Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              -1-             

Poslovni broj: 49 Ovr-1683/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 49 Ovr-1683/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H.-T. d.o.o., OIB: , Z., protiv ovršenika A. Lj., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvt-4100/2006-21 od 20. travnja 2023., 26. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvt-4100/2006-21 od 20. travnja 2023. godine.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljena je ovrha i ukinute su sve provedene radnje.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj ne navodeći izričito žalbene razloge, već da pobija rješenje zbog svih zakonom propisanih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

4. Ispitujući žalbu ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), a koji se primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 – dalje: OZ).

 

5. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obustavio ovrhu na temelju članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 131/20 – ZID OZ) kojim je propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, a koji rok se računa od dana stupanja na snagu zakona, odnosno od 28. studenog 2020. (članak 20. stavak 3. ZID OZ-a).

 

6. Naime, iz stanja spisa proizlazi:

- da je zaključkom od 26. kolovoza 2010. naloženo ovrhovoditelju da dostavi podatke o ovršeniku te da mu je za navedeno određen rok od šezdeset dana,

- da je ovrhovoditelj u više navrata (22. studenog 2010., 20. prosinca 2010., 14. veljače 2011. te 17. ožujka 2011.) predlagao produljenje roka,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 18. svibnja 2012. obustavio ovrhu s obrazloženjem kako ovrhovoditelj u ostavljenom roku, a ni do dana donošenja rješenja nije postupio po zaključku suda, kao i da nije tražio produljenje roka,

- da je ovrhovoditelj podnio žalbu na rješenje od 18. svibnja 2012. povodom koje je ovaj drugostupanjski sud ukinuo rješenje od 18. svibnja 2012. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da od dana donošenja drugostupanjskog rješenja pa do donošenja rješenja o obustavi ovrhe koje ovrhovoditelj pobija u ovom postupku nije poduzeta nikakva radnja.

 

7. Slijedom navedenoga, proizlazi kako je na snazi ostao zaključak kojim je ovrhovoditelj pozvan dostaviti podatke o ovršeniku, kao i prijedlog ovrhovoditelja da mu se produlji rok za dostavu podataka o osobi ovršenika.

 

8. Dakle, neovisno o tome je li sud donio odluku o produljenju roka, na ovrhovoditelju je bila obveza da dostavi podatke o ovršeniku, a što je ovrhovoditelj propustio učiniti, iako je znao i morao znati da nije postupio po zaključku suda. Pritom se sama činjenica da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu za produljenjem roka ne može tumačiti kao da je na sudu bila obveza poduzimanja radnje koja ekskulpira ovrhovoditelja jer je rok određen zaključkom sudski i instruktivni rok, dakle ovrhovoditelj može postupiti i izvan roka koji je sud odredio. Svako drugo tumačenje predstavljalo bi pretjerani pravni formalizam koji bi bio na štetu ovršenika i nerazmjeran cilju i svrsi ovršnog postupka.

 

9. Naime, ZID OZ-a zakonodavac je nastojao potaknuti ovrhovoditelja na aktivno sudjelovanje u ovršnom postupku radi ostvarenja tražbine jer svaka neaktivnost ovrhovoditelja bespotrebno povećava visinu duga s obzirom da zakonske kamate teku, a ne poduzimaju se nikakve radnje radi ostvarenja tražbine.

 

10. Nadalje, na temelju odredbe članka 10. stavka 1. ZPP-a ovrhovoditelj je, između ostalih, dužan nastojati da se postupak provede bez ograničenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, a sud je dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku. Pritom pojam „zloporabe prava u postupku“ može podrazumijevati i omisiju, a ne samo aktivno djelovanje. Upravo stoga, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zbog neaktivnosti ovrhovoditelja u razdoblju duljem od deset godina u kojem ovrhovoditelj nije dostavio podatke o osobi ovršenika, iako je znao i morao znati da mu je navedeno bilo naloženo od suda, obustavio ovrhu.

 

11. Pritom je potrebno navesti i kako se neaktivnost ovrhovoditelja mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima – složenost predmeta, ponašanje ovrhovoditelja i nadležnih tijela te važnost predmeta postupka za ovrhovoditelja, a koji kriteriji su uspostavljeni praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) prilikom odlučivanja o razumnosti trajanja postupka (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-IIIA-2240/2020 od 13. srpnja 2023., točka 15. i dr.). Uzimajući u obzir navedene okolnosti, prije svega da je riječ o predmetu koji nije složen obzirom da se odnosi na naplatu dospjelih, a neisplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju, kao i da ovrhovoditelj u razdoblju duljem od deset godina nije postupio po zaključku prvostupanjskog suda i dostavio podatke o ovršeniku, dakle nije poduzeo ni najmanji napor da se ovršni postupak okonča u razumnom roku, u konkretnom slučaju su ispunjeni svi uvjeti za primjenu odredbe članka 7. ZID OZ-a.

 

12. Slijedom svega navedenoga, a na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

 

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

Sutkinja

                                                                                                         Gordana Bošković Majerović, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu