REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-662/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Deutsche Rentenversicherung Bayern Süd, OIB 59950094514 iz Republike Njemačke, 84028 Landshut, Am Alten Viehmarkt 2, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu protiv ovršenice EO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Zebec, odvjetnik u Zagrebu, radi priznanja strane sudske odluke i ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-eu-1/2024-2 od 6. kolovoza 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-eu-1/2023-3 od 27. listopada 2023., na sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

1. Revizija ovrhovoditelja se odbija.

2. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-eu-1/2023-3 od 27. listopada 2023. priznato je sa učinkom za taj ovršni postupak ovršno rješenje izdano od strane ovrhovoditelja, broj osiguranika 15 221138 D 509 Služba 4471 od 20. veljače 2018., kojim je određeno: "Poštovana gđo. EO, mirovinsko rješenje od 6. kolovoza 1999. i rješenja koja su uslijedila ukinuta su s pravnim učinkom od 1. rujna 2001. temeljem čl. 48. Zakonika o socijalnom pravu – knjiga deseta (SGB X). Nastalu preplatu u iznosu od 52.751,27 eura potrebno je vratiti, sukladno čl. 50. SGB X.". Nadalje, na temelju te ovršne isprave, a radi naplate potraživanja u iznosu od 52.751,27 eura/397.454,44 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. ožujka 2018. do isplate, određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenice. Zaključno, određeni su troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.344,27 eura/10.128,40 kuna te je naloženo ovršenici da ovrhovoditelju iste naknadi u roku od osam dana od primitka tog rješenja sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. rujna 2023. do isplate.

Iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja po prijedlogu ovrhovoditelja, donio rješenje o priznanju strane odluke - ovršnog rješenja njemačkog nositelja socijalnog osiguranja, Deutsche Rentenversicherung Bayern Süd, SR Njemačka od 20. veljače 2018., s učinkom za taj ovršni postupak. Sud takvu svoju odluku temelji na odredbi čl. 29. st. 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke potvrđenog Zakonom o potvrđivanju ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 7/98 – dalje: Ugovor).

2. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-eu-1/2024-2 od 6. kolovoza 2024. uvažena je žalba ovršenice, preinačeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-eu-1/2023-3 od 27. listopada 2023. i odbijen prijedlog ovrhovoditelja Deutsche Rentenversicherung Bayern Süd za priznanje sa učinkom za ovršni postupak rješenja izdanog od strane ovrhovoditelja, broj osiguranika 15 221138 D 509 Služba 4471 od 20. veljače 2018., kao i prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na novčanoj tražbini po računima ovršenice na temelju tog rješenja ovrhovoditelja.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-5118/2024-2 od 11. prosinca 2024., ovrhovoditelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Primjenjuju li se konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o priznanju predmetne strane sudske odluke odredbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Uredba (EZ) br. 883/2004-osnovna Uredba, (EZ) br. 987/2009-provedbena Uredba, (EZ) br. 988/2009, (EU) br. 1231/2010, (EU) br. 1244/2010, (EU) br. 465/2012, (EU) br. 1224/2012, (EU) br. 517/2013, (EU) br. 1372/2013, (EU) br. 1368/2014, (EU) br. 2017/492 i (EU) br. 2019/1149 - dalje: Uredba (EZ) br. 883/2004) ili odredbe čl. 29. st. 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke potvrđenog Zakonom o potvrđivanju ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 7/98 – dalje: Ugovor o socijalnom osiguranju)?“

4.1. Na temelju dopuštenja revizijskog suda ovrhovoditelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio preinačiti ili ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje.

4.2. U reviziji ističe da je prijedlog za priznanje strane sudske odluke odbijen s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Ugovor o socijalnom osiguranju nego Uredba (EZ) br. 883/2004 jer je po pravnoj snazi iznad navedenog bilateralnog ugovora pa, u smislu odredbe članka 84. st. 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004, aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za povrat nepripadnog davanja po osnovi isplaćene mirovine u Republici Hrvatskoj ima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), a ne ovrhovoditelj. Ovrhovoditelj međutim smatra da je u tome dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, prvenstveno imajući u vidu da se primjenjuje propis koji je bio na snazi u trenutku nastanka obveze povrata nepripadnog davanja po osnovi isplaćene mirovine. Obzirom da je obveza povrata nepripadnog davanja po osnovi isplaćene mirovine nastala najkasnije dana 01. rujna2001. (od kada ima pravni učinak) da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Ugovor o socijalnom osiguranju, a ne Uredba (EZ) br. 883/2004 koja je stupila na snagu kasnije, nakon nastanka predmetne obveze. Ističe i da drugostupanjski sud nije dao nikakve razloga niti pravnu osnovu na temelju koje je utvrdio da se u konkretnom slučaju primjenjuje Uredba (EZ) br. 883/2004, a ne Ugovor o socijalnom osiguranju, upravo imajući u vidu trenutak nastanka obveze povrata predmetnog davanja-mirovine. Poziva se na pravni stav Županijskog suda u Osijeku izražen u odluci posl.br. Gž-eu-1/2018-2 od 12 srpnja 2018. koji je u suprotnosti sa stavom izraženim u pobijanoj drugostupanjskoj odluci: „Čl. 29. Zakona o potvrđivanju ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske - Savezne Republike Njemačke ((NN-MU br. 7/98) – dalje: MU propisano je: Ovršne odluke sudova kao i ovršne isprave nositelja tih tijela jedne države ugovornice o doprinosima i ostalim potraživanjima iz socijalnog osiguranja priznaju se i u drugoj državi ugovornici. Priznanje se može uskratiti samo ako je u suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) države odgovornice u kojoj se odluka ili isprava ima priznati.“

5. U odgovoru na reviziju ovršenica predlaže istu odbiti, uz naknadu parničnih troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Sporno je u ovom stadiju postupka primjenjuju li se na odlučivanje o priznanju strane sudske odluke - ovršnog rješenja njemačkog nositelja socijalnog osiguranja, Deutsche Rentenversicherung Bayern Süd, SR Njemačka od 20. veljače 2018. odredbe čl. 29. st. 1. Ugovora o socijalnom osiguranju ili Uredba Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Uredba (EZ) br. 883/2004-osnovna Uredba, (EZ) br. 987/2009- provedbena Uredba, (EZ) br. 988/2009, (EU) br. 1231/2010, (EU) br. 1244/2010, (EU) br. 465/2012, (EU) br. 1224/2012, (EU) br. 517/2013, (EU) br. 1372/2013, (EU) br. 1368/2014, (EU) br. 2017/492 i (EU) br. 2019/1149 - dalje: Uredba (EZ) br. 883/2004).

9. Prema shvaćanju iz pobijanog rješenja pogrešno je postupio prvostupanjski sud kada je prilikom donošenja pobijane odluke primjenjivao odredbe Ugovora, budući da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Uredbe. Ovo stoga što predmetna Uredba (EZ) br. 883/2004 i Ugovor uređuju istu pravnu problematiku, a uredba je kao izvor prava po pravnoj snazi iznad bilateralnog ugovora. Do primjene bilateralnog ugovora došlo bi kada bi uredba upućivala na njegovu primjenu, a što nije slučaj u ovom predmetu. Nadalje, prema odredbi čl. 84. st. 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 ovršne odluke sudskih i upravnih tijela koje se odnose na prikupljanje doprinosa, kamata i ostalih troškova, ili na povrat nepripadnih davanja koja su ostvarena primjenom zakonodavstva jedne države članice, priznaju se i provode na zahtjev nadležne ustanove druge države članice uz ograničenja i u skladu s postupcima propisanim zakonodavstvom i svim ostalim postupcima koji se primjenjuju na slične odluke potonje države članice. Takve se odluke proglašavaju ovršnim u toj državi članici u mjeri u kojoj zakonodavstvo i svi ostali postupci te države članice to zahtijevaju. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 1. al. (q) toč. iii. Uredbe "nadležna ustanova" definira se kao ustanova koju je nadležno tijelo određene države članice odredilo. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ("Narodne novine", broj 54/13) propisano je da su nadležne ustanove za provedbu uredbi EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i toga Zakona: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje i Središnji registar osiguranika. Kako se u konkretnom slučaju radi o povratu nepripadnih davanja po osnovi isplate mirovine, u ovom slučaju bi za podnošenje zahtjeva za priznanje i provedbu odluke njemačkog mirovinskog osiguranja, nadležan je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Drugostupanjski sud zaključuje da ovrhovoditelj nije bio aktivno legitimiran za podnošenje predmetnog prijedloga za priznanje i izvršenje rješenja ovrhovoditelja od 20. veljače 2018., zbog čega je primjenom čl. 84. st. 2. Uredbe njegov prijedlog odbio.

10. Utvrđenja i zaključci drugostupanjskog suda su pravilni, te ih prihvaća i ovaj revizijski sud.

11. Odredbom čl. 8. Uredbe br. 883/2004 propisan je odnos između te Uredbe i ostalih instrumenata koordinacije:

„1. Ova Uredba zamjenjuje sve konvencije o socijalnoj sigurnosti koje se primjenjuju među državama članicama i koje se odnose na isto područje primjene. Određene odredbe konvencija o socijalnoj sigurnosti koje su stupile na snagu u državama članicama prije dana primjene ove Uredbe se međutim i nadalje primjenjuju ako su povoljnije za korisnike ili ako proizlaze iz posebnih povijesnih okolnosti te je njihov učinak vremenski ograničen. Kako bi te odredbe ostale u primjeni, one se uključuju u Prilog II. Ako iz objektivnih razloga nije moguće proširiti primjenu neke od ovih odredbi na sve osobe na koje se primjenjuje Uredba, to se mora naznačiti.

2. Dvije ili više država članica mogu, ako se pojavi potreba, međusobno sklopiti ugovore utemeljene na načelima ove Uredbe i u njezinom duhu.“

12. Prilog II. Uredbe br. 883/2004 upućuje na Uredbu (EZ) br. 988/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. (SL 2009., L 284, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 213.) u kojoj nisu navedene Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku.

13. Uredba br. 883/2004 stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1. srpnja 2013.

14. Rješenje, koje ovrhovoditelj predlaže da se prizna, doneseno je 20. veljače 2018., iako se odnosi se na povrat mirovine isplaćene u razdoblju od 1. rujna 2001. Znači, za odluku je odlučno što je rješenje čije se priznanje traži doneseno nakon što je u odnosu na Saveznu Republiku Njemačku, ali i Republiku Hrvatsku stupila na snagu Uredba br. 883/2004, koja je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

15. Prije 1. srpnja 2013. za priznanje odluka Njemačkog socijalnog osiguranje bile su mjerodavne odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke potvrđenog Zakonom o potvrđivanju ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 7/98 – dalje: Ugovor o socijalnom osiguranju). Međutim, nakon što je Republika Hrvatska pristupila Europskoj unije, Uredba br. 883/2004 se izravno primjenjuje u Republici Hrvatskoj, pa tako i odredba čl. 8. Uredbe kojom je određeno da ista zamjenjuje sve konvencije o socijalnoj sigurnosti koje se primjenjuju među državama članicama i koje se odnose na isto područje primjene te je određeno da se pojedine odredbe konvencija i nadalje primjenjuju ako su uključuju u Prilog II. S obzirom da Republika Hrvatska nije uključila odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju u Prilog II., Uredba br. 883/2004 zamijenila je Ugovor o socijalnom osiguranju.

16.1. Pritom se ukazuje na pravno shvaćanje iz presude Suda EU od 9. ožujka 2017., u predmetu Pula Parking d.o.o., C-551/15, ECLI:EU:C:2017:193, koja se odnosi na tumačenje odredbe Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.; ispravci u SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.). U navedenoj presudi Sud EU zaključio je da glavni postupak ulazi u vremensko područje primjene te uredbe, jer je sudski postupak o pravnom odnosu nastalom prije stupanja na snagu uredbe pokrenut nakon tog dana. Sud EU se poziva i na svoju raniju praksu o podudarnim pitanjima - presudu od 28. travnja 2009., Apostolides, C-420/07, EU:C:2009:271, t. 33. i presudu od 13. studenoga 1979., Sanicentral, 25/79, EU:C:1979:255, t. 6.

16.2. Iz navedenog analogno proizlazi da je i u konkretnom predmetu za primjenu Uredbe u postupku priznanja rješenja kojim je određen povrat nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja odlučan dan donošenja rješenja, a ne razdoblje na koje se odnosi to rješenje.

17. Imajući na umu sve navedeno, ovrhovoditelj nije prezentirao uvjerljive, razumne, a ni logične razloge zbog čega bi trenutak isplate pojedinih nepripadnih davanja, a prije donošenja rješenja o njihovom povratu, bio ključan za utvrđivanje temporalne primjene pojedinog propisa. Stoga niti ukazivanje na pravno shvaćanje iz odluke istog drugostupanjskoga suda ne može dovesti do povoljnije odluke za revidenta u ovoj pravnoj stvari.

18. Zbog iznesenih razloga, odgovor na revizijsko pitanje glasi:

Za primjenu propisa prilikom odlučivanja o priznanju strane (SR Njemačka) sudske odluke kojom je određen povrat nepripadno isplaćenih mirovina, odlučan je trenutak donošenja odluke kojom je taj povrat određen, neovisno o tome kad su izvršene isplate čije je povrat određen. Ako je rješenje o povratu doneseno nakon 1. srpnja 2013., mjerodavne su odredbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Uredba (EZ) br. 883/2004-osnovna Uredba, (EZ) br. 987/2009-provedbena Uredba, (EZ) br. 988/2009, (EU) br. 1231/2010, (EU) br. 1244/2010, (EU) br. 465/2012, (EU) br. 1224/2012, (EU) br. 517/2013, (EU) br. 1372/2013, (EU) br. 1368/2014, (EU) br. 2017/492 i (EU) br. 2019/1149), dok su za rješenja donesena do 30. lipnja 2013. mjerodavne odredbe čl. 29. st. 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke potvrđenog Zakonom o potvrđivanju ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 7/98).

19. Imajući na umu odgovor na revizijsko pitanje, prilikom odlučivanju o priznavanju strane sudske odluke u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Uredbe br. 883/2004.

20. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1., odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

21.1. Prema ocjeni ovog suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje postupka te je na temelju čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženice za naknadom troškova odbijen.

21.2. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić