Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1479/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov-Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Labura, odvjetnici iz Šibenika, protiv tuženice JČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Nikola Dorbić, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1724/2018-14 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1724/2018-14 od 16. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1.Utvrđuje se da je tužena na stanu u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] plavi neboder 729 m2, stan na devetom katu koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice sa WC-om, hodnika i lođe površine 61,65 m2 na kojem je uknjiženo suvlasništvo tužiteljice ad.1 AČ za 1/8 dijela, tužitelja ad.2 OČ za 1/8 dijela i tužene JČ za ½ dijela, samovlasno i protupravno promijenila bravu, kako bi tužiteljima onemogućila vršenje vlasničkih ovlasti na nekretnini, pa je tužena obvezna rokom petnaest (15) dana pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljima ključeve nove brave kako bi oni mogli vršiti svoje vlasničke ovlasti i pravo na predmetnom stanu ili će sud ovlastiti tužitelje na postavljanje nove brave, kaniti se ubuduće svakog takvog ili sličnog smetanja tužitelja u vršenju njihovih vlasničkih ovlasti i prava pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženoj JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužiteljici ad1 AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju ad.2 OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.200,00 eura u roku od petnaest (15) dana."

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi prije svega ističe, kako je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana ½ dijela, tužitelj OČ u ¼ dijela plus 1/8 dijela i tužiteljica ... dijela. Nadalje, navodi da u predmetnom postupku nije zaključen prethodni postupak što je suprotno odredbi čl. 292 a st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) a koju činjenicu treba povezati s tim da su tužitelji podneskom od 27. ožujka 2025. preinačili tužbu na način da su promijenili broj katastarske čestice (navodeći kč. br. [katastarska čestica] umjesto dotadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i zatražili da se tuženici naloži da se kani ubuduće svakog takvog i sličnog smetanja tužitelja u vršenju njihovih vlasničkih ovlasti i prava. Navodi da se na zapisniku od 11. travnja 2025. usprotivila preinaci tužbenog zahtjeva, međutim, sud nije odlučio o preinaci . Navodi da nije jasno s obzirom na koju zakonsku odredbu je sud tuženici naložio da se kani ubuduće svakog takvog ili sličnog smetanja tužitelja u vršenju njihovih vlasničkih ovlasti i prava. Ističe da su oba tužitelja stambeno zbrinuta, za razliku od tuženice koja ima samo suvlasništvo predmetnog stana, te da je ona promijenila bravu na vratima stana uslijed ponašanja tužitelja, tako da je tužba suprotna odredbi čl. 31. st. 1. toč. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), budući da je cilj iste da se tuženici šteti. Na okolnosti ponašanja tužitelja prema njoj (dok su imali ključeve predmetnog stana) predložila je da se saslušaju svjedoci VČ, KČ i LČ, međutim sud je odbio prijedlog za saslušanjem navedenih svjedoka uz obrazloženje da iz podneska Ministarstva unutarnjih posla, Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijska postaja Šibenik, Ispostava Primošten od 29. travnja 2025. proizlazi da tuženica i pokojni ŽČ nisu prijavljivali tužitelje policiji, međutim da je Policijska postaja Šibenik s Ispostavom Primošten podnijela dana 19. travnja 2009. optužni prijedlog iz čl. 4. Zakona od zaštiti nasilja u obitelji protiv tuženice na štetu AČ. Tuženica ističe kako činjenica da ista nije policiji prijavila tužitelje da su činili ono što je opisano, ne znači da oni to nisu činili. Upravo zato je predložila saslušanje svjedoka na navedene okolnosti. Na kraju tuženica ističe da je sud time što je tužiteljima priznao trošak prema zahtjevu koji su dostavili u spis tri dana nakon završetka raspravljanja, postupio suprotno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a.

4. Predlaže pobijanu presudu ukinuti. Traži trošak žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

5. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu da se ista odbije kao neosnovana i pobijana presuda potvrdi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 292. ZPP-a.

8. Naime, u situaciji kad je sud protivno odredbi čl. 292. ZPP-a propustio održati pripremno ročište te zaključiti prethodni postupak, a tužitelji su nakon ročišta 4. ožujka 2025. u podnesku od 27. ožujka 2025. uredili tužbeni zahtjev, to su tužitelji i po ocjeni ovoga suda bili ovlašteni izmijeniti odnosno urediti tužbeni zahtjev i nakon održanog ročišta, a sud je bio dužan to uzeti u obzir.

9. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP- a jer sud može dopustiti preinaku tužbe i kada se tuženik protivi preinaci. To što sud nije donio rješenje kojim je odlučio o preinaci, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, imajući u vidu da je odlučio o preinačenom tužbenom zahtjevu, što jasno ukazuje da je istu dopustio.

10. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2.,4., 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je pregledom spisa istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1724/2015 utvrđeno da je po tužbi ŽČ (kao tužitelja) od dana 7. kolovoza 2015. godine bio pokrenut postupak protiv AČ, CČ i OČ (kao tuženika) radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pod poslovnim brojem P-1724/2015,

- da je rješenjem istog suda poslovni broj P-1724/2015 od 19. siječnja 2016. godine utvrđen prekid postupka zbog smrti tužitelja ŽČ, a čiji nasljednici su sinovi CČ i OČ, kći AČ i supruga JČ (list 35 spisa), te je rješenjem poslovni broj P-1724/2015 od 2. listopada 2017. postupak nastavljen, a predmet je dobio novi poslovni broj P-1768/2017,

- da je rješenjem istog prvostupanjskog suda od 10. srpnja 2020. godine utvrđen prekid postupaka zbog smrti 2.tuženika CČ,

- da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja i zbog izostanka istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1722/2015 od 4. studenog 2015. godine utvrđeno da je tužiteljica JČ suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. br. 3229 plavi neboder sa 729 m2 povezano s vlasništvom etaže 30 – stan na devetom katu koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice sa WC-om, hodnika i lođe, površine 61,65 m2 (točka I.1. izreke), te da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 14. travnja 2009. godine OV-4125/09, javnog bilježnika Igora Lučeva iz [adresa] u dijelu kojim je izvršeno raspolaganje nekretninom opisanom pod točki 1 preko ½ suvlasništva, i to u korist tuženika CČ i OČ (točka I.2. izreke) kao i da je tužiteljica JČ ovlaštena ishoditi upis prav suvlasništva u odnosu na nekretninu opisanu pod točkom 1. u dijelu od ½ na svoje ime, uz istovremeni izbris toga prava sa imena tuženika CČ i OČ u navedenom suvlasničkom omjeru (točka I.3. izreke),

- da je presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-590/2016-3 od 3. listopada 2016. godine djelomično uvažena žalba 2.tuženika CČ i povodom te žalbe preinačena je pobijana presuda ispravljena rješenjem br. P-1722/15 od 27. travnja 2016. godine, u toč. I t. 2. izreke i to u dijelu koji se odnosi na tog tuženika na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je utvrđen ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 14. travnja 2009. godine OV-4125/09 javnog bilježnika Igora Lučeva iz [adresa], u dijelu u kojem je izvršeno raspolaganje nekretninom opisanom pod točkom 1. preko ½ suvlasništva u korist tuženika CČ, dok u preostalom dijelu žalba 2.tuženika CČ odbijena kao neosnovana te je u točki I točki. 1. i 3. izreke potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na tog tuženika,

- da je po tužbi JČ (kao tužiteljice) od dana 18. travnja 2017. godine bio pokrenut postupak protiv AČ, CČ i OČ (kao tuženika) pod poslovnim brojem P-691/2017 radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, te da je dana 21. travnja 2020. godine donesena presuda i rješenja pod poslovnim brojem P-691/2017-15 (koja odluka je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-953/2020-2 od 26.5.2021.) kojom je utvrđeno da se tužiteljica ovlašćuje temeljem te presude zatražiti i postići upis prava vlasništva suvlasničkog udjela od ½ dijela na svoje ime stana na devetom katu koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC- om, hodnika i lođe površine 61,65 m2 zajedno sa suvlasništvom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji se nalazi u zgradi katastarske oznake čest. br. 3229/3 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake plavi neboder površine 729 m2, uz istodoban izbris s imena ŽČ za ¼ dijela, OČ za 1/8 dijela i AČ za 1/8 dijela dok je odbačena tužba u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva suvlasničkog udjela od ½ stana na devetom katu koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, hodnika i lođe površine 61,65 m2 zajedno sa suvlasništvom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade,

-da je 1.tužiteljica AČ saslušana kao stranka iskazala da su se ona i 2.tužitelj OČ temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-691/2017 upisali kao suvlasnici predmetnog stana u zemljišnu knjigu, ali dioba nikada nije izvršena, da je tužena je krajem 2017. godine nakon smrti brata tužitelja CČ samovlasno promijenila bravu, s tim da pretpostavlja da je razlog promjene brave taj da ona i 2.tužitelj OČ ne dolaze u stan,

- da je 2.tužitelj OČ saslušan kao stranka iskazao da je tuženica nakon smrti brata CČ 2017. godine promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, a što je utvrdio poslije izvjesnog vremena iste godine kad je došao u predmetni stan s namjerom da uzme stvari, kako svoje tako i od pok. brata, ali nije mogao ući i tada je vidio da je brava promijenjena, da mu je tuženica tada otvorila vrata, ali na njegovu zamolbu da mu da novi ključ, ista je odgovorila da ne želi nego jedino ako sud ocijeni, da će mu dati ključ,

- da je tuženica saslušana kao stranka iskazala da je promijenila bravu iz razloga što su tužitelji lomili vrata od ormara, ručke, uništili su vrata na sobi, kod bojlera su mijenjali nekakve kablove da je ubije struja pa je zvala majstore, ali ključ od stana nije dala tužiteljima jer se boji,

-da su na predmetnom stanu koji je u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] čest. br. 3229/3 označen pod rednim brojem 30. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-30) kao suvlasnici upisani JČ, tuženica za ½ dijela, OČ, 2. tužitelj i AČ, 1.tužiteljica za 1/8 dijela svaki, te da razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnog stana nije izvršeno,

-da je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, te da primjerak novih ključeva ulaznih vrata predmetnog stana nije predala tužiteljima, već ista koristi cijeli stan.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na odredbu iz čl. 46. st. 1. ZV-a s obzirom da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine i da je tuženica promjenom brave i odbijanjem predaje ključeva izmijenjene brave isključila tužitelje iz suposjeda predmetnog stana.

13. S obzirom na navedeno, kao i činjenicu da tuženica nema suglasnost tužitelja za korištenje njihovog suvlasničkog dijela, odnosno za isključivo posjedovanje stana, sud prvog stupnja ne prihvaća navode tuženice iznesene u odgovoru na tužbu.

14. Također, pozivanje tuženice na činjenicu da tužitelji imaju u vlasništvu drugi stan, sud prvog stupnja smatra irelevantnim, kraj činjenice da je predmetni stan suvlasništvo stranaka u navedenim suvlasničkim dijelovima i da stranke nisu izvršile razvrgnuće suvlasničke zajednice.

15. Obzirom na navedeno, dokazne prijedloge tuženice za saslušanje svjedoka KČ, LČ, GČ i ĆČ ocjenjuje suvišnim. Navedeno posebno iz razloga što tuženica i pokojni ŽČ nisu prijavljivali tužitelje.

16. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kad je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.

17. Naime, prema odredbi čl. 37. st. 1. ZV-a, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje ( st. 2.). Svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela (st. 4.).

18. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV-a, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a odredbom čl. 30. st. 2. ZV-a određeno je da vlasnik između ostalih prava ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

19. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

20. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva.

21. Navedene odredbe, jednako kao i tuženici, daju i tužiteljima pravo suposjedovanja predmetne nekretnine te tužitelji imaju pravo postaviti tužbeni zahtjev za predaju ključeva nove brave, a kako bi im se omogućio suposjed idealnog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.

22. U postupku je utvrđeno, a što među strankama nije ni sporno, da je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i odbila tužiteljima predati ključ te nove brave, na koji način je ista tužitelje isključila iz suposjeda stana te se nalazi u samostalnom posjedu. Iz navedenog jasno proizlazi da tužitelji tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a u vezi odredbe čl. 46. st. 1. ZV-a traže zaštitu od uznemiravanja. Suvlasništvo u smislu odredbe čl. 36. ZV-a znači vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari, a u konkretnoj situaciji kada se u posjedu nekretnine nalazi jedan suvlasnik, a ne i tužitelji, tužitelji mogu tražiti od tuženice predaju ključeva nove brave kako bi mogli izvršavati svoje suvlasničke ovlasti.

23. Iako je točan žalbeni navod tuženice da je ista suvlasnik predmetne nekretnine u 4/8 dijela (1/2 dijela), prvotužiteljica AČ je suvlasnica u 1/8 dijela i drugotužitelj OČ je suvlasnik u 3/8 dijela (1/8 + 1/4), navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude s obzirom na neprijepornu činjenicu da su stranke suvlasnici nekretnine pri čemu je veličina njihovih suvlasničkih dijelova nevažna.

24. Prema tome, tužitelji su dokazali da su suvlasnici predmetne nekretnine. Tuženik je svaki onaj koji je izvršio čin smetanja ili je po njegovom nalogu ono izvršeno. Sud je utvrdio da je tuženica ta koja je na opisani način uznemiravala tužitelje u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu te stvari, pa kako ni sam suvlasnik sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZV-a, bez suglasnosti svih ostalih suvlasnika, ne bi smio koristiti predmetnu nekretninu na način kako je to činila tuženica, ista je pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 167. st. 2. ZV-a, a negatorijski zahtjev sadržava i zabranu, odnosno zahtjev da sud tuženiku zabrani ponavljanje iste ili slične radnje kojima uznemirava vlasništvo.

25. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke iz odredbi čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a, u svezi odredbe čl. 46. st. 1. ZV-a.

26. U odnosu na žalbene navode tuženice, pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se zahtjev tužitelja sa sadržajem kako je istaknut u postupku, ne može smatrati zloupotrebom prava u smislu odredbe čl. 31. ZV-a, jer su zahtjevi tužitelja unutar zakonskih ovlaštenja, u skladu sa ciljem i svrhom zbog koje je pravo priznato. Naime, pravo je tužitelja kao suvlasnika na suposjed nekretnine razmjerno njihovom suvlasničkom dijelu, budući da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge iz suposjeda, odnosno tražiti cijelu stvar za sebe.

27. Stoga poremećeni odnosi među strankama ne mogu imati utjecaja na pravo tužitelja na suposjed stvari, već tuženica u takvoj situaciji može tražiti razvrgnuće suvlasništva ( čl. 47. do 56. ZV-a ). S obzirom na navedeno, predloženi dokazi po tuženici ( saslušanje svjedoka GČ, KČ, HČ i ĆČ ) s obzirom na okolnosti na koje su predloženi, u ovom postupku ne predstavljali odlučne dokaze koji bi mogli utjecati na njegov ishod.

28. Neosnovano tuženica prigovara u žalbi da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu parničnog troška dosuđenog po sudu prvoga stupnja.

29. Naime, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio odredbu čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a kada je na zadnjem ročištu za glavnu raspravu punomoćniku tužitelja dodijelio rok od 3 dana za dostavu troškovnika, međutim ta okolnost ne smije ići na štetu tužitelja kao stranaka. Stoga je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužiteljima naknadu parničnog troška, jer su uspjeli u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. Slijedom navedenoga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvoga stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan