Poslovni broj: Gž-174/2022-2

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R H, OIB:…, zastupane po O d o u B, protiv tuženika S P  iz Š, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik P K, odvjetnik u B, radi novčane tražbine, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P-1362/2019-24 od 10. prosinca 2021., 27. rujna 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj P-1362/2019-24 od 10. prosinca 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R H, OIB:… u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi: „Nalaže se tuženiku S P OIB:…, da tužitelju R H OIB:… isplati iznos od 5.400,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3.240,00 kuna od 8. travnja 2016. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 1.620,00 kuna od 8. travnja 2016. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 540,00 kuna od 21. travnja 2016. do isplate do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju R H, OIB:… isplatiti tuženiku S P, OIB:…, Š parnične troškove u iznosu od 7.968,75 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku  (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je odgovorio na žalbu i predložio istu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba  nije osnovana.

 

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.

 

6. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a., dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točki 2., 4.,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točke 11. ZPP-a na koju tužitelji ukazuju u žalbi tvrdnjom da  presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičina novčana tražbina, zahtjev za plaćanje naknade za korištenje stana upisanog u z.k.ul.  k.o. G Br, č.k.br.  stambeni objekt“, stambeni objekt “ s 2421 m2 i to rbr.  suvlasnički dio 11/2421 etažno vlasništvo (E-26) stan „B1“ koji se nalazi u prizemlju stambenog objekta /a sastoji se od hodnika, kuhinje, kupaonice + wc, dnevnog boravka i lođe, neto korisne površine P-39,25 m2 kojem pripada spremište „B1“ koje se nalazi u podrumu stambene zgrade (2 diletacija), neto korisne površine P=3,55 m2 za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 2. svibnja 2016.

 

7.  Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da je tuženika u posjed predmetnog stana uveo predstavnik Grada Bjelovara;

- da tuženik nije živio u predmetnom stanu jer je čekao odluku ( rješenje)nadležnih institucija kojom će se riješiti njegovo pravo korištenja predmetnog stana;

- da tužiteljica nije od tuženika tražila predaju predmetnog stana;

- da tužiteljica nije bila onemogućena u korištenju, odnosno posjedovanju predmetnog stana;

- da je tužiteljica za vrijeme utuženog razdoblja imala ključeve predmetnog stana;

- da je tuženik 5. svibnja 2016., po primitku opomene od Državnih nekretnina d.o.o.  sam dobrovoljno predao stan predstavnicima tužitelja;

 

8. Suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da se pravna osnova tužbenog zahtjeva nalazi u odredbama članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17  - dalje ZV), te u osvrtu na tužiteljičine žalbene navode, valja ukazati da pravna osnova ne predstavlja neophodni sadržaj tužbe, obzirom da je sud dužan po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan, sukladno odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je za odluku u ovoj stvari potrebno utvrditi kvalitetu tuženikovog posjeda odnosno je li tuženik bio pošteni posjednik predmetnog stana.

 

9. Na sjednici Građanskog odjela VSRH od 26. listopada 2009. zauzeto je  slijedeće stajalište: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe iz članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a, prema kojim je odredbama samo nepošten posjednik dužan naknaditi korist od upotrebe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet ( zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a., prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje", na koje se prvostupanjski sud pravilno poziva.

 

10. S obzirom na prethodno navedene zaključke pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je za tuženikovu ocjenu prigovora zastare potraživanja mjerodavna odredba iz članka 165.stavka 2. ZV-a kojom je propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. članka 165. ZV-a zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Imajući u vidu da je tužba podnesena 6. studenog 2019., a da je tuženik predmetnu nekretninu predao 5. svibnja 2016., te da je najstarija tražbina naknade za korištenje dospjela 8. travnja 2016., proizlazi da je protekao zakonski rok od tri godine za nastupanje učinaka zastare.

 

11. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da bi i u situaciji da je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik pošteni posjednik predmetnog stana, pravilnom primjenom materijalnog prava također valjalo odbiti tužbeni zahtjev. Naime, a kako je to već navedeno stvar (predmetni stan) nije promijenila oblik, očuvanoga je identiteta, a  tužiteljica nije od tuženika tražila predaju predmetnog stana.

 

12. Kako je odluka o troškovima postupka pravilna, žalba nema opravdanja pa je odlučeno  kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavka. 1. ZPP-a.

Dubrovnik 27. rujna 2023

 

Sutkinja:

                                                                                                                                         

      Noemi Butorac v.r.