Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1409/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GC, zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenog GC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pp-237/2022 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog GC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se prekršaj okrivljenog GC pravno označava kao onaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), te mu se na temelju tog propisa izriče novčana kazna od 100,00 eura (sto eura) koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog GC i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni GC obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 (četrdeset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj Pp-237/2022 od 28. prosinca 2022., okrivljeni GC proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisnog u izreci prvostupanjske presude, te mu je izrečena novčana kazna od 753,62 kune (protuvrijednost domaće valute iznosa od 200 DEM odnosno 100,02 EURA), uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 100,00 kuna.
2. Protiv te presude je pravodobnu žalbu podnio okrivljeni GC, po svojoj braniteljici Ivoni Stazić Malbaša, odvjetnici iz Zadra, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode, istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava opisane su segmentiranim navođenjem sadržaja odredbi Prekršajnog zakona, dok pri tome nisu ničim konkretizirane u odnosu na spis predmeta. Stoga se žalitelju može samo ponoviti da bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene, ali i da je pobijanu presudu moguće ispitati odnosno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona nije počinjena.
6. Ono čime je žalitelj isključivo nezadovoljan je utvrđenim činjeničnim stanjem, pri čemu smatra da iskaz svjedokinje ŠC ne može biti osnova odluke o njegovoj krivnji budući je suprotan njegovoj obrani, iskazu svjedokinje SC i medicinskoj dokumentaciji.
7. U tom smislu mu se prvenstveno odgovara da sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prethodno, sukladno odredbi članka 88. stavak 1. Prekršajnog zakona, ima dužnost s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Posljednje navedeno prvostupanjski sud je i napravio te dao jasne razloge.
8. Stoga valja tek ponoviti i nadodati da je iskaz svjedokinje ŠC, koja okrivljenika uopće ne poznaje od ranije i nema nikakvog razumnog razloga istoga neosnovano teretiti, u cijelosti jasan, koncizan i nedvojben u pogledu ostvarivanja svih zakonskih obilježja prekršaja za kojeg je žalitelj proglašen krivim i kažnjen. Suprotno navedenom, svjedokinja SC, inače supruga okrivljenika, nije neposredni očevidac, a ono o čemu ista u postupku svjedoči nije u nikakvoj vezi s inkriminacijom i zakonskim obilježjima prekršaja, čak do te mjere da prvostupanjski sud ne bi pogriješio i povrijedio okrivljenikovo pravo na obranu da je i provođenje tog dokaza, ali i pojedina pitanja svjedokinji zabranio.
9. Isto se odnosi i na spisu priležeću medicinsku dokumentaciju širokog spektra dijagnoza, pri čemu niti jedna ne dovodi u pitanje mogućnost razgolićivanja odnosno seksualnog ekshibicionizam koji je dostatan da bude ostvareno biće djela prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Upravo u smislu posljednje navedenog treba reći da su u najmanju ruku suvišni žalbeni detalji, a stoga i prethodna pitanja svjedokinji ŠC, o položaju spolovila žalitelja u inkriminirano vrijeme. Naime, u postupku se isključivo utvrđivala krivnja za prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojega čini onaj počinitelj koji na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, pri čemu se moral shvaća kao općeprihvaćeni standard društvenog ponašanja. Samo razgolititi spolovilo (a što je opisano u optužnom prijedlogu) i ništa više od toga - nije opće prihvaćeni standard društvenog ponašanja.
10. Zaključno, i prvostupanjski sud i žalitelj se potpuno suvišno uvlače u pojam namjere, budući je predmetni prekršaj počinjen i nehajnom radnjom, eventualno postojanje namjere ne znači kvalifikatornu okolnost.
11. U odnosu na kaznu koja se žalbom, osim isticanja tog žalbenog osnova, niti ne spominje, prvenstveno valja navesti da je 1. siječnja 2023., stoga do trenutka odlučivanja o žalbi okrivljenika, na snagu stupio Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) koji je u smislu odredbe članka 3. Prekršajnog zakona za okrivljenika povoljniji iz razloga što je novčana kazna za predmetno djelo prekršaja određena u rasponu od 20,00 do 100,00 eura, što je, primjenjujući fiksni iznos konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, povoljnije od zakonskog raspona novčane kazne za isto djelo prekršaja po Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) koji je bio u snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.
12. Stoga je ovaj sud okrivljeniku izrekao novčanu kazna u zakonom propisanom maksimalnom iznosu od 100,00 eura, jednako kako je zakonom propisani maksimalni iznos birao i prvostupanjski sud. Imajući u vidu da je za predmetno djelo prekršaja propisano kažnjavanje i kaznom zatvora, za okrivljenika blaža vrsta kazna biti će dostatna da se ostvari svrha kažnjavanja. Navedeno se odnosi i na troškove postupke, određene na temelju zakona, u paušalnom, minimalnom iznosu.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 ovjerenih prijepisa.
