Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-42/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vinke Vrančić kao predsjednika vijeća, Vesne Britvec kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Štrucelja kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, protiv tuženice IAL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], uz sudjelovanje mlt. djeteta HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici HAL iz Centra za posebne skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi spora o ostvarivanju osobnih odnosa, načina ostvarivanja roditeljske skrbi te povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P Ob-39/2023-25 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj P Ob- 39/2023-25 od 19. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke potvrđuje.

II Djelomično se prihvaćaju žalba tužitelja i žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P Ob-39/2023-25 od 19. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke preinačava i sudi:

II.a Nalaže se tuženici – majci IAL, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno doprinosi u povećanom iznosu od 200,00 EUR počevši od 9. veljače 2023. pa do prosinca 2023., od siječnja 2024. do prosinca 2024. iznos od 229,60 EUR, a od siječnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 264,00 EUR, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužna platiti odjednom nakon pravomoćnosti presude u roku od 15 dana, a dospijevajući do svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, koje iznose će uplaćivati na račun oca i zakonskog zastupnika mlt. djeteta IA otvoren kod Istarske Kreditne Banke Umag d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

II.b. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za povišenje obveze uzdržavanja za mlt. HA.

III Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, broj P Ob-39/2023-25 od 19. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IV., i VI. izreke preinačava i sudi:

III.a. Tužitelj IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ostvarivati će djelomičnu roditeljsku skrb nad mlt. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], te ju samostalno zastupati u pogledu zdravlja, obrazovanja, te ishođenja osobnih dokumenata za mlt. HA, vjerskom odgoju, promjeni prebivališta i boravišta na području [adresa], dok će u ostalim odlukama o izvršavanju roditeljske skrbi roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

III.b. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi preostali trošak postupka u iznosu od 53,08 EUR zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke (19. svibanj 2025.) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj P Ob-39/2023-25 od 19. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III., izreke potvrđuje.

V. Odbija se žalba tuženice te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Puli-Pola, broj P Ob-39/2023-25 od 19. svibnja 2025, u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj P Ob-39/2023-25 od 19. svibnja 2025. točkom I. izreke presuđeno je da će se osobni odnosi mlt. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], s tuženicom – majkom IAL, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijati svaki drugi vikend počevši od petka od 16,00 sati do nedjelje do 19,00 sati na području [adresa], a svaki četvrti vikend počevši od petka od 16,00 sati do nedjelje do 19,00 sati na području [adresa] i tako naizmjenično, a na način da će tuženica preuzimati mlt. dijete na adresi stanovanja tužitelja te će dijete po proteku vremena određenih osobnih odnosa vratiti na adresu stanovanja oca. Zimske, ljetne i proljetne praznike mlt. HA naizmjenično će provoditi kod svakog roditelja, a na način da će polovicu praznika dijete boraviti kod tuženice, a polovicu praznika kod tužitelja. Uskrs, Božić i Novu Godinu dijete će naizmjenično provoditi sa svakim roditeljem. Kada dijete provodi praznike kod majke otac djeteta će dovesti dijete na adresu majke te će majka po proteku vremena osobnih odnosa za vrijeme praznika dijete vratiti na adresu stanovanja oca.

Točkom II. izreke navedene presude nalaže se tuženici – majci IAL, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno doprinosi u povećanom iznosu od 280,00 EUR počevši od 9. veljače 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti time da je dospjele obroke uzdržavanja dužna platiti odjednom nakon pravomoćnosti presude u roku od 15 dana, a dospijevajući do svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, koje iznose će uplaćivati na račun oca i zakonskog zastupnika mlt. djeteta IA otvoren kod Istarske Kreditne Banke Umag d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

Točkom III. izreke prvostupanjske presude odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za povišenje obveze uzdržavanja za mlt. HA. Točkom IV. izreke navedene presude odbija se zahtjev tužitelja da mu se dodijeli samostalna roditeljska skrbi u odnosu na mlt. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to po pitanju zdravlja, obrazovanja te promjene boravišta i prebivališta mlt. djeteta. Točkom V. izreke nalaže se tuženici IAL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 500,00 EUR, sve u roku od 15 (petnaest) dana zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Točkom VI. izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 53,08 EUR kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužitelj i tuženica.

2.1. Tužitelj žalbom pobija točke II., III., IV. i VI., izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer da postoji proturječje između obrazloženja i točke IV. izreke presude, da sud nije dao valjane razloge zbog kojih nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje HZSR PU Buje, pa da obrazloženje presude nije dostatno, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno između utvrđenih činjenica te isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku postoji proturječnost. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj pobija i oduku o troškovima postupka u dijelu u kojemu je odbijen zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu jer da mu je rješenje o plaćanju sudske pristojbe poslano nakon što je presuda objavljena. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti i u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti, odnosno, u protivnom predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Tuženica je izjavila žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to protiv točke I., II. i V. izreke. U bitnom smatra da odluka o održavanju osobnih odnosa s mlt. HA nije pravična, jer tuženica ima prebivalište u [adresa], nema vozačku dozvolu, ima mlt. dijete iz druge veze staro dvije godine, održavanje susreta u [adresa] u stanu na adresi njene majke također nije sretno rješenje jer majka ne može uvijek biti na raspolaganju, a i da nije pravično da tuženica dolazi po dijete i vraća na adresu prebivališta, te da bi trošak u polovici trebao snositi tužitelj, odnosno da tužitelj svaki drugi susret dovede dijete na adresu majke i vrati kući u [adresa]. U odnosu na obvezu doprinosa za uzdržavanje mlt. HA, navodi da prilikom određivanja visine uzdržavanja od 280,00 EUR sud nije uzeo u obzir da tuženica ima još jedno mlt. dijete u dobi od 2 godine, da nisu uzete u obzir materijalne mogućnosti njenog domaćinstva. Navodi dalje da je sud donio odluku utemeljenu na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i počinio bitnu povredu parničnog postupka jer nije prikupio dokaze o materijalnim mogućnostima i životnim prilikama domaćinstva tuženice (za što je tuženica ponudila dokaz saslušanjem svoje majke i partnera), te je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo, pobijana odluka ukazuje se nepravilnom. Tuženica osporava i odluku o troškovima postupka, navodeći da je uobičajena praksa da svaka stranka u ovakvoj vrsti postupaka sama snosi svoj trošak. Tuženica predlaže pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u skladu s prijedlozima tuženice od 7. travnja 2025., u protivnom predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Međutim, djelomično je osnovan žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud nije dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, a o kojim postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika . Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, ali je zbog pogrešnog pravnog stava pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na visinu iznosa uzdržavanja te odluku o samostalnoj roditeljskoj skrbi.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za izmjenom načina održavanja osobnih odnosa mlt. HA s tuženicom, povišenje iznosa obveze uzdržavanja tuženice na iznos od 300,00 EUR mjesečno, te da se tužitelju dodijeli samostalna roditeljska skrb.

7. O žalbi tužitelja:

7.1. U žalbenom stadiju postupka sporne su za tužitelja; odluka o visini doprinosa za uzdržavanje djeteta stranaka mlt. HA od veljače 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, odluka o samostalnoj roditeljskoj skrbi oca u odnosu na mlt. dijete stranaka HA, te odluka o troškovima postupka.

7.2. Što se tiče odluke o visini doprinosa za uzdržavanja djeteta stranaka mlt. HA od veljače 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, pri presuđenju visine uzdržavanja, sud se rukovodio odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ) (članak 285., članak 311., članak 313.), ali ne i Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koji predstavljaju minimalni iznos ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, a koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, koje su Odluke objavljene u Narodnim novinama Republike Hrvatske broj 29/16, 28/17, 48/23, 49/24, 75/25 po dobnim kategorijama djece, kao ni Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koje se primjenjuju u konkretnom slučaju a objavljene su za 2023., godinu u Narodnim novinama broj 48/23, za 2024 godinu u Narodnim novinama broj 49/24 i za 2025. u Narodnim novinama broj 75/25.

7.3. Potrebe djeteta stranaka su pravilno utvrđene i stranke ih ne osporavaju. Dakle, kako tužitelj traži uzdržavanje od veljače 2023. pa nadalje, a potrebe djeteta nisu sporne, prvostupanjski sud se prilikom određivanja visine iznosa uzdržavanja osim odredba ObZ, trebao pridržavati i navedenih Odluka.

Tako za 2023. godinu Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike propisan je iznos od 172,67 EUR za dijete u dobi 0 – 6 godina (dijete stranaka rođeno je 2017.), za 2024.godinu propisan je iznos od 229,60 EUR za dijete u dobi 7 – 12 godina i za 2025.godinu propisan je iznos od 264,00 EUR.

7.4. Tužitelj potražuje na ime doprinosa za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 300,00 EUR mjesečno. Međutim, kako je tuženica tijekom postupka bila neaktivna i osim djelomičnog iskaza, kojim samo ističe da nije pravično da ona snosi troškove dolaska po dijete u Republiku Hrvatsku i vraćanja djeteta i da susreti u Republici Hrvatskoj na adresi njene majke nisu prihvatljivi, da ima novu obiteljsku zajednicu u kojoj je rođeno dijete staro u vrijeme davanja iskaza 2 godine, nije ponudila niti jedan dokaz o svojim materijalnim prilikama, dohotku, te kao njezin doprinos za uzdržavanje mlt. HA predlaže iznos od 200,00 EUR mjesečno.

7.5. Iako prema odredbi članka 307. stavak 1. i 3. ObZ sud osim što utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. djeteta, pri procjenjivanju osobe koja je dužna davati uzdržavanje, uzet će u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, što prvostupanjski sud u cijelosti nije mogao uzeti u obzir, ali ne svojim propustom već činjenicom da se tuženica nije odazvala na ročište radi nastavka saslušanja nje kao stranke, zatim, tuženica nije niti priložila ikakav dokaz o svojim materijalnim prilikama, a radi ekonomičnosti postupka, budući potrebe djeteta nisu bile sporne među strankama sud je na temelju odredaba ObZ o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta odredio iznos visine uzdržavanja za koji smatra da je dužna tuženica kao roditelj koji ne živi s djetetom doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta.

7.6. Ovaj sud je djelomično uvažavajući žalbu tužitelja odluku o visini uzdržavanja, a obzirom na naprijed navedeno, preinačio odredivši iznos visine uzdržavanja za svaku godinu prema Odlukama o tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, a kako se radi o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom i prema stavu ovog suda činjenica da sud nije utvrdio (a nije mu dana mogućnost) materijalne prilike tuženice nisu od utjecaja na obvezu tuženice kao roditelja do sudjeluje u troškovima uzdržavanja mlt. djeteta.

7.7. Prava djeteta zaštićena su Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17, 4/17 – dalje: Konvencija) pa tako u članku 27. stavak 2. propisuje se da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, nose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta.

7.8. Smisao i svrha instituta zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta, prema odredbama ObZ, te umijeće odgoja djeteta je u osiguranju životnog standarda djeteta, primjerenog njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i svim životnim okolnostima.

7.9. Primarna obveza roditelja s kojim dijete ne stanuje je podmirivati uzdržavanje za dijete kako bi se mogle namiriti njegove osnovne potrebe, a tek onda ukoliko je u mogućnosti i ukoliko želi može kupovati poklone, ili kao u ovom slučaju plaćati trošak produženog boravka. Međutim, ne može se uzeti u obzir da je tuženica tim plaćanjem podmirila obvezu iznosa uzdržavanja. Dakle, uplata iznosa na ime plaćanja produženog boravka ne smatra se doprinosom za uzdržavanje niti prihodom djeteta kojim je dijete dužno doprinositi za svoje uzdržavanje (članak 291. stavak 1. ObZ) već darom učinjenim djetetu.

7.10. Prema odredbi članka 310. stavak 1. ObZ, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Pritom se, u skladu s odredbom članka 310. stavak 2. ObZ svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednim zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog davanja.

7.11. Sud je dalje imao u vidu da je tuženica radno sposobna, urednog zdravstvenog stanja i da u tako utvrđenim okolnostima na strani tuženice i prosječnom standardu života, dosuđeni minimalni iznosi doprinosa uzdržavanja neće utjecati na materijalni položaj tuženice i njene nove obitelji.

7.12. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prema ocjeni ovog suda, osnovano tužitelj prigovara da je dosuđeni iznos za uzdržavanje mlt. djeteta prenisko određen, uzimajući u obzir Odluke o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta kojima su za svaku godinu određeni minimalni iznosi obzirom na primanja roditelja te dobnu starost djeteta, a tuženica da je dosuđeni iznos za uzdržavanje mlt. djeteta previsoko određen s obzirom da tuženica ima obvezu uzdržavanja i djeteta iz nove obiteljske zajednice, pa je na temelju članka 373. ZPP-a, u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena kako to i proizlazi iz točke I., izreke ove presude, a slijedom toga, na temelju članka 368. ZPP-a, u dijelu pod točkom III. izreke pobijana presuda je potvrđena, a žalba tužitelja odbijena.

7.13. U odnosu na zahtjev tužitelja o donošenju odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi oca u odnosu na mlt. dijete stranaka HA, ovaj sud je stava da je takav zahtjev u konkretnoj situaciju osnovan uzimajući u obzir dobrobiti i interes djeteta.

7.14. Između stranaka nema nikakvog dogovora niti o kojem sadržaju roditeljske skrbi, što uvelike onemogućava normalan život djeteta i roditelja, posebno onoga koji se nalazi s djetetom.

7.15. Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi znači da jedan roditelj samostalno donosi odluke u ime djeteta, dok je drugi roditelj lišen tog prava ili je ograničen. Ovo se može dogoditi sudskom odlukom, ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, ili ako je sudski ograničen u određenim područjima skrbi.

7.16. Roditeljska skrb se određuje kada roditelji trajno ne žive zajedno kao u konkretnoj situaciji. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, radi zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb.

7.17. Sudska odluka o samostalnoj skrbi donosi se isključivo na temelju dobrobiti djeteta i uvijek u najboljem interesu djeteta.

7.18. Sukladno članku 99. ObZ jedan roditelj samostalno zastupa dijete u onim područjima roditeljske skrbi u kojima je drugi roditelj prema odredbama Obiteljskog zakona ili na temelju odluke suda ograničen. Nadalje, jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Isto tako, jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb bez sudske odluke ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, a roditelji su prije smrti jednoga od njih roditeljsku skrb ostvarivali zajednički.

7.19. Prema stavu ovog suda tužitelj je dokazao da je u interesu mlt. djeteta da upravo on ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb po pitanjima koja se odnose na zdravlje, obrazovanje i uključivanje djeteta u slobodne aktivnosti, jer se radi o pitanjima koja iziskuju svakodnevno donošenje odluka, koje bi odluke mogle biti ugrožene i podređene vrlo složenim, nerazriješenim i konfliktnim odnosima između roditelja, ali i odlučivanje o promjeni prebivališta ili boravišta na teritoriju [adresa].

7.20. Svoju odluku u tom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije utemeljio na odredbi članka 105. i članka 108. ObZ i protivno zaključku i preporuci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Buje od 22. prosinca 2023 (list 41 prvostupanjskog spisa) i od 21. listopada 2024. (list 62 prvostupanjskog spisa), koji su u dva navrata dali preporuku da se tužitelju dodijeli samostalna skrb nad mlt. djetetom.

7.21. Sud prvog stupnja smatra utvrđenim da nije osnovan prijedlog tužitelja za samostalnu roditeljsku skrb, već očekuje da tužitelj i tuženica imaju zajedničku roditeljsku skrb, jer da je to u najboljem interesu djeteta.

7.22. Točno je da je u najboljem interesu djeteta da roditelji zajednički skrbe o djetetu, kad već ne postoji mogućnost obiteljskog života, ali kad jedan roditelj otežava drugom roditelju kod kojega je dijete, da normalno skrbi o djetetovim potrebama, onda se ne može govoriti da je takva skrb u najboljem interesu djeteta.

7.23. Ovaj sud ne prihvaća stav prvostupanjskog suda, te je zaključio da prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza u postupku ima pogrešan pristup po pitanju ovog zahtjeva tužitelja.

7.24. Naime, iz stanja spisa, ali i iz pobijane presude, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda, proizlazi u bitnom da tuženica nije na cjelovit, adekvatan način uključena u život mlt. djeteta, kako tijekom trajanja ovog postupka pokrenutog tužbom tužitelja 9. veljače 2023. tako i od ožujka 2021. kada je odselila iz Republike Hrvatske, te prema zadnjim podacima živi u [adresa] u novoj obiteljskoj zajednici u kojoj je dobila dijete, te nije uključena u život mlt. HA, osim rijetkih neposrednih susreta i druženja, te onih telefonskih, dakle rijetko i neredovito, s tužiteljem ne razmjenjuje informacije vezane za dijete u pravom smislu riječi, ne javlja se na telefonske pozive, i kroz ovaj postupak nije pokazala stvarni interes da se te okolnosti promijene.

7.25. Također, nije manje bitno da je tuženica, mimo sudske odluke i dobre volje tužitelja da tuženica s djetetom provede više vremena, zadržala dijete u [adresa] i odbila predati mlt. HA tužitelju, da je pravomoćno presuđena zbog počinjenja kaznenog djelo protiv braka, obitelji i djeteta – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, kao i da je u nazočnosti mlt. djeteta fizički ozlijedila tužitelja.

7.26. Stoga, ovaj sud na temelju svih činjenica koje je prvostupanjski utvrdio, a vodeći se načelom najboljeg interesa djeteta kojem treba osigurati stabilnu okolinu i primjerene uvjete za rast i razvoj, zaključuje, da je za dobrobit mlt. HA da i dalje živi s ocem - tužiteljem, a s kojim živi još od rođenja, kao i da se njemu prepusti samostalna roditeljska skrb, a što je preporuka i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Buje, s kojom preporukom se suglasila i posebna skrbnica mlt. HA.

7.27. Temeljni sadržaj roditeljske skrbi propisan je člankom 92. ObZ i prema stavku 1. propisano je da u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: zdravlje, razvoj, njegovu i zaštitu; odgoj i obrazovanje; ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja. Određivanje mjesta stanovanja djeteta regulirano je člankom 96. ObZ, te je u stavku 1. propisano da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja. Prema stavku 2. roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.

7.28. Ovaj je sud, suprotno prvostupanjskom sudu, cijenio mišljenje stručnog tima, kao i posebne skrbnice mlt. HA, da otac ima samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. HA.

7.29. Naime, temeljno načelo roditeljske skrbi o mlt. djetetu jest načelo zajedničke roditeljske skrbi prema kojem roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Kada roditelji ne žive više zajedno, kao u ovom slučaju, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Roditelji mlt. HA nisu postigli sporazum. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi moguće je i na temelju sudske odluke, ali samo ako su se roditelji tijekom sudskog postupka sporazumjeli o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (članak 104. stavak 3. ObZ), što je u konkretnom slučaju izostalo budući su u konfliktnim odnosima.

7.30. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi (članak 104. ObZ) pretpostavlja uključenost oba roditelja u život djeteta, što znači ostvarivanje svih prava, dužnosti i odgovornosti koje čini sadržaj roditeljske skrbi, a toga na strani majke nije bilo kroz proteklo razdoblje zbog njezina odseljenja iz Republike Hrvatske.

7.31. Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi regulirano je člankom 105. stavak 1. ObZ prema kojoj odredbi jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog pitanja roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Prema stavku 3. jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom postupka, pri čemu je sud dužan posebno računati koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavak 2. i 3. ObZ.

7.32. Sud prvog stupnja ne samo da je zanemario preporuku da stručni tim Zavoda za socijalni rad predlaže da otac ima samostalnu roditeljsku skrb nego da i sama posebna skrbnica mlt. djeteta predlaže da otac ima samostalnu roditeljsku skrb, a kao najbolje rješenje u ostvarivanju dobrobiti i interesa djeteta u konkretnoj situaciji.

7.33. U kontekstu odluke ovog suda po pitanju na samostalnost roditelja pri donošenju odluke u vezi s djetetom, a kako je to propisano člankom 110. ObZ koja se odnosi i na tužitelja i tuženicu, roditelje u ovom postupku, tj. da roditelji, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djetetom za vrijeme kad se dijete nalazi kod jednoga od njih. Roditelji su dužni međusobno poštovati roditeljsku samostalnost u donošenju odluka iz stavka 1. toga članka i roditeljski autoritet u vrijeme kad se dijete nalazi kod drugog roditelja. U hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo, bez suglasnosti drugog roditelja donijeti odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti ili tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti drugog roditelja. Dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisana je člankom 111. ObZ, da su roditelji dužni, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djeteta i dosljednosti u odnosu na te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete. Roditelji ne smiju dužnost te suradnje koristiti radi kontrole drugog roditelja. Prava roditelja kojem je ograničeno pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi propisana su člankom 112. ObZ, dakle, da ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom te pravo na donošenje svakodnevnih odluka u vezi s djetetom iz članka 110. stavka 1. ovoga Zakona i odluka o poduzimanju nužnih radnji u slučaju neposredne opasnosti iz članka 110. stavka 3. ObZ i pravo na informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta.

7.34. Prilikom donošenja odluka koje se tiču djece, sudovi moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, kako je propisano člankom 5. stavkom 1. ObZ. Stoga je, prema stavu ovog suda, pogrešan zaključak suda prvog stupnja da sve činjenice utvrđene u ovom postupku upućuju na zaključak da je upravo radi zaštite prava i dobrobiti mlt. djeteta stranaka potrebna zajednička roditeljska skrb, jer u ovom konkretnom predmetu iz stanja spisa proizlazi upravo suprotno.

7.35. Imajući u vidu naprijed navedeno, stav je ovoga suda da je osnovan zahtjev tužitelja za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi za odlučivanje o zdravlju, obrazovanju i slobodnim aktivnostima, ishođenju osobnih dokumenta, promjeni prebivališta na području [adresa] mlt. djeteta stranaka, HA, sukladno odredbi članka 105. stavak 1. ObZ, odredbe kojeg zakona korespondiraju s pravima i obvezama preuzetim Konvencijom i Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 1/10, 3/10).

7.36. Na koncu, za naglasiti je i na mogućnost izmjene presude o ostvarivanju roditeljske skrbi s obzirom da je člankom 113. ObZ propisano da ako se okolnosti na temelju kojih je donesena presuda o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi jednog roditelja prestanu postojati, sud će donijeti odluku u skladu s dobrobiti djeteta, uz odgovarajuću primjenu članaka 104. i 105. ObZ.

7.37. Obzirom na navedeno i u odnosu na odluku o samostalno roditeljskoj skrbi tužitelja na temelju članka 373. ZPP-a, prvostupanjska presuda je preinačena.

8. O žalbi tuženice:

8.1. Za tuženicu sporne su odluka o održavanju osobnih odnosa s mlt. HA, odluka o visini doprinosa za njeno uzdržavanje od veljače 2023. pa nadalje i odluka o troškovima postupka.

8.2. U odnosu na održavanje osobnih odnosa tuženica s mlt. HA, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba ObZ kao i preporukom stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Buje, odredio način održavanja osobnih odnosa.

8.3. U ovom slučaju doista je specifičan položaj tuženice, obzirom živi i prebiva u [adresa], ali ta činjenica ne može i ne smije utjecati niti na pravo i obvezu tuženice da održava osobne odnose s mlt. HA niti pravo mlt. HA na druženje s tuženicom.

8.4. Prema odredbi članka 413. stavak 1. točka 1. ObZ između ostalog sud odlučuje po službenoj dužnosti o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne živi te o uzdržavanju u slučaju razdvojenog života roditelja.

8.5. Iz utvrđenja suda slijedi da stranke nisu postigle sporazum glede načina ostvarivanja osobnih odnosa u vidu susreta i druženja mlt. djeteta i tuženice.

8.6. Odredba članka 5. stavka 1. ObZ koja propisuje da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit je odredba koja je u biti pravna stečevina ne samo Europske unije, već zapadne civilizacije, te zaštitu djeteta tako propisuje čak stavak 21. do 23. Austrijskog općeg zakonika, te se dijete pravo štiti međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) kao i Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 1/10 i 3/10).

8.7. Za odluku o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s tuženicom prvostupanjski sud je pribavio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Buje, s kojim se suglasila posebna skrbnica mlt. djeteta stranaka te saslušao stranke, odnosno tužitelja u cijelosti, a tuženicu djelomično zbog nedolaska na ročište.

8.8. Prema odredbi članka 119. stavka 1. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Sukladno odredbi stavka 2. ovog članka roditelji i druge osobe koje se nalaze s djetetom i skrbe se o djetetu, dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim se ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

8.9. Kod odlučivanja o susretima i druženjima djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi, vrhovno načelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha je susreta i druženja u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na razvoj djeteta.

8.10. Oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da onaj od roditelja kod kojeg dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom.

8.11. Stoga je sud kod donošenja odluke o održavanju susreta i druženja zajedničkog malodobnog djeteta stranaka s roditeljem koji ne živi s djetetom vezan zahtjevima stranaka, ali je ovlašten i dužan svoju odluku donijeti mimo i protiv prijedloga stranaka ako to zahtijeva dobrobit djeteta.

8.12. Vodeći računa o interesu i dobrobiti mlt. djeteta u smislu odredbe članka 3. Konvencije koja je preuzeta u pravni poredak Republike Hrvatske i po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog i mišljenje Zavoda kada je predložio način održavanja susreta i druženja tuženice s mlt. djetetom koje je i samo u razgovoru s posebnom skrbnicom izjavilo da joj je naporno putovanje k mami u [adresa], ali da bi voljela i dalje družiti se majkom.

8.13. Tužitelj ne osporava, dapače potiče, druženja mlt. HA s tuženicom te je sam dovozio HA na adresu majke tuženice gdje se odvijalo druženje, pa čak i u [adresa], te proizlazi da izlazi ususret tuženici, pa neosnovano tuženica traži da troškove druženja nje i mlt. HA snosi i tužitelj, time da se napominje da je tužitelj obvezan mlt. HA dovesti na adresu tuženice u [adresa] kada provodi praznike kod tuženice.

8.14. Žalbenim razlozima tuženica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu koji se odnosi na način osobnih druženja tuženice i mlt. djeteta, pa je žalba tuženice odbijena na temelju članka 368. ZPP-a i u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

8.15. U odnosu na iznose visine uzdržavanja u kojem dijelu tuženica osporava prvostupanjsku presudu, smatrajući da je iznos uzdržavanja previsoko određen, žalba je djelomično osnovana, a tuženica u prilog svoje tvrdnje osim činjenice da ima obvezu uzdržavanja i mlt. djeteta iz druge zajednice ničim nije potkrijepila, te je visinu iznosa uzdržavanja za mlt. HA ovaj sud obrazložio povodom žalbe tužitelja pod točkom 7.1. – 7.12. obrazloženja.

9. Odluka o troškovima postupka rezultat je pravilne primjene odredbe članka 366. ObZ jer se radi o obiteljskom statusnom sporu te je imajući u vidu sve okolnosti slučaja i ishod postupka opravdano prvostupanjski sud primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa ) iz Tbr. 7. točka 3. odredio troškove postupka tužitelju kao jednokratnu nagradu, time da je pogrešno odbio trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,08 EUR budući tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu, jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tek 16. lipnja 2025., dakle nakon što je donio presudu, pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe na presudu i žalbu, a koje je i platio, što je ovaj sud utvrdio uvidom u eSpis.

10. Stoga je tužitelju određen i daljnji trošak postupka koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na temelju članka 380. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić