Poslovni broj Gž-945/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić - Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov-Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak Bedić odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-620/2023-11 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-620/2023-11 od 3. ožujka 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj:218-50-4363650, sklopljen između tužiteljice MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, dana 6.09.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 7.09.2007. pod brojem: OV-16823/07 pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika ni za davatelja osiguranja.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da nadoknadi tužiteljici MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 950,00 eura, prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostatak zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugih provedenih dokaza. Navodi da prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje navode tuženika da eventualna ništetnost pojedenih odredbi ugovora, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora. Naime, tuženik smatra da ugovor o kreditu može opstati bez eventualno ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, obzirom da utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču je omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove povrat po osnovi ništetnih odredbi. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavila bi se ravnoteža o pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je tužiteljica kao potrošač dovedena u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi odnosno tužiteljicu se dovodi u poziciju kao da ugovor sklopljen po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg na dan korištenja kredita. Navodi da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljici bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Ističe da je sud sukladno odredbi čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača najprije treba utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, što u konkretnom slučaju i jesu, pa nije dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost, sve sukladno ranije navedenih odredbama. Tek kada odredbe ne bi imale navedena obilježja, sudu bi bilo dopušteno provesti test poštenosti. Također navodi da je ugovor o kreditu ispunjen, da tužiteljica nikada nije prigovarala visini anuiteta, niti koristila pravo na raskid ugovora. Navodi i to da odluka u slučaju M ne djeluje erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju pravo posebno dokazivati.
4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te naloži tužiteljici da naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak žalbe uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno ukinuti predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
5. Žalba je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetan Ugovor o kreditu broj 218-50-4363650 sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnike ni davatelje osiguranja.
8. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je 6. rujna 2007. tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 218-50-4363650 na iznos od 23.611,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 84 mjeseca,
- da je ugovorena redovna kamata od 5,79% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2. Ugovora) ,
- da je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7. Ugovora).
9. U pobijanoj presudi sud prvog stupnja se poziva na učinke presude i spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., kojim je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, uključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljene na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Nadalje pozvao se i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje, da je tuženik u utuženom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a uključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 dalje ZZP/03) odnosno protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj 79/07, 125/07- dalje ZZP/07).
10. Slijedim navedenog sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev.
11. Osnovano tuženik ističe postojanje bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji se tiče nedostatka razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega presudu nije moguće ispitati.
12. Konkretno, prvostupanjski sud je utvrdio da su obje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne jer su donesene u domašaju pravomoćnih odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, međutim presuda nema razloga o učinku navedenih odredbi na ugovor u cijelosti. Dakle, presuda nema razloga zašto ugovor ne bi mogao opstati i zašto je on ništetan u cijelosti, odnosno zašto utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost cijelog ugovora.
13. Naime, prema odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
14. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
15. Prema odredbi čl. 102. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna, te ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samoga ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
16.Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da jedino u slučaju da ugovor ne može opstati bez ništetne odredbe, on će biti ništetan u cijelosti.
17. Pritom treba istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača,kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništne, može opstati na temelju odredbe čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a, te da zapreke za to ne postoje ni u odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
18. U nastavku postupka sud prvog suda će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da će navesti razloge o mogućnosti opstanka predmetnog ugovora u cijelini, polazeći od toga da su navedene odredbe ništetne.
19. Slijedom navedenog valjalo je uvaženjem žalbe tuženika presudu suda prvoga stupnja ukinuti,a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 369. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan
