- 1 -             

                            Poslovni broj: 24 Gž-685/2023-4

 

Poslovni broj: 24 Gž 685/2023-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. K. iz O. O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici B. Š., odvjetnici u Z., protiv prvotuženika I. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. T., odvjetnici u Z. i drugotuženika M. C. iz D. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., radi raskida i utvrđenja ništetnosti ugovora, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-115/2023-60 od 17. ožujka 2023. ispravljenih rješenjem poslovni broj P-115/2023-66 od 6. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-115/2023-60 od 17. ožujka 2023. ispravljena rješenjem poslovni broj P-115/2023-66 od 6. travnja 2023.

 

II. Odbija se prvotuženik sa zahtjevom za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

 

III. Odbija se drugotuženik sa zahtjevom za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

 

IV. Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-115/2023-60 od 17. ožujka 2023. ispravljeno rješenjem poslovni broj P-115/2023-66 od 6. travnja 2023. ostaje neizmijenjeno.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen zahtjev za raskidom ugovora o kupoprodaji ½ dijela nekretnine zk.č.br. 1877/2 k.o. B. staro od 26136 m2 (koja je prema novoj izmjeri odgovarala zk.č.br. 4520 k.o. B. n. od 26136 m2) zaključenog 4. siječnja 2014. između prvotuženika I. M. kao kupca i prednice tužitelja M. O. kao prodavateljice kao i podredno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora. Odbijen je i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva koji je sklopljen 23. listopada 2015. između prvotuženika kao zajmoprimca i fiducijanta i drugotuženika kao zajmodavca i fiducijara kao i zahtjev da se upisi prava vlasništva prvotuženika i drugotuženika na predmetnoj nekretnini utvrde nevaljanima te da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije tih upisa. Naposljetku, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.804,60 EUR/21.131,25kn/[1], prvotuženiku i daljnje troškove od 1.865,63 EUR/14.065,58 kn/ te drugotuženiku daljnje troškove od 1.865,63 EUR/14.065,58 kn/.

 

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za osiguranje privremenom mjerom i to zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. S obzirom na to da je tužitelj u žalbi naveo da žalbu podnosi protiv presude „u dijelu toč I izreke kojom je odbijen eventualni tužbeni zahtjev, kao i protiv preostalih točaka izreke presude“, ovaj je sud na temelju članka 365. stavak 1. ZPP-a uzeo da se presuda pobija u cijelosti.

 

3. U odgovorima na žalbu koji su u bitnome istovjetni, tuženici su osporili osnovanost žalbenih navoda držeći ih promašenima, a samu žalbu neobrazloženom. Predlažu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i tuženicima dosuditi troškova nastale u povodu te žalbe.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.  Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nije počinjene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a koju u žalbi navodi tužitelj, jer suprotno žalbenim navodima, odluka suda sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se može ispitati.

 

6.1. Neosnovano tužitelj tvrdi da je bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a počinjena stoga što sud prvog stupnja nije dao razloge zbog kojih nije izveo po tužitelju predložen dokaz građevinskom vještačenjem. To zato jer su razlozi zbog kojih sud nije proveo taj dokaz navedeni u točci 8. obrazloženja pobijane odluke. Osim toga, treba imati na umu da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložio (a koji nisu izvedeni) istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (o stanju nužde prodavateljice, nerazmjerne koristi i uvjetima u kojima je sklopljen prijeporni ugovor), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih zahtjevi tužitelja ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj neke povrede parničnog postupka. Tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegove prijedloge za provođenje i drugih dokaza (vještačenjem), a da je time što je takve odbio počinio bitnu postupovnu povredu.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja (koji je ovaj postupak nastavio kao nasljednik sada pokojne tužiteljice M. O.) za raskidom ugovora o kupoprodaji nekretnine koji su 4. siječnja 2014. zaključili prvotuženik I. M. kao kupac i sada pokojna M. O. kao prodavateljica. Ako sud nađe da je tako postavljeni zahtjev neosnovan, tužitelj je u smislu članka 188. stavka 2. ZPP-a istaknuo i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti tog ugovora. Osim toga, predmet spora je valjanost ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva koji su 23. listopada 2015. zaključili prvotuženik I. M. kao zajmoprimac i fiducijant i drugotuženik M. C. kao zajmodavac i fiducijar, valjanost uknjižbe prava vlasništva prvotuženika i drugotuženika na predmetnoj nekretnini i uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja.

 

8. Prvostupanjski je sud na temelju činjenica koje je utvrdio pregledavanjem isprava koje su u spisu, saslušanjem stranaka i svjedoka utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je prednica tužiteljica bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji s prvotuženikom 4. siječnja 2014.

- da je prednica tužitelja kao prodavateljica ponudila prvotuženiku kupnju predmetne nekretnine i odredila njezinu kupoprodajnu cijenu

- da je prvotuženik isplatio prednici tužitelja u cijelosti kupoprodajnu cijenu koju se obvezao tim kupoprodajnim ugovorom

- da prednica tužitelja nije pristala na raskid ugovora kad joj ga je prvotuženik nudio prije nego što je platio porez na promet nekretnina i izvršio uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini

- da je prednica tužitelja prije sporne prodaje bila vlasnice ½ nekretnine koju je bez novčane naknade koristila obitelj tužitelja (za uzgoj hrane za životinje) koja je za tu zemlju dobivala državne poticaje (jer je bila u sastavu njihova OPG-a)

- da je prednica tužitelja, iako u financijskim poteškoćama nakon smrti supruga, pred policijom izjavila da njezino financijsko stanje nije razlog zbog kojeg je sklopila predmetni ugovor te da je to stanje u to vrijeme bilo dobro

- da prvotuženik kao kupac prilikom zaključenja spornog ugovora o kupoprodaji nije iskoristio stanje nužde ili teško materijalno stanje prodavateljice, njezino nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost i

- da je svrha ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva koji je zaključen među tuženicima 23. listopada 2015. bio zajam i osiguranje povrata zajma.

 

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji od 4. siječnja 2014. neosnovan jer je utemeljen na neistinitoj tvrdnji da ga kupac nije ispunio u cijelosti.

 

9.1. Podredno kumulirani zahtjev za utvrđenjem ništetnosti tog ugovora odbijen je jer je sud prvog stupnja zaključio da je prodavateljica u vrijeme njegova zaključenja bila sposobna za rasuđivanje, da ugovor nije protivan prisilnim propisima ni moralu društva te da nije zelenaški. Zbog toga je odbijen i zahtjev za utvrđenjem nevaljanosti uknjižbe prava vlasništva prvotuženika izvršene na temelju tog ugovora.

 

9.2. Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva koji je zaključen među tuženicima 23. listopada 2015. odbijen jer je sud prvog stupnja zaključio da taj ugovor nije fiktivan pa je odbijen i zahtjev za utvrđenjem nevaljanom uknjižbe fiducijarnog vlasništva drugotuženika izvršene na temelju tog sporazuma.

 

10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju činjenica utvrđenih na temelju pregledavanja isprava, saslušanja svjedoka i stranaka i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

12. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da sud prvog stupnja nije utvrdio odlučnu činjenicu – da je prednica tužitelja, prodavateljica M. O., u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bila u nuždi. U skladu s člankom 329. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO) ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. U skladu s citiranim propisom za nastanak zelenaškog ugovora bitni su zakonom određeni, objektivni i subjektivni elementi koji moraju postojati kumulativno i istodobno u vrijeme sklapanja ugovora. U danim je okolnostima, na temelju činjenica koje je utvrdio u postupku, sud prvog stupnja ocijenio da subjektivni elementi na strani tuženika kao navodnog zelenaša – znanje o postojanju nepovoljnih okolnosti na strani navodno iskorištene prodavateljice (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost) i namjera da ove okolnosti iskoristi za sebe ili trećega, nisu ispunjeni. Zbog toga nedostaje jedna od kumulativnih pretpostavki za utvrđenje ništetnosti uz primjenu članka 329. stavka 1. ZOO-a kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja. Pritom iz razloga koje je iznio taj sud proizlazi da je prodavateljica tijekom kriminalističke obrade nad prvotuženikom izjavila da njezine financijske prilike nisu bile razlog zbog kojeg je ugovor zaključen te nije pristala na raskid ugovora kad joj ga je tuženik nudio i to prije nego je izvršio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na temelju tog ugovora. Kraj tih utvrđenja neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad nije utvrdio da je prodavateljica bila u nuždi. Pritom su tvrdnje žalitelja o njezinom neznanju neodlučne jer neznanje, suprotno žalbenim navodima, nije jedna od subjektivnih zakonskih okolnosti predviđenih člankom 329. stavkom 1. ZOO-a.

 

13. Žalba tužitelja se gotovo isključivo svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužitelja, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka. Za odgovoriti je žalitelju da iz stanja spisa proizlazi da je prodavateljica prije nego što je spornu nekretninu prodala prvotuženiku bila njezina suvlasnica te ju je bez novčane naknade davala na korištenje njegovoj (žaliteljevoj) obitelji koja je, naprotiv, od te nekretnine imala novčane i nenovčane imovinske koristi. Svakako da nije za očekivati da bi prodavateljica ili tužiteljeva obitelj održavale takav odnos u situaciji da je prodavateljica bila u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi i to da je prodavateljica osim suvlasništva predmetne nekretnine bila suvlasnica još tri nekretnine koje je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenijela u vlasništvo tužitelju 2017. Stoga se ne mogu prihvatiti tvrdnje ponovljene u žalbi da su financijske teškoće koje je imala prodavateljica nakon smrti svoga supruga bile takve da je 4. siječnja 2014. kada je sklopljen predmetni ugovor bila u stanju nužde.

 

14. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 360. ZOO-a kad je odbijen zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji od 4. siječnja 2014. zbog neispunjenja (koja se odluka u žalbi posebno ne pobija) kao i odredbu članka 329. stavak 1. ZOO-a kad je ocijenio da nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđenje da je taj ugovor zelenaški. Zbog toga je pravilno odbijen i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbe prava vlasništva prvotuženika izvršene na temelju tog ugovora. Odluka suda o valjanosti ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 23. listopada 2015. temelji se na utvrđenju da nisu ispunjenje pretpostavke za primjenu članka 285. stavka 1. ZOO-a o prividnom ugovoru zbog čega je uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti tih pravnih poslova kao i zahtjev za uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa drugotuženika kao fiducijarnog vlasnika predmetne nekretnine. Razlozi zbog kojih se te odluke pobijaju nisu navedeni u žalbi.

 

15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda poboja, a ni razlozi na koje ovaj sud u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I.

 

16. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci II. izreke pa pravilnost te odluke suda prvog stupanja koja je donesena na temelju članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a nije dovedena u pitanje. Stoga je uz primjenu članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj odluci o troškovima postupka sadržanoj u točci II. izreke.

 

17. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da troškovi sastava odgovora na žalbu tuženika nisu bili potrebni za donošenje odluke o žalbi, tuženici su uz primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijeni sa zahtjevom za njihovom naknadom.

 

18. S obzirom na to da rješenje suda prvog stupnja nije pobijana žalbom, nije uz primjenu članka 365. stavka 1. ZPP-a ispitivano u žalbenom postupku.

 

U Varaždinu 27. rujna 2023.