Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1636/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. (OIB 85584865987) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, kojega zastupa punomoćnik Siniša Tabak, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika ..." (ABC) iz ..., [adresa], kojega zastupa punomoćnik Irena Blauhorn, odvjetnica iz Karlovca, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-74/2024-4 od 4. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-74/2024-4 od 4. lipnja 2025., u točkama I i III izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se održava na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tee Ivić Jenkač iz Ozlja Zrinskih i Frankopana 15, posl. br. Ovrv-2311/2023 od 9. svibnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.258,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 1.980,42 eura od 23. rujna 2019, a na iznos od 3.277,79 eura od 21. rujna 2020. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

2. U točki II izreke odlučeno je da se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju troškove ovrhe u iznosu od 262,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. svibnja 2023. pa do isplate i da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 562,02 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 4. lipnja 2025. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

4. Protiv citirane presude, u odnosu na toč. I i III izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te da se tuženiku nadoknade i troškovi žalbenog postupka.

5. U žalbi tuženik navodi da je presudu donio stvarno nenadležan sud jer da se radi o sporu iz poslovnog odnosa te da je stoga nadležan Trgovački sud, zatim nadalje da sud prvog stupnja nije mogao donijeti presudu prije nego što se omogući strankama da prigovore stvarnoj nenadležnosti i da se nije mogla donijeti presuda bez održavanja ročišta jer da vrijednost predmeta spora iznosi više od 5.000,00 eura.

6. Tuženik nadalje prigovara utvrđenju suda prvog stupnja da zastarni rok u konkretnom slučaju iznosi 5 godina, jer da je trebao primijeniti odredbu čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) jer da se radi o poslovnom odnosu između stranaka za koje je određen zastarni rok od 3 godine.

7. Smatra tuženik da u konkretnom slučaju nije nastupilo priznanje duga jer da je tužitelj dostavio potvrdu odnosno kopiju izvoda otvorenih stavaka na kojima stoji žig tuženika i neki potpis, da to nije potpis ovlaštene osobe tuženika i da takva isprava nema vrijednosti u ovom postupku.

8. Tvrdi da predsjednik kluba tuženika je CP koji je potpisao punomoć za zastupanje punomoćnici tuženika te da je evidentno da se ne radi o istom potpisu a da je on jedina ovlaštena osoba za zastupanje tuženika. Ističe da je stoga nastupila zastara za račun br. 362 jer da je istekao zastarni rok od 3 godine a ne kako to tvrdi sud rok od 5 godina.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba je osnovana.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 5.258,21 eur sa osnova priloženih računa te je javni bilježnik Tea Ivić Jenkač iz C donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-2311/2023 od 9. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku tada ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu sa odmjerenim troškovima i određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine te utvrđeno da su nastali troškovi postupka u iznosu od 273,75 eura.

12. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik je podnio prigovor navodeći da su računi u zastari te je predložio da stvarno i mjesno nadležni sud provedene radnje ukine i odbaci prijedlog za ovrhu a podredno da postupak nastavi kao povodom tužbe.

13. Sud prvog stupnja je rješenjem pod posl. br. Povrv-74/2024 od 18. srpnja 2024. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navedenog javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučio da se ukidaju sve provedene ovršne radnje, te nadalje da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

14. Donoseći osporavanu presudu sud prvog stupnja utvrđuje da se radi o postupku u sporovima male vrijednosti u kojima je propisan pisani postupak i da se ročište održava samo ako se smatra da je to potrebno radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

15. Sud prvog stupnja utvrđuje da u konkretnom slučaju stranke nisu podnijele prijedlog za održavanje ročišta pa je u dokaznom postupku izvršio uvid u priložene račune, u ispis iz registra udruga za tuženika, u obračun duga od 31. kolovoza 2012. u opomene i izvode iz otvorenih stavki.

16. Utvrđuje nadalje sud prvog stupnja da tuženik ne osporava postojanje ugovornog odnosa već da je istakao prigovor zastare pa ocjenjujući taj prigovor u okviru odredbe čl. 214. st. 1. i 2. u vezi čl. 225. ZOO-a navodi da je propisan opći rok zastare od 5 godina, da je prijedlog za ovrhu u konkretnom slučaju podnijet 19. travnja 2023. a najstariji dospjeli račun ima dospijeće 23. rujna 2019., pa da je stoga prijedlog za ovrhu podnesen unutar zakonom propisanog roka za zastaru od 5 godina slijedom čega da je neosnovan prigovor tuženika koji se odnosi na zastaru.

17. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja primijenio je odredbu čl. 221. a ZPP-a koja propisuje da ako sud ne može na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu tog dokaza, pa da stranka koja tvrdi određenu činjenicu procesno je dužna u prilog svojoj tvrdnji priložiti dokaze, da je tužitelj priložio dokaze i to izvadak iz poslovnih knjiga, prijepis računa i dokazao svoju tražbinu a da tuženik nije dostavio sudu dokaze da je podmirio dug, slijedom čega održava na snazi citirani platni nalog u odnosu na glavnicu i zakonske zatezne kamate u cijelosti. Odluku o troškovima parničnog postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te tužitelju priznaje trošak ovršnog prijedloga u dijelu u kojem je bio potreban za vođenje ovrhe i to javnobilježničku nagradu od 10,00 eura uvećanu za troškove PDV-a dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka odbijen kao neosnovan.

18. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju nije mogla donijeti odluka bez održavanja ročišta jer se ne radi o sporu male vrijednosti jer je vrijednost predmeta spora 5.528,21 eura a sporovima male vrijednosti sukladno čl. 458. st. 1. ZPP-a smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

19. Stoga je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 5. ZPP-a jer je protivno odredbama ZPP-a donio presudu bez održavanja rasprave.

20. Naime, prema odredbi čl. 332. a st. 2. ZPP-a presuda bez održavanja rasprave može se donijeti samo ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev i tada sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje. Naime u konkretnom slučaju tuženik prethodno ovršenik u prigovoru nije priznao odlučne činjenice već je istakao prigovor zastare pa stoga nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave iz čl. 332. a st. 2. ZPP-a.

21. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka odrediti raspravu i odlučiti o prigovoru stvarne nenadležnosti suda prvog stupnja u okviru odredbe čl. 34. b ZPP- a, te utvrditi o kakvom se ugovornom odnosu radi između stranaka i da li se u konkretnom slučaju primjenjuje rok zastare od 3 godina sukladno čl. 228. ZOO-a ili roku od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a, da li postoji priznanje duga te nakon što utvrdi sve odlučne činjenice ponovno će odlučiti o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga kako je to označeno u rješenju suda prvog stupnja od 18. srpnja 2024. Isto tako odlučiti će o svim troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

22. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

23. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci pa je stoga sukladno čl. 166. st.3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić