Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1004/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆE, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. ĆE, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 27. studenoga 2024., klasa:211-07/24-1/18147, urbroj:511-12-31-24-1, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prigovor okrivljenika ĆE se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 660,00 (šestošezdeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik u istom roku plati dvije trećine iznosa novčane kazne ista će se smatrati u cjelini plaćenom sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika ĆE, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ĆE obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivim okrivljenik ĆE i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.990,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje počinjenje prekršaja kojeg mu se stavlja na teret i da će odgovorno snositi sankcije, no moli za manje sankcije zbog slabe materijalne situacije i svakodnevnog korištenja automobila za obavljanje posla u Splitu, kao i za potrebe starije majke.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

1. Po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru upire na egzistiranje osnove za umanjenje izrečene novčane kazne.

2. Za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura, a okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.990,00 eura.

3. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bila prekršajno osuđivan zbog prekršaja, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, pa uvažavajući izraženu punu svijest o težini počinjenog djela, posebno priznanje djela i iskazanu spremnost za odgovorno izvršenje sankcija, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, daju osnovu za izricanje novčane kazne u iznosu manjem od iznosa izrečene novčane kazne pobijanim prekršajnim nalogom, budući da se po ocijeni ovoga suda svrha kažnjavanja može postići i tako izrečenom novčanom kaznom.

Stoga je ovaj sud za počinjeni prekršaj okrivljeniku izrekao najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj koja je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za posao i obiteljske obveze, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,36 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

10. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. listopada 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.