Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 82 Gž-2332/2019-14

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 82 Gž-2332/2019-14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. H., vlasnika obrta T. H. iz S., R. P., OIB: , zastupan po punomoćniku E. H., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Stalna služba u S. i 2. tuženika M. Š. iz Z., OIB: , zastupan po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i 1. tuženice Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-808/2019-69 od 1. srpnja 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-808/2019-77 od 17. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalba i dopune žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-808/2019-69 od 1. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-808/2019-77 od 17. srpnja 2020.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-808/2019-69 od 1. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-808/2019-77 od 17. srpnja 2020. u točki II. izreke u dijelu u kojem 1. tuženica Republika Hrvatska nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR-a[1] i sudi:

 

Nalaže se tužitelju V. H., vlasniku obrta T. H., da 1. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.327,23 EUR-a/10.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju V. H., vlasniku obrta T. H. da 1. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi trošak žalbe u iznosu od 49,77 EUR-a/375,00 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika M. Š. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„a) utvrđuje se da je tužitelj H. V., vl. obrta T. H., S., R. P., OIB: , temeljem kupoprodajnog ugovora broj: od 02.12.2002. god., kupnjom suvlasničkog dijela nekretnine radne oznake u Z., koja je sagrađena na kčbr. 2210/2 k.o. S., što odgovara upisu u zk. ul. 758 k.o. S., kčbr. 51/200, te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i sa njime povezano vlasništvo posebnog dijela, i to trosobni stan tip 3D, površine 83,75 m2, stubište 3, kat 1, stan br. 38, van-knjižnim vlasnikom i to 169/1000 dijela nekretnina na kčbr. 51/200, a u naravi četiri zgrade broj 10., 12., 14. i 16. u i dvorišta, povezano sa vlasništvom trosobnog stana (stubište 3) na I. (prvom) katu desno, ukupne površine 83,75 m2 u planu posebnih dijelova označeno modro-svjetlo zelenom bojom, pa je 4. tuženik Š. M., Z., dužan dopustiti da se na 169/1000 dijela nekretnina na kčbr. 51/200, a u naravi četiri zgrade broj 10., 12., 14. i 16. u i dvorišta, povezano sa vlasništvom trosobnog stana (stubište 3.) na I. (prvom) katu desno, ukupne površine 83,75 m2u planu posebnih dijelova označeno modro-svjetlozelenom bojom briše uknjižba prava vlasništva u njegovu korist, pa se uspostavlja ranije zemljišno-knjižno stanje koje je neposredno prethodilo uknjižbi prava vlasništva na 169/100 dijela nekretnina na kčbr. 51/200, a u naravi četiri zgrade broj 10., 12., 14. i 16. u i dvorišta, povezano sa vlasništvom trosobnog stana (stubište 3) na I. (prvom) katu desno, ukupne površine 83,75 m2 u planu posebnih dijelova označeno modro-svjetlozelenom bojom u korist i na ime tuženika Š. M., Z., OIB: pa su tuženici Republika Hrvatska i M. Š., Z., OIB: dužni to priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu i to na 169/1000 dijela nekretnina – kč.br. 51/200, a u naravi četiri zgrade broj 10., 12., 14. i 16. u (stubište 3) na I. (prvom) katu desno, ukupne površine 83,75 m2 u planu posebnih dijelova označeno modro-svjetlozelenom bojom, za upis – uzknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i za korist tužitelja H. V., vl. obrta T. H., S., R. P., OIB: što će u protivnom zamijeniti ova presuda, ili

 

b) nalaže se tuženicima Republika Hrvatska i Š. M. Z., OIB:   da tužitelju H. V., vl. obrta T. H., S., R. P., OIB: solidarno plate iznos od 1.000.000,00 kn (milijun kuna) na ime protuvrijednosti 169/1000 dijela nekretnine - kčbr. 51/200, a u naravi četiri zgrade broj 10., 12., 14. i 16. u i dvorišta, povezano sa vlasništvom trosobnog stana (stubište 3) na I. (prvom) katu desno, ukupne površine 83,75 m2 u planu posebnih dijelova označeno modro-svjetlozelenom bojom, sa kamatama po stopi određenoj osnovom čl. 277. ZOO propisane Uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate tekućih od 26. 05. 2005. godine pa do 31. 12. 2007. godine, a od 01. 01. 2018. godine pa do 31. 07. 2015. godine, zatezne kamate određenih osnovom čl. 29 u vezi s čl. 1165 ZOO po stopi zateznih određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. 08. 2015. god. pa do isplate, po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotne poena, ili

 

c) tuženici Republika Hrvatska i Š. M. Z., OIB: su dužni tužitelju H. V., vl. obrta T. H., S., R. P., OIB:, zamjenski u vlasništvo dodijeliti-osigurati drugi trosobni stan na području Grada Z. u površini od 83,75 m2, opremljenosti i standarda identičnom stanu u ulici , na 1. katu zgrade u kojoj se stan nalazi, te adekvatno tome suvlasništvo na nekretninama na kojima je taj stan sagrađen, povezano sa vlasništvom tog stana, te mu izdati tabularnu ispravu za upis-uknjižbu prava vlasništva tog stana na svoje ime i u svoju korist u zemljišnim knjigama, i

 

d) tuženici Republika Hrvatska i Š. M. Z., OIB: su dužni tužitelju H. V., vl. obrta T. H., S., R. P., OIB: nadoknaditi troškove postupka sa kamatama po stopi određenoj osnovom čl. 29. u svezi s čl. 1165. ZOO, tekućih od dana donošenja presude, pa do isplate i sve to u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 72.000,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 114.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

 

2. Navedena presuda ispravljena je pravomoćnim rješenjem od 17. srpnja 2020. na šesnaestoj strani u četvrtom odjeljku u trećem redu tako da iza riječi „3. studenog 2011.“ treba stajati „i 21. studenoga 2019.“, dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

 

3. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu i četiri dopune žalbe podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovni postupak i odlučivanje“, podredno preinači sukladno žalbenim navodima. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

 

4. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je 2. tuženik M. Š. s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana. Zatražio je trošak odgovora na žalbu specificiran u odgovoru na žalbu.

 

5. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnijela je 1. tuženica Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP protiv točke II. izreke u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR-a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zatražila je trošak specificiran u žalbi.

 

6. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba 1. tuženice Republike Hrvatske je osnovana.

 

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Prvostupanjska presuda sastavljena je u smislu odredbe čl. 338. ZPP i sadrži jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava te se u svemu može ispitati njezina pravilnost i zakonitost tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja.

 

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužitelja sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog stana, izdavanja tabularne isprave, uknjižbe prava vlasništva, naknade štete na ime protuvrijednosti predmetne nekretnine i činidbe.

 

11. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

 

- da je tužitelj pod nazivom T. H., vlasnik obrta V. H. dana 2. prosinca 2002. sklopio Ugovor o kupoprodaji stana broj s ranijim 2. tuženikom H. g. d.d. (sada u stečaju) zastupanom po ranijem 1. tuženiku I. d.d. temeljem specijalne punomoći od 12. srpnja 2001.,

- da je I. d.d. kao specijalni punomoćnik 31. ožujka 2003. izdao T. H., vlasnik obrta V. H. tabularnu izjavu radi uknjižbe predmetne nekretnine,

- da je prijedlog T. H., vlasnik obrta V. H. radi uknjižbe prava vlasništva predmetnog stana na ime T. H., vlasnik obrta V. H. zaprimljen kod Općinskog suda u Zagrebu dana 16. travnja 2003. pod poslovnim brojem Z-9545/03, a rješenjem istog poslovnog broja od 30. svibnja 2005. odbijen je prijedlog T. H., vlasnik obrta V. H. iz razloga što obrt ne može biti nositelj prava vlasništva i što uz prijedlog nije dostavljena punomoć iz koje je vidljivo da je H. g. d.d. opunomoćila I. d.d. za prodaju svojih nekretnina te je određeno brisanje plombe u zk. ul. br. 758 k.o. S., a rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3683/05-2 od 25. listopada 2005.,

- da je H. g. d.d. opozvala punomoć Industrogradnja d.d. 11. veljače 2004.,

- da je 2. tuženik M. Š. za isti stan 23. ožujka 2005. sklopio ugovor o kupoprodaji stana sa H. g. d.d.,

- da je 2. tuženik M. Š. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana temeljem kupoprodajnog ugovora od 23. ožujka 2005. predao Općinskom sudu u Zagrebu dana 24. ožujka 2005.,

- da je rješenjem poslovni broj Z-9519/05 od 20. travnja 2005. Općinski sud u Zagrebu dopustio uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana na ime 2. tuženika M. Š., protiv kojeg rješenja je H. g. d.d. podnijela žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3388/05 od 24. kolovoza 2005. odbijena kao neosnovana,

- da u zk. izvadcima za predmetnu nekretninu koji su predočeni 2. tuženiku M. Š. nema upisanih tereta, odnosno zabilježbi na dan 22., 25. i 30. ožujka 2005.,

- da je H. g. d.d. predao ključeve i posjed predmetnog stana 2. tuženiku M. Š.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra 2. tuženika M. Š. savjesnim stjecateljem nekretnine, jer u zemljišnoknjižnim izvadcima za predmetne nekretnine koji su mu predočeni prilikom kupnje nije bilo upisanih tereta, a isto tako i u onima izdanim nakon zaključenja ugovora, posjed je navedenom tuženiku predan od strane prodavatelja kao upisanog vlasnika nekretnine te tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je 2. tuženik M. Š. nesavjesni stjecatelj. U odnosu na 1. tuženicu Republiku Hrvatsku tužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje da je 2. tuženik M. Š. zakoniti stjecatelj nekretnine, pa je stoga neosnovan zahtjev za priznavanje izvanknjižnog vlasništva tužitelja i izdavanje tabularne isprave.

 

13. Tužbeni zahtjev radi naknade štete prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da iako su djelatnici 1. tuženice Republike Hrvatske prilikom odlučivanja o prijedlozima za upis prava vlasništva prvo riješili kasnije zaprimljeni prijedlog 2. tuženika M. Š., čime su postupili protivno odredbi čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01, dalje u tekstu: ZZK) ishod bi za tužitelja bio isti i da je riješen prvo njegov predmet, jer je prijedlog za uknjižbu odbijen iz razloga što tužitelj nije raspolagao ispravama na temelju kojih bi mogao upisati pravo vlasništva, odnosno zato što obrt ne može biti nositelj prava vlasništva i što uz prijedlog nije dostavljena punomoć iz koje je vidljivo da je H. g. d.d. opunomoćila I. d.d. za prodaju svojih nekretnina. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da između radnje djelatnika Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu (ranije rješavanje predmeta 2. tuženika M. Š.) i nastanka štete tužitelju (nemogućnost upisa prava vlasništva) nema uzročno posljedične veze.

 

14. Tužbeni zahtjev radi dodjele, osiguranja zamjenskog stana u vlasništvo na području Grada Z. iste površine i opremljenosti kao predmetni stan prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da su odbijena prva dva tužbena zahtjeva u odnosu na 2. tuženika M. Š., dok je u odnosu na 1. tuženicu Republiku Hrvatsku zahtjev odbijen uz obrazloženje da ista nije odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju pa samim time da nema pravne osnove po kojoj bi navedena tuženica bila u obvezi tužitelju osigurati zamjenski stan.

 

15. Činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

16. Suprotno opširnim žalbenim navodima tužitelja pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su 2. tuženiku M. Š. prije zaključenja i prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora predočeni izvadci iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu s datumima 22., 25. i 30. ožujka 2005.

 

17. U navedenim izvadcima koji prileže prvostupanjskom spisu nije bila upisana zabilježba podnesenog prijedloga tužitelja za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu, dakle isti nisu bili pravilno sastavljeni.

 

18. Zemljišnoknjižni izvadci imaju dokaznu snagu javne isprave (čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 108/17, dalje u tekstu: ZZK), pa važi predmnijeva (čl. 230. st. 1. ZPP) da isti dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, no može se dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je ta isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP).

 

19. Međutim, radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva pod točkom 1. izreke ove presude nije odlučna samo činjenica da li su zemljišnoknjižni izvadci za predmetni stan bili pravilno sastavljeni, već je odlučno kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da li je 2. tuženik M. Š. prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu postupao u dobroj vjeri, odnosno da li je imao razloga sumnjati da su zemljišnoknjižni izvadci nepravilno sastavljeni. Činjenica da u zemljišnoknjižnom izvatku nije bila upisana zabilježba podnesenog prijedloga tužitelja za uknjižbu prava vlasništva ne može se suprotno navodima žalbe stavljati na teret 2. tuženiku M. Š., jer po stavu ovog suda navedeni tuženik u opisanoj situaciji nije imao razloga sumnjati da zemljišnoknjižni izvadci koji su mu predočeni ne odgovaraju stvarnom stanju zemljišnih knjiga, jer mu je predočeno više izvadaka sastavljenih u kratkom vremenskom periodu neposredno prije i prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora te niti u jednom nije bila upisana zabilježba.

 

20. Stoga nije bilo razloga i obveze 2. tuženika M. Š. da dodatno vrši uvid u zemljišne knjige odnosno provjerava zemljišnoknjižno stanje tim više što je prodavatelj bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine te mu je istu prije sklapanja ugovora pokazao, a nakon sklapanja ugovora i predao u posjed zajedno sa ključevima ulaznih vrata stana. Iz navedenog proizlazi opravdani zaključak prvostupanjskog suda da je 2. tuženik M. Š. postupao prilikom zaključenja ugovora s povjerenjem u isprave koje su mu predočene.

 

21. Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da činjenica da je tužitelj zaštićen u posjedu predmetnog stana u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-114/13 nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu, jer se u navedenom predmetu raspravljalo o posjedu kao faktičnom stanju, a ne o pravnoj osnovi posjeda, a i sam čin smetanja odnosi se na razdoblje nakon sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, predaje stana u posjed 2. tuženiku M. Š. kao kupcu od strane upisanog vlasnika H. g. d.d. i predaje zahtjeva 2. tuženika M. Š. za uknjižbu prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora sa H. g. d.d.

 

22. Imajući u vidu navedeno 2. tuženik je kao stjecatelj (kupac) u dobroj vjeri (čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, i 94/17, dalje u tekstu: ZV) na temelju pravnog posla i upisom u zemljišne knjige stekao pravo vlasništva predmetnog stana (čl. 120. st. 1. do 3. ZV) te je pravilno primijenjeno materijalno pravo i odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke.

 

23. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev radi naknade štete u vidu isplate novčane vrijednosti predmetnog stana odnosno davanja u vlasništvo drugog odgovarajućeg stana u odnosu na 2. tuženika M. Š. odbijen kao neosnovan, jer isti kao savjestan stjecatelj predmetne nekretnine i njezin zemljišnoknjižni vlasnik ne može odgovarati za štetu koja je tužitelju eventualno nanesena nepravilnim radom djelatnika 1. tuženice Republike Hrvatske za čiji rad navedena tuženica odgovara temeljem odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03 i 79/07).

 

24. Za postojanje javnopravne odgovornosti 1. tuženice Republike Hrvatske za naknadu štete u smislu gore citiranih odredbi u konkretnom slučaju trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke i to nezakoniti ili nepravilni rad državnog službenika, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada državnog službenika i nastale štete tužitelju, pri čemu tužitelj treba dokazati da je nastala šteta posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada državnog službenika, odnosno da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

 

25. Nezakonit rad može se definirati kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, a nepravilan rad kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

 

26. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da protupravna radnja službenice Zemljišnoknjižnog odjela koja je izdala nepravilno sastavljen zemljišnoknjižni izvadak u kojem nije bila upisana zabilježba podnesenog zahtjeva tužitelja za uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana nije pravnorelevantni uzrok štete koju trpi tužitelj.

 

27. Za postojanje odgovornosti za štetu potrebno je da se kumulativno ispune slijedeće pretpostavke: postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza (kauzalni neksus), odnosno mora postojati veza između štetne radnje kao uzroka i nastale šteta kao posljedice i protupravnost.

 

28. Rješavanjem zahtjeva za upis prava vlasništva 2. tuženika M. Š. prije rješavanja zahtjeva tužitelja za upis prava vlasništva iste nekretnine koji je ranije podnesen postupljeno je od strane djelatnice suda suprotno odredbi čl. 45. ZZK.

 

29. Međutim, sama činjenica da je kasnije zaprimljeni predmet suprotno odredbi čl. 45. ZZK riješen ranije ne dovodi sama po sebi do odgovornosti 1. tuženice Republike Hrvatske za nastalu štetu tužitelju, jer bi i u slučaju da je poštovan redoslijed rješavanja predmeta ishod po tužitelja bio isti, odnosno njegov zahtjev bio bi odbijen iz razloga što isti nije raspolagao ispravom podobnom za upis prava vlasništva predmetnog stana, jer je u ugovoru kao kupac bila navedena osoba koja ne može biti nositelj prava vlasništva (obrt), niti su zahtjevu bile priložene sve potrebne isprave (punomoć kojom se I. d.d. opunomoćuje od strane upisanog vlasnika H. g. d.d. za prodaju predmetnog stana i izdavanje tabularne isprave).

 

30. Suprotno stavu tužitelja nije postojala obveza suda da istoga pozove na ispravak i dopunu prijedloga budući je tužitelj kojem zahtjev za uknjižbu nije bio riješen u trenutku stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 100/04) mogao u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu navedenog Zakona predmet upotpuniti, a što nije učinio, pa je posljedično pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za uknjižbu prava vlasništva.

 

31. Uzročnost odnosno kauzalni neksus kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedica, to u nizu pojava i događanja među brojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći jedan događaj koji je pravnorelevantni uzrok određene posljedice, a ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se onaj koji je najbliži, jer uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta.

 

32. Imajući u vidu navedeno proizlazi da pravnorelevantni uzrok štete nije nepravilni rad službenice zemljišnoknjižnog odjela već nepostojanje valjanog ugovora za uknjižbu prava vlasništva i neprilaganje punomoći zahtjevu za uknjižbu od strane tužitelja.

 

33. Stoga ne postoji obveza naknade štete od strane 1. tuženice Republike Hrvatske u vidu isplate novčane vrijednosti predmetnog stana niti davanja u vlasništvo drugog odgovarajućeg stana.

 

34. Odluku o troškovima postupka tužitelj posebno žalbenim navodima ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

35. Osnovano u žalbi 1. tuženica Republika Hrvatska navodi da joj je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi i trošak sastava obrazloženog podneska od 21. studenoga 2019. Odluka o trošku donijeta je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP u vezi s čl. 163. ZPP u visini određenoj Tbr. 8./1. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika.

 

36. Odluka o troškovima žalbe 1. tuženice Republike Hrvatske temelji se 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

37. 1. tuženici Republici Hrvatskoj su dosuđeni troškovi sastava žalbe primjenom Tbr. 10./5. u vezi s Tbr. 7./1. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (primjena čl. 154.a. i čl. 163. ZPP).

 

38. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

 

39. 2. tuženiku M. Š. nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer sud ovaj trošak ne smatra potrebnim za vođenje postupka.

 

40. Slijedom svega iznesenog, bez potrebe odgovaranje na navode žalbe tužitelja izvan gore navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP) valjalo je žalbu i dopune žalbe tužitelja odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti te temeljem odredbe čl. 380. st. 3. ZPP uvažiti žalbu 1. tuženice Republike Hrvatske i preinačiti odluku o trošku i istoj dosuditi daljnji iznos od 1.327,23 EUR-a/10.000,00 kn na ime troška postupka.

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

 

       Predsjednica vijeća

                                                                                                                                    Jadranka Travaš, v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu