REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-388/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg N. Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Kapucinska 21, a isto opunomoćenica ĆI, državnoodvjetnička savjetnica, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/22-01/8466, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-8 od 8. svibnja 2023. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak te tuženik ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/22-01/8466, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-8 od 8. svibnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, [adresa], KLASA: UP/I-562-02/22-01/113, URBROJ: 2196-18-03/6-22-6 od 28. rujna 2022. Citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma i priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psihičkog i fizičkog zlostavljanja u zatočeništvu.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da Žalbeno liječničko vijeće navodi da se radi o šumu u uhu te ne uvažava činjenicu da je kod tužitelja došlo do gubitka sluha po Sabine-Fowlleru 83,5%, kao i činjenicu da je oštećenje njegova sluha u prethodnom postupku svrstano u ozljede koje su posljedica zlostavljanja u neprijateljskom logoru, a isto je vidljivo iz nalaza i mišljenja Drugostupanjske liječničke komisije, broj: 2194 od 22. veljače 1996. Pojašnjava da je boraveći u logorima u E i [adresa] zadobivao udarce po čitavom tijelu te je zbog okrutnih udaraca u glavu i vratnu kralježnicu ostajao bez svijesti, pojavile su se glavobolje u zatiljnom dijelu, vrtoglavice i nesigurnost u hodu (gubitak ravnoteže), trnuli su mu prsti lijeve ruke i vanjska strana desnog stopala, a navedeno je vidljivo iz medicinske dokumentacije koju posjeduje neposredno po izlasku iz logora, odnosno Povijesti bolesti od 28. siječnja 1992. Stoga smatra nedopustivim da liječničko povjerenstvo utvrdi da su postojeće ozljede i bolesti nastale više godina nakon Domovinskog rata, odnosno da ih ne uzme u obzir pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma po osnovi zatočenja jer su mu stradale rebra, ključne kosti, zglobovi, kralježnica, sluh, glava, a zbog stresova i srce. Osim toga, nije prihvatljivo da liječničko povjerenstvo utvrdi da od 1996. godine do danas nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja po osnovi fizičkog i psihičkog zlostavljanja u logoru te dostavlja nalaz i mišljenje o postotku tjelesnog oštećenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 21. veljače 2024. iz kojeg je vidljivo da ukupno tjelesno oštećenje njegova organizma iznosi 90%. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu kronološki pojašnjava sam tijek cjelokupno provedenog upravnog postupka, citira mjerodavne odredbe zakonskih i podzakonskih propisa, kao i nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja pribavljenih tijekom upravnog postupka. Ističe da nema činjenice koja bi upućivala na okolnost koja bi ukazivala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja vještaka, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja tuženika. U odnosu na navode tužitelja za gubitak sluha, napominje kako za navedenu bolest nije podnesen zahtjev, dok u odnosu na nalaz i mišljenje o postotku tjelesnog oštećenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 21. veljače 2024. ističe da isti nije relevantan u postupku utvrđivanja oštećenja organizma radi utvrđivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata jer se vještači prema drugim pravilima i uvjetima od vještačenja oštećenja organizma. Dodaje da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća čija ocjena je istovjetna s ocjenom prvostupanjskog liječničkog vijeća te stoga tuženik smatra da je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 118/21., u daljnjem tekstu: Pravilnik) i prihvaćen je kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 3. prosinca 2024. ističe da tuženik pogrešno utvrđuje činjenicu da za gubitak sluha nije podnio zahtjev budući je zahtjev podnio za povećanje postotka oštećenja organizma temeljem psihičkog i fizičkog zlostavljanja u logoru. Naime, status HRVI mu je priznat sukladno nalazu i mišljenju Drugostupanjske liječničke komisije, broj: 2194 od 22. veljače 1996. u kojem je utvrđeno da kod tužitelja postoje rane, povrede, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavanje invalidnosti, odnosno navode da je za vrijeme zatočenja fizički i psihički zlostavljan, utvrđuju njegovo stanje nakon prijeloma 8. i 9. rebra lijevo i lijeve ključne kosti te kontuzije glave sa vrtoglavicom i obostranim oštećenjem sluha, kao i PTSP kronificirani oblik. Također je dostavio medicinski nalaz Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Zavoda za dijagnostiku i rehabilitaciju sluha i govora od 21. rujna 2024.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 15. listopada 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

5.1. Na raspravu je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 3. prosinca 2024. i postavljenog tužbenog zahtjeva. Dodao je da smatra kako postotak oštećenja organizma iznosi više od 50% za stalno po osnovi fizičkog i psihičkog zlostavljanja u logoru, kao i da je podnio zahtjev za oštećenje sluha jer je i oštećenje sluha posljedica njegovog zlostavljanja u logoru. Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

6. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka razvidno je da je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562-02/96-01/2008, URBROJ: 512-21-05-96-2 od 26. veljače 1996. izmijenjeno rješenje Ureda za obranu Rijeka, KLASA: UP/I-562- 02/95-73/298, URBROJ: 512-109-95-02-4 od 21. studenog 1995. na način da je tužitelju priznat za trajno status HRVI iz Domovinskog rata VII. skupine s 50% oštećenja organizma, s osnove psihičkog i fizičkog zlostavljanja u zatočeništvu. Citirano rješenje od 26. veljače 1996. doneseno je na osnovu nalaza i mišljenja Drugostupanjske liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, broj: 2194 od 22. veljače 1996. u kojem je utvrđeno da kod tužitelja postoje rane, povrede, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavanje invalidnosti, odnosno da je tužitelj za vrijeme zatočenja psihički i fizički zlostavljan te utvrđuju stanje nakon prijeloma 8. i 9. rebra lijevo i lijeve ključne kosti te kontuzije glave sa vrtoglavicom i obostranim oštećenjem sluha, kao i PTSP, kronificirani oblik.

8. Predmetni upravni postupak pokrenut je dana 3. ožujka 2022. zahtjevom tužitelja za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove psihičkog i fizičkog zlostavljanja u zatočeništvu u smislu članka 173. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: Zakon).

9. Odredbom članka 173. stavkom 1. Zakona propisano je kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

10. Postupajući po zahtjevu tužitelja, sukladno odredbi članka 181. Zakona, nadležno Prvostupanjsko liječničko vijeće u Osijeku, Ministarstva hrvatskih branitelja, donijelo je nalaz i mišljenje, KLASA: 562-02/22-01/6255, URBROJ: 522-4/5-OS-22-4 od 12. rujna 2022. iz kojeg je vidljivo da oštećenje organizma tužitelja i nadalje iznosi 50% trajno zbog zatočenja u neprijateljskom logoru te fizičkog (prijelom 8. i 9. rebra te lijeve ključne kosti, T 224a, 20%) i psihičkog maltretiranja (PTSP, T 238b, srednji stupanj, 30%).

10.1. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja od 12. rujna 2022. doneseno je prvostupanjsko rješenje od 28. rujna 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi psihičkog i fizičkog zlostavljanja u zatočeništvu.

11. U žalbenom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/22-01/8466, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-7 od 26. travnja 2023. koje je ocijenilo da oštećenje organizma tužitelja i dalje iznosi 50% stalno po osnovi zatočenja u logoru i fizičkog maltretiranja (prijelom 8. i 9. rebra te lijeve ključne kosti, kontuzija glave s vrtoglavicom i obostranim oštećenjem sluha i PTSP). Obrazlažu da je tužitelj psihijatrijsko liječenje započeo 1992. godine pod dg. Akutna reakcija na stres nakon što je 72 dana proveo u logorima gdje je fizički i psihički zlostavljan. Nabrajaju dijagnoze postojeće kod tužitelja te nalaze psihijatra od 2014. do 2016. godine, kao i nalaze iz 2021. i 2022. godine. Tužitelj je liječen isključivo u ambulantnom psihijatrijskom tretmanu bez bolničkog liječenja. Tjelesne bolesti koje su se pojavile nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu ne povezuju s Domovinskim ratom, a posljedice fizičkog zlostavljanja (prijelomi) su u potpunosti sanirani. Vrijeme početka liječenja uz čitav niz konstelativnih nepovoljnih faktora koji su ga i generirali, opisi kliničkih slika kao i modusa psihofarmakološkog liječenja te dinamika i kontinuitet liječenja ukazuju na postojanje PTSP-a, bez pogoršanja u odnosu na ocjenu Drugostupanjske liječničke komisije od 1996. godine te na snazi ostaje utvrđeno oštećenje organizma od 50% stalno.

11.1. Osporavano rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja utemeljeno je na citiranom nalazu i mišljenju od 26. travnja 2023., dok u odgovoru na tužbu tuženik dodatno obrazlaže, u odnosu na navode tužitelja za gubitak sluha, kako za navedenu bolest nije podnesen zahtjev.

12. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove psihičkog i fizičkog zlostavljanja u neprijateljskom logoru, a time i s osnove oštećenja sluha, obzirom da je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562-02/96-01/2008, URBROJ: 512-21-05-96-2 od 26. veljače 1996. tužitelju priznat za trajno status HRVI iz Domovinskog rata VII. skupine s 50% oštećenja organizma, s osnove psihičkog i fizičkog zlostavljanja u zatočeništvu, a isto je utemeljeno na nalazu i mišljenju Drugostupanjske liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, broj: 2194 od 22. veljače 1996. u kojem je utvrđeno stanje nakon prijeloma 8. i 9. rebra lijevo i lijeve ključne kosti te kontuzije glave sa vrtoglavicom i obostranim oštećenjem sluha, kao i PTSP, kronificirani oblik.

12.1. Dakle, već je Drugostupanjska liječnička komisija za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata u nalazu i mišljenju, broj:

2194 od 22. veljače 1996. utvrdila obostrano oštećenje sluha kod tužitelja pa stoga doista nije jasno iz kojih razloga Žalbeno liječničko vijeće u nalazu i mišljenju od 26. travnja 2023. nije cijenilo da li je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na oštećenje sluha, da bi se istome mogao utvrditi viši postotak oštećenja organizma, niti su jasni navodi tuženika iz odgovora na tužbu da tužitelj u odnosu na oštećenje sluha nije podnio zahtjev.

13. Stoga je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog viječa, a koji nalaz i mišljenje je ovaj Sud ocijenio kao nepotpun i nedovoljno obrazložen slijedom čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

14. Radi navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje nezakonitim te je valjalo na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a isto poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude.

15. U ponovnom postupku tuženik je dužan pribaviti novi nalaz i mišljenje, u kojem će nadležno tijelo vještačenja na temelju cjelokupne relevantne medicinske i ostale dokumentacije valjano obrazložiti sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te se posebice očitovati da li je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na oštećenje sluha, a time i do povećanja postotka oštećenja organizma, nakon čega će tuženik ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovoga Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Osijeku 22. listopada 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po opunomoćeniku, uz spis upravnog postupka