Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-
Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-290/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja: ZO OIB [osobni identifikacijski broj] Iz [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, protiv tuženika: 1. ZO EO OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. ZO ŽO OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivani Orkić, odvjetnici u Umagu, radi isplate, nakon održanog ročišta 22. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se 1.-tuženiku da tužitelju isplati iznos od 146,88 EUR u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče:
- na iznos od 4,08 EUR od 26.02.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.03.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.04.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.05.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.06.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.07.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.08.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.09.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.10.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.11.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.12.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.01.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.02.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.03.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.04.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.05.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.06.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.07.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.08.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.09.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.10.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.11.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.12.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.01.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.02.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.03.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.04.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.05.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.06.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.07.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.08.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.09.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.10.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.11.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.12.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.01.2025. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.02.2025. pa do isplate.
II. Nalaže se 2.-tuženiku da tužitelju isplati iznos od 146,88 EUR u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče:
- na iznos od 4,08 EUR od 26.01.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.02.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.03.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.04.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.05.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.06.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.07.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.08.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.09.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.10.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.11.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.12.2022. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.01.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.02.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.03.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.04.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.05.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.06.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.07.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.08.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.09.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.10.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.11.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.12.2023. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.01.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.02.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.03.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.04.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.05.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.06.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.07.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.08.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.09.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.10.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.11.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.12.2024. pa do isplate;
- na iznos od 4,08 EUR od 26.01.2025. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.“
IV. Nalaže se tužitelju da tuženima ĆO i TO isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. U predmetu poslovni broj P-1021/24 tužitelji EO i ŽO podnijeli su protiv tuženika ZO tužbu radi predaje u suposjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ističući u bitnome da su tužitelji zajedno sa tuženikom upisani kao suvlasnici nekretnine, a da im tuženik onemogućava suposjed. Nadalje navode da su sa tuženikom bili upisani i kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] ZGR, k. o. [katastarska općina], ali da je svoj idealni dio nekretnine tuženik prenio u vlasništvo svome sinu FO, na temelju ugovora o darovanju nekretnina i to u 4/6 dijela, dok je na k. č. br. [katastarska čestica] i nadalje tuženik ostao upisan kao suvlasnik. Tuženik, unatoč suvlasničkoj zajednici nikada nije dopustio tužiteljima pravo na suposjed, predmetnih nekretnina, nije želio tužiteljima predati ključeve, pa tužitelji traže predaju nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suposjed. Također, tužitelji zahtijevaju i naknadu koristi koju je tuženik imao od uporabe cijelih nekretnina i danas tu korist ima i to od 75 eura mjesečno, počevši od mjeseca svibnja 2021. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve na način kako je opisano u tužbi na str 6-11 spisa.
2. Tuženik ZO djelomično se protivi tužbi. Ne spori da su tužitelji upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina, svaki u 1/6 dijela. Ne spori niti da je ugovorom o darovanju svome sinu u vlasništvo prenio svoj suvlasnički dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]. Spori da tužiteljima osporava pravo na suposjed. Predmetne nekretnine da su otključane, a posebno k. č. [katastarska čestica] zgr. jer se radi o starom gospodarskom objektu, štali. Ističe da upućeni dopis kojim se traži predaja posjeda (str. 18 spisa) nikada nije primio. Što se tiče koristi koje je navodno tuženik imao od uporabe predmetnih nekretnina, tuženik to osporava, ističući da nije tužiteljima branio suposjed i nekretnine su mogli nesmetano koristiti. Sve troškove tekućeg održavanja plaćao je tuženik, kao i troškove održavanja poboljšanja i popravka nekretnine. Tuženik je plaćao troškove komunalne naknade, struje, vode, otpada, a tuženik ističe da se radi o dijelu fiksnih troškova isporučitelja javnih usluga. Ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tuženik podnosi protutužbu. U protutužbi ističe da kao zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dolaze upisani tužitelji-protutuženici svaki u 1/6 dijela te tuženik-protutužitelj u 4/6 dijela. Troškove tekućeg i redovitog održavanja predmetne nekretnine oduvijek samostalno snosi tuženik-protutužitelj u cijelosti, dok tužitelji-protutuženici ni na koji način u tome ne sudjeluju, niti su ikada sudjelovali, iako su isti navedene troškove dužni snositi razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, odnosno svaki po 1/6 troškova režija i to, el. energije, komunalne naknade, naknade za uređenje voda, vodoopskrbe i odvodnje te odvoza otpada kao i ostalih troškova koje je potrebno plaćati (tzv. fiksni troškovi) i koji se odnose na nekretninu. Točnije, suma navedenih fiksnih troškova za razdoblje posljednje tri godine iznosi 293,76 EUR, a koji iznos je dobiven zbrojem mjesečnih troškova po osnovi zbrinjavanja komunalnog otpada u iznosu od 11,14 EUR, komunalne naknade i naknade za uređenje voda u iznosu od 5,72 EUR, fiksnog dijela troškova isporučitelja javnih usluga za el.energiju u iznosu 2,70 EUR te fiksnog dijela troškova isporučitelja vodnih usluga u iznosu od 4,89 EUR. Što bi značilo kako mjesečni iznosi navedenih fiksnih troškova zajedno iznose 24,45 EUR, a s obzirom na 1/6 suvlasničkog udijela svakog tužitelja-protutuženika, isti su bili dužni snositi mjesečne troškove u iznosima od po 4,08 EUR svaki. Tuženik-protutužitelj osnovanost i visinu fiksnih režijskih troškova dokazuje dokumentacijom koja glasi na njegovo ime i adresu predmetne nekretnine. S obzirom na činjenicu da među strankama ne postoji sporazum o plaćanju tekućih fiksnih troškova predmetne nekretnine u njihovu suvlasništvu, primjenjuje se odredba čl. 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja glasi: „Troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.“, na temelju koje je svaki tužitelj-protutuženik obvezan snositi 1/6 tekućih fiksnih troškova razmjerno suvlasničkim udjelima. Stoga tuženik predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.
4. Tuženi se protive protutužbi i protutužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da je tužitelj u utuženom razdoblju samostalno koristio predmetnu nekretninu, a koristi je i danas, te odbija na bilo koji način sporazumno urediti odnos suvlasništva s tuženima. Tuženi su nakon neuspjelih pregovora s tužiteljem, najprije pokrenuli postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koji postupak je bio okončan odlukom suda na način da tužitelju ima pripasti cijela predmetna nekretnina, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženima nekretnina opisana kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], uz obvezu isplate tuženih prema tužitelju. Na takvu odluku suda, tužitelj se žalio, te je njegova žalba odbijena odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod posl. br. Gž-1011/2024. Isto tako, budući je tužitelj odbijao od strane tuženika primiti isplatu utvrđenu rješenjem suda o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, tuženi su izvršili plaćanje pokretanjem postupka radi osnivanja sudskog pologa. Nakon uložene žalbe od strane tužitelja u navedenom postupku diobe suvlasništva, kao i žalbe na rješenje o otvaranju sudskog depozita, tuženi su pokrenuli parnični postupak koji se vodi kod tog suda pod posl. br. P-1021/2024, budući tužitelj odbija predati predmetnu nekretninu tuženima u suposjed. Slijedom navedenog, razvidno je da tužitelj s tuženima odbija urediti odnos suvlasništva/vlasništva, korištenje, odnosno suposjed predmetne nekretnine, a koju upravo tužitelj nesporno samostalno koristi. Sentencom Županijskog sud u Varaždinu pod posl. br. Gž-3329/15-2 da je zauzet je stav suda da: „Suvlasnik nema pravo od drugog suvlasnika zahtijevati naknadu režijskih troškova za zajedničku nekretninu za vrijeme kada drugi suvlasnik nije sudjelovao u stvaranju tih troškova.“ Ujedno, budući da tužitelj svoju protutužbu i protutužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 89 ZOVIDSP, te prilaže račune za odvoz smeća, usluge korištenja vode i električne energije, to tuženi navode kako navedene usluge koje koristi isključivo tužitelj ne predstavljaju „troškove za održavanje i za poboljšavanje“ predmetne nekretnine, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Isto tako, iz dostavljenih dokaza po tužitelju, tuženi smatraju da tužitelj nije dokazao da se priloženi računi za režijske troškove odnose upravo za predmetnu nekretninu, da je cijena predmetnih usluga bila jednaka 2022, 2023, 2024 i 2025. godine, da je upravo tužitelj izvršio uplatu svih utuženih iznosa. Tuženi predlažu odbijanje protutužbenog zahtjeva u cijelosti.
5. Sud je razdvojio protutužbu u poseban predmet, ovaj aktualni P-290/25.
6. Među strankama nije sporno da su tuženi upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina, svaki u 1/6 dijela, i to sa tužiteljem na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sa FO na k. č. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da se među strankama vodio postupak diobe pod poslovnim brojem R1-289/2021, da je rješenjem od 8. srpnja 2024. goodine razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina, da je k. č. br [katastarska čestica] pripala u samovlasništvo ZO, k. č. [katastarska čestica] zgr, u suvlasništvo tuženima TO i ĆO, svakom u ½ dijela, sa dužnošću isplate ZO svaki u iznosu od 1.667,67 eura. Rješenje ovoga suda poslovni broj R1-289/2021-27 je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž- 1011/2024-2 od 23. travnja 2025. U obrazloženju tog rješenja jasno je opisan i cjelokupni postupak koji je prethodio donošenju rješenju o diobi, prijedlog ZO u postupku diobe, pod točkom 8 obrazloženja, da on bude vlasnikom jedne nekretnine i suvlasnikom sa tuženima na drugoj nekretnini. U točki 16. obrazloženja jasno je također navedeno da je k. č. [katastarska čestica] u samostalnom posjedu tužitelja.
7. Na pripremnom ročištu tužitelj je naveo da se radi o troškovima zbrinjavanja komunalnog otpada, komunalne naknade i naknade za uređenje voda, fiksnog djela troškova električne energije te fiksnog djela troškova isporučitelja vodnih usluga.
8. Tuženi su naveli da se plaćeni računi ne odnose se na troškove održavanja i poboljšavanja već isključivo na režijske troškove u korist tužitelja koji je i koristio nekretninu. Opreza radi ističe se prigovor zastare.
9. Među strankama je na ročištu od 22. rujna 2025. godine učinjeno nespornim da je tužitelj ZO u posjedu predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] tužitelj i nesporno je da tuženi nisu u posjedu nekretnine barem zadnje tri godine. Nesporno je da se troškovi plaćenih režija odnose upravo na tu nekretninu, dok je iz računa u spisu str. 28-30 spisa utvrđeno je da se odnose na nekretninu u Roču, Nugla 30.
10. Dakle, među strankama nije sporno da se u vrijeme za koje tužitelj traži isplatu u isključivom samostalno posjedu nalazi tužitelj, da tuženi nisu u posjedu nekretnine, barem posljednje tri godine, a uvidom u dopis na str .18 spisa razvidno je da su još 2021. tuženi tražili predaju u suposjed predmetnih nekretnina, mada tužitelj ističe da taj dopis nije dobio. Stoga kako je među strankama nesporno da tužitelj ima u posjedu predmetne nekretnine, i samim time koristi od nekretnine, sud smatra da režijske troškove koje tužitelj za to plaća ne trebaju snositi tuženi. Ne radi se o troškovima održavanja i poboljšanja nekretnine, već o režijskim troškovima koje plaća tužitelj, zato jer posjeduje tu nekretninu. Sud nije provodio ostale dokaze na okolnosti da li je tuženima omogućen su posjed ili nije. Naime, obzirom i na postupak diobe, u kojem je jasno bilo navedeno da predmetnu nekretninu koju terete režijski troškovi upravo posjeduje tužitelj i tuženi su i predlagali da ta nekretnina ostane njemu u samovlasništvo, a k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] da pripadne tuženima, da bi potom svoj suvlasnički dio na toj nekretnini tužitelj darovao svome sinu FO, jasno je da je predmetna nekretnina za koju tužitelj plaća režijske troškove u njegovom isključivom posjedu i samo on od te nekretnina ima koristi. Stoga neka i on plaća režijske troškove, dok je u isključivom posjedu nekretnine, i nema pravo na isplatu od tuženika za ono što je platio, radi svoje koristi, a ukoliko to više neće željeti, uvijek može tražiti odjavu kod nadležnih tijela.
11. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev, jer se ne radi o slučaju iz čl. 86. i 89 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN NN 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, koja propisuje redovito održavanje i poboljšice nekretnine.
12. Tužitelju koji nije uspio u postupku ne pripada parnični trošak.
13. Tuženici potražuju trošak odgovora na tužbu 50,00 eura uvećano za PDV, pristup na ročište 50,00 eura uvećano za PDV, ukupno 125 Eura. Tuženima pripada parnični trošak na temelju odredbe člana 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23. Ovaj trošak sud je smatrao potrebnim u smislu odr. čl. 155. Zakona o parničnom postupku, trošak je postavljen u skladu s Tarifon o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, tbr. 8, (podnesci), 9, (pristup ročištima) i 42 (PDV), te u skladu s vrijednosti predmeta spora. Slijedom navedenog, tuženima je priznat trošak u ukupnom iznosu od 250 eura i naloženo je tužitelju da trošak plati tuženima.
14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
Buje-Buie, 22. listopada 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude.
Dna:
1. Punomoćniku tužitelja,
2. Punomoćniku 1. i 2. tuženika.
