Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-36/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Tamaš, odvjetniku iz Slatine, Slatina, Trg sv. Josipa 9, protiv tuženika Triglav osiguranje d. d. Zagreb, Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti tužitelja te punomoćnika stranaka, 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, da tužitelju VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 8.292,96 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 29. studenoga 2019. godine, kao dana podnošenja tužbe, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 8.292,96 EUR, do utuženih 9.343,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503. da tužitelju VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.629,01 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 22. ožujka 2022. ovaj sud je donio presudu, poslovni broj: Pn-87/2019-30 koja je ukinuta rješenjem Županijskog sud u Zagrebu, poslovni broj Gž-1767/2022-4 od 6. svibnja 2025. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda ovaj sud je utvrdio sljedeće.

1.1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 2. prosinca 2019. navodi da je 19. srpnja 2016. godine došlo do prometne nezgode na način da je ĐV, vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], prouzročio prometnu nezgodu na taj način da je zbog ne držanja potrebnog razmaka svojim prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj.

1.2. Kako je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je prouzročilo prometnu nezgodu, osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], tuženik je pasivno legitimiran tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.

1.3. U štetnom događaju tužitelj je pretrpio kako imovinsku, tako i neimovinsku štetu s obzirom da je osjećao jake bolove, imao je neugodnosti prilikom liječenja jer je morao mjesecima odlaziti na preglede u Opću bolnicu u Virovitici i Opću županijsku bolnicu Požega, te KBC Osijek radi liječenja, te je osjećao i strah, kao što je došlo i do duševnih boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti od najmanje 10 %. Osim naprijed navedene neimovinske štete, tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu s obzirom da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlen u OPG-u, tak da nije mogao izvršavati sve poslove na OPG-u i uzgajati stoku kao prije ozljeđivanja, dok je za preostale poslove oko uzgoja stoke i ratarske poslove morao angažirati druge osobe koje je platio preko 15.000,00 kn/1.990,84 EUR, zbog čega je i izgubio zaradu u sveukupnom iznosu od minimalno 45.000,00 kn/5.972,52 EUR, a uz to je imao i troškove liječenja u iznosu od minimalno 15.000,00 kn/1.990,84 EUR, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u svakodnevnom obavljanju poslova, te je morao angažirati osobe koje su ga morale voziti na liječenje u Osijek, Požegu i Viroviticu, radi čega je postavio tužbeni zahtjev na iznos od 70.400,00 kn/9.343,69 EUR s obzirom da mu je tuženik isplatio akontaciju štete od 17.100,00 kn/2.269,56 EUR, tako da je tužitelj prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva za taj iznos umanjio svoje potraživanje.

2. Nakon provedenog vještačenja po vještaku DV, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade štete potraživao novčani iznos od 70.400,00 kn/9.343,69 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je predložio sudu da sud njegov tužbeni zahtjev usvoji kao osnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška. U podnesku od 22. rujna 2025. tužitelj je naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva ali je isti specificirao na način da ga je izrazio u valutu EUR koja je sada službena valuta u Republici Hrvatskoj. Tužitelj tako potražuje za sve vidove nastale štete ukupan novčani iznos od 11.613,25 EUR i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od min. 1.194,50 EUR, za pretrpljeni strah iznos od min. 1.061,78 EUR, za duševne boli zbog umanjena opće životne aktivnosti iznos od min. 995,42 EUR, za troškove liječenja iznos od min. 1.990,84 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od min. 398,16 EUR, te za izgubljenu zaradu iznos od min. 5.972,52 EUR. Kako je tuženik isplatio tužitelju akontaciju od 2.269,56 EUR, tužitelj je za taj iznos umanjio svoje ukupno potraživanje tako da potražuje iznos od 9.343,69 EUR.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je istakao prigovor zastare potraživanja zbog proteka subjektivnog zastarnog roka.

3.1. Tuženik priznaje isplatu novčanog iznosa od 17.100,00 kn/2.269,56 EUR te smatra da je isplatom tog iznosa tužitelju u cijelosti isplatio neimovinsku i imovinsku štetu te je osporio zahtjev za naknadom troškova liječenja u paušalnom iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR, kao i zahtjev za naknadom štete radi izgubljene zarade u paušalnom iznosu od 45.000,00 kn/5.972,52 EUR.

3.2. Tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. Među strankama je nesporno da je nastupio štetni događaj u kojem je tužitelj pretrpio štetu, te je nesporna odgovornost tuženika kao i pasivna legitimacija tuženika, te je nesporno da je tuženik tužitelju isplatio na ime ukupne štete novčani iznos od 17.100,00 kn/2.269,56 EUR, tako da na ove okolnosti sud nije provodio daljnje dokaze vodeći računa o ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

5. Među strankama je sporno pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva te su sporni troškovi liječenja u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR i izgubljena zarada u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,52 EUR, kao što je među strankama sporno da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, kako materijalne, tako i nematerijalne štete s obzirom na protek subjektivnog zastarnog roka.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u potvrdu (6), ugovor o zakupu (8-9), medicinsku dokumentaciju (10-82), potvrdu MUP-a (94-95), zapisnik o očevidu (99-104), obavezni prekršajni nalog (105-108), medicinski karton (113-135), čita se iskaz tužitelja VV (186), svjedoka MV (188), FV (189), proveo vještačenje po vještaku medicinske struke – Darku Čupenu (197-203), te dopunski saslušao vještaka DV (231-233), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž-1767/2022-4 od 6. svibnja 2025. (str. 263- 268), u Registar svinja na gospodarstvu tužitelja (str. 282-286), dopunski je saslušan tužitelj (str. 292-293) i svjedokinja FV (str. 293).

6.1. Ovaj sud je, zbog greške u pisanju, odredio pripremno ročište za dan 23. rujna 2025. što je vidljivo iz rješenja donesenog na tom ročištu da se to ročište odlaže (a ne pripremno ročište), a strankama se određuje rok od 15 dana radi pokušaja nagodbe, tako da sud nije uzeo u obzir Registar svinja na gospodarstvu tužitelja kao dokaz (str. 282-286) s obzirom da su stranke na ročištu glavne rasprave prekludirane glede predlaganja novih dokaza i iznošenja novih činjenica kako je propisano čl. 299. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kao što nije uzeo u obzir iz istih razloga niti Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. studenoga 2019. te na tim dokazima sud nije temeljio svoju presudu niti u najmanjem dijelu, tako da za stranke nije nastupila nikakva šteta u smislu eventualno nepravilne prvostupanjske odluke.

7. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. ZPP-a tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. U odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Obavezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Virovitica od 14. kolovoza 2016., kojim je okrivljenik ĐV oglašen krivim radi počinjenih prekršaja navedenih u Obveznom prekršajnom nalogu, tako da je na temelju tog Obveznog prekršajnog naloga sud utvrdio odgovornost tuženika kod kojeg je vozilo ĐV bilo osigurano s obzirom da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a, a isto se odnosi i na utvrđenu prekršajnu odgovornost.

9. U odnosu na postavljeni prigovor zastare potraživanja zbog proteka subjektivnog roka, sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do zastare potraživanja iz sljedećih razloga:

10. Odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je to učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkaz je šteta nastala.

11. S obzirom na istaknuti prigovor zastare, sud je dao nalog vještaku DV da precizno navede kada je završeno liječenje oštećenika, a na to pitanje je vještak, prilikom usmenog saslušanja na ročištu od 22. ožujka 2022., naveo da je liječenje završeno u užem smislu 6 mjeseci od dana nastanka ozljede, što znači 19. siječnja 2017.

11.1. Dakle, tog dana je oštećenik saznao za štetu i to ne samo neimovinsku nego i imovinsku štetu jer je imovinska šteta nastala u svezi štetnog događaja u kojem je tužitelj pretrpio ozljede i to kako za troškove liječenja tako i za izgubljenu zaradu s obzirom da je tužitelj bio zaposlen na OPG-u pa zbog toga nije mogao obavljati poslove kao do tada, odnosno, za nastalu štetu nije mogao saznati prije završetka liječenja tj. 19. siječnja 2017. Kako od 19. siječnja 2017. do dana podnošenja tužbe 2. prosinca 2019. nije protekao subjektivni rok od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, sud je odbio prigovor zastare kao neosnovan te je u nastavku postupka odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu glede imovinske i neimovinske štete.

12. U odnosu na neimovinsku štetu, sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. DV, na čiji nalaz i mišljenje tužiteljska strana nije imala primjedbi, što proizlazi iz podneska tužitelja od 9. veljače 2022., koji je sukladno nalazu i mišljenju vještaka precizirao tužbeni zahtjev.

12.1. Međutim, na taj nalaz i mišljenje tužena strana je imala prigovore glede trajnog smanjenja životne aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom, kako proizlazi iz podneska od 21. siječnja 2022.

13. Radi razjašnjenja primjedbi tuženika, sud je izveo dokaz dopunskim usmenim saslušanjem vještaka DV na ročištu od 22. ožujka 2022., kada je vještak ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Vještak je prije svega otklonio prigovor tužene strane da je "ostale posljedice ozljeđivanja temeljio na nalazu EMNG lijeve ruke od 4. listopada 2010. ", navodeći da to nije točno jer to nigdje nije niti napisano, a nalaz i mišljenje je temeljio na medicinskoj dokumentaciji, kliničkim pregledom tužitelja, pregledom osobnog zdravstvenog kartona te prema radnom iskustvu i to kirurga – 35 godina te vještaka – 20-tak godina.

14. U odnosu na prigovor tuženika za ocjenu tuđe njege i pomoći, vještak je naveo da je ovaj vid neimovinske štete ocijenio prema medicinskoj dokumentaciji, težini ozljeda, tijeku liječenja te dugogodišnjem iskustvu kirurga, pri čemu je naveo da je tvrdnja punomoćnika tuženika da osobe koje su nepokretne trebaju 6 sati tuđe njege i pomoći, obična besmislica, jer takve osobe trebaju tuđu njegu i pomoć 24 sata.

15. U odnosu na prigovor tuženika za ocjenom smanjenja životne aktivnosti, prema Pravilniku hrvatskog društva sudskih vještaka je naveo da kada se radi o ocjeni neimovinske štete, ne određuje se kojim će se tablicama služiti, osim ako se ne radi o ugovornim osiguranjima, tako da je u predmetnom slučaju koristio tablice kojima se danas koristi veliki broj vještaka i liječnika.

16. S obzirom da je u svom nalazu i mišljenju (str. 197-203) vještak dao uvjerljive argumente i obrazložio činjenice na kojima temelji svoj nalaz i mišljenje, te kako je prilikom dopunskog usmenog saslušanja otklonio prigovore tuženika na jasan i argumentiran način, sud prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka DV u cijelosti.

17. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je oštećenik trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, sud mu je za ovaj vid neimovinske štete dosudio pravičnu novčanu naknadu, pri čemu je vodio računa o trajanju i jačini fizičkih bolova, ali i o drugim okolnostima slučaja jer je tužitelj trpio i druge nelagode (izlaganje RTG zračenju, mirovanje, imobilizacija vrata, uzimanje lijekova protiv bolova, pregledi specijalista, fizikalna rehabilitacija, EMNG i sl.).

18. Sud je, prema jačini i intenzitetu straha te okolnostima konkretnog slučaja, dosudio tužitelju i pravičnu novčanu naknadu za strah jer je tužitelj trpio primarni strah koji je kod tužitelja trajao koliko i sam događaj, a zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te slabog intenziteta još oko 2 mjeseca, više u formi zabrinutosti za ishod liječenja, a taj strah nije ostavio posljedice na oštećenika.

19. Osim toga, sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te je tužitelju odredio i novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu koja je bila potrebna tužitelju i to dva tjedna po 6 sati dnevno, 2 tjedna po 4 sata dnevno, te još 2 tjedna po 2 sata dnevno, kao i smanjenje životne aktivnosti od 10 % jer je tužitelj imao ograničenja u životnim aktivnostima koje je ostvarivao ili je izvjesno da bi ih u budućnosti ostvarivao, a to su ograničenje pokreta vratne kralježnice u svim smjerovima, povremena bol u lijevom ramenu, osjećaj utrnutosti i slabosti lijeve šake, te povremene glavobolje i vrtoglavice, tako da zbog ovih posljedica tužitelj mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim radnim i životnim aktivnosti u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi, kao što su sjedenje, stajanje, cijepanje drva, rad sa motornom pilom, obrada okućnice, dizanje tereta i sl.

19.2. Pri tome je vještak medicinske struke uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja liječen zbog degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice, tako da je prvotno utvrđeno smanjenje životne aktivnosti od 20 % umanjio za 50 %, što u konačnosti dovodi do smanjenja životne aktivnosti od 10 %.

20. Na ime neimovinske štete sud je tužitelju dosudio ukupan novčani iznos od 2.600,00 EUR s obzirom da nematerijalna šteta predstavlja jednu štetu pa se za nju određuje i jedan iznos naknade, te za tuđu pomoć i njegu.

21. U odnosu na preostalu utuženu imovinsku štetu sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

22. U odnosu na troškove liječenja sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je imao te troškove u visini od minimalno 15.000,00 kn/1.990,84 EUR. Iz iskaza svjedoka MV i FV te dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da su u više navrata na terapije oni vozili tužitelja, za što im je tužitelj plaćao oko 200,00 kn/26,54 EUR. Ti troškovi se odnose na troškove puta u KBC Osijek u dva navrata što predstavlja udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja od 130 km, 2 puta u Opću županijsku bolnicu Požega na magnetsku rezonancu što je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja od preko 100 km, dva puta u Opću bolnicu Virovitica na pregled neurologa što je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja 25 km, te 150 puta u polikliniku Baturina na fizikalnu medicinu u Virovitici, što je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja 25 km. Vještak medicinske struke je u svom nalazu potvrdio da tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao sam upravljati vozilom zbog čega je morao angažirati druge osobe radi toga, tako da sud smatra da po ovoj osnovi za troškove liječenja tužitelju pripada novčani iznos od 1.990,00 EUR, što je sud utvrdio po slobodnoj ocjeni dokaza.

23. U odnosu na izgubljenu zaradu, sud je na temelju iskaza tužitelja, kojeg potvrđuju svjedoci MV i PV, utvrdio da je nakon prometne nezgode tužitelju bila potrebna pomoć oko poljoprivrednih radova koje su MV i PV obavljali za tužitelja i to im je tužitelj plaćao 200,00 kn/26,54 EUR po danu. Iz iskaza svjedoka ŽV proizlazi da je za obavljanje tih poslova tužitelj njemu platio iznos od 6.000,00 kn/796,33 EUR, a MV iznos od 9.000,00 kn/1.194,50 EUR, tako da sud smatra da je tužitelj dokazao izgubljenu zaradu u naprijed navedenim iznosima, a koju je sud utvrdio prema slobodnoj ocjeni dokaza. Osim toga, iz iskaza FV proizlazi da je ona tužitelju čistila i održavala kuću u razdoblju od mjesec do dva, tako da mu je kuhala, čistila, prala i obavljala ostale kućne poslove, a za što joj je plaćao od 50,00 kn do 100,00 kn dnevno, odnosno u prosjeku 75,00 kn što iznosi otprilike 10,00 EUR dnevno, ili u dva mjeseca 600,00 EUR, što je sud također utvrdio na temelju slobodne ocjene dokaza. Iz dopunskog saslušanja tužitelja NV kao i dopunskog saslušanja svjedokinje FV, proizlazi da je tužitelj uzgajao svinje te je imao 5 do 6 krmača te 50 do 60 prasaca, a uz to i 20 ovaca te 40 janjadi, kokoši, zečeve i sve ono što se uzgaja na poljoprivrednom domaćinstvu. U tu svrhu tužitelj je obrađivao 5 jutara zemlje s kojom je ishranjivao naprijed navedenu stoku, a nakon ozljede stoku nije uzgajao dvije godine te sada ima samo jednu krmaču. Tužitelj navodi da su prasci bili otprilike 100,00 EUR po komadu, a janjci oko 150,00 EUR po komadu te da ih je tijekom godine sve uspio prodati tako da bi od 2016. godine do sada sigurno imao 150 ovaca, 300 janjaca, te oko 150 prasaca.

23.1. Naravno, od ovih iznosa treba odbiti troškove koje je tužitelj imao prilikom uzgoja navedene stoke, ali sud smatra, temeljem slobodne ocjene, da tužitelju pripada na ime izgubljene zarade koja uključuje i izgubljenu dobit zbog nemogućnosti uzgoja svinja, ovaca i ostale stoke, iznos od ukupno 5.972,50 EUR, što uključuje i iznose koje je platio za pomoć BV i ŽV te svjedokinji FV.

24. Dakle, s obzirom na utvrđenu neimovinsku i imovinsku štetu, tužitelju pripada po osnovi cjelokupne štete novčani iznos od 10.562,52 EUR.

25. Kako među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju na ime nastale štete po ovom štetnom događaju novčani iznos od 17.100,00 kn/2.269,56 EUR, tužitelju pripada razlika neisplaćene štete po ovom štetnom događaju od 8.292,96 EUR, temeljem čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a.

26. S obzirom da je sud dosudio na ime ukupne štete tužitelju novčani iznos od 8.292,96 EUR, dosudio je tužitelju i kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe tj. 29. studenog 2019. godine.

27. Radi naprijed navedenoga sud je presudio kao u točci I. izreke ove presude.

28. Sukladno odredbi čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.629,01 EUR s obzirom da tužiteljska strana nije uspjela samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno tužitelj je u ovom parničnom postupka u cijelosti uspio glede osnovanosti pravne osnove, a glede uspjeha u parnici glede postavljenog tužbenog zahtjeva od postavljenih 9.343,69 EUR, uspio je sa 8.292,96 EUR.

28.1. Sud je tužitelju priznao parnični trošak preciziran u troškovniku od 22. ožujka 2022. i to u odnosu na sve stavke iz troškovnika, odnosno za sastav tužbe, zastupanje na raspravi 12. veljače 2020. 17. lipnja 2021., 28. rujna 2021. 22. ožujka 2022., za sastav podneska od 16. siječnja 2020. te 9. veljače 2022. u iznosu od 165,90 EUR za svaku pojedinu parničnu radnju, putni trošak FV od 21,23 EUR, Srećka Lukačevića 13,27 EUR, Valentina Sića 19,90 EUR, troškove vještačenja u iznosu od 398,16 EUR, troškove pristupa vještaka na ročište od dana 22. ožujka 2022., u iznosu od 132,72 EUR te za sastav podneska od 22. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na raspravi 23. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, te zastupanje na raspravi od 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, kao i za sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 282,43 EUR.

28.2. Tužitelju nisu priznati troškovi ročišta za objavu presude jer isto ročište nije niti održano.

U Virovitici 22. listopada 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Davorin Tamaš, Slatina, Trg sv. Josipa 9

2. Punomoćnici tuženika – Odvjetničko društvo Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4