Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj 22 R-114/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 R-114/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz Z., OIB: , zastupane po punomoćniku N. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: , zastupanog po punomoćnici R. R., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14193/2021-24 od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14193/2021-24 od 4. studenog 2022.

 

              II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

 

              III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "I. Utvrđuje se da T. J. M. iz Z., OIB: s danom 30. travnja 2020. nije prestao radni odnos s Tuženikom M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: ...

II. Utvrđuje se da je Tužiteljica J. M. iz Z., OIB: u radnom odnosu kod Tuženika M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: na neodređeno vrijeme od dana ...

              III. Nalaže se Tuženiku M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: da prizna Tužiteljici J. M. iz Z., OIB: sva prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da ju rasporedi na radno mjesto voditeljice projekta ili na druge odgovarajuće poslove sukladno njenoj stručnoj spremi i zvanju, sve u roku 8 dana.

IV. Nalaže se Tuženiku M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: da Tužiteljici J. M. iz Z., OIB: naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude, sve u roku od 8 dana."

 

II.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je po samom zakonu Tuženik M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: … kao poslodavac sklopio s Tužiteljicom J. M. iz Z., OIB: kao radnikom, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "voditeljica projekta" sljedećeg sadržaja:

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme

 

Članak 1. Opće odredbe

             

Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme počevši s danom ... godine.

Radnik će obavljati poslove "voditeljice projekta". Pored poslova iz radnog mjesta, Radnik će obavljati i druge poslove prema nalogu Poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrsti posla za koje je zasnovan radni odnos.

              Mjesto rada radnika je u Z., a u slučaju potrebe Poslodavca i u nekom drugom mjestu na području Republike Hrvatske.

 

Članak 2. Plaće i naknade

              Za obavljanje poslove iz čl. 1. ovog Ugovora, u redovitom radnom vremenu poslodavac će Radniku isplaćivati mjesečnu bruto plaću u iznosu od od 14.112,61 kn. Poslodavac će isplaćivati osnovnu plaću za prethodni mjesec najkasnije do 15.-tog u mjesecu.

Poslodavac će radniku isplatiti povećanu plaću za prekovremeni rad od 50% njegove osnovne plaće.

             

Članak 3. Troškovi i naknade

Radnik ima pravo naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, u visini propisanoj zakonom.

 

 

 

Članak 4. Radno vrijeme i godišnji odmor

Radnik će poslove iz čl. 1. ovog Ugovora obavljati u punom radnom vremenu od 8 sati tjedno, odnosno 40 sati tjedno.

              Radno vrijeme određuje se jednokratno te određuje se rasporedom radnog vremena.

Radnik će imati pravo koristiti dnevni odmor u trajanju od 30 minuta. Tjedni odmor će Radnik koristiti subotom i nedjeljom.

              Radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 4 tjedna. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora Radniku će se isplatiti zakonom pripadajuća naknada plaće.

 

Članak 5. Čuvanje poslovne tajne

              Radnik se obvezuje da će za vrijeme trajanja Ugovora o radu, a i njegovog prestanka čuvati sve poslovne tajne Poslodavca i njegovih komitenata prema neovlaštenim osobama, koje su po svojoj prirodi povjerene i zaštićene, a koje su mu bile povjerene ili koje je mogao saznati na poslu.

 

Članak 6. Otkaz ugovora o radu

              Ovaj Ugovor mogu redovito otkazati Poslodavac i Radnik pod uvjetima propisanim zakonom.

U slučaju kada Poslodavac redovito otkazuje, otkazni rok iznosi sukladno odredbi čl. 122. st. 7. Zakona o radu, a u slučaju kad redovito otkazuje Radnik otkazni rok iznosi sukladno čl. 122. st. 1. Zakona o radu.

             

Članak 7. Zaključne odredbe

Za slučaj spora stranke ugovaraju mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Z.

              Ovaj ugovor stupa na snagu ...

Ovaj ugovor sklopljen je u 4 (četiri) istovjetna primjerka od kojih Poslodavac zadržava 3 (tri), a Radnik 1 (jedan) primjerak.

 

              II. Utvrđuje se da Tužiteljici J. M. iz Z., OIB: s danom 30. travnja 2020. nije prestao radni odnos kod Tuženika M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: ...

III. Nalaže se Tuženiku M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: da prizna Tužiteljici J. M. iz Z., OIB: sva prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da ju rasporedi na radno mjesto voditeljice projekta ili na druge odgovarajuće poslove sukladno njenoj stručnoj spremi i zvanju, sve u roku 8 dana.

IV. Nalaže se Tuženiku M. D. M. A.-D. V. D. W. V., Z., OIB: da Tužiteljici J. M. iz Z., OIB: naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude, sve u roku od 8 dana. "

 

III.              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/ 331,81 eura1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 4. studenog 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11-proč. tekst, 89/14-Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine, uz naknadu troška žalbe.

 

3. U svom odgovoru na žalbu tuženik je porekao žalbene navode i predložio da se tužiteljica sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPPa na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žaliteljica, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sukladno posljednjem Ugovoru o radu sklopljenim 1. studenoga 2018. i to s danom ..., kada je napunila tri godine rada kod tuženika, temeljem uzastopno sklapanih ugovora o radu na određeno vrijeme, između kojih nije bilo prekida rada duljeg od dva mjeseca te je i nakon tri godine nastavila raditi kod tuženika, zahtjev da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao i da tuženik prizna tužiteljici sva prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da ju rasporedi na radno mjesto voditeljice projekta ili druge odgovarajuće poslove, te zahtjev za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa točno određenim sadržajem kao u izreci.

 

8. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP, te je na temelju tako provedene ocjene dokaza, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i to:

-da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 2016. pa sve do travnja 2020., a za vrijeme rada kod tuženika s tuženikom je sklopila sukcesivno 8 uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme za radno mjesto projektni asistent i voditeljica projekta

-da je tuženik strana neprofitna udruga koja se financira iz odobrenih projekata i koja sama nema mogućnosti financiranja, što je između ostalog potvrdila i tužiteljica u svom iskazu u pogledu vezanosti sklapanih ugovora i projekata, a u konačnici je to utvrđeno i iz iskaza zz tužene te uvida u ugovor o dodjeli financijskih sredstava za provedbu projekata

-da su ugovori o radu koje je tužiteljica sklapala s tuženikom bili vezani uz točno određene projekte, te su sklapani na razdoblje za koje je trajao i sam projekt

-da je tužiteljica s radom kod tuženika prestala istekom vremena na koje je sklopljen zadnji ugovor o radu na određeno vrijeme i to 30. travnja 2020.

-da nakon toga datuma tužiteljica nije radila kod tuženika, dakle, nije dolazila na posao dulje od godinu danaod isteka važenja zadnjeg sklopljenog ugovora na određeno vrijeme

-da u trenutku prestanka rada kod tuženika nije poslala nikakav zahtjev za zaštitu prava niti je kontaktirala poslodavca u vezi toga da traži da se njen radni odnos pretvori u radni odnos na neodređeno vrijeme, već je tek u svibnju 2021. podnjela ovu tužbu

-da je u periodu od 18. listopada 2021. do 9. ožujka 2022. tužiteljica bila je u radnom odnosu kod drugog poslodavca.

 

9. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio polazeći od nesporne činjenice da tužiteljica, istekom zadnjeg Ugovora o radu sklopljenog 1. studenog 2018., a temeljem kojeg je radni odnos kod tuženika prestao s 30. travnja 2020., više nije dolazila na posao niti je tražila zaštitu svojih prava kod poslodavca u smislu odredbe čl. 133 Zakona o radu (" Narodne novine ", broj: 93/2014,127/2017,98/2019, dalje: ZR), odnosno nije tražila da joj se omogući vraćanje na rad, već je zahtjev kojim traži utvrđenje da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sukladno posljednjem Ugovoru o radu sklopljenim 1. studenog 2018. i to sa danom ..., kada je napunila tri godine neprekidnog rada kod tuženika, temeljem uzastopno sklapanih ugovora o radu na određeno vrijeme (čl. 12 ZR), postavila tek podnošenjem tužbe u ovom predmetu i to 26. svibnja 2021., dakle godinu i mjesec dana nakon prestanka važenja zadnjeg sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, te je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je navedenim propustom tužiteljice istoj prestao radni odnos, slijedom čega je pravilno ocijenio neosnovanim i zahtjev za vraćanje na rad i priznanje svih prava iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

 

10. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica u ovom postupku u kojem je podnesena tužba na utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZPP, kod podnošenja takve tužbe, nije vezana prekluzivnim rokom iz čl. 133. ZR, pa ni u situaciji kad se pored tužbe na utvrđenje traži i vraćanje na rad (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Revr-211/13 od 12. studenoga 2014., Revr 536/14-3 od 24. travnja 2018). Međutim, to samo po sebi ne znači da će radnik deklaratornom tužbom podnesenom nakon niza godina (u konkretnom slučaju više od godinu dana) od kad mu je istekao Ugovor o radu uspjeti u sporu i obvezati poslodavca da mu za čitavo to vrijeme naknadno prizna sva prava iz radnog odnosa i vrati ga na rad. Naime, sama činjenica da deklaratorna tužba nije vezana za rok i zbog čega sud nije ovlašten odbaciti takvu tužbu, ne oslobađa istovremeno radnika njegove obveze da podnese zahtjev za zaštitu prava protiv postupka poslodavca kojim je doveo do nezakonitog prestanka radnog odnosa radnika. Ovo stoga, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja, što nastankom pretpostavki za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovoru o radu na neodređeno vrijeme radnik dolazi u istu poziciju kao da je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a što bi u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu bilo ... Iako je tužiteljica i nakon toga dana nastavila sa radom kod tuženika pa sve do 30. travnja 2020. kada je istekao zadnji sklopljeni ugovor o radu na određeno vrijeme, tužiteljica je zaštitu svojih prava iz radnog odnosa morala zahtijevati na način i u rokovima predviđenih odredbom članka 133. ZR.


10.1. Tužiteljica je u ovom postupku podnijela deklaratornu tužbu pri čemu nije istovremeno u zakonom propisanom roku od 15 dana podnijela zahtjev za zaštitu prava kojim osporava prestanak radnog odnosa za koji tvrdi da je nezakonit jer s tuženikom ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.


10.2. Stoga je osnovano pravno shvaćanje da tužiteljica nije na vrijeme tražila ostvarenje prava na zaštitu iz radnog odnosa, odnosno da je tužiteljica prekludirana u pravu na sudsku zaštitu.


10.3. Kako je tijekom postupka kao nesporno utvrđeno da tužiteljica nije istekom zadnjeg ugovora o radu na određeno vrijeme odnosno nakon što joj tuženik nakon 30 travnja 2020. nije omogućio daljnji rad, tražila zaštitu svojih prava kod poslodavca u smislu članka 133. ZR, niti je isto tražila nakon što je kod tuženika neprekidno radila duže od tri godine temeljem više sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme, navedenim propustom same tužiteljice, tužiteljici je prestao radni odnos kod tuženika (ovakav stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Revr 71/2017-2 od 31. siječnja 2017.).

 

11. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice a isto tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev jer se nisu ispunjeni uvjeti iz članka 188. stavaka 2. ZPP, pri čemu je za navesti da tužiteljica neosnovano traži da sud utvrdi određeni sadržaj ugovora o radu što je nedopustivo jer su samo stranke ovlaštene uređivati svoje međusobne odnose i sud ne može intervenirati u takve odnose niti nalagati nekoj od stranaka da sklopi ugovor određenog sadržaja, kako je to pravilno obrazložio sud prvog stupnja u pobijanoj odluci.

 

12. Žaliteljica u žalbi bez uspjeha ponavlja iste prigovore, koje je navela I tijekom prvostupanjskog postupka, a koje je pravilno otklonio sud prvog stupnja, za što je dao jasne I obrazložene razloge, koje prihvaća I ovaj sud.

 

12.1. Neosnovano je ukazivanje žaliteljice na navodnu nelogičnost iz toč. 18 obrazloženja pobijane presude, jer je u istoj iznesen stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Revr-536/2014-3 od 24. travnja 2018., na koju se pozvao tuženik tijekom postupka.

 

12.2. Isto tako neosnovano tužiteljica ukazuje da se nisu ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 112 ZR, jer I nije sporno da je tužiteljici radni odnos prestao istekom vremena na koji je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, a to je jedan od zakonskih razloga za prestanak radnog odnosa. Također, iz obrazloženja pobijane odluke razvidno je da u konkretnom slučaju konkludentne radnje kojim se izražava suglasnost s prestankom radnog odnosa čine nepodnošenje zahtjeva za zaštitu prava radi vraćanja na rad I nedolazak tužiteljice na posao.

 

12.3. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 95 st. 3 ZR, koja da jamči tužiteljici pravo na isplatu plaće za trajanje prekida rada, kojeg je nakon 30. travnja 2020. skrivio tuženik pogrešnom interpretacijom vlastitih zakonskih obveza iz čl. 12. st. 2., 3. I 7 ZR, jer nakon 30. travnja 2020. tužiteljica nije dolazila na posao, niti je ičim pokazivala da smatra kako njezin radni odnos I dalje traje.

 

12.4. Na daljnje žalbene navode je za odgovoriti da postavljanje deklaratornog zahtjeva, kako je već navedeno, ne dovodi do odbacivanja tužbe, jer deklaratorna tužba nije vezana za rok, ali u fazi meritornog odlučivanja sud je dužan cijeniti tu činjenicu, a u konkretnom slučaju radi se o nepodnošenju zahtjeva iz čl. 133 ZR. Dakle, za ponoviti je, da sama činjenica da deklaratorna tužba nije vezana za rok, ne oslobađa istovremeno radnika njegove obveze da podnese zahtjev za zaštitu prava protiv postupka poslodavca kojim je doveo do nezakonitog otkaza (Revr-71/2017 od 31. siječnja 2017.)

 

12.5. Neosnovano je ukazivanje u žalbi na stvarnu volju bilo koje strane u postupku, jer je u konkretnoj situaciji nesporna suglasnost stranaka o nepostojanju financijske podloge za nastavak radnog odnosa, što je tužiteljica I navela u svom iskazu preslušana kao stranka, te pri tome i nije podnijela zahtjev za zaštitu prava

 

13. Kako žalbeni prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP, trebalo odlučiti kao u izreci.

 

14. Odluci o parničnom trošku tužiteljica određeno niti ne prigovara, pa ista nije bila predmetom razmatranja ovog suda.

 

15. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe jer je sa istom odbijena (čl. 154 st. 1 ZPP).

 

16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.

 

             

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu