Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, R. Boškovića 18
Poslovni broj: P-380/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja SISTEM MEP d.o.o., Mala Subotica, Ulica Brune Bušića 11, OIB 75195594989, zast. po pun. Nikoli Žgancu odvj. iz Čakovca, protiv I. tuženika ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice NO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Davorinu Zlatareku odvj. iz Čakovca, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 10. rujna 2025., u prisutnosti pun. tužitelja Nikole Žganca odvj. iz Čakovca, te punomoćnika tuženika Davorina Zlatareka odvj. iz Čakovca, dana 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da Darovni ugovor od dana 11. srpnja 2022. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca, pod brojem OV-3226/2022 dana 13.07.2022. godine, sklopljen između I. tuženika DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II. tuženice NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, a temeljem kojeg Ugovora je II. tuženica stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u
- z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], čest. br. 1089, broj D.L. 6, Gradišćak od 2779 m2, dvorište od 980 m2, oranica od 1652 m2, izgrađeno zemljište od 36 m2, garaža [adresa] od 24 m2, kuća, [adresa] od 87 m2, ukupne površine od 2779 m2, na kojoj nekretnini je II. tuženica suvlasnica u ½ dijela u odnosu na cijelu nekretninu
gubi učinak prema tužitelju Sistem MEP d.o.o., OIB: 75195594989, koliko je potrebno za namirenje njegove novčane tražbine prema I. tuženiku, a koja tražbina iznosi 13.272,15 EUR-a/99.999,00 HRK.
te je II. tuženica NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja Sistem MEP d.o.o., OIB: 75195594989, Mala Subotica, Brune Bušića 11, iz točke I. izreke ove presude, iz novčanog iznosa dobivenog sudskom prodajom nekretnine koju je stekla u ½ dijela i to nekretnine upisane u:
- z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], čest. br. 1089, broj D.L. 6, Gradišćak od 2779 m2, dvorište od 980 m2, oranica od 1652 m2, izgrađeno zemljište od 36 m2, garaža [adresa] od 24 m2, kuća, [adresa] od 87 m2, ukupne površine od 2779 m2.
II. II. tuženica NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], može se osloboditi obveze na trpljenje iz točke I. izreke ove presude, ako tužitelju Sistem MEP d.o.o., OIB: 75195594989, Mala Subotica, Brune Bušića 11, isplati iznos od 13.272,15 EUR-a/99.999,00 HRK, u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se tražbina tužitelja iz toč. I. i II. izreke određuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i to:
- na iznos od 1.063,32 EUR od dana 27. lipnja 2019. do isplate
- na iznos od 62,77 EUR od dana 18. lipnja 2019. do isplate
- na iznos od 4,82 EUR-a od dana 16. lipnja 2019. do isplate
- na iznos od 225,62 EUR-a od dana 16. lipnja 2019. do isplate
- na iznos od 25,42 EUR-a od dana 10. lipnja 2019. do isplate
- na iznos od 204,49 EUR-a od dana 04. lipnja 2019. do isplate
- na iznos od 74,05 EUR-a od dana 31. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 65,81 EUR-a od dana 30. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 161,36 EUR-a od dana 27. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 156,18 EUR-a od dana 26. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 2.149,69 EUR-a od dana 24. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 250,79 EUR-a od dana 18. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 454,57 EUR-a od dana 16. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 2.339,55 EUR-a od dana 14. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 24,99 EUR-a od dana 12. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 4,77 EUR-a od dana 11. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 6.577,58 EUR-a od dana 04. svibnja 2019. do isplate.
IV. Nalaže se I. tuženiku DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženici NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknade tužitelju Sistem MEP d.o.o., OIB: 75195594989, Mala Subotica, Brune Bušića 11, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.429,18 EUR, svaki u iznosu od 714,59 EUR, u roku od 15 dana. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. prosinca 2022. podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.
2. Nesporno je među strankama:
- da su tužitelj i društvo Kran Mont Gradnja d.o.o. čiji je I. tuženik bio direktor, bili u poslovnom odnosu na način da je tužitelj isporučivao društvu Kran Mont Gradnja d.o.o. građevinski i drugi materijal, a koji materijal se navedena tvrtka obvezala platiti tužitelju, odnosno temeljem kojeg je društvo Kran Mont Gradnja d.o.o. dugovalo tužitelju iznos od 169.688,02 HRK na temelju otvorenih stavaka na dan 11. listopada 2022., a po računima koje je tužitelj izdao tom društvu
- da je društvo Kran Mont Gradnja d.o.o. djelomično podmirilo jedan od računa i to račun broj 896/07/10 od 09. travnja 2019. u iznosu od 65.365,33 HRK, te da stoga ukupno dugovanje koje je preostalo iznosi 104.322,69 HRK
- da je društvo Kran Mont Gradnja d.o.o. kao sredstvo osiguranja naplate izdalo bjanko zadužnicu, a koju je u svojstvu jamca platca potpisao i tuženik MO, a koja bjanko zadužnica je dana 27. studenog 2014. godine, solemnizirana kod javnog bilježnika Mirjane Zvonarek u [adresa], pod brojem OV-12198/14 dana 27. studenog 2014. godine
- da temeljem spomenute ovršne isprave - bjanko zadužnice, tužitelj Sistem MEP d.o.o. ima prema tvrtci Kran Mont Gradnja d.o.o., odnosno prema jamcu platcu DO, sredstvo osiguranja do iznosa od 100.000,00 kuna, radi naplate svojeg potraživanja u iznosu od 99.999,00 HRK (13.272,15 EUR-a), sa pripadajućom zateznom kamatom računatom od 26. lipnja 2019. godine pa do namirenja po stopi od 8 % godišnje
- da je tužitelj svoje potraživanje pokušao naplatiti u postupku izravne naplate, te je predmetnu bjanko zadužnicu dostavio Financijskoj agenciji na provedbu ovrhe na novčanim sredstvima po poslovnim i tekućim računima ovršenika
- da je tuženik MO, direktor i jamac platac tvrtke Kran Mont Gradnja d.o.o. temeljem Darovnog ugovora od dana 11. srpnja 2022. godine, a po dospijeću tražbine tužitelja prema društvu Kran Mont Gradnja d.o.o., svojoj kćerki NO, ovdje II. tuženici darovao cijeli svoj suvlasnički dio nekretnine upisane u:
- z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], čest. br. 1089, broj D.L. 6, Gradišćak od 2779 m2, dvorište od 980 m2, oranica od 1652 m2, izgrađeno zemljište od 36 m2, garaža [adresa] od 24 m2, kuća, [adresa] od 87 m2, ukupne površine od 2779 m2, na kojoj nekretnini je I. tuženik bio suvlasnik u ½ dijela u odnosu na cijelu nekretninu
- da je nakon provedbe Darovnog ugovora u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-8208/2022 od dana 15. srpnja 2022. godine, kao suvlasnica predmetne nekretnine upisana kćer I. tuženika, II. tuženica NO u ½ dijela u odnosu na cijelu nekretninu.
3. Tužitelj u tužbi još navodi:
- da se po bjanko zadužnici na novčanim sredstvima po poslovnim i tekućim računima ovršenika nije uspio namiriti od niti od Kran Mont Gradnje d.o.o., a niti pak od I. tuženika niti u djelomičnom iznosu
- da traži utvrđenje gubitka učinka ugovora o darovanju koji je I. tuženik sklopio sa II. tuženicom i radi naplate zateznih kamata na iznose pojedinačnih dospjelih računa koje je tužitelj izdao društvu Kran Mont Gradnja d.o.o., i to na iznose koji su navedeni pod toč. III. izreke ove presude
- u trenutku sklapanja Darovnog ugovora, tuženik MO znao je da se tužitelj neće moći naplatiti iz njegove imovine, obzirom da je prijenosom vlasništva na gore navedenoj nekretnini ostao bez imovine na kojoj bi se tužitelj mogao namiriti
- I. tuženik je s namjerom darovno prenio svoje suvlasništvo na kćer i bio je svjestan da se tužitelj neće naplatiti iz tvrtke Kran Mont Gradnja d.o.o., obzirom da je ista insolventna, te je isto tako bio svjestan da prijenosom vlasništva nekretnine ostaje bez imovine, pa se tako tužitelj neće moći namiriti ni putem bjanko zadužnice.
4. U odgovoru na tužbu tuženici navode:
- da nisu točni navodi tužitelja da bi I. tuženik MO poduzeo pobijanu pravnu radnju s ciljem da osujeti tužitelja da se naplati iz njegove imovine
- da je firma Kran Mont Gradnja d.o.o. koje je direktor I. tuženik djelomično podmirila račun broj 896/07/10 sa dospijećem 03. svibnja 2019. godine sa namjerom da i preostali dio računa podmiri i to sukladno usmenom dogovoru sa tužiteljem i njegovim pristankom u svojstvu vjerovnika na to
- no međutim, tužitelj je, usprkos takvom postignutom usmenom dogovoru, predao ipak zadužnicu na FINU odnosno pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice, te time blokirao firmu I. tuženika u financijskom smislu, a što je onda pokrenulo lavinu pokušaja naplate ostalih vjerovnika i to prvenstveno banaka, uslijed čega je firma zapala u financijske probleme i trenutnu nemogućnost plaćanja, pa tako i u odnosu na samog tužitelja
- s obzirom da tužitelj, kao što i sam navodi, ima u posjedu zadužnicu, stajalište je tuženika da isti nema pravni interes za vođenje ove parnice, sukladno načelu ekonomičnosti
- naime, jedno od osnovnih načela parničnog postupka je načelo ekonomičnosti, te u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao što je ova, ako vjerovnik raspolaže zadužnicom koju mu je izdao dužnik u svrhu osiguranja njegovog potraživanja koja zadužnica ima i svojstvo ovršne isprave, tužitelj je trebao svoje eventualno potraživanje pokušati naplatiti u ovršnom postupku, a tužitelj nije dokazao da je svoje potraživanje pokušao naplatiti iz imovine trg. društva Kran Mont Gradnja d.o.o.
- ujedno se napominje, da iz stanja spisa nije vidljivo da li je tužitelj priložio zadužnicu u izvorniku, jer samo zadužnica u izvorniku posjeduje svojstvo ovršne isprave.
5. Temeljem navedenog, po stavu ovog suda, u ovom su postupku sporne bitne činjenice ima li tužitelj pravni interes za vođenje ove parnice, sukladno načelu ekonomičnosti, budući da ima u posjedu zadužnicu, te je li tužitelj trebao svoje eventualno potraživanje pokušati naplatiti u ovršnom postupku iz imovine trg. društva Kran Mont Gradnja d.o.o., kao i to da li je u trenutku sklapanja Darovnog ugovora, tuženik MO znao da se tužitelj neće moći naplatiti iz njegove imovine, obzirom da je prijenosom vlasništva na gore navedenoj nekretnini ostao bez imovine na kojoj bi se tužitelj mogao namiriti.
6. U dokaznom je postupku sud proveo dokaze uvidom u isprave u spisu (list 1- 97). Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provodi financijsko vještačenje i pribave podaci od Financijske agencije o provođenju izravne naplate putem predmetne zadužnice protiv Kran Mont Gradnje d.o.o. i I. tuženika, kao i dokazni prijedlog stranaka da se saslušaju stranke, sve kao odugovlačeće dokazne prijedloge. Naime, isti su predloženi radi utvrđenja činjenica koje je sud utvrdio temeljem samih navoda stranaka i isprava u spisu. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežnom dijelu.
7. Relevantne zakonske odredbe nalaze se u čl. 66. -71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO). Tako čl. 66. ZOO-a određuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza. Iz navedenog proizlazi da su opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO- a. Odredbama čl. 67. ZOO-a, st. 1.-3. propisano je: Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Čl. 69. st. 2. ZOO- a propisano je da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika, dok je st. 4. istog čl. propisano da tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu. Čl. 70. ZOO-a propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.
8. Sud utvrđuje da tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, budući da je iz potvrde Fine od 07. rujna 2022. vidljivo da se nije uopće uspio naplatiti po bjanko zadužnici prema I. tuženiku, u odnosu na glavnično potraživanje od 99.999,00 HRK. Naime, stvarna ili vjerojatna nemogućnost namirenja mora postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje, a što je tužitelj dokazao činjenicom neuspjelog namirenja ovršnog potraživanja po bjanko zadužnici po računima I. tuženika. Stoga je na I. tuženiku daljnji teret dokaza da ima imovinu iz koje bi se u cijelosti tužitelj mogao namiriti, a što on niti ne tvrdi, niti dokazuje. Nadalje, temeljem čl. 111. st. 3. ZOO-a, ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Prema tome, a kako je nesporno da je I. tuženik jamac platac na bjanko zadužnici, tužitelj, suprotno navodima tuženih, nije trebao svoje eventualno potraživanje pokušati naplatiti u ovršnom postupku iz imovine trg. društva Kran Mont Gradnja d.o.o., a da bi mogao podnijeti ovu tužbu.
9. Slijedom navedenog, budući da se u konkretnom slučaju radi o besplatnom raspolaganju (darovni ugovor između I. tuženika i njegove kćeri), smatra se da je I. tuženik znao da darovnim ugovorom nanosi štetu tužitelju i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je kćerki I. tuženika, ovdje II. tuženici, to bilo poznato ili moglo biti poznato.
10. Temeljem navedenog, sud je odlučio kao pod toč. I. i II. izreke, pri čemu je vodio računa o ukupnom iznosu na koji je izdana bjanko zadužnica I. tuženika, a to je ukupan iznos od 100.000,00 HRK, a radi naplate iznosa od 99.999,00 HRK, a što je upravo i glavnični iznos koji tužitelj traži, protuvrijednost u eurima. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate, jer bi to prekoračilo iznos za koji je I. tuženik izdao tužitelju zadužnicu, odbio kao neosnovan, kao pod toč. III. izreke.
11. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 9.3., Tbr. 9.5.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Tužitelj je osnovano zahtijevao trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 EUR, sastava podneska od 10. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 2. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištu 12. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 8. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištu 10. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, pripadajući PDV 25% u iznosu od 250,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,59 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 89,59 eura, što sveukupno iznosi 1.429,18 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. svibnja 2024. u iznosu od 62,50 EUR, budući da istim samo požuruje postupanje suda, te je kao takav nepotreban za vođenje ovog postupka, te trošak zastupanja na ročištu 8. siječnja 2025. iznad iznosa od 62,50 eura (tužitelj zatražio dvostruki iznos) jer se radilo o ročištu iz Tbr. 9.5. Tarife. Temeljem čl. 161. st. 1. ZPP-a, suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. O trošku je riješeno kao pod toč. IV. izreke.
U Čakovcu 22. listopada 2025.
Sutkinja
Ivana Starčević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.
O tome obavijest:
1. tužitelj po pun.
2. tuženi po pun.