skicu lica mjesta izrađenu po PP Garešnica, cjelokupni spis o štetnom događaju sastavljen od strane iste policijske postaje, a kojem spisu prileže i fotografije lica mjesta koje su zabilježili policijski službenici spomenute policijske postaje.

7.12. Iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu 11. travnja 2024., proizlazi da je on predmetnoga dana odnosno na dan nastanka štetnog događaja išao u Garešnicu po svoju suprugu koja radi u Casinu i u 4:00 sata do kada joj traje smjena je pokupio suprugu te ju je na mjestu suvozača vozio kući u [adresa]. Pri tom su se kretali brzinom od 50-60 km/h s uključenim dugačkim svjetlima prometnicom iz Garešnice prema Hrastvocu i spustili su se niz brijeg i od prilike 100 do 200 metra, je krajičkom oka ispod gelendera tj. zaštitne ograde uz cestu nešto vidio no nije bio siguran te se brzo dogodilo, no ubrzo je osjetio udarac u automobil te je lagano stao na udaljenosti od 10 do 20 metara od tog mjesta gdje je osjetio udarac, nakon čega se vozilom vozeći unatrag vratio do mjesta gdje je osjetio udarac, izašao je iz automobila te je tom prilikom na cesti vidio dijelove automobila, a na sredini vozne trake kojom se kretao ležala je lisica. Nakon toga njegova supruga je zvala policiju, a on je pokupio otpale dijelove odnosno premjestio ih je s lijeve na desnu kolničku traku tako da ako bi u suprotnom smjeru naišlo vozilo spriječio da ih pregazi, no za lisicu je isticao da ju nije pomicao do dolaska očevidne ekipe. Za oštećenja vozila ističe da su nastala na prednjem dijelu možda više desno no nije siguran, istakao je kako je oko prometnice s desne strane gledajući u njegovu pravcu kretanja postoji zaštitna ograda i tamo je ribnjak, a uz tu ogradu bila je visoka trava, visine te ograde. Dalje, je tužitelj istako kako je svoje vozilo popravio, a popravak je platio oko 3.000,00 eur, no nije siguran imali o istome račune. Za štetu je istakao kako ju je prijavio lovačkom društvu koje je poslalo svojeg procjenitelja koji je štetu procijenilo no ne pamti u kojem iznosu, ali pamti da procijenjenim iznosom štete nije bio zadovoljan slijedom čega je zatražio sudskog vještaka da izađe i ponovno procjeni štetu što je on i učinio, a tu procjenu je tužitelj predao u spis. Za procjenu koje je provelo lovačko društvo odnosno procjenitelj kojeg je lovačko društvo angažiralo tužitelj je istako da istom nije bio zadovoljan jer je procjena istoga bila u iznosu od 6.000,00 kn, a istom procjenom nisu bili obuhvaćeni svi u štetnom događaju oštećeni dijelovi stradalog vozila, kao primjer u procjenu ne uključenih stradalih dijelove ističe: hladnjak klime, inter cooler, lajsne ispod branika, odnosno navedeno je da je samo jedna oštećena, a oštećene su bile obje, a može se sjetiti što je još bilo oštećeno. Tužitelj je nadalje istaknuo da se naknadno obraćao lovačkom društvu radi dopune procjene obzirom na spomenute nedostatke o procjeni no pamti da nikada na taj poziv na dopunski izlazak radi procjene nije dobio odgovor, niti je ikada itko pristupio na dopunsku procjenu. Tužitelj je istakao kao mu je vozilo popravio prijatelj koji ima obrt za popravak automobila, no ime prijatelja odbija navesti, a on je sam dakle, tužitelj kupio dijelove i pri tome je 90 % kupio novih dijelova i platio ih je oko 1.500,00 eur, a možda i više no ne može precizirati cifru jer je u međuvremenu, od kada je kupovao te dijelove do davanja iskaza došlo do promjene valute iz kune u euro, a sam posao popravka nije platio iz razloga što je on prema svom prijatelju koji je popravak izvršio imao potraživanje u vrijednosti od 1.500,00 eur te su u tom smislu proveli svojevrsno prebijanje potraživanja. Za vozilo je još tužitelj istakao kako nakon štetnog događaja nije bio u voznom stanju jer je iz njega tekla tekućina odnosno ispod njega je bila lokva no po sugestiji službenih osoba vozilo je nakon štetnog događaja uz pomoć svog tasta, koji je na mjesto štetnog događaja pristupio naknadno, odvezao kući koja je udaljena dva do tri kilometra od mjesta nezgode. Za naknadna oštećenja koja nisu obuhvaćena u procjeni štete od tvrtke DEKRA tužitelj je istakao da je za njih saznao nakon što mu je za njih rekao procjenitelj kojeg je on osobno angažirao i koji je detaljno pregledao vozilo. Za procjenitelja DEKRE tužitelj je istakao kako je samo grubo fotografirao vozilo, a kada ga je zamolio da fotografira i unutarnja oštećenja on mu je odgovorio "da da bit će i to". Za nezgodu ističe da se dogodila nekoliko dana prije nego što je išao na more, a tada je odnosno prije nego što je tužitelj otišao na more je procjenitelj DEKRE vršio procjenu štete na vozilu tužitelja. Za procjenu DEKRE tužitelj je istakao kako je dobio 10 dana nakon što je procjenitelj DEKRE pregledao vozilo te je budući da istom nije bio zadovoljan nazvao lovačko društvo na brojeve koje je imao, ali oni se nisu javljali slijedom čega im je poslan mail no ni to nije dalo rezultata te je potom otišao do odvjetnika koji je također pokušavao dobiti lovačko društvo no ni njemu se nisu javljali. Odvjetnik mu je potom sugerirao da sam angažira procjenitelja da izvrši procjenu štete, a sve obzirom da mu je vozilo oštećeno u predmetnom štetnom događaju bilo nužno za svakodnevni život. Posebno imajući u vidu da je za vrijeme kada je bilo njegovo vozilo oštećeno bio prisiljen za svakodnevno potrebe posuđivati vozilo. Zaključno je tužitelj kao često vozi predmetnom dionicom i to nekoliko put na dan i viđao je divljač na tom dijelu. Sud je prihvatio iskaz tužitelja koji je vrlo iscrpan i kategoričan te potkrijepljen ispravama priloženim u spisu.

U dijelu u kojem je tužitelj opisao da je prigovorio izvidu štete sačinjenoj po tvrtci DEKRA sud je prihvatio iskaz tužitelja kao isitnit, a sve obzirom da je isti u suglasju s mailom korespondencijom od 29. srpnja 2022. između punomoćnika tužitelja i HLS-a (list 44 spisa). U odnosu na dio iskaza za vožnju unazad i brzinu vožnje sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti u suglasju s iskazom saslušane svjedokinje GC koja je neposredni očevidac štetnog događaja, a isti je u pogledu brzine kretanja vozila u skladu i s nalazom i mišljenjem prometno-tehničkog vještaka u dijelu u kojem je isti jasno i decidirano naveo da se pri nastanku štetnog događaja vozilo moglo kretati u trenutku naleta na divljač brzinom od oko 60 km/h, a sam se štetni događaj odvio na dionici na kojoj je brzina kretanja ograničena na 90 km/h. Sud je posebno cijenio iskaz tužitelja gdje je isti opisao da je popravak izvršio kod svog prijatelja koji ima obrt za popravak auta jer je životno i logično da bi svatko u situaciji koju je opisao tužitelj postupio na način da uštedi odnosno u situaciji kada ima određeno potraživanje prema osobi koja mu može izvršiti popravak automobila otišao na popravak kod te osobe, a sve u vidu da će na taj način naplatiti svoje potraživanje i na neki način pri tome uštediti. Posebno je tu sud imao u vidu da je tužitelj imao posebnu potrebu za brzim popravkom svog osobnog automobila, a sve obzirom da je isti u današnje vrijeme nužna potreba u životu svakog prosječnog čovjeka, a tužitelj je jasno opisao da svakodnevno koristi svoje osobno vozilo.

8. Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice na način da je utvrdio da je tužitelj 12. srpnja 2022. u 4:05 sati u jutro upravljao svojim osobnim automobilom, marke i tip Opel Astra, registarskih oznaka [registarska oznaka], na nenaseljenom dijelu DC-26 iz smjera Garešnice prema Hrastovcu. Nadalje je sud utvrdio da je prolaskom za oko 150 metara od table završetak mjesta ,,Garešnica" iz desnog putnog jarka u smjeru kretanja vozila, istrčala lisica i došlo je do naleta opisanoga vozila na istu lisicu. Uz navedeno, utvrđeno je da gledajući u pravcu Garešnica-Hrastovac na lijevu stranu od prometnice nalazi se lovište LD Fazan Tomašnica, a s desne strane prometnice nalazi se lovište kojim gospodari tuženik. Nadalje je utvrđeno da se vozilo u trenutku naleta kretalo približno sredinom svoje desne prometne trake, a kretalo se brzinom od oko 60 km/h i to na dionici na kojoj je brzina kretanja ograničena na 90 km/h, a utvrđeno je i da je nalet na divljač bio neizbježan unatoč pravovremenoj reakciji vozača odnosno tužitelja kočenjem. Utvrđeno je također da je pri naletu došlo do prvog kontakta između desnog dijela do sredine prednje strane vozila i tijela divljači, a oštećenja na vozilu tužitelja nalaze se na donjem dijelu prednje strane. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Maria Pažin i stalnog sudskog vještaka imenovanoga i korištenoga u postupku dipl.ing.stroj. Zlatka Toth utvrđeno je da popravak oštećenoga vozila nije ekonomski opravdan te je utvrđeno da je na vozilu tužitelja zbog štetnog događaja nastala totalna šteta koja je procijenjena po vještaku Toth na iznos od 2.618,14 eur, dok je utvrđeno da je vozilo prije nastanka štetnog događaja imalo vrijednost od 4.400,23 eur, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila procijenjena na iznos od 1.782,09 eur. Nadalje utvrđeno je da je predsjednik tuženika zbrinuo u štetnom događaja stradalu divljač lisice, a sve po pozivu policijskih službenika iz PP Garešnica koji su ga pozvali na očevid smatrajući da je divljač na prometnicu stupila iz lovišta kojim gospodari LD ,,Srnjak Garešnica. Nadalje, u postupku je utvrđeno da se tužitelj se prema uputi tuženika obratio Hrvatskom lovačkom savezu radi procjene štete te su djelatnici HLS-a izašli na teren, pregledali automobil tužitelja te sačinili izvid štete odnosno sačinila ga je tvrtka Dekra Croatia d.o.o., a s kojim izvidom tužitelj nije bio zadovoljan jer u prvotnom izvidu naznačene tvrtke nisu evidentirani i procijenjeni svi u štetnom događaju stradali dijelovi osobnog automobila tužitelja pa je e-mailom od 29. srpnja 2022. ponovno pozvao HLS radi dopune izvida štete, a koji dopunski izvid tvrtka Dekra Croatia nikada nije provela. Utvrđeno je potom da je tužitelj zbog potrebe za svojim osobnim automobilom za čije korištenje je bio uskraćen, primoran angažirati sudskog vještaka radi procjene štete, a angažirao je Stalnog sudskog vještaka za cestovni promet dipl.ing. Maria Pažin koji je štetu procijenio u iznosu od 19.956,97 eur, odnosno kao totalnu štetu, dakle u nešto višem iznosu (30,61 eur) nego što ju je procijenio u ovom postupku imenovani stalni sudskih vještak dipl.ing.stroj. Zlatko Toth. Završno je utvrđeno da je tužitelj svoje osobno vozilo popravio u registriranom obrtu za popravak vozila, a koji obrt ima njegov prijatelj, a za popravak tužitelj sudu nije dostavio račune. Uz navedeno, utvrđeno je da kod tužitelja u organizmu nakon štetnog događaja nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu. Zaključno je sud utvrdio da mjestom štetnog događaja gospodari tuženik, a sve kako je to pobliže opisano u točci 12.1. obrazloženja ove presude.

9. Prema članku 219. stavak 1. u svezi s članku 7. Zakona o parnično postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9.1. Sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.2. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/23 dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9.3. Člankom 1046., istoga zakona propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njena povećanja i povreda prava osobnosti.

9.4. Člankom 1085. istoga zakona propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala.

9.5. Prema člankom 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

9.6. Sukladno članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

9.7. Prema članku 80. stavku 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/2018., 32/2019. i 32/2020., dalje u tekstu: ZOL) prema kojoj za štetu nastalu naletom vozila na divljač vozač odgovara, ako je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je utvrđeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10. Sukladno citiranom propisu sud u konačnici zaključuje da tuženik odgovara prema općim propisima obveznog prava koji se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari iz članka 1063. do 1067. ZOO-a. Kako tuženik odgovara po načelu uzročnosti, a u postupku je utvrđeno da je lisica, kao opasna stvar, uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, sud zaključuje da tuženik u cijelosti odgovara tužitelju za štetu jer u ovom postupku nije dokazao razloge koji bi ga mogli osloboditi odgovornosti sukladno odredbi članka 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a.

10.1. Prema svim prethodno navedenim odredbama, te imajući u vidu odredbe sadržane u članku 1085. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelja pripada ga pravo na naknadu imovinske štete budući je u smislu potonje spomenute zakonske odredbe kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala i u potpunosti naknaditi šteta koju trpi vrijednost njegove imovine (vozila) vratiti u stanje koje je postojalo prije štetne radnje. Ovdje se ukazuje i na odredbu iz članka 1190. ZOO-a, kojom je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štetne radnje dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Dakle, u situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovitom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari što uključuje i iznos pripadajućeg PDV-a na dobra i usluge potrebne za sanaciju oštećenja na tužiteljevom vozilu.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. ZPP-a, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev iz točke 1. tužbenog zahtjeva tužitelja u pretežnom dijelu osnovan te ga je temeljem citiranih zakonskih odredbi valjalo usvojiti i odlučiti kao u točki I izreke ove presude. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu prouzročenu tužitelju, a istu mu je štetu dužan i naknaditi.

11.1. Na dosuđeni iznos je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, a tijek odredio prema zahtjevu tužitelja koji nije u suprotnosti sa odredbom iz člankom 29. stavkom 1. ZOO-a, a niti sa odredbom iz članka 1086. ZOO-a koji određuje dospijeće naknade imovinske štete pa tako i početak tijeka zakonske zatezne kamate.

11.2. Kada je na osobnom vozilu nastala totalna šteta tada oštećeni ima pravo na naknadu u visini novčanog iznosa koji predstavlja vrijednost uništenoga vozila utvrđenu prije štetnoga događaja prema cijeni na dan presuđenja umanjenu za vrijednost ostatka vozila ako je ono ostalo kod oštećenika. Totalna šteta na vozilu nastaje tada kada je ili popravak tehnički nemoguć ili ekonomski neisplativ odnosno ako vrijednost vozila umanjena za vrijednost ostatka vozila na dan utvrđivanja visine štete iznosi manje od troškova popravka. Kako se u ovome predmetu radi o totalnoj šteti na vozilu, ovaj sud je utvrdio da oštećenome odnosno tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koji predstavlja vrijednost uništenoga vozila koja se utvrđuje u visini vrijednosti vozila prije štetnoga događaja prema cijenama na dan presuđenja, a koja je utvrđena u iznosu od 4.400,23 eur uz umanjenje za vrijednost ostatka vozila ukoliko je isto ostalo kod oštećenika odnosno tužitelja, a koja je utvrđena u iznosu od 1.782,09 eur, Slijedom navedenoga, tužitelju je dosuđen novčani iznos od 2.618,14 eur, sukladno članku 1089. stavku 2. ZOO-a prema cijenama u vrijeme donošenja ove presude te je za napomenuti da tek tim danom, odnosno danom presuđenja ova nenovčana materijalna šteta dobiva značenja novčane obveze, a nikako ne danom popravka vozila kojega je organizirao i proveo tužitelj. Zbog navedenoga, za početak tijeka zatezne kamate i određuje se dan kada je ova nenovčana materijalna šteta dobila značaj novčane obveze dakle od dana kada ju je ovaj sud utvrdio, a što je dan donošenja ove presude, dakle 22. listopada 2025. Prema tome, imajući u vidu odredbu članka 1089. stavka 2. ZOO-a koji propisuje da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke tada se na tako utvrđenu visinu štete ne mogu zatezne kamate teći prije nego li je ona utvrđena, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke ove presude.

U odnosu na samu visinu, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje u postupku imenovanog vještaka dipl.ing.stroj. Zlatka Toth, a kako je to obrazloženo u točci 7.8. i 7.9. obrazloženja ove presude, slijedom čega je tužitelju dosudio na ime nastale štete iznos od 2.618,14 eur kako je odlučeno u točci I izreke ove presude, dok je s razlikom do 2.648,75 eur, odnosno s iznosom od 30,61 eur zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

12. U odnosu na tuženikov isticani prigovor da on ne bi odgovarao za štetu nastalu tuženiku budući da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo organiziranog provođenja lova ovaj sud ističe da isti prigovor nije prihvatio. Naime, u ovom je postupku kao nesporno utvrđeno da je tužitelju štetu prouzročila divljač lisica na području na kojem inače gospodari lovačko društvo i odgovara za štete koje su prirode kakve je i šteta koja je predmet ovog postupka. Kada bi se isključivo gledalo da li je u vrijeme štetnog događaja odnosno baš u tome trenutku bio organiziran lov, sudionik iz štetnog događaja odnosno tužitelj iz ovog postupka bio bi u potpunosti bez ikakve pravne zaštite. Preciznije, u ovom predmetu sud nije mogao primijeniti odredbe iz članka 80. Zakona o lovstvu već je kao Lex generalis primijenio ZOO i spomenute odredbe ZOO-a, a sve iz razloga što Zakon o lovstvu kao Lex specialis ostavlja pravnu prazninu u dijelu kada se određuje odgovornost za štetu u štetnim događajima u prometu u kojima kod vozača nije utvrđena prekršajna odgovornost iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a u vrijeme štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova. S druge strane, spomenuti Lex generalis jasno je i nedvosmisleno definirao pojam štete, opasne stvari te odgovornosti za štetu koju prouzroči opasna stvar.

12.1. Nadalje, ovaj sud ocijenio je kao neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, a sve imajući u vidu jasnu i nedvosmislenu u spis predmeta od strane PP Garešnica dostavljenu mapu lovišta (list 98-100) kao i nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka (list 121-123) iz kojih je vidljiva postavljena tabla lovišta. Naime, iz naznačenoga je jasno vidljivo da se vozač u trenutku nastanka štetnog događaja kretao iz smjera Garešnica u smjeru Hrastovca te je sa desne strane vozeći se svojom desnom trakom prošao tablu koja označava ulazak u tuženikovo lovište, a unutar kojega je došlo do štetnog događaja. Naime, točno je da se s desne strane tužiteljeve trake nalaze ribnjaci, no prije i poslije ribnjaka nalaze se livade i šume za koje je sud i neposrednim opažanjem utvrdio da postoji njihova povezanost zemljanom površinom, a i bankinom, a preko kojih površina je moguć prelaza divljači s jednoga na drugo područje, a oba ta područja nalaze se unutar lovišta tuženika. Nespornim je u postupku utvrđeno i da je divljač lisice izletjela na prometnicu tužitelju s desne strane vozila. Slijedom navedenoga neosnovan je tuženikov prigovor promašena pasivne legitimacije.

Uz navedeno, za napomenuti je da je saslušani svjedok IC na ročištu 11. travnja 2025. naveo „gledajući u pravcu Garešnica-Hrastovac na lijevu stranu od prometnice nalazi se lovište LD Fazan Tomašnica, a s desne strane prometnice nalazi se lovište kojim gospodari tuženik….“, a u ovome je postupku utvrđeno da je divljač-lisica na prometnicu stupila upravno s desne strane gledajući u pravcu Garešnica-Hrastovac iz čega dodatno proizlazi da je divljač na prometnicu stupila s područja kojim gospodari tuženik.

Nastavno na sve navedeno, tuženikova pasivna legitimacija je dokazana bez obzira što tuženik ističe svoje prigovore kako tužitelj nije specificirao koje je točno radnje tuženik bio dužan poduzeti u smislu sprječavanja nastanka ovoga štetnog događaja jer njegova pasivna legitimacija nesporno proizlazi iz svega potonje navedenoga.

12.2. U odnosu na prigovor tuženika na visinu štete koju tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika sud je isti ocijenio kao u cijelosti neosnovanim. Prvenstveno, visinu štete utvrdio je u postupku imenovani stalni sudski vještak dipl.ing.stroj. Zlatko Toth, a čiji je nalaz sud ocijenio stručnim, objektivnim te izrađenim u skladu s pravilima znanosti i struke, a posebno imajući u vidu da je vještak saslušan i na ročištu održanom u ovom postupku 1. listopada 2025., na kojem je u cijelosti odgovorio na prigovore tuženika iznijete na nalaz i mišljenje koje je isti vještak dostavio u spis predmeta. Naime, vještak je jasno i precizno opisao metodu kojim je vršio procjenu visine štete te je jasno i nedvosmisleno obrazložio isti obračun i to tako da je ustrajao kod izračuna sadržanoga u nalazu i mišljenju prema kojemu je utvrđeno da je vrijednost vozila prije nastanka štetnog događaja bila 4.400,23 eur, a vrijednost vozila nakon štetnog događaja iznosila je 1.782,09 eur, dok je slijedom istoga stvarna šteta na vozilu s uključenim PDV-om odmjerena u iznosu od 2.618,14 eur. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje imenovanoga vještaka, a kako je to pobliže opisano u točci 7.11. obrazloženja ove presude.

Uz navedeno, tijekom trajanja ovoga postupka tužitelj je dokazao da je prigovarao izvidu štete koje je izradilo od strane tuženika angažirani sudski vještak tvrtke Dekra, a sve obzirom da po stavu tužitelja vještak naznačene tvrtke nije uzeo u obzir sve u štetnom događaju oštećene dijelove osobnog automobila tužitelja. Uz navedeno, sud je u tom dijelu posebno cijenio i iskaz vještaka Toth koji je decidirano na ročištu 1. listopada 2025. istakao kako je u praksi moguće i vrlo često da se nakon prvog pregleda vozila stradaloga u štetnome događaju ovakvoga tipa utvrde i dodatna oštećenja te je tada potrebno izraditi dodatni izvid štete u kojem bi se ta oštećenja navela. Preciznije, tužitelj je dokazao da je zatražio 29. srpnja 2022. dodatni izvid štete, a tuženik ničime nije dokazao da bi isti provodio ili da bi isti zahtjev za dodatnim izvidom bio neosnovan, nepotreban ili otklonjen slijedom čega je u tom smislu sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao i usmeni iskaz spomenutog vještaka Toth.

Uz navedeno, kako se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti na vozilu kako to sam tužitelj iskazuje, a i naznačeni vještak, oštećenom odnosno tužitelju iz ovog postupka pripadan naknada u visini novčanog iznosa koji predstavlja vrijednost uništenog vozila, a u utvrđuje se u visini vrijednosti vozila prije štetnog događaja prema cijenama na dan presuđenja uz umanjenje za vrijednost ostatka vozila. Kako jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Totha kao i njegovog iskaza danog na ročištu 1. listopada 2025. vještak je obračun štete izvršio na opisani način, odnosno od vrijednosti vozila prije štetnog događaja u visini od 4.400,23 eur oduzeo je vrijednost ostatka oštećenoga vozila u iznosu od 1.782,09 eur čime je utvrdio stvarnu štetu nastalu na vozilu tužitelja u iznosu od 2.618,14 eur s uključenim PDV-om. Suprotno navodima tuženika sadržanima u podnesku od 24. srpnja 2025. ovaj sud visinu štete kao naknadu za uništeno vozilo niti ne utvrđuje prema visini iznosa izvršenoga popravka nego upravo prema visini procijenjene totalne štete na vozilu tužitelja sukladno nalazu i mišljenju prometno tehničkog vještaka u ovom postupku. Za napomenuti je također da tuženik pogrešno tumači pojam totalne štete, a sve imajući u vidu da tuženik ističe kako se po totalnoj šteti vozilo ne bi moglo popraviti što nije ispravno. Naime, decidirano je vještak Toth istakao na ročištu 1. listopada 2025. da totalna šteta na osobnom vozilu ne označava da se osobno vozilo ne može popraviti već označava da popravak vozila za koje je utvrđen nastanak totalne štete označava da je popravak tog vozila ekonomski neisplativ. Sama ta činjenica ne utječe niti ograničava oštećenika, a u ovom slučaju tužitelja u odluci da oštećeno vozilo ipak popravi. Uz navedeno, potpuno je pogrešan stav tuženika da je bio dužan popraviti vozilo u ovlaštenom ili bilo kojem drugom servisu ukoliko nije prihvatio procjenu i ponudu za izvansudsku nagodbu HLS-a, a HLS bi u tom slučaju nadoknadio troškove sukladno izvidu štete na automobilu koji izvid štete se pri prijemu vozila u servis treba predati u servis. Naime, moguće je da tužitelj u datom trenutku nije raspolagao novčanim sredstvima potrebnima za popravak, a i osim toga, za napomenuti je da prvenstveno tužitelj nije bio suglasan s izvidom koji je sačinila tvrtka Dekra, koju je na procjenu uputio upravo HLS.

U odnosu na navod tuženika da je tužitelj vozilo popravio kod svog prijatelja u servisu, a o čemu nije dostavio račune u ovome postupku, za napomenuti je da sukladno smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabrati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne, slijedom čega je tužitelj, a kako je već obrazloženo, koristio svoje pravo izbora izabravši za popravak svoga oštećenog vozila servis svoga prijatelja. Neovisno je u potpunosti za ishod spora što tužitelj tijekom ovoga postupka u spis predmeta nije dostavio račune o popravku vozila, a sve obzirom da je sud, kako je ranije u obrazloženju ove presude opisano, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Toth.

Za napomenuti je da je pogrešan stav tuženika da bi tužitelj bio u obvezi popraviti vozilo u ovlaštenom ili bilo kojem drugom servisu te da je potom bio u obvezi HLS-u dostaviti račun za izvršeni popravak i dokaz o izvršenom plaćanju, a da bi HLS tada naknadio tužitelju troškove sukladno izvršenom izvidu štete. Ovakvo stajalište tuženika neprihvatljivo je ovome sudu i to iz više razloga, prvenstveno, dopustivo je i životno da tužitelj možda nije raspolagao novčanim iznosom potrebnim za predmetni popravak vozila, bitna je stavka da se kako je ranije obrazloženo tužitelj i nije suglasio s izvidom štete koji je provela tvrtka Dekra, a u konačnici, niti jedan aktivni propis tužitelja nije obvezivao na takvo postupanje. Pored navedenoga, ključno je da tužitelj sukladno članku 1085. ZOO-a ima pravo na uspostavu stanja koje je postojalo prije nego li je štetna posljedica nastupila, dakle ima pravo na cjelokupnu naknadu štete koju mu je nastala, a tu mu je naknadu sukladno izreci ove presude dužan isplatiti tuženik.

12.3. Vezano uz navod tuženika da je vozač odnosno tužitelj bio dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupati prema prometnom pravilu ili znaku, ovaj sud je isti navod ocijenio u cijelosti neosnovanim i paušalno istaknutim. Naime, u postupku je utvrđeno da je vozač odnosno tužitelj u vrijeme štetnog događaja vozio brzinom od 60 km/h na dionici na kojoj je brzina prometnim znakom ograničena na 90 km/h, dakle tužitelj nije povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Uz navedeno, vještak Toth u svome je nalazu mišljenju decidirano naveo da je vozač vozio prikladno uvjetima koji su na predmetnoj dionici postojali u datome trenutku, odnosno u vrijeme štetnoga događaja i to iz razloga što je kolnik bio suh, vozač je pravovremeno reagirao kočenjem nakon što je ugledao divljač na kolniku no unatoč istoj reakciji izbjegavanje naleta kočenjem i nalet na divljač bio je neizbježan. Po stajalištu ovoga suda nije postojala osnova da bi se po navedenim okolnostima u datome trenutku tužitelj vozio brzinom ispod 60 km/h. Za napomenuti je da je potpuno irelevantna činjenica da se tužitelj predmetnom dionicom kreće svakoga dana i što je na toj dionici viđao divljač jer je jasno utvrđeno da je tužitelj ispoštovao sve prometne propise, vozio je prilagođenom brzinom kretanja te je nalet na divljač bio neizbježan slijedom čega sud nije utvrdio da bi u štetnom događaju postojao ikakav doprinos tužitelja.

Uz navedeno, u dijelu u kojem je tužitelj opisivao premještanje otpalih dijelova osobnog automobila s vozne trake na predmetnoj dionici sud je tako postupanje tužitelja ocijenio opravdanim, a sve vodeći se racionalnim razmišljanjem da bi svaka prosječno brižna i pažljiva osoba postupila na identičan način u cilju sprečavanja stradavanja drugih vozila i vozača koji bi prolazili predmetnom dionicom nakon nastanka štetnog događaj do dovršetka očevida.

13. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točci I izreke ove presude.

14. Sud u ovom postupku nije provodio od tuženika predloženi dokaz pribave Programa zaštite od divljači grada Garešnice ocjenjujući činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđenim i sazrelim za donošenje meritorne odluke slijedom čega je pribava istoga dokaza ocijenjena kao nepotrebna, a sve posebno imajući u vidu ekonomičnost postupka kao jedno od temeljnih načela građanskoga sudovanja.

15. Odluka o troškovima temelji se na članka 154. stavka 1. i stavka 5. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23 dalje: ZPP), prema kojoj stranka koji izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka te će tuženiku naložiti da tužitelju naknadi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve troškove koje je tužitelj imao tijekom postupka budući je tužitelju u ovom postupku nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenoga zahtjeva i to u odnosu na kamate za razdoblje od 6. ožujka 2023. do 22. listopada 2025. te s iznosom glavnice od 30,61 eur.

15.1. Imajući u vidu odredbe sadržane u članka 155. ZPP-a sud je tužitelju dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, a sve vodeći računa o pravilima propisanim ZPP-om slijedom čega je tuženiku dosudio trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 6. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr.8.4. i 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:138/23, dalje OT), trošak sastava tužbe od 5. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 7.1,. i 54. OT, trošak sastava podneska od dana 5. srpnja 2023. godine u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr.8.1. i 54. OT, trošak sastava podneska od dana 11. rujna 2023. godine u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr.8.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom dana 13. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom dana 25. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom dana 11. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom dana 12. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak sastava podneska od dana 16. srpnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr.8.4. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom dana 1. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, PDV na sve poduzete odvjetničke radnje u iznosu od 425,00 eur sukladno Tbr. 46. OT, trošak plaćenog predujma za prvorođenje vještačenja po prometno- tehničkom vještaku u iznosu od 600,00 eur, a pri čemu se iznos od 450,00 eur odnosni na trošak sastava nalaza i mišljenja , a iznos od 150,00 eur na trošak pristupa prometno-tehničkog vještaka ročištu, oboje sukladno Tbr. 48. OT, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,94 eur sukladno Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" broj:37/23, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,94 eur sukladno Tar. br. 2. st. 1. u svezi s Tar. br. 1. st. 1.

Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi.

Sukladno navedenome, sud je tužitelju dosudio točkom II izreke ove presude ukupan trošak od 2.870,88 eur.

15.2. Sud tužitelju na ime troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora nije dosudio trošak od 200,00 eur kako to potražuje tužitelj u svome troškovniku predanome na ročištu 1. listopada 2025., a sve obzirom da je ovaj sud ocijenio da naznačeni podnesak spada u kategoriju pobliže opisanu točkom 8.4. OT. Uz navedeno, sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podnesak od 16. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, a sve iz razloga što se ne radi o obrazloženom podnesku slijedom čega na ime istoga tužitelju pripada upravo sukladno točci 8.5. OT dosuđeni iznos od 50,00 eur, a ne zatraženi iznos od 200,00 eur.

Također, sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podneska od 1. rujna 2025., a sve iz razloga što je riječ o podnesku koji je dostavljen samoinicijativno od strane punomoćnika tužitelja, dakle tim se podneskom tužitelj očitovao na tuženikove navode iz podneska od 24. srpnja 2025., a koji podnesak tuženika je tužitelju dostavljen samo znanja radi, a ne i radi eventualnoga očitovanja. Uz navedeno, stav je ovoga suda da je navode koje je tužitelj iznio u tom podnesku slobodno mogao iznijeti na ročištu održanom u ovom postupku 1. listopada 2025. Pored svega navedenoga, sud tužitelju nije dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 150,00 eur kako to potražuje tužitelj u spomenutom troškovniku, a sve budući da mu na ime istih pristojbi, a kako je precizno obrazloženo u točci 15.2. obrazloženja ove presude, na ime istih pristojbi pripada upravo dosuđeni iznos od 145,88 eur.

Slijedom iznesenoga sud je tužitelju na ime troškova ovog postupka dosudio iznos od 2.870,88 eur.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Križevcima 22. listopada 2025.

Sutkinja

Ivana Prosenečki Kamenjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).