Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6933/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠI, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠI podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-3564/2023 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠI i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni MI obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-3564/2023 od 7. veljače 2024., okrivljeni MI proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u izreci pobijane presude, te mu je izrečena novčana kazna od 260,00 eura, a na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona u istu uračunato vrijeme zadržavanja dana 21 i 22. prosinca 2023. Na ime troškova prekršajnog postupka okrivljenik je obvezan na plaćanje paušalnog iznosa od 20,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljeni MI osobno je podnio pravodobnu žalbu, pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama, te prijedlogom da se pobijana presuda preinači podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.
5. Unatoč činjenici da se prvostupanjska presuda pobija po svim zakonom dopuštenim osnovama, sadržajno i smisleno ista se pobija zbog utvrđenog činjeničnog stanja i pozivanjem na pravo na pravično suđenje.
6. U odnosu na pojam pravičnog suđenja, žalitelju se odgovara da ne može uspjeti sa žalbenim navodima u kojima nepotrebno opširno teoretizira o praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i pravu Europske unije, a da pri tome nije naveo i opisao niti jedan konkretan propust kojega bi prvostupanjski sud učinio, a koji bi imao značaj povrede prava na pravično suđenje. Nezadovoljstvo rezultatima analize i ocjene izvedenih dokaza ne može se podvesti pod povredu prava na pravično suđenje.
7. Stoga valja ponoviti da žalba sadržajno predstavlja žalbu na utvrđeno činjenično stanje, a u tom smislu prvenstveno valja navesti da sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prethodno, sukladno odredbi članka 88. stavak 1. Prekršajnog zakona, ima dužnost s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Posljednje navedeno prvostupanjski sud je i napravio te dao jasne razloge.
8. U dokaznom postupku analizirana je obrana okrivljenika koji opisuje inkriminirani događaj i vrlo precizno umanjuje svoj doprinos upravo u dijelovima za koje drži da su odlučni za odluku o krivnji i kazni. To ponavlja i u žalbu kada inzistira na pojmu vikanja te mu se u tom smislu odgovara da vika nije konstitutivni element prekršaja nasilja u obitelji nego je to sadržaj izgovorenog koji u konkretnim okolnostima predstavlja oblik psihičkog nasilja manifestiran vrijeđanjem, omalovažavanjem i latentnom prijetnjom većim zlom (uništavanje i razbijanje stvari). Suprotno tome, žrtva NI iskazuje uvjerljivo, bez dojma da neosnovano tereti okrivljenika, štoviše, ne tereti ga za dijelove inkriminacije za koje jasno navodi da se nisu dogodili (sud ih ispušta iz optužnog prijedloga).
9. Žalitelju se dodatno odgovara da je izostanak neposrednih svjedoka prekršaju obiteljskog nasilja, stoga i „drugih dokaza“ kako se to navodi u žalbi, gotovo pravilo, pa tako i u konkretnoj inkriminaciji. Stoga je jedino zakonito rješenje neposredni i kontradiktorni sudski postupak, koji je i proveden.
10 Isključiva namjera žalitelja je izbjeći odluku o krivnji i kazni, pa to čini na nedopustiv način dovodeći u pitanje ispravnost osobe žrtve time što kao posljednju liniju svoje obrane spominje alkoholiziranost žrtve u inkriminirano vrijeme. Stoga mu se odgovara da biti pod utjecajem alkohola u svojoj kući i pri tome ne činiti ništa na štetu drugoga nije zabranjeno. Jednako navedenom, općenito govoreći, žrtva pod utjecajem alkohola je i dalje žrtva i nasilnik je takvim etiketiranjem neće dovesti u sumnju, a posebno ne onaj nasilnik koji je sam bio pod utjecajem alkohola u trenutku počinjenja prekršaja.
11. Razmotrivši povodom žalbe odluku o kazni, a vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, ovaj sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda. Novčana kazna kao blaža i odmjerena na donjoj granici zakonskog okvira, trebala bi ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona. Imajući u vidu deklaratorno pobijanje presude zbog odluke o kazni, daljnji odgovor ovoga suda na izrečenu kaznu nije moguć, kao niti u odnosu na troškove postupka, određene zakonito i u gotovo najmanje mogućem paušalnom iznosu.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
13. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 ovjerenih prijepisa.
