Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-445/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-76/2024 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-76/2024 od 19. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su 1-2. tužitelji suvlasnici svaki u ½, dijela kat. čest. [katastarska čestica], ZK tijelo II, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u površini od 5850 m2 i to dijela navedene čestice koja je u skici izmjere omeđena lomnim točkama 1A-12A,13-34,1A umanjeno za ((35-38), (7,8,39-41), (42,46), (47-52)), u naravi kuća, gospodarske zgrade, bazen, dvorište, uređeno zemljište i samoniklo raslinje koja skica čini sastavni dio identifikacije geometra Zlatana Polića od 19. prosinca 2024. i ove presude, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista zatražiti uknjižbu prava vlasništva u dijelovima od po 1/2 uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženice Republike Hrvatske što je tuženica dužna trpjeti (točka I. izreke) i naloženo je tuženici da nadoknadi tužiteljima troškove postupka u iznosu 1.337,50 eura, dok je odbijen kao neosnovan više zatraženi trošak u iznosu 618,75 eura (točka II. izreke).

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer prvostupanjski sud nije kao dokaz ocijenio potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. čime je ujedno počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a jer postoji proturječje između razloga koji su navedeni u prvostupanjskoj presudi i sadržaja sudskih zapisnika, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže prvenstveno preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak za sastav žalbe u iznosu 200,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir kao dokaz i ocijenio potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. prema kojima je dio sporne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uključen u šumskogospodarsku osnovu, te ove potvrde doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima čime je ujedno počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama pa se zbog tih nedostataka presuda ne može ispitati.

6. Prvostupanjski sud je u odnosu na potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. obrazložio da tuženica u odgovoru na tužbu nije iznijela činjenicu da bi predmetna nekretnina bila u šumskogospodarskoj osnovi, te nije u određenom joj roku ni u produljenom roku predala potvrdu da nekretnina makar i dijelom spada u šumskogospodarsku osnovu, već da je dopis Hrvatskih šuma iz kojeg proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. bila uključena u šumskogospodarsku osnovu dostavljen sudu tek 4. listopada 2024., ali bez grafičkog prikaza koji dio te nekretnine spada u istu, a da je tek 5. prosinca 2024. sud obaviješten koji grafički dio nekretnine je obuhvaćen programom gospodarenja šuma za razdoblje od 1.1.2018. - do 31.12.2027. Slijedom toga, prvostupanjski sud nije cijenio ove isprave kao dokaze tuženice, jer da bi time tužitelj bio doveden u neravnopravan položaj pred sudom što je protivno jednakosti pravnih oružja i načelu stranačke istine, pa je prvostupanjski sud zaključio da predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. nije bila uključena u šumskogospodarsku osnovu.

7. Točno je da tuženica u odgovoru na tužbu nije iznijela činjenicu da je dio predmetne nekretnine uključen u šumskogospodarsku osnovu, ali prvostupanjski sud zanemaruje da je takvu činjenicu tuženica iznijela na pripremnom ročištu koje je održano 15. svibnja 2024. kroz dokazni prijedlog da se od Hrvatskih šuma d.o.o. zatraži obavijest o eventualnoj uključenosti predmetne nekretnine u šumskogospodarsku osnovu, a koji dokaz je prvostupanjski sud prihvatio. Budući je predmetna činjenica i dokaz o uključenosti dijela nekretnine u šumskogospodarsku osnovu iznesen na pripremnom ročištu to proizlazi da se radi o činjenici i dokazu koje je sud trebao uzeti u obzir pri čemu rok za dostavu dokaza nema prekluzivni već instruktivni značaj.

8. Predmetna činjenica o mogućoj uključenosti dijela sporne nekretnine u šumskogospodarsku osnovu predstavlja odlučnu činjenicu budući tuženica navodi da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine ex lege stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90.), odnosno na dan 16. listopada 1990.

9. Prema članku 16. stavak 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90.; pročišćeni tekst) šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, dok je člankom 4. stavak 1. tog Zakona određeno da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Prema tome, da bi Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma, šumskim zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske u smislu navedenih zakonskih odredaba moraju kumulativno biti ispunjene slijedeće dvije pretpostavke: - da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama bile u privatnom vlasništvu i – da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

10. Slijedom navedenoga, potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. od 22. srpnja 2024. (stranica 95 spisa) i potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. od 5. prosinca 2024. sa skicom izmjerenog stanja i katastarskog plana (stranice 105-111 spisa) treba uzeti u obzir kao dokaz i ocijeniti u odnosu na ostale dokaze koji su provedeni tijekom prvostupanjskog postupka (uviđaj na licu mjesta, iskaze svjedoka i tužitelja, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za geodeziju Zlatana Polića) te utvrditi je li prema svojim stvarnim obilježjima, na dan 16. listopada 1990., dio nekretnine predstavljao šumu u smislu članka 4. stavak 1. Zakona o šumama i je li već tada (ili nije) bio u privatnom vlasništvu (obzirom na tvrdnje tužitelja da je vlasništvo stečeno dosjelošću). S obzirom da se radi o potvrdama koje su pribavljene u fazi glavne rasprave, tužitelji imaju ovlaštenje, ne samo očitovati se na ove dokaze, već i iznijeti nove činjenice i predložiti nove dokaze vezane uz činjenice koje proizlaze iz potvrda Hrvatskih šuma d.o.o., sve uz primjenu članka 299. stavak 1. i 2. ZPP-a

11. Budući je u prvostupanjskoj presudi izostala ocjena svih izvedenih dokaza, kako zasebno tako i svih dokaza zajedno, valjalo je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, jer je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

12. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem. To znači da će ocijeniti potvrde Hrvatskih šuma d.o.o., pozvati tužitelje da se očituju na te potvrde, sve ocijeniti u ukupnosti s ostalim provedenim dokazima te dati potpune i jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji odluku o tužbenom zahtjevu, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tuženica pobija zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu, jasnu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak