REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Povrv-93/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grad Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po pun. Marku Kuzmanoviću odvjetniku iz Pule, protiv tuženika MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na temelju članka 461 a ZPP-a, dana 22. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Sonje Obrovac Skire, posl. br. Ovrv-9817/2022 od dana 10.03.2023. te se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku u kojem je tužitelj tražio isplatu iznosa od 139,99 eura zajedno s propisanim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

− 19,67 eura od 29.11.2019.,

− 13,75 eura od 28.12.2019.,

− 9,49 eura od 29.01.2020.,

− 8,38 eura od 24.03.2020.,

− 8,38 eura od 29.04.2020.,

− 6,19 eura od 30.05.2020.,

− 14,35 eura od 25.06.2020.,

− 12,99 eura od 25.07.2020.,

− 13,20 eura od 27.08.2020.,

− 21,24 eura od 29.11.2019.,

− 1,41 eur od 29.11.2019.,

kao i u dijelu vezano za odmjereni ovršni trošak u iznosu od 87,10 eura sa kamatom na isti od 10.03.2023. pa do isplate, kao neosnovan.

II Odbija se u cijelosti tužitelj prema tuženiku sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule, Laginjina ulica 2, posl. br. Ovrv-9817/2022, UPP/OS-Ovrv-885/2022 od 10. ožujka 2023., naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana od dana dostave istog ovrhovoditelju namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima.

2. Protiv citiranog rješenja ovršenik je 27. ožujka 2023. podnio pravodoban prigovor, kojima navedeno rješenje pobija u cijelosti.

3. Člankom 58. st. 3. Ovršnog zakona propisano je da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojem je prigovor podnesen, stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u djelu kojim je određena ovrha i ukinut će provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga s ukupnim iznosom do 1.054,79 kuna, potvrde o prebivalištu tuženika izdano od strane MUP-a, rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, prigovora tuženika do 27.03.2023., zapisnika s konstituirajuće sjednice vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada [adresa] od 19.06.2019., rješenja istog vijeća od 19.06.2019., ugovora o korištenju prostora od 15.04.2020., ovjere tog ugovora broj ovjere OV-1224/20, podneska tužitelja od 7.6.2023. listovi 42-44 spisa, računa za isporučenu električnu energiju listovi 45-64 spisa,.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku temeljem postojećih dokaza u spisu neosnovan je u cijelosti.

6. Sud je proveo predložene dokaze stranaka čitanjem cjelokupne dokumentacije spisa, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. ZPP, u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati. Predmet spora, u ovom postupku male vrijednosti (sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a), je zahtjev tužitelja za isplatom novčane tražbine po osnovi pruženih usluga za isporučenu električnu energiju ukupnom iznosu od ranijih 1.054,79 kn sada 139,99 eura. Sukladno odredbi članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog (tužitelj), odnosno u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska (tuženik) iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Sukladno odredbi stavka 6. istog članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. istog članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 6. ovoga članka to nije moguće. (članak 461.a stavak 8. ZPP-a). Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Sukladno odredbi članka 461.a stavka 4. ZPP sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. S obzirom da su stranke u ovoj pravnoj stvari vezane rokovima propisanima odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP te kako su isti istekli, to su iste prekludirane u pravu na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza. Nadalje, stranke nisu predložile održavanje ročišta. U tom smislu, a s obzirom na navode i dokaze u spisu predmeta, stav je ovog suda da su činjenice u ovoj pravnoj stvari dovoljno raspravljene za donošenje odluke o glavnoj stvari.

7. U konkretnom slučaju stranke nisu predložile održavanje ročišta. Isto tako po ocjeni ovog suda nije niti bilo potrebe za održavanjem ročišta s obzirom opsežnu dokumentaciju dostavljenu u spisu koja omogućava sudu donošenje zaključaka.

8. U konkretnom slučaju tužitelj zastupan po punomoćniku odvjetniku je u podnesku od 7.6.2023. iznio svo činjenični osnov temeljem kojeg potražuje od tuženika iznose vezano za isporučenu električnu energiju za koju sam tužitelj navodi da je tuženik "krajnji kupac" list 42 spisa te da se radi o električnoj energiji koja nije namijenjena za korištenje u vlastitom kućanstvu list 42 spisa. Opisano je i razumljivo jer da se radilo o isporučenoj električnoj energiji za kućanstvo tada bi sukladno čl. 232 ZOO-a takva tražbina već bila zastarjela s obzirom da je prijedlog za ovrhu zaprimljen 29.11.2022. a tražbine tužitelja koje su nekronološki poredane u prijedlogu za ovrhu potječu od 29.11.2019. pa do 27.08.2020.g. Tužitelj je vezano za isporučenu električnu energiju dostavio izvod iz poslovnih knjiga u kojem navodi pod tzv. Ugovorni konto nacionalne manjine u gradu MČ predstavnik bošnjačke" nacionalne manjine. Na isti način tužitelj i na pojedinačnim računima za isporučenu električnu energiju koju potražuje na listovima 45-63 spisa kao obveznika plaćanja navodi " MČ predstavnik bošnjačke nacionalne manjine u gradu [adresa]" [adresa].

9. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari sukladno sadržaju prigovora protiv rješenja o ovrsi jest pitanje da li je tuženik pasivno legitimiran kao obveznik plaćanja vezano za isporučenu električnu energiju, na što sud mora paziti i po službenoj dužnosti. Naime tuženik tako nešto izričito negira u prigovoru d 27.03.2023. te dostavlja konkretne dokaze, dok se tužitelj u svom pisanom očitovanju u podnesku d 7.6.2023. poziva na Zakon o tržištu električne energije te navodi tuženika kao krajnjeg kupca iz kategorije poduzetništva te se pozivom na odredbu čl. 61 st 2 prema kojem je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Za svoje tvrdnje tužitelj glede bitne činjenice da li je tuženik krajnji kupac ne dostavlja nikakve dokaze osim već navedenih računa na listovima 45-64 spisa u kojem navodi kao obveznika plaćanja " MČ predstavnik bošnjačke nacionalne manjine" listovi 45-64 spisa.

10. Tuženik je povratno dostavioo konkretne dokaze prema kojima on izričito negira svojstvo koje mu daje tužitelj kako bi od njega naplatio tražbinu navodeći da on nikada nije tužitelju dao niti svoj OIB, niti je takav OIB bio na ugovoru kojeg je tuženik dostavio navodeći da u periodu za kojeg se on tereti nije bio niti član vijeća bošnjačke nacionalne manjine niti je bio predsjednik takvog vijeća. Za svoje navode tuženik je dostavio vrlo jasne pisane dokaze i to zapisnik do 19.6.2019. iz kojeg proizlazi da je kao predsjednik vijeća bošnjačke nacionalne manjine izabran Aldin Omerović. Isto je potvrđeno i rješenjem Vijeća bošnjačke nacionalne manjine od 19.6.2019. kojeg je dostavio tuženik a iz kojeg doista sadržajno proizlazi da je za predsjednika vijeća imenovan Aldin Omerović, a što je potpisao i privremeni predsjedatelj ČČ dakle ne tuženik. Nadalje tuženik je dostavio i ugovor o korištenju prostora od 15.4.2020. iz kojeg proizlazi da je grad [adresa] kao zakupodavac dao na besplatno korištenje vijeću bošnjačke nacionalne manjine grada Rovinja OIB 77217883036 kao korisniku prostor na adresi [adresa] u cilju očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta bošnjačke nacionalne manjine u gradu [adresa]. Upravo iz tog ugovora proizlazi da je korisnik prostora Vijeće bošnjačke nacionalne manjine koje je imalo i svoj poseban OIB:77217883036, koji oib je različit od oib- a tuženika koji glasi: [osobni identifikacijski broj]. Isto tako temeljem čl. 2 tog ugovora razvidno je da upravo vijeće bošnjačke nacionalne manjine kao korisnik prostora snosi i troškove režija uključujući i potrošnju električne energije. Iz tog ugovora dakle jasno proizlazi da je vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada [adresa] bilo korisnik tog prostora, imalo je svoj OIB te je bilo u obvezi kao korisnik prostora snositi i troškove potrošnje električne energije za taj prostor što je i logično. Taj ugovor o korištenju prostora nije potpisan niti od strane tuženika već od strane Aldina Omerovića kao zastupnika navedenog vijeća te je i javnobilježničkom ovjerom ovjeren pod OV-1224/20 i potpis Aldina Omerovića, a ne tuženika na navedenom ugovoru o korištenju prostora. Stoga ostaje nejasno temeljem čega tužitelj izvodi zaključak da je tuženik predstavnik navedene manjine te vezano za to zaključak da je kao predstavnik u obvezi platiti navedene račune.

11. Osim toga iz potvrde MUP-a jasno proizlazi da tuženik nikad nije imam niti prebivalište na adresi [adresa] za koju adresu je tužitelj i isporučio električnu energiju broj obračunskog mjernog mjesta 1122020527 već je naprotiv imao adresu koju je naveo i sam tužitelj u [adresa].

12. Na temelju analize postojećih pisanih dokaza tužitelj nije dokazao temeljem čega tužitelj tereti tuženika vezano za isporučenu električnu energiju na mjernom mjestu [adresa] čiji je korisnik bila pravna osoba sa vlastitim OIB [osobni identifikacijski broj]om, list 43 spisa, s obzirom da tuženik barem prema podacima u spisu u predmetno razdoblju nije bio ni predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine, a razvidno je isto tako i da tužitelj ne potražuje od tuženika iznose za isporučenu električnu energiju s osnova korištenja u vlastitom kućanstvu list 42 spisa već "iz kategorije poduzetništva" iako ne objašnjava na koji način je tuženik postao poduzetnik niti dostavlja dokaze temeljem kojeg pravnog osnova on traži isplatu za isporučenu električnu energiju od tuženika. Povratno razvidno je da pravna osoba Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Rovinja koje je imalo svoj poseban OIB očito više ne postoji pa je bilo potrebito nekome isporučiti račune za utrošenu električnu energiju koju je prema čl. 2 Ugovora o korištenju prostora bilo u obvezi plaćati upravo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine kao korisnik tog prostora kojeg očito više nema. No tužitelj ne dokazuje poveznicu zbog čega bi tuženik trebao preuzeti tu obvezu plaćanja osim što u vlastitim računima tuženiku daje "titulu" predstavnika bošnjačke nacionale manjine, što ne dokazuju dokazi koje je dostavio tužitelj a niti tuženik. Povratno ako bi se uzelo da je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine koje razvidno prema ugovoru kojeg je dostavio tuženik bila pravna osoba jer je imala vlastiti OIB tj. da je bila udruga tada prema Zakonu o udrugama i čl. 36 za obveze udruga odgovara sojom cjelokupnom imovinom stavak 1, dok prema stavku 2 članovi udruge i članovi njezinih tijela ne odgovaraju za obveze udruge. Prema čl. 37 udruge i sobe ovlaštene za zastupanje udruge za štetu učinjenu u udruzi ili udruge prema trećim osobama odgovaraju sukladno općim propisima o odgovornosti za štetu. Iako tužitelj svoj činjenični osnov i ne zasniva na šteti već na ispunjenu ugovorne obveze (a sud je vezan za činjenični osnova, za pravni nije o.a.) on nije niti dokazao pretpostavke za takvu nezatraženu odštetnu odgovornost niti je dokazao da je tuženik bio u predmetnom razdoblju osoba ovlaštena za zastupanje udruge. Stoga navođenje tuženikovog OIB [osobni identifikacijski broj]a na predmetnim računima za predmetno razdoblje koji OIB po tvrdnji tuženika on čak tužitelju nije niti dao uz tvrdnje tuženika da se i prema ugovoru o korištenju prostora vidi OIB korisnika koji je i bio u obvezi plaćanja potrošnje električne energije tužitelja također ne dovodi u pravno povoljniju poziciju u ovoj parnici budući isti dostavljenim dokazima ni na koji način nije dokazao postojanje pasivne legitimacije tuženika. Tužitelj ne dolazi u pravno povoljniju poziciju niti temeljem čl. 17 st 8 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica ako bi se taj zakon uzeo kao pravna osnova. Osim toga sam tužitelj se poziva na odredbe Zakona o tržištu električne energije te ističe u odnosu na tuženika da se radi o krajnjem kupcu. Međutim člankom 20 istog tog zakona propisana je jasna procedura kako netko postaje krajnjim kupcem te je u stavku 2 istog članka jasno propisano da krajnji kupci sklapaju ugovor o opskrbi električnom energijom sa točno navedenim podacima. Takav ugovor koji bi bio sklopljen sa tuženikom tužitelj ne samo da nije dostavio već ga i ne spominje.

12. Sukladno svemu prethodno obrazloženom temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku, te u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog javnog bilježnika Ovrv-9817/22 od 10.03.2023.godine, a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

13. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu valjalo je u cijelosti dobiti njegov zahtjeva za naknadnu parničnog troška prema tuženiku temeljem čl. 154 st 1 ZPP-a kao neosnovan, stav II izreke presude. O parničnom trošku tuženika nije odlučivano budući isti nije bio niti zatražen.

U Puli, 22. listopada 2025. godine

S u d a c

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku