Poslovni broj Gž-1532/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB : 9447245476, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1767/2021 od 16. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1767/2021 od 16. svibnja 2024. u točkama II i III izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati daljnji iznos naknade štete u iznosu od 465,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2021. pa do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.312,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 156,25 eur u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1767/2021 od 16. svibnja 2024. u točki II izreke i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 248,86 eur, u odnosu na povučeni dio tužbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 523,57 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti iznos od 27. veljače 2021. do isplate, zatim je u točki II izreke odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 465,38 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u točki III izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 444,46 eur sa pripadajućim zateznim kamatama dok je u točki II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u odnosu na povučeni dio u iznosu od 248,86 eur.

2. Protiv odbijajućeg dijela presude iz točke II izreke kao i odluke o troškovima postupka iz točke III izreke presude te točke II izreke rješenja, žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. , 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijane odluke preinače sukladno žalbenim navodima te tužiteljici dosud i preostali dio zahtjeva za naknadu štete i zahtjev za naknadu troškova postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica trpi uslijed štetnog događaja koji se desio 25. studenog 2020. u [adresa], kada je ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao vozačica bicikla na letom vozila osiguranice tuženika koja je skrivila nezgodu neopreznom vožnjom i nepridržavanjem prometnih pravila.

6. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja kao niti objektivna odgovornost tuženika prema odredbi članka 1069. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO). Nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio naknadu štete u visini od 1.221,05 eur.

6.1. Sporna je bila visina naknade štete koja pripada tužiteljici a u ovoj fazi žalbenog postupka sporan je samo odbijajući dio zahtjeva u visini od 465,38 eur, s obzirom da tuženik žalbom nije pobijao usvajajući dio presude iz točke I izreke. Sporna je i odluka o troškovima postupka, kako u odnosu na suđeni dio štete tako i u odnosu na povučeni dio tužbe.

7. Provedenim medicinskim vještačenjem prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljici u štetnom događaju 25. studenog 2020. ozlijeđeno lijevo koljeno i potkoljenica te vratna kralježnica, da je nakon štetnog događaja obrađena u Općoj bolnici Sisak, da je po obradi otpuštena na kućno liječenje, da je provela fizikalnu terapiju u Domu zdravlja Kutina te da je liječenje završeno 18. veljače 2021. Prema utvrđenju vještaka, povodom predmetnog štetnog događaja kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti niti naruženje, bolovi jakog intenziteta trajali su tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana i slabog intenziteta 30 dana što uključuje i period razgibavanja. Intenzivan i kratkotrajan primarni strah javio se u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja. Sekundarni strah, kao posljedica nastale ozljede i saznanja o stanju i ozljedama, jakog intenziteta trajao je jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta 10 dana. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna tri sata kroz 20 dana, potom dva sata kroz jedan mjesec.

8. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje sudskog vještaka, na koji stranke nisu imale primjedbi, imajući u vidu vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda kao i trajanje i intenzitet straha (kao kvalifikatornih okolnosti), prvostupanjski sud nalazi da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti - prava na duševno i tjelesno zdravlje prema članku 19. stavak 1. i 2. ZOO-a i članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a kao i pravo na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege prema članku 1095. stavak 1. ZOO-a.

9. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja nalazi da sve činjenice i navedene okolnosti slučaja opravdavaju priznavanje tužiteljici iznosa 1.346,22 eur po osnovu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Cijeneći dalje utvrđenu vremensku i količinsku potrebu za tuđom pomoći i njegom od ukupno 120 sati te cijenu jednog sata takve nestručne pomoći od 3,32 eur/h, primjenom članka 223. ZPP-a, prvostupanjski sud po ovom osnovu priznaje tužiteljici naknadu imovinske štete u iznosu od 398,40 eur, odnosno sveukupno 1.744,62 eur.

10. Uvažavajući dalje po tuženiku nesporno isplaćeni iznos naknade štete u visini od 1.221,05 eur, sud prvog stupnja je tužiteljici na ime naknade štete povodom predmetnog štetnog događaja dosudio iznos od 523,57 eur uz zakonsku zateznu kamatu s tijekom prema članku 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13. i 152/14. - dalje ZOOP), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u visini od 465,38 eur odbio kao neosnovan.

11. Odluku o troškovima postupka prema kojoj svaka stranaka snosi svoj trošak, sud prvog stupnja donosi primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a, nalazeći da su stranke u sporu ostvarile podjednak uspjeh. Vezano za troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, kada nalaže tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove u visini od 248,86 eur, sud ima u vidu članak 158. stavak 1. ZPP-a.

12. U donošenju pobijanog dijela odluke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužiteljica u žalbi, s obzirom da pobijane odluke nisu nerazumljive, u istima su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

13. Imajući u vidu prednje navedeno utvrđenje koje proizlazi iz provedenog postupka, iskaza tužiteljice te medicinskog vještačenja, osnovano se žalbom tužiteljice ukazuje da prvostupanjski sud, iako je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade vodio računa o okolnostima iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti slučaja te nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve relevantne kvalifikatorne okolnosti odnosno jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha.

14. S obzirom na utvrđene činjenice da je tužiteljica stradala u dobi od 53 godine kao vozačica bicikla na biciklističkoj stazi, naletom vozila osiguranice tuženika koja je skrivila nezgodu neopreznom vožnjom i nepridržavanjem prometnih pravila, uvažavajući vještačenjem utvrđenu vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda kao i trajanje i intenzitet straha (kao kvalifikatornih okolnosti), te imajući u vidu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda trebaju poslužiti upravo kako im naziv i govori, kao orijentir sudovima prilikom odlučivanja o visini naknade štete te da ih ne treba doslovno primjenjivati kao matematički izračun, ovaj sud nalazi da pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO -a u vezi s člankom 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, tužiteljici pripada zatraženi iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u cijelosti. Pri tome treba navesti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete, a obveza je sudova da ovisno o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrde visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Jednako tako osnovano se žalbom tužiteljice ukazuje da je pravilnom primjenom članka 1095. ZOO-a i članka 223. ZPP-a, kod dosuđivanja visine imovinske štete na ime naknade tuđe pomoći i njege, cijenu jednog sata takve nestručne pomoći trebalo utvrditi sa iznosom od minimalno 4,00 eur koji po ocjeni ovoga suda u današnje vrijeme predstavlja realan trošak tuđe nestručne pomoći, uvažavajući ekonomske prilike te ponudu i potražnju na tržištu rada.

16. Stoga, uvažavajući u mirnom postupku isplaćeni iznos te nepobijanim dijelom presude dosuđeni iznos naknade štete, tužbenom zahtjevu tužiteljice trebalo je u cijelosti udovoljiti pa je ovom presudom istoj dosuđen daljnji iznos štete u visini od 465,38 eur.

17. S obzirom da je donošenjem ove presude tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku valjalo joj je dosuditi troškove postupka prim jenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa), imajući u vidu visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 988,95 eur. Tužiteljici pripada za sastav odštetnog zahtjeva 150,00 eur (Tbr. 32 Tarife), za sastav tužbe 150,00 eur (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima u 13.05.2022., 18.10.2022. i 29.04.2022. po 150,00 eur (Tbr 9. toč. 1. Tarife) te za sastav podnesaka od 25.11.2021. i 16.102023. po 150,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 1.050,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.312,50 eur, koji iznos je ovom drugostupanjskom presudom diosuđen tužiteljici na ime troškova zastupanja.

17.1. Na iznos dosuđenih troškova prvostupanjskog postupka tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate propisane člankom 29. ZOO -a s tijekom sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a.

18. Što se tiče pobijanog dijela rješenja kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u visini od 248,86 eur u odnosu na povučeni dio, treba reći da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da smanjenje visine tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe za što je potreban pristanak tuženika koji se upustio u raspravljanje prema članku 193. stavak 2. ZPP -a, koji pristanak u ovom slučaju postoji. Tuženik tada ima pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe prema članku 158. stavak 1. ZPP-a, međutim ovo samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg (većeg) zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako Vrhovni sud Rev-80/2022 od 5. rujna 2023.).

18.1. Kako su u konkretnom slučaju troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg (većeg) zahtjeva od 1.433,41 eur te prema zahtjevu tuženika iz podneska od 2. studenog 2021. (po radnji je zatraženo 99,54 eur) manji od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva od 988,98 eur te prema zahtjevu tuženika iz specifikacije troškova od 24. travnja 2024. (po radnji je zatraženo 200,00 eur), tada tuženik ne ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

18.2. Stoga je uvaženjem žalbe tužiteljice te pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

19. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe sa kojom je uspjela u cijelosti i to u iznosu od 156,25 eur (Tbr. 10. točka 1. i 4. i Tbr. 42. Tarife), uvažavajući visinu žalbom pobijanog dijela zahtjeva, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu žalbenog troška odbijen je kao neosnovan.

20. Slijedom izloženog odlučeno je kao izreci ove presude i rješenja pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a.

21. Prvostupanjska presuda u točki I izreke i prvostupanjsko rješenje u točki I izreke, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić