REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-731/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tužene NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10840/2023-10 od 10. siječnja 2025. dana 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja se uvažava, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10840/2023-10 od 10. siječnja 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 plati iznos od 914,79 EUR / 6.892,49 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe sve do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."..
2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ističe da se zahtjev za povrat nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja temelji se na pravomoćnom rješenju tužitelja broj 162608 od 24. rujna 2021. godine kojim je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine tuženoj za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. siječnja 2021. godine u svoti od ukupno 914,79 EUR / 6.892,45 kn, pa da je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na čl.48. Ustava i čl. 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi kako rješenje tužitelja broj 162608 od 24. rujna 2021. godine kojim je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. siječnja 2021. predstavlja prethodno pitanje za odluku o glavnoj stvari u ovom predmetu što da prvostupanjski sud nije imao u vidu. U tom pravcu se poziva na identično pravno shvaćanje VSRH u predmetu Rev -564/2024 od 16. travnja 2024. kao i u rješenju VSRH posl. br. Revd -5123/2024 od 11. prosinca 2024, te ukazuje da je odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu N protiv RH zahtjev broj 48921/13 na koju se prvostupanjski sud poziva donesena u bitno različitoj situaciji od predmetne, gdje je sud vezan rješenjem nadležnog tijela kao prethodnim pitanjem.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalbe je osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud ističe da novčana sredstva koja su tuženici isplaćena u spornom razdoblju potpadaju pod pojam vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne Novine" 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav) i čl.1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06; dalje: Konvencija), pa da je slijedom toga valjalo utvrditi da li je tužitelj postupao u skladu sa načelom dobrog upravljanja i pravovremeno uočio odlučne okolnosti – da je tuženica primala dvije mirovine iz hrvatskog osiguranja i to prema rješenju od 12. veljače 2010. (razmjerni dio starosne mirovine počev od 14. kolovoza 2009.) te prema rješenju od 20. prosinca 2017. (obiteljsku mirovinu od 1. siječnja 2016.), kao i da li je miješanje tužitelja u vlasništvo tuženice utemeljeno na zakonu, teži li legitimnom cilju i je li razmjerno cilju kojem služi, pri čemu valja imati u vidu i članak 1112.st.1. ZOO-a koji se na temelju članka170.ZMO-a primjenjuje na nepripadne isplate odnosno stjecanje bez osnove po odredbama ZMO-a, te da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da tužitelj nije postupao u skladu sa načelom dobrog upravljanja, na vrijeme i na prikladan / dosljedan način, kad je za sporno razdoblje od 1. siječnja 2016 do 31. siječnja 2021. isplaćivao nepripadne iznose obiteljske mirovine, da bi tek rješenjem od 24. rujna 2021., dakle nakon dužeg vremenskog razdoblja, utvrdio nepripadno isplaćene iznose obiteljske mirovine, do koje isplate je došlo greškom samog tužitelja, a tuženica svojim postupanjem da ni na koji način nije doprinijela nastanku takve situacije.
6.1. Ovaj sud smatra da je zbog pogrešnog pravnog pristupa, odluka prvostupanjskog suda žalbom tužitelja dovedena u sumnju iz žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Odredbom članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne Novine", 157/13 dalje u tekstu: ZMO) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu. Odredbom članka 164. st. 2. ZOM propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1) kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom zakonu , 2) kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće, 3) kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Nadalje je odredbom članka 164. stavak 3. ZMO propisano da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema ovome članku i čl. 165. ovoga zakona.
8. Prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu je propustio utvrditi i ocijeniti od kakvog je značenja za odluku u ovoj stvari, činjenica da je rješenjem tužitelja od 24. rujna 2021. broj 162608 koje je postalo konačno-pravomoćno i ovršno 15. veljače 2022., tuženici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2021., u svoti od 6.892,45 kuna, te je ista obvezana vratiti navedenu svotu nepripadno isplaćenih primanja , na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj, a po ocjeni ovog suda je odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Stoga je žalbu tužitelja valjalo uvažiti, te pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem postupku će prvostupanjski sud utvrditi odlučne činjenice, te ocijeniti od kakvog značaja su odluke tužitelja donesene u upravnom postupku, na potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari.
10. Radi iznesenog je odlučeno kao u izreci.
U Požegi, 22. listopada 2025.
Sutkinja
Branka Ribičić
