REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-390/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Caronte&Tourist Isole Minori S.p.A. (OIB: 34362346719), Milazzo, Via dei Mille 20, Italija, kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. (OIB: 45833776625), Rijeka, Đure Šporera 2, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (OIB: 22874515170), Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupa službena osoba mr. sc. TB, radi obustave postupka – izdavanja odobrenja za plovidbu, 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/II-342-22/24-01/71, URBROJ: 530-03-2-1-2-25-7 od 12. veljače 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, KLASA: UP/I-342-18/19-02/1, URBROJ: 530-04-5-3-24-21 od 20. lipnja 2024., odluči polazeći od toga da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za obustavu postupka utvrđene u rješenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, KLASA: UP/I-342-18/19-02/1, URBROJ: 530-04-5-3-24-21 od 20. lipnja 2024., te da je o predmetnom zahtjevu tužitelja potrebno odlučiti prema stanju stvari postojećem u očekivanom razdoblju na koje se taj zahtjev odnosi (od 15. svibnja 2019. do 30. rujna 2019.), primjenom tada važećih propisa.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture da tužitelju Caronte & Tourist Isole Minori S.p.A., Milazzo (Italija) nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, KLASA: UP/I-342-18/19-02/1, URBROJ: 530-04-5-3-24-21 od 20. lipnja 2024. obustavljen je upravni postupak koji se vodi povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje odobrenja za plovidbu na liniji bez obveze javne usluge na relaciji Rijeka - Porozina i obratno za brod JB za očekivano razdoblje od 15. svibnja 2019. do 30. rujna 2019. godine. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka (članak 46. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Rješenje je doneseno nakon ovosudne presude, poslovni broj: Us I-1408/2023-7 od 12. siječnja 2023., kojom je poništeno ranije drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-342-22/24-01/71, URBROJ: 530-03-2-1- 2-25-7 od 12. veljače 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik pogrešno smatra da je danom 1. listopada 2019. konzumirana odluka Agencije za obalni linijski pomorski promet, pri čemu tužitelj ne može snositi negativne posljedice (ne)postupanja prvostupanjskog tijela i tuženika. Tuženik se ponovno pozvao na razloge izvan svoje nadležnosti. Osporavanim rješenjem pogrešno je utvrđeno da zapisnik o inspekcijskom pregledu broda od 12. srpnja 2019. nije dostatan da se donese odluka po zahtjevu tužitelja. Neosnovano tuženik navodi da pregled broda ne može biti obavljen izvan Republike Hrvatske, budući da u tom pogledu postoji drukčija upravna praksa tuženika. Luka Rijeka prestala je biti trajektna luka 2023., dok je ovdje mjerodavno činjenično i pravno stanje u vrijeme podnošenja zahtjeva iz 2019. godine. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Presuda od 12. siječnja 2023. odnosi se na raniji postupak, u kojem je doneseno rješenje prvostupanjskog tijela od 27. rujna 2019., kojim rješenjem je odbijen predmetni zahtjev tužitelja, dok je u ponovljenom, drugom postupku prvostupanjsko tijelo obustavilo konkretni upravni postupak. Upravna praksa tuženika na koju se pozvao tužitelj ne odnosi se na isti brod, niti na istu vrstu pregleda, odnosno vrstu predmeta. Čak i da se prihvati tužiteljev navod da pregled broda može biti obavljen i u inozemstvu, ostaje osnovni razlog za obustavu postupku, a to je da se predmetna linija više ne može održavati, niti se mogla održavati u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 1. listopada 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Meritum ovoga spora jest ocjena zakonitosti postupovne odluke prvostupanjskog tijela o obustavi upravnog postupka, potvrđene drugostupanjskim rješenjem tuženika.

8. Prema članku 46. stavku 5. ZUP-a, kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

9. Sud, ponajprije, naglašava da ovdje nije vođeno više upravnih postupaka. Općenito, kad upravni sud poništi osporavano rješenje javnopravnog tijela i predmet vrati na ponovni postupak, i dalje je riječ o upravnom postupku u kojem je doneseno poništeno rješenje. Poništenjem rješenja upravni se postupak vraća u stadij koji je neposredno prethodio donošenju poništenog rješenja (članak 115. stavak 5. ZUP-a). U predmetnom slučaju, donošenjem presude od 12. siječnja 2023. postupak pokrenut zahtjevom tužitelja iz 2019. vraća se u stadij prije donošenja rješenja poništenih tom presudom.

10. Nadalje, u upravnom postupku nema generalnog odgovora na pitanje koje razdoblje je mjerodavno pri utvrđivanju odlučnih činjenica i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Odgovor na to pitanje ovisi o posebnim propisima te o naravi i bitnim pravnim obilježjima konkretne upravne stvari, odnosno konkretne vrste upravne stvari. Ovdje se činjenični i pravni elementi utvrđuju prema stanju stvari u očekivanom razdoblju na koje se odnosi predmetni tužiteljev zahtjev, tj. od 15. svibnja 2019. do 30. rujna 2019. godine. Pritom nije odlučno što je to razdoblje proteklo, jer tužitelj može imati pravni interes i za donošenje rješenja kojim se utvrđuje (deklarira) da je u odnosu na to razdoblje njegov zahtjev trebalo usvojiti. Općenito u upravnom postupovnom pravu, javnopravno tijelo ne može izbjeći ocjenu zakonitosti svoje odluke samo zbog toga što je proteklo razdoblje u odnosu na koje je odlučuje o pravu stranke.

11. Istodobno, sva tri razloga za obustavu postupka navedena u prvostupanjskom rješenju tiču se razdoblja nakon 30. rujna 2019.: (1) dotični brod više se ne nalazi u Republici Hrvatskoj; (2) očekivano razdoblje na koje se zahtjev odnosi je proteklo; (3) od 2023. Luka Rijeka više nije trajektna luka. Dakle, nijedan od tih triju razloga, u smislu članka 46. stavka 5. ZUP-a, ne čini valjanu pravnu osnovu za obustavu upravnog postupka.

12. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika, uz nalog tuženiku da o tužiteljevoj žalbi odluči polazeći od toga da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za obustavu postupka utvrđene u prvostupanjskom od 20. lipnja 2024., te da je o predmetnom zahtjevu tužitelja potrebno odlučiti prema stanju stvari postojećem u očekivanom razdoblju na koje se taj zahtjev odnosi (od 15. svibnja 2019. do 30. rujna 2019.), uz primjenu tada važećih propisa. Imajući na umu ovlasti tuženika kao žalbenog tijela u upravnom postupku, Sud nije ocijenio nužnim ni učinkovitim da svoju odluku upravi izravno prema prvostupanjskom tijelu. Točkom II. izreke presude Sud je sam riješio stvar u pogledu pitanja (ne)zakonitosti obustave postupka u konkretnom slučaju, te je djelomice sam riješio stvar u odnosu na određivanje temporalnog okvira odlučivanja tuženika. U dijelu obuhvaćenim točkom II. izreke presude predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude toga Suda donesene u predmetima poslovnih brojeva

Usž-3220/20, Usž-1388/20, Usž-2881/21, Usž-3216/22, Usž-1319/23, Usž- 1919/2022, Usž-2082/2023, Usž-3722/2023, Usž-4241/2024). Tuženiku preostaje odlučiti o tužiteljevoj žalbi polazeći od točke II. izreke ove presude.

13. U izvršenju ove presude javnopravna su tijela vezana odredbama članka 151. ZUS-a.

14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

15. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25, u nastavku teksta: Tarifa), u okviru troškovnika tužitelja podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Nije prihvaćen dio troškovnika tužitelja koji se odnosi na pristup na ročište za objavu presude, budući da nije riječ o opravdanom izdatku u svjetlu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Usto, Tbr. 9.3. Tarife ne primjenjuje u upravnome sporu (pozicioniran je u II. dio Tarife - Parnični postupak), dok mjerodavni Tbr. 27. Tarife nagradu za zastupanje izvan sastava podnesaka vezuje samo uz zastupanje na raspravi, pri čemu ročište za objavu presude ne čini dio rasprave. Uzgred, tužitelj nije ni pristupio na objavu presude. Zbog toga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

U Rijeci 22. listopada 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Miranu Maćešiću, Rijeka, Đure Šporera 2

- Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14