REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-1029/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Marijana [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 56, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 30. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika i rasprave održane 22. listopada 2025. na kojoj je objavljena odluka istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4 Ugovora o kreditu broj 5140030250- 2600004938/2007 na iznos od 79.000,00 CHF, kojom se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama, koji Ugovor je sklopljen između tužitelja ŠV iz [adresa], Š [adresa] i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 56 te stoga ista odredba ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska avenija 56, Zagreb isplatiti tužitelju ŠV iz [adresa], iznos od 4.261,00 eura (slovima: četiritisućedvjestošezdesetjedaneuro) sa zateznim kamatama koje po stopi tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, do isplate kako slijedi:

− od 2.10.2007 na iznos od 37,52 EUR

− od 2.11.2007 na iznos od 38,67 EUR

− od 2.12.2007 na iznos od 37,74 EUR

− od 2.1.2008 na iznos od 38,99 EUR

− od 2.2.2008 na iznos od 39,49 EUR

− od 2.3.2008 na iznos od 37,47 EUR

− od 2.4.2008 na iznos od 40,53 EUR

− od 2.5.2008 na iznos od 38,04 EUR

− od 2.6.2008 na iznos od 38,86 EUR

− od 2.7.2008 na iznos od 38,07 EUR

− od 2.8.2008 na iznos od 38,44 EUR

− od 2.9.2008 na iznos od 38,53 EUR

− od 2.10.2008 na iznos od 37,79 EUR

− od 2.11.2008 na iznos od 42,35 EUR

− od 2.12.2008 na iznos od 38,55 EUR

− od 2.1.2009 na iznos od 84,21 EUR

− od 2.2.2009 na iznos od 85,09 EUR

− od 2.3.2009 na iznos od 77,11 EUR

− od 2.4.2009 na iznos od 84,33 EUR

− od 2.5.2009 na iznos od 81,41 EUR

− od 2.6.2009 na iznos od 82,63 EUR

− od 2.7.2009 na iznos od 78,72 EUR

− od 2.8.2009 na iznos od 81,64 EUR

− od 2.9.2009 na iznos od 82,45 EUR

− od 2.10.2009 na iznos od 79,21 EUR

− od 2.11.2009 na iznos od 81,23 EUR

− od 2.12.2009 na iznos od 79,62 EUR

− od 2.1.2010 na iznos od 83,21 EUR

− od 2.2.2010 na iznos od 84,24 EUR

− od 2.3.2010 na iznos od 75,73 EUR

− od 2.4.2010 na iznos od 85,56 EUR

− od 2.5.2010 na iznos od 82,22 EUR

− od 2.6.2010 na iznos od 85,78 EUR

− od 2.7.2010 na iznos od 88,06 EUR

− od 2.8.2010 na iznos od 89,63 EUR

− od 2.9.2010 na iznos od 94,04 EUR

− od 2.10.2010 na iznos od 88,57 EUR

− od 2.11.2010 na iznos od 89,57 EUR

− od 2.12.2010 na iznos od 91,84 EUR

− od 2.1.2011 na iznos od 86,30 EUR

− od 2.2.2011 na iznos od 84,02 EUR

− od 2.3.2011 na iznos od 76,05 EUR

− od 2.4.2011 na iznos od 82,47 EUR

− od 2.5.2011 na iznos od 80,13 EUR

− od 2.6.2011 na iznos od 87,84 EUR

− od 2.7.2011 na iznos od 85,56 EUR

− od 2.8.2011 na iznos od 93,97 EUR

− od 2.9.2011 na iznos od 91,72 EUR

− od 2.10.2011 na iznos od 85,49 EUR

− od 2.11.2011 na iznos od 64,29 EUR

− od 2.12.2011 na iznos od 61,84 EUR

− od 2.1.2012 na iznos od 64,62 EUR

− od 2.2.2012 na iznos od 65,24 EUR

− od 2.3.2012 na iznos od 60,93 EUR

− od 2.4.2012 na iznos od 64,37 EUR

− od 2.5.2012 na iznos od 62,39 EUR

− od 2.6.2012 na iznos od 64,66 EUR

− od 2.7.2012 na iznos od 62,08 EUR

− od 2.8.2012 na iznos od 64,02 EUR

− od 2.9.2012 na iznos od 63,54 EUR

− od 2.10.2012 na iznos od 60,74 EUR

− od 2.11.2012 na iznos od 63,37 EUR

− od 2.12.2012 na iznos od 61,45 EUR

− od 2.1.2013 na iznos od 63,22 EUR

− od 2.2.2013 na iznos od 62,13 EUR

− od 2.3.2013 na iznos od 56,68 EUR

− od 2.4.2013 na iznos od 62,72 EUR

− od 2.5.2013 na iznos od 60,21 EUR

− od 2.6.2013 na iznos od 61,03 EUR

− od 2.7.2013 na iznos od 58,31 EUR

− od 2.8.2013 na iznos od 60,63 EUR

− od 2.9.2013 na iznos od 60,86 EUR

− od 2.10.2013 na iznos od 59,68 EUR

− od 2.11.2013 na iznos od 60,96 EUR

− od 2.12.2013 na iznos od 59,06 EUR

− od 2.1.2014 na iznos od 61,04 EUR

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 56, Zagreb isplatiti tužitelju ŠV iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.617,24 eura, u roku od 15 dana

IV. Odbija se tuženik Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 56, Zagreb sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŠV iz [adresa] povukao tužbu u iznosu od 317,94 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu na iznos od 79.000,00 CHF. Ugovor je sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, čiji pravni slijednik je tuženik. U članku 3. Ugovora određena je kamatna stopa u iznosu od 4,40% godišnje, dok je u članku 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa. O navedenom članku Ugovora nije se posebno pregovaralo niti je za tužitelja postojala takva mogućnost te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamate stope. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jedno stranom povećanju kamatnih stoga, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Ova presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129)13-4 od 13. lipnja 2014. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu pa smatra da je time oštećen za razliku između ugovorene kamatne stopa i kamatne stope koja je jedno stranom odlukom tuženika povećana. Svako povišenje kamatne stope na temelju ovakve odredbe uzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tuženika, a po osnovi koja je naknadno utvrđena ništetnom, sve protivno čl. 1111 i dr. ZOO. Zbog navedenog tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Ističe kako su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015). Spomenuti Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji kreditu su bili denominirani u euro, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Dodatno, tuženik naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u eurima Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena i kamatna stopa tako da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visini promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope. Zbog navedenog predmet postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu sa ZIDZKP. Dakle, jedini egzistentni odnos između parničnih stranaka jest ona koji proizlazi iz Aneksa uz ugovor o kreditu. Zbog navedenog, tuženik predlaže sudu, nakon provedenog postupka, odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Rješenjem ovog suda broj P-1029/2019-6 od 12. veljače 2021. je određen prekid postupka do okončanja postupak pred Sudom Europske unije povodom zahtjeva Vrhovnog suda RH broj Rev-1042/2017 (str. 33 spisa).

4. Rješenjem ovog suda broj P-1029/2019-8 od 6. veljače 2023. je određen nastavak postupka (str. 273 spisa).

5. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 14. listopada 2024. u kojem je naveo da predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže na isplatu iznosa od 4.261,00 eura eura radi pretplate zbog promjenjive kamatne stope 6. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je naveo da potražuje isplatu iznosa od 4.578,94 eura, a u konačno postavljenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa od 4.261,00 eura, dakle tužitelj je povukao tužbu za iznos od 317,94 eura, tuženik je u podnesku od 20. kolovoz 2025. naveo da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe te je sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a).

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 3. travnja 2007. iz kojeg je vidljivo da je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. Osijek (prednika tuženika) na iznos od 79.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok vraćanja od 20 godina, s promjenjivom kamatnom stopom (str. 7 do 11 spisa). Uvidom u Obavijest o promjeni kamatnih stopa je vidljivo kako su se iste mijenjale tijekom otplate kredita (str. 12 i 13 spisa). Iz pregleda prometa za klijenta su vidljive uplate tužitelja i visina duga po obračunu tuženika i prednika tuženika. Navedeno je vještak koristila prilikom izrade nalaza i mišljenja (str. 14 do 22, str. 54 do 60 spisa), a uvidom u otplatni plan kredita je vidljivo da je cijelo vrijeme otplate kredita bila predviđena ista rata kredita (str. 23 do 25 spisa). Uvidom u obavijest o provedenoj konverziji od 15. veljače 2016. je vidljivo da mu je dobio tuženik i da je u istoj navedeno da je provedena u skladu sa Zakonom na dan 30.rujna 2015. (str. 61 do 62 spisa). Iz otplatnog plana je vidljivo da je također bila predviđana rata kredita u istom iznosu cijelo vrijeme otplate kredita i predviđena je otplata kredita do 1. svibnja 2027. (str. 63 do 65 spisa). Uvidom u Aneks Ugovora o kreditu od 11. veljače 2016. je vidljivo da je isti zaključen između prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb kao banke kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i u čl. 2.st.2. je navedeno da preplata iznosi 28.866,05 HRK (str. 70 do 73 spisa). Uvidom u Metodologiju promjene kamatnih stopa je vidljivo da je za istu potrebno stručno znanje, kojim laici ne raspolažu (str. 75 do 76 spisa). Saslušan je tužitelj kao stanka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirjani Radman-Funarić.

7.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom na iznos od 79.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, odnosno zaključio je Ugovor s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek. Taj kredit je iskorišten za kupnju kuće u [adresa].Brodu, [adresa]. Ta kuća je korištena samo za obiteljske potrebe, nije iznajmljivana. Ta kuća nije dio trgovačkog udjela niti je bio otvoren bilo kakav obrt, služi samo za potrebe obitelji. Misli da ima još godinu dana za otplatu tog kredita. Zaključio je i Dodatak ugovora koji se odnosi na konverziju kredita. Iznos koji mu je priznat konverzijom iskorišten je za buduće rate kredita. U ovom predmetu tražim samo isplatu kamate po preplati, to je jedina tužba koju je podnio, nije tužio zbog valutne klauzule. Išao je sa suprugom u banku, trebao im je kredit da bi kupili kuću, tražio je kredit u eurima, ali djelatnik banke ga je nagovorio da bude u CHF, rekao mu je da je to najpovoljnije. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete završio je osnovnu školu, a supruga je završila fakultet rudarskog smjera. Cijelo vrijeme otplate kredita, sam je vraćao rate, nitko osim njega nije uplaćivao. On je samo potpisao Ugovor, bio je već pripremljen, to je tipski ugovor od banke. Nije mogao utjecati ni na kakve odredbe Ugovora. Nije mu poznat pojam promjenjive kamatne stope. Nitko od djelatnika banke ga nije upozorio da bi moglo doći do takvog povećanja rata kredita. Bila je dogovorena rata od 2.100,00 kn, a za godinu dana se povećala na iznos od 4.300,00 kn. Odgovarala mu je rata od 2.100,00 kn. Imao je velikih financijskih problema zbog otplate tog kredita kada je došlo do povećanja rata. Išao je u banku i pitao da mu se smanji rata, da mu se produži otplata kredita, ali nije uspio ništa postići, banka nije udovoljila mojim prijedlozima. Da ga je itko upozorio na rizik sklapanja takvog Ugovora i da će doći do tolikog povećanja rata, ne bi sklopio takav ugovor. Sklopio je dodatak ugovora jer je htio da mu se smanji rata kredita, kako bi ga mogao otplaćivati.

7.2. U nalazu i mišljenju vještak Mirjana Radman-Funarić je navela da je Vještačenjem utvrđeno da je tužitelj platio veći iznos redovne kamate u iznosu od 5.120,76 eura kao razlike između obračunate redovne kamate po izmijenjenim kamatnim stopama i redovne kamate po početnoj kamatnoj stopi. Pojedinačne razlike su obračunate u CHF te pomnožene sa srednjim tečajem HNB za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko je plaćanje izvršeno prije roka dospijeća. Vještačenjem je utvrđeno da je ukupan iznos manje plaćene redovne kamate 859,76 EUR (tablica 3. stupac 7., tablica 4, stupac 13). Također je utvrđeno da je tužitelj platio veći iznos redovne kamate u iznosu od 5.120,76 eura kao razlike između obračunate redovne kamate po izmijenjenim kamatnim stopama i redovne kamate po početnoj kamatnoj stopi. Pojedinačne razlike su obračunate u CHF te pomnožene sa srednjim tečajem HNB za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko je plaćanje izvršeno prije roka dospijeća. Manje plaćene razlike (odnosno negativne razlike, kada je kamatna stopa bila manja od početnih parametara) između početne kamate i stvarno plaćene kamate iznosi 859,76 EUR.

7.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužitelj 3. travnja 2007. s prednikom tuženika Slavonskom Bankom d.d. Osijek, sklopio ugovor o kreditu prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 79.000,00 CHF, prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita za kupnju kuće,

- su tužitelj i prednik tuženika 11. veljače 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija kredita,

- je Ustavni sud u svojim odlukama U-III-7002/2021, U-III-2558/2022,U-III- 1359/2022 i dr. naveo da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. u svezi navedenog nesporna pasivna legitimacija tuženika

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- da su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa.

11. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, a tužba je podnesena 12. lipnja 2019., a zastara nastupa 14. lipnja 2019.

12. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

12. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

14. Prednik tuženika je kao banka kreditor, bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

15. S obzirom da je prednik tuženika i tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovornu kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

16. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

17. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu kupnje obiteljske kuće. U tom dijelu su je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je iskaz tužitelja logičan i uvjerljiv. Podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

18. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

19. U svezi navedenog nesporno je da se je Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

20. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da sklapanjem Dodatka od ugovora kojim je izvršena konverzija nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

21. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR. Kamatna stopa određena navedenim Dodatkom određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). U svezi navedenog po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora kojim je izvršena konverzija nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO-a jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF. Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.

22. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. je navedeno da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

23. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda tužitelj se sklapanjem Dodatka ugovora nije odrekao tih prava, niti je dao, niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak na to, te se sklapanjem Dodatka ugovor nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti je pristao na isto. Da je takav pristanak i dan ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverzije valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (jer je u to vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužitelj nije niti mogao znati čime bi se takvim odricanjem odrekao. Zatim tim Dodatkom nije obuhvaćena niti se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, a niti se navodi koliko bi bio iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem Dodatka odrekao, niti je on to mogao znati. U svezi navedenog tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

24. Izvršenom konverzijom kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u euro sklapanjem Sporazuma temeljem Zakon o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15; dalje - ZIDZOPK) radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valuta kredita kamatna stopa i iznose ostale ne otplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. U svezi navedenog konverzija odnosno potpisivanje tog Sporazuma između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim Dodatkom ugovoru ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Taj Zakon je bio donesen da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Činjenica da su stranke sklopile Sporazum kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate kojom je podmiren kredit u EUR u cijelosti, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Tužitelj se konverzijom nije odrekao daljnjih eventualnih utvrđivanja da li je tim provedenim postupkom konverzije stvarno uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama obje ugovorne strane tj. kreditora i korisnika spornog kredita. Konverzija nije polazila od izračuna pod pretpostavkom nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope odnosno pitanja o kojem se raspravlja u ovom postupku, te nije uračunala iznose koje je tužitelj kao potrošač platio preko početno ugovorenih uvjeta u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi. Prema tome, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je u konkretnom postupku slučaj. Niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti ne osporava njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi. Tužitelj je kod podnošenja konačnog tuženog zahtjeva sam umanjio isti za iznos tzv. negativnih razlika između početne kamate i stvarno plaćene kamate.

25. Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Nesporno je da da stranke nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

26. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom.

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1.OT), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 7. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak sastava podneska od 14. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.12OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 30. rujna 2015. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3. OT), pripadajući porez iznosi 225,00 eura, predujam za financijsko vještačenje je plaćen u iznosu od 400,00 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 92,24 eura, što ukupno iznosi 1.617,24 eura.

27.1. Pristojbu na presudu tužitelj nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelj nije dužan platiti pristojbu.

28. Prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te djelomično i sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška i sud je i odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

29. Tuženik je bio predložio da se provede financijsko vještačenje uz primjene kamatne stope koja je vrijedila na kunske kredite, a sud je odbio taj prijedlog jer isti po ocjeni ovog suda nesporno nije osnovan budući da tužitelj i prednik tuženika nisu zaključili kunski kredit nego kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Sud je odbio prijedlog za saslušanje javnobilježničke prisjednice ŽV jer u skladu sa sudskom praksom – odluka Ustavnog suda broj U-III-4372/21, više nema osnove izvoditi taj dokaz. Sud je odbio i prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja na okolnosti da su sve uplate iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR, jer tužitelj potražuje samo isplatu radi preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi, a ne po valutnoj klauzuli. Po ocjeni ovog suda, na ovo pravo tužitelja po odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika iz ugovora iz 2007. konverzija nema utjecaja, jer je tek nakon provedene konverzije tužitelj doveden u ravnopravan položaj s tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je u obvezi platiti tužitelju, do konverzije, po zahtjevu tužitelja, preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali,

Slavonski Brod, 22. listopada 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.