Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-749/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-54/2015 od 26. svibnja 2021., na sjednici vijeća 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-54/2015 od 26. svibnja 2021. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆH u roku od 8 dana isplati iznos od 6.575,09 eura neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 200,42 eura bruto tekućom od 16. 07. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 218,99 eura bruto tekućom od 16. 08. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 218,99 eura bruto tekućom od 16. 09. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 218,99 eura bruto tekućom od 16. 10. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 218,99 eura bruto tekućom od 16. 11. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 218,99 eura bruto tekućom od 16. 12. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 221.35 eura bruto tekućom od 16. 01. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 221,35 eura bruto tekućom od 16. 02. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 221,35 eura bruto tekućom od 16. 03. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 221,35 eura bruto tekućom od 16. 04. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 221,35 eura bruto tekućom od 16. 05. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 221,35 eura bruto tekućom od 16. 06. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 224,42 eura bruto tekućom od 16. 07. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 223,97 eura bruto tekućom od 16. 08. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 223,97 eura bruto tekućom od 16. 09. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 223,97 eura bruto tekućom od 16. 10. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 223,97 eura bruto tekućom od 16. 11. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 178,21 euro bruto tekućom od 16. 12. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 178,21 euro bruto tekućom od 16. 01. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 177,52 eura bruto tekućom od 16. 02. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 177,52 eura bruto tekućom od 16. 03. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 177,52 eura bruto tekućom od 16. 04. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 177,52 eura bruto tekućom od 16. 05. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 177,52 eura bruto tekućom od 16. 06. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 177,52 eura bruto tekućom od 16. 07. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 179,74 eura bruto tekućom od 16. 08. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 179,74 eura bruto tekućom od 16. 09. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 344,02 eura bruto tekućom od 16. 10. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 344,02 eura bruto tekućom od 16. 11. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 179,22 eura bruto tekućom od 16. 12. 2016. godine do isplate,

- na iznos od 183,04 eura bruto tekućom od 16. 01. 2017. godine do isplate.

2. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju na ime troška parničnog postupka iznos od 1.327,23 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.079,50 eura u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 49.539,98 kn/6.575,09 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i s dospijećem kako je to pobliže opisano u točki 1. izreke. Točkom 2. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu razlike invalidske mirovine i pretpostavljene plaće koju bi primao u razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2016. Tužitelj naime tvrdi da je kao djelatnik tuženice-policijski službenik obolio obavljajući poslove za poslodavca-tuženicu, da je zbog toga postao nesposoban za rad te da je zbog nastale profesionalne nesposobnosti za rad umirovljen znatno prije nego li bi do toga došlo po redovitom tijeku stvari.

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženice na radnom mjestu zapovjednik ronilačkog odjeljenja u Interventnoj policiji do 2. lipnja 2014.,

-da je rješenjem MUP-a, PU Šibensko-kninske broj ... od 3. lipnja 2014. tužitelju prestala državna služba s danom 2. lipnja 2014. uz obrazloženje da je rješenjem HZMO, PU Šibenik broj ... od 29. listopada 2013. utvrđeno da je stekao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

- da iz Izviješća s nalazom i mišljenjem liječnika od 18. srpnja 2012. proizlazi da tužitelj boluje od glavne bolesti PTST chr., da dijagnostički postupak nije u potpunosti završen, da se priloženom dokumentacijom u potpunosti potvrđuju upisane dijagnoze, da se daljnjim liječenjem i suvremenijim metodama medicinske rehabilitacije neće u većem stupnju ublažiti negativne posljedice bolesti i ozljeda na radnu sposobnost, da je bolest (ozljeda) ostavila posljedice na zdravlje i radnu sposobnost tužitelja, da su te posljedice trajne, da su glavne kontraindikacije za rad s medicinskog gledišta psihičke smetnje iz kruga PTSP kronične forme, da nije za poslove koji zahtijevaju nošenje oružja, odgovornost, koncentraciju…, te da se isti upućuje na medicinsko vještačenje jer više nije radno sposoban i istome je potrebno umirovljenje,

- da je rješenjem MUP-a, Prvostupne zdravstvene komisije broj ... od 15. studenog 2012. tužitelj ocijenjen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika, a nesposobnost tužitelja da je posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, uz obrazloženje da je na temelju pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju, specijalističku obradu koju je obavila nadležna zdravstvena organizacija i na temelju drugih podataka potrebnih za davanje ocjene i mišljenja zaključak da se kod tužitelja radi o kroničnom PTSP-u i sadašnje stanje da je posljedica oboljenja koje je nastupilo povodom obavljanja policijskih poslova, pa da je s obzirom na navedeno tužitelj nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika,

- da je rješenjem HZMO, PU Šibenik broj Klasa: ..., ... od 29. listopada 2013. tužitelju priznato, počevši od 11. travnja 2013., pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 2.098,09 kn mjesečno i da od 1. srpnja 2013. invalidska mirovina iznosi 2.118,96 kn mjesečno, uz obrazloženje da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut po prijedlogu izabranog liječnika, da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka kod tužitelja zbog bolesti nastala opća nesposobnost za rad prema čl. 34. st. 1. ZOMO, da je prema čl.116. ZOMO dana 25. rujna 2013. obavljena revizija i da Samostalni sektor za reviziju Ministarstva rada i mirovinskog sustava nije dalo suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje o invalidnosti, već isti izmijenilo tako da postoji profesionalna nesposobnost,

- da je rješenjem HZMO, PU u [adresa] broj: ..., Ur.br.:

... od 31. srpnja 2014. tužitelju određena, počevši od 3. lipnja 2014. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 3.306,69 kn mjesečno,

-da visina izgubljene zarade kao razlika između pretpostavljene plaće i mirovine tužitelja u utuženom razdoblju iznosi 49.539,98 kn.

7. U odnosu na sporno pitanje što je uzrok umirovljenja tužitelja, prvostupanjski sud utvrđuje da su šteta i odgovornost poslodavca nastali zbog bolesti u vezi s radom, posebno cijeneći sadržaj rješenja prvostupanjske zdravstvene komisije MUP RH od 15. studenog 2012., pri čemu prvostupanjski sud smatra da je vezan tim rješenjem koje je postalo pravomoćno i konačno te da se u ovom postupku više ne može ispitivati. Slijedom toga, zaključuje da je poslodavac odgovoran za naknadu izgubljene zarade tužitelju u primjeni čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12- dalje: ZZR) te tužitelju dosuđuje iznos od 49.539,98 kn sa zateznim kamatama, a odluku o troškovima postupka donosi pozivom na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje Tarifa/15).

8. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, pa ni povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano tuženica upire u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

10. Prije svega, nije prihvatljivo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je rješenjem Zdravstvene komisije MUP-a od 15. studenog 2012. prethodno odlučeno o razlozima tužiteljeve nesposobnosti za rad i da bi sud bio vezan tim rješenjem u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. Navedeno rješenje doneseno je u primjeni čl. 11. st. 3. i 4. Pravilnika o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija za ocjenu zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova policijskog službenika („Narodne novine“ br. 113/12-dalje: Pravilnik) koji je donesen na temelju čl. 20. st. 2. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11). Prema odredbi čl. 11. st. 3. i 4. Pravilnika je propisano da na temelju utvrđenog stanja Zdravstvena komisija donosi rješenje u prvom stupnju o zdravstvenoj sposobnosti policijskog službenika za obavljanje poslova policijskog službenika, koje potpisuje predsjednik zdravstvene komisije, a prema st. 5. istog članka propisano je da se zdravstvena sposobnost policijskog službenika za obavljanje poslova policijskog službenika ocjenjuje jednom od ocjena: – sposoban za obavljanje poslova policijskog službenika, – nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika. Prema odredbi čl. 15. Pravilnika propisano je da ako je policijski službenik ocijenjen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika, daljnji postupak ocjene radne sposobnosti policijskog službenika radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu radi profesionalne ili opće nesposobnosti za rad pokreće ustrojstvena jedinica nadležna za ljudske potencijale, kod nadležne područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

11. Iz sadržaja citiranih odredbi proizlazi da je Zdravstvena komisija ovlaštena jedino utvrditi je li tužitelj sposoban za rad, dok razloge tužiteljeve nesposobnosti za rad ispituje nadležna služba koja odlučuje o pravu na mirovinu, odnosno HZMO. Rješenjem HZMO od 29. listopada 2013. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je tužitelju na temelju čl. 34. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01-dalje: ZOMO) utvrđena opća nesposobnost za rad zbog bolesti, koji nalaz je izmijenjen revizijom na temelju čl. 116. st. 1. ZOMO u odnosu na invalidnost na način da je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost.

12. Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZOMO propisano je da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad), a prema stavku 3. invalidnost u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

13. Parnični sud je u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan pravomoćnim rješenjem HZMO u odnosu na utvrđeno pravo tužitelja na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, u kojem rješenju je navedeno da je kod tužitelja nastupila profesionalna nesposobnost za rad uslijed bolesti pa je time otklonjena mogućnost da sud u parničnom postupku radi naknade štete ovo pitanje rješava kao prethodno. Sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela kojim je odlučeno o prethodnom pitanju i nije u parnici ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost rješenja donesenog u upravnom postupku u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja gubitka radne sposobnosti kod tužitelja. Ako je tužitelj smatrao nezakonitim rješenja HZMO-a, zato što je pogrešno utvrđen uzrok gubitka radne sposobnosti koji je doveo do umirovljenja, mogao je u tom postupku koristiti pravne lijekove i dokazivati nezakonitost rješenja (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-201/08 od 27. kolovoza 2008. i Revr 370/10 od 6. listopada 2010., Rev 958/2019 od 20. srpnja 2021. i Rev 3803/2019 od 30. ožujka 2022.).

14. Slijedom toga, proizlazi da razlozi umirovljenja tužitelja nisu posljedica ozljede na radu, niti profesionalne bolesti zbog čega ne postoji uzročna veza između umirovljenja tužitelja i radnog procesa kod tuženice kao pretpostavke za odgovornost za štetu tuženice u smislu čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) u vezi s čl. 15. ZZR-a i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), te je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

15. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj je u primjeni čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a trebalo odmjeriti troškove nastale u sporu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25-dalje: Tarifa/23), sukladno Tbr. 52. t. 3. Tarife/23 i u granicama zahtjeva tuženice, za zastupanje na ročištima 29. rujna 2015., 9. prosinca 2020., 30. ožujka 2021. i 21. travnja 2021. u iznosu od po 132,72 eura (Tbr.9. t.1.), za zastupanje na ročištima 27. kolovoza 2015. i 12. lipnja 2018. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr.9. t.5.), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 eura, za sastav podnesaka od 22. veljače 2016., 14. travnja 2021. i 9. ožujka 2021. u iznosu od po 50,00 eura, odnosno ukupno 913,60 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka neosnovan, pri čemu treba napomenuti da tuženici u cijelosti nije odmjeren trošak sastavljanja podneska od 29. ožujka 2021. jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a budući da je u tom podnesku tuženica iznijela navode koje je već navela ranije tijekom postupka. Tuženici je nadalje odmjeren trošak sastavljanja žalbe prema Tbr. 10. t. 1. Tarife/23 u iznosu od 165,90 eura pa je konačno tuženici odmjeren trošak u ukupnom iznosu od 1.079,50 eura.

U Rijeci 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović