REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-828/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka-Područna služba Gospić, OIB: 02958272670 iz Gospića, Ulica dr. Franje Tuđmana 6, protiv tuženika Uniqua osiguranja d.d., OIB: 75665455333 iz Zagreba, Planinska 13, koju zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-380/2023-3 od 18. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1554/2022-13 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-380/2023-3 od 18. lipnja 2024. i predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.863,15 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose.
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja u pobijanom dijelu.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženiku je rješenjem ovoga suda broj Revd- 1586/2025-2 od 6. svibnja 2025. dopušteno podnošenje revizije protiv presude suda drugoga stupnja zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Može li tuženik, kao korespondent Hrvatskog ureda za osiguranje u smislu odredbe čl. 34. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), biti pasivno legitimiran za potraživanje naknade štete Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za štetu koju je na području Republike Hrvatske izazvalo vozilo registrirano u trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti sukladno odredbi čl. 141. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23)?“.
4. Tuženik je u skladu sa dopuštenim pitanjem podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) predlažući preinačiti pobijanu presudu u skladu s revizijskim navodima, odnosno ukinuti obje nižestupanjske presude. Traži trošak revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP-a samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet ovoga spora jest zahtjev tužitelja prema tuženiku radi nadoknade troškove liječenja koji su nastali korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja osoba stradalih i prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač vozila osiguranog u Bosni i Hercegovini, u ukupnom iznosu od 14.037,90 kn.
9. Sud prvoga stupnja donio je presudu zbog ogluhe jer tuženik u roku naloženom po sudu nije dao odgovor na tužbu premda je istu uredno zaprimio te nalazeći da su ispunjene pretpostavke za donošenje takve presude.
10. Sud drugoga stupnja odgovarajući na žalbene navode zaključuje da se sporno pitanje koje tuženik ističe u svojoj žalbi odnosi se na primjenu odredbe 34. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76,13 i 152/14), odnosno da li je u situaciji kada je Hrvatski ured za osiguranje, obradu i isplatu šteta povjerio svojim članovima, je li i taj član – odnosno osiguravajuće društvo kojem je povjerena obrada i isplata štete u smislu spomenute zakonske odredbe – pasivno legitimiran u parnicama koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pokreće radi regresnog potraživanja naknade štete u vidu učinjenih troškova liječenja koje je isplatio svom osiguraniku. Isto tako iznosi da glede toga spornog pitanja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a da Vrhovni sud o tom pitanju nije zauzeo pravni stav, o čemu govori i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Revd 366/2023-2, ali da se u konkretnom slučaju radi o presudi zbog ogluhe, u kojem drugostupanjski sud ne utvrđuje je li pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa shodno tome nije preispitivao ni međusobni dogovor između tuženika i Hrvatskog ureda za osiguranje, odnosno, da li uz obradu i isplatu štete, dogovor sadrži i preuzimanje sudskih postupaka povodom tužbi.
11. O ovom pravnom pitanju u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev-902/2023-2 od 3. rujna 2024. koje glasi:
„Osiguravajuće društvo kojemu je Hrvatski ured za osiguranje na temelju članka 34. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) povjerio obradu i isplatu šteta nije pasivno legitimiran u parnicama koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pokreće radi regresnoga potraživanja u vidu učinjenih troškova liječenja koje je isplatio svome osiguraniku.“
12. Međutim, sud drugoga stupnja o ovom pravnom pitanju nije zauzeo shvaćanja smatrajući da je pitanje međusobnog povjeravanja obrade i likvidacije štete činjenično pitanje koje se ne može preispitivati povodom žalbe protiv presude zbog ogluhe pa da nije mogao preispitivati je li uz obradu i isplatu štete dogovor sadrži i preuzimanje sudskih postupaka povodom tužbe. Valja naznačiti da pitanje primjene čl. 34. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) na konkretno činjenično stanje u ovom slučaju nije činjenično već pravno pitanje. To bez obzira što se u situaciji presude zbog ogluhe uzimaju u obzir činjenice navedena u tužbi. Naime, jedna od pretpostavki za donošenje presude jest i to da osnovanost zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. U tužbi je tužitelj naveo da mu je Hrvatski ured za osiguranje povjerio obradu odštetnog zahtjeva prilažući i dokaz o tome (list 158 spisa). Dakle, na temelju te činjenice je valjalo ispitati žalbu u smislu je li osnovanost zahtjeva (a što je primjena materijalnog prava) proizlazi iz te činjenice.
13. Sud drugoga stupnja to nije učinio i nije izrazio svoje pravno shvaćanje o ovom pitanju o kojem postoji pravno shvaćanje ovoga suda. S obzirom na to valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku odluku i vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, pa je tako odlučeno u toč. I. izreke rješenja.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
