REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-589/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) UG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Merica Miše, odvjetnica u Trogiru, protiv tuženika Grada Splita, OIB 78755598868, sa sjedištem u Splitu, Obala kneza Branimira 17, kojeg zastupa AG, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-513/2021-2 od 8. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5562/2018-27 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukidaju se presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-513/2021-2 od 8. studenog 2023. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5562/2018-27 od 26. veljače 2021. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) ČG i tužiteljice pod 2) UG koji glasi:
"1.Dužan je tuženik isplatiti tužitelju pod 1) iznos od 1.067.863,30 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. rujna 2014. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
2. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici pod 2) iznos od 457.655,70 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. rujna 2014. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji, kako im je to dopušteno rješenjem ovog suda Revd-3460/2024 od 3. prosinca 2024. zbog pitanja:
„Postoji li, u smislu pretpostavki koje trebaju biti ispunjene radi naknade štete, uzročno-posljedična veza u situaciji kada ugovorna strana, koja je u cijelosti ispunila ugovorne obveze, sama poduzme radnju rušenja građevine radi očite izvjesnosti da druga ugovorna strana neće ispuniti ugovorima preuzete obveze, a ispunjenje kojih obveza je uvjet da bi ugovorna strana koja je u cijelosti ispunila ugovorne obveze u skladu sa zakonom mogla koristiti građevinu?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kao pod točkom 2. obrazloženja.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik isplati naknadu štete u iznosu 1.067.863,30 kn (857.863,30 kn) tužitelju ČG, a 457.655,70 kn (367.655,70 kn) UG za koju štetu tužitelji tvrde da im je nastala iz razloga što nisu mogli dovršiti poslovno-apartmansku zgradu za koji im je ujedno izdana građevinska dozvola zbog toga što tuženik nije ispoštovao odredbe ranijih ugovora vezanih uz raspolaganje zemljištem koje je obuhvaćeno gradnjom, a što je imalo za posljedicu da tužiteljima za tu građevinu ne bi mogla biti izdana uporabna dozvola. Stoga su tužitelji građevinu uklonili, a tužbom zahtijevani iznos predstavlja u naravi trošak uklanjanja te građevine. Tuženik se tužbi protivi tvrdnjom da tužitelji ničim nisu bili spriječeni da dovrše svoj objekt prema izdanoj građevinskoj dozvoli i da tuženik ničim nije doprinio da su tužitelji morali objekt ukloniti.
7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- da su na kč. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici bili upisani LG i DG za svaki u 1/2 dijela,
- da su tužitelji nasljednici iza njihovog oca ZG i to ČG u 7/10 dijelova, a UG u 3/10 dijela,
- da je prednik tužitelja 17. svibnja 2001. s tuženikom zaključio Ugovor kojim je utvrđeno da je u svrhu izgradnje [adresa] u [adresa] potrebno izvlastiti dvojnu stambenu jednokatnicu u suvlasništvu DG i LG u 1/2 dijela i koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da će Grad Split isplatiti iznos od 554.961,29 DEM DG u obrocima, a da je isti obvezan prepustiti slobodnu od osoba i stvari predmetnu jednokatnicu u pripadajućem dijelu i to najkasnije u roku od jedne godine od dana isplate posljednjeg obroka naknade i da je tuženik u cijelosti isplatio predniku tužitelja ZG iznos koji je utvrđen Ugovorom od 17. svibnja 2001.,
- da je prednik tužitelja zaključio s tuženikom 11. kolovoza 2003. Ugovor kojim se vrši zamjena nekretnina na način da Grad Split daje u vlasništvo ZG kč.br.
[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 160 m[2] , da ZG daje Gradu Splitu u vlasništvo kč.br.
[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 407 m[2] , te se međusobno ovlašćuju da mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama, a nadalje je ugovoreno da se ZG obvezuje u roku od 18 mjeseci od potpisa ugovora prepustiti Gradu Splitu pripadajući dio jednokatnice sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je 8. rujna 2011. između tužitelja i tuženika zaključen Ugovor o prodaji i kupnji nekretnina kojim se predaje u vlasništvo tuženika nekretnina označena kao kč.br.
[katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 167 m[2] , a tužiteljima se u vlasništvo daje nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 155 m[2] i da je utvrđena tržišna vrijednost ovih nekretnina u istom iznosu te da su se stranke međusobno ovlastile da zatraže upis prava vlasništva svako svoje nekretnine,
- da je predniku tužitelja ZG građevinskom dozvolom broj Klasa UP/I-361- 03/03-02/00221 od 22. travnja 2004., izdanoj od strane Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, odobrena gradnja poslovno apartmanske građevine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na sudskim katastarskim česticama broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neto površine 541,44 m ukupne visine PO+PR+N, prema glavnom projektu koji je prilog i sastavni dio dozvole, a kojom je odlučeno i da je do tehničkog pregleda potrebno izgraditi pristupnu prometnicu s infrastrukturom,
- da je prednik tužitelja počeo graditi temeljem valjane građevinske dozvole poslovno- apartmansku građevinu na gradskom predjelu [adresa], koja građevina nije dovršena,
- da je 2007. donesen novi detaljni plan uređenja (DPU),
- da je 2010. za to područje zamijenjen DPU,
- da je nedovršena građevina uklonjena 2013. sukladno odgovarajućoj dozvoli tuženika.
8.1. S obzirom na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena valja poći od toga da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju biti kumulativno ispunjene opće pretpostavke te odgovornosti: subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja; protupravnost štetne radnje; te pravno relevantna uzročna veza između štetne radnje i štete.
8.2. Naime, kod ocjene uzročne veze između štetne radnje i štete u obzir se uzima samo pravno relevantni uzrok, a to je onaj štetni događaj ili radnja čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. U gore opisanim okolnostima, kad u obzir kao uzrok štete dolazi veći broj okolnosti ili radnji štetnika, kao uzrok valja uzeti onu koja je štetnoj posljedici najbliža i za određenu štetnu posljedicu tipična. U tom smislu, štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje sve dotle dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta. Ako je uzročna veza između njegove radnje i štete prekinuta slučajem, radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara.
8.3. Adekvatna i pravno relevantna uzročna veza postoji ako je određena štetna radnja bila podnesena da izazove štetnu posljedicu, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo onaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice: onaj događaj uz koji se redovito prema životnom iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima, od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan je adekvatni uzrok, tj. onaj koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom. (tako i ovaj sud u Rev-x-846/2016 od 4. siječnja 2022.)
9.1. Da bi po ocjeni ovog suda postojala odštetna odgovornost tuženika ključno je utvrditi bi li usprkos činjenici da tuženik nije ispunio svoju obvezu i predao tužiteljima nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 160 m[2] , tužitelji dobili uporabnu dozvolu za zgradu koju bi sagradili (dovršili gradnju) sukladno dobivenoj građevinskoj dozvoli, pod uvjetom da se zgrada realno može koristiti za namjenu za koju je predviđena kad i ako bude dovršena.
9.2. U okolnostima ovog konkretnog slučaja ako bi uporabna dozvola bila izdana i ako bi se zgrada mogla koristiti za namjenu koja je predviđena nakon dovršenja u skladu s građevinskom dozvolom, tada odštetne odgovornosti na strani tuženika nema, jer nema niti uzročne veze između povrede ugovorne obveze i štete koju tužitelji trpe jer bi mogli koristiti sagrađeni objekt sukladno njegovoj namjeni, ali ako uporabna dozvola ne bi mogla biti izdana ili se usprkos izdanoj uporabnoj dozvoli zgrada ne bi u bitnom mogla koristiti sukladno svojoj predviđenoj namjeni, tada odštetna odgovornost tuženika postoji.
10. Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je bilo dopušteno podnijeti reviziju.
11. Vodeći računa o sadržaju mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske od 16. prosinca 2016. (list 83 spisa) prema kojem se uporabna dozvola ne može izdati za građevinu izgrađenu na katastarskim česticama zemljišta navedenim u građevinskoj dozvoli ako od istih nije formirana građevna čestica, te da se uporabna dozvola može izdati ako je, između ostalog, građevina priključena na prometnu površinu i druge građevine i uređaje komunalne ili druge infrastrukture na način kako je određen građevinskom dozvolom, ali i o u ovoj fazi nesporne činjenice da je tuženik izmijenio da je došlo do izmjena DPU-a temeljem kojeg je promijenjena planska dokumentacija i kompletna infrastruktura pa izgrađena građevina da nije mogla biti priključena na prometnu površinu i druge građevine i uređaje komunalne ili druge infrastrukture na način kako je to određeno građevinskom dozvolom, u ovoj fazi postupka preuranjeni su zaključci sudova da na strani tuženika ne postoji odštetna odgovornost za štetu koju trpe tužitelji.
12. Stoga će u nastavku postupka sud cijeniti i gore ukazane okolnosti, eventualno utvrditi i visinu štete ako ocjeni da postoji odštetna odgovornost tuženika i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
13. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
