Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-641/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja HT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. FT iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 16. rujna 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu broj 5140030457- 20010380597/2006, sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke 09. svibnja 2006., potvrđen po javnom bilježniku Lidiji Perić 15. svibnja 2006. pod brojem OU-1014/06, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te ugovorena valutna klauzula.

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju HT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 41.610,31 € (četrdesetjednatisućašestodeset- euraitridesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2013., odnosno od datuma otplate kredita u cijelosti, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

24.007,54 € (dvadesetčetiritisućesedameuraipedesetčetiricenti) sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29.st.2. ZOO-a tekućom od 30. srpnja 2025., a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.875,00 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 13.06.2019. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate. U tužbi tvrdi da je s tuženikom 09.05.2006. sklopio ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006, na iznos od 338.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 10 godina u jednakim šestomjesečnim anuitetima, potvrđen po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka 15.05.2006. pod br. OU-1014/2006. Sukladno čl. 3. ugovora bio je dužan uz glavnicu platiti i redovnu kamatu koja nije bila izričito ugovorena kao promjenjiva, a člankom 4. ugovoreno je kako će se promjena kamatnih stopa vršiti sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 6,50% godišnje. Osim promjenjive kamate, člankom 2. ugovora ugovorena je i valutna klauzula kojom se iznos otplate kredita računao prema vrijednosti valute švicarski franak (CHF). Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata jednostranom odlukom mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, zbog čega je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, a osim toga ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF došlo je do velike razlike u mjesečnim anuitetima, jer je valuta CHF doživjela velike promjene u vrijednosti. Uslijed navedenih promjena tuženik je temeljem razlike u kamatama i valuti po svakomjesečnom anuitetu stekao ukupan iznos od preko 11.000,00 kn. Ističe da je ovaj spor pokušao riješiti mirnim putem tako što se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora 15. travnja 2019., ali je tuženik 26. travnja 2019. odbio taj zahtjev. Kako su se tijekom otplate kredita uslijed podizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune anuiteti povećavali, vršio je povećane i preplaćene svakomjesečne uplate po predmetnom kreditu, uslijed čega je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih kamata sadržanih u početnom otplatnom planu kredita, a uslijed tih promjena tuženik je, temeljem razlike u kamati, po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao ukupan iznos koji će moći biti točno određen provedbom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Stoga ističe da je dio odredbi predmetnog ugovora o kreditu, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope samostalnom odlukom kreditora i ugovorene valutne klauzule, ništetan.

1.1. Poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda pod brojem Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., Vrhovnog suda RH br. Revt- 249/14-02 od 09.04.2015., Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. Stoga smatra da je tuženik prekršio odredbe članka 52. Zakona o zaštiti potrošača (čl. 84. ZZP/03 i čl. 99 ZZP/07), jer odredbe ugovora kojima se uređuje kamatna stopa i valutna klauzula nisu sastavljene jasno i razumljivo pa nije mogao pretpostaviti da bi ovakve posljedice za njega mogle proisteći iz predmetnog ugovora, a u protivnom sasvim sigurno ne bi pristao na takve odredbe niti bi potpisao predmetni ugovor.

1.2. Ističe da nije bio u dovoljnoj mjeri informiran od strane tuženika da bi bio u stanju predvidjeti sve ekonomske posljedice koje mu navedena dva promjenjiva uglavka ugovora mogu prouzročiti. Nije dakle dovoljno da je ugovor bio tuženiku samo gramatički jasan, već je informiranje od strane tuženika bilo ključno, ali je ono izostalo. Također smatra da je tuženik iskoristio svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli o kojima on kao potrošač nije imao priliku pregovarati, s obzirom na to da se radi o tipskom ugovoru tuženika. Navedeno ponašanje tuženika dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka predmetnog ugovora i to na njegovu štetu jer su pojedine odredbe ugovora ostavljene na dispoziciju tuženika da ih kasnije izmijeni bez suglasnosti tužitelja, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje ZOO) koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Smatra da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, a samim time i ništetna, tako da su sve jednokratne promjene kamatne stope što ih je tuženik podizao bile nezakonite, što znači da je obveza u cijelom utuženom razdoblju mogla biti jedino plaćanje redovne kamate po stopi od 6,50 % godišnje (što je početna kamatna stopa). Osim toga, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli također je nepoštena, pa bi eventualno bio u obvezi platiti anuitete prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik je slijedom navedenog neosnovano stekao iznos novca koji je preplatio zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pa stoga smatra da ima pravo potraživati preplaćeni iznos temeljem odredaba ZOO-a kojima se uređuje institut stjecanja bez osnove.

1.3. Navodi da je tužba podnesena u zakonskom roku, jer je presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. utvrđeno da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO-a, pa stoga zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., a također u odnosu na individualne restitucijske zahtjeve Vrhovni sud se u navedenoj presudi priklonio shvaćanju Suda Europske unije iz presude broj C-154/15 i dr., gdje je Sud naveo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev od 13.06.2019. te konačni tužbeni zahtjev od 16.11.2020. (list spisa 232-233).

2. U pisanom odgovoru na tužbu (list spisa 13-20) tuženik u cijelosti prijepori tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući ga neosnovnim jer se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru. Ovo stoga jer se prema stavu Suda Europske unije, izraženog u presudi u predmetu C-630/17, smatra da su samo ugovori koji su sklopljeni izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, s jedinim ciljem zadovoljavanja vlastitih pojedinčevih privatnih potrošačkih potreba, obuhvaćeni posebnim uređenjem predviđenim navedenom uredbom u području zaštite potrošača kao stranke koja se smatra slabijom, dok takva zaštita nije opravdana u slučaju ugovora kojeg je cilj profesionalna djelatnost, a iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je kako je tužitelj koristio kredit za kupnju poljoprivredne mehanizacije. Iz navedenog proizlazi da se radi o ugovoru koji je sklopljen u vezi tužiteljeve profesionalne djelatnosti, tako da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru pa se stoga tužitelj u pogledu osnovanosti svog zahtjeva ne može pozivati na postupke za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojima su donesene presude sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, jer predmetni kredit nije potrošački kredit. Ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije, budući da tužitelj nije dokazao da je samo on vršio uplate.

2.1. Ukazuje da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nedopuštenost. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao iza vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti je postupao sukladno važećim kogentnim propisima, a koji se u ovom slučaju primjenjuju kao lex specialis. Postupao je poštujući sve odredbe prava zaštite potrošača, sukladno važećem Zakonu o bankama te sukladno Zakonu o kreditnim institucijama te je od stupanja na snagu posljednjeg navedenog Zakona potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im u obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Osim toga javno je na svojim internetskim stranicama objavio Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama, a navedenom Metodologijom jasno su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa, a oni se poimence odnose na referentnu kamatnu stopu, kreditni rizik države i fiksnu maržu. Sve do stupanja na snagu Izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. koje su stupile na snagu 01.01.2014., nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope te je k u cijelosti, nakon 01.01.2014., postupao sukladno citiranim zakonskim odredbama. Pored toga, ističe da je ugovorena kamatna stopa iz predmetnog ugovora o kreditu dopuštena i odrediva, sukladno čl. 269.st.2. i 272. ZOO-a, a njena se odredivost ogleda u tome što su postojale pretpostavke za njeno određivanje, a da istovremeno kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu. Ističe da je s obzirom na sve navedeno, a budući da je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika koji je zasigurno provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi, tužitelj mogao prigovoriti i utjecati na sadržaj svih ugovornih odredbi pa tako i na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te prilikom pregovora oko sklapanja ugovora, kao i prilikom njegovog potpisivanja i solemnizacije izdati prigovor javnom bilježniku da mu ta ugovorna odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da bi posljedice utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako to zahtijeva tužitelj dovelo do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a što zasigurno nije bila volja ugovornih stranaka, već je njihova prava volja bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je vidljivo iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama, dok je tužitelj očito dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, odnosno na sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom te ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je slao u skladu sa zakonskim obvezama. Tužitelj je konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja i to plaćanje mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora pa iz takva tužiteljeva postupanja proizlazi zaključak da mu je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila prihvatljiva i da je želio ostati u takvom ugovornom odnosu. Stoga u cijelosti osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu bila ništetna, jer je pri sklapanju tog ugovora postupao sukladno svim važećim prisilnim propisima, a posljedično tome činidba iz tog ugovora zadovoljava sve kriterije poštenosti, dopuštenosti i odredivosti.

2.2. Smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o cijeni, slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ona poštena. Ističe da standarde nepoštenosti pojedine odredbe, pa tako i odredbi za koje tužitelj tvrdi da su ništetne, treba procjenjivati u vezi s konkretnim činjeničnim utvrđenjima, a osim toga, sve i kad bi se i radilo o ništetnosti, što se osporava, radilo bi se o zabrani manjeg značaja, pa se stoga ništetnost niti ne može isticati, a sukladno odredbi čl. 326.st.2. ZOO-a. Smatra da predmetni ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja bi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ta odredba nije niti nepoštena niti ništetna.

2.3. Ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, odnosno od trenutka sklapanja ugovora, a budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, ima se primijeniti opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa, te s tim u vezi dodaje da podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, jer bi takvo tumačenje bilo u suprotnosti s čl. 241. ZOO- a, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanju, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku. Predlaže da sud odbije kao neosnovan tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je presudom br. P-1484/2019-37 od 30. ožujka 2021. usvojio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjeva tužitelja koju je rješenjem Županijski sud u Dubrovniku pod br. Gž-422/2021-2 od 13. srpnja 2022. ukinuo i vratio spis na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i specificiranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 12.06.2025. (list spisa 432-435) predlažući da ga sud usvoji u cijelosti, dok se tuženik i dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosit.

5. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke ŽT, KT i RT, tužitelja i vještakinju Dajanu Vuković te izvršio uvid u kompletnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije saslušao svjedoka IT od čijeg saslušanja je odustao tuženik na ročištu održanom 16.09.2025. (list spisa 442-444) i ZT od čijeg saslušanja je odustao tužitelj u podnesku od 13.06.2025. (list spisa 432-435). Isto tako sud nije saslušao javnog bilježnika Lidiju Perić budući je iz iskaza tužitelja razvidno da je on samo izvršio ovjeru ugovora.

6. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, pravnim prednikom tuženika, sklopio 09.05.2006. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanje založnog prava na nekretninama u korist Banke, potvrđen 15.05.2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka, pod brojem OU-1014/2006;

- da je kredit odobren u iznosu od 338.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita za kupovinu poljoprivredne mehanizacije (čl.2. Ugovora);

- da je rok vraćanja kredita 10 godina uz poček od godinu dana, uz kamatu od 6,50 % godišnje, dekurzivno, a kredit se otplaćuje u jednakim šestomjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća, odn. na dan plaćanja;

- da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize HNB na dan plaćanja i uključene su u anuitete;

- da čl. 4. Ugovora korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na Ugovoru;

- da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit.

7. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe iz navedenog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivim ugovorenim kamatnim stopama;

- da li je osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi;

- da li je dopuštena preinaka tužbe tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka;

- da li je osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja tuženika i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika.

8. Svjedok ŽT iskazao je da mu je poznato da je njegov punac, tužitelj, kupio kombajn marke John Deere, kojega i danas koristi za svoje potrebe, jer obrađuje dosta zemlje. Naveo je da se tužitelj bavi uzgojem žitarica te da su on i njegova obitelj bili dio tužiteljeva kućanstva i poznato mu je da se uzdržavaju od posla u poljoprivredi i to tako da se nakon skidanja uroda i njegove predaje u silos te podmirenja kredita i ostalih dugova preostala razlika koristi za uzdržavanje kućanstva, plaćanje režija i ostalo. Prije predmetnog kombajna tužitelj je imao stari kombajn kojeg je prodao kako bi mogao kupiti novi.

9. Svjedok KT iskazao je da poznaje tužitelja jer mu je susjed i zna da tužitelj obrađuje oko 300 kj zemlje kao i da je kombajn kupio putem kredita od banke za svoje potrebe. Poznato mu je da svi u tužiteljevoj kući žive od poljoprivrede jer se osim prihoda od zemlje bavi i uzgojem svinja, a urod pšenice, soje i kukuruza tužitelj prodaje zadrugama u Donjem Miholjcu koje imaju svoje silose te mu je poznato da je tužitelj imao još jedan kombajn prije ovog kojeg je kupio putem kredita od banke, s tim da je taj stari prodao kako bi mogao kupiti novi.

10. Svjedok RT, brat tužitelja, iskazao je da mu je poznato da se tužitelj bavi poljoprivredom. Prije predmetnog kombajna kojim obrađuje vlastitu zemlju imao je stari kombajn kojeg je prodao i podigao kredit kako bi kupio novi kombajn, jer stari kombajn nije bio dovoljan za količinu zemlje koju je obrađivao. Poznato mu je da se brat bavi isključivo poljoprivredom i od toga uzdržava svoju obitelj, no ne bavi se uslužnim kombajniranjem.

11. Tužitelj je iskazao da je prije bavljenja poljoprivredom, za koju se školovao, bio zaposlen u IPK Osijek kao poslovođa ratarstva te da je odlučio ostati na zemlji, očekujući da će od toga moći živjeti. Dodaje da je bio i hrvatski branitelj, ali je odlučio pomoći ocu koji se također bavi poljoprivredom i ostati u obiteljskoj kući, te se i sam baviti poljoprivredom. Dodaje da je stari kombajn kao polovan kupio njegov otac, ali se često kvario i bio je premali za obradu cjelokupnog zemljišta kojeg su oni otac obrađivali, tako da je odlučio kupiti novi kombajn, a kako nije imao dovoljno novca bio je primoran dići kredit od banke. Stoga je digao kredit u švicarskim francima, jer mu je banka tako odredila, ponudivši mu da uzme predmetni kredit koji je bio namijenjen za kupnju poljoprivredne mehanizacije uz relativno povoljnu kamatu. Stoga je stari kombajn prodao i nastavi koristiti samo novi kojega i danas koristi za skidanje usjeva pšenice, soje, kukuruza i ječma, a nekad je uzgajao i suncokret, ali u tome nije imao zaradu pa je odustao. Tvrdi da je kombajn kupio kao fizička osoba, a da bi dobio poticaj od države na tu količinu zemlje morao je preuzeti OPG kojeg je ranije nositelj bio njegov otac, a kasnije je na nagovor ljudi iz svoje općine otvorio obrt kako bi imao prednost kao branitelj na tu količinu zemlje prilikom natjecanja za kupovinu državne zemlje. Stoga je i danas vlasnik obrta kojega ne može zatvoriti jer ima dugove, a ti se dugovi nastavljaju iz godine u godinu, tako da mu je račun uvijek u blokadi pa je morao otvoriti zaštićeni račun kako bi mogao kupovati gorivo za potrebe poljoprivredne mehanizacije. Dodaje da je jako teško podnio porast tečaja CHF, što se nepovoljno odrazilo na njegovu financijsku situaciju i općenito na životnu egzistenciju, a kad je pitao svog bankara što da radi, ovaj mu je rekao da je sve pod kontrolom, premda više nije mogao podmirivati rate, već je pao u velike zbog toga, a na kraju mu je jedna djelatnica banke u Osijeku pomogla tako što je kredit od banke prebacila na HBOR, no šteta je već tada nastala. Dodaje da ne radi uslužno kombajniranje, jer ne stigne ni sam sebi sve odraditi, budući da ima puno zemlje. Na upit dodao je da nakon predmetnog u istoj je banci digao još jedan kredit za kupovinu poljoprivrednog zemljišta, da bi na kraju taj kredit bio objedinjen s predmetnim kreditom te tako objedinjen prebačen HBOR-u. Također dodaje da mu je u banci kad je došao radi dizanja kredita rečeno da je najpovoljniji kredit u švicarcima, dok mu druga vrsta kredita nije ni nuđena, pa je stoga odlučio uzeti baš takav kredit, s tim da je ugovor pročitao prije potpisivanja, a nije tražio dodatno pojašnjenje ugovora niti se sjeća nekih pojedinosti, jer je sve išlo "brzinski", a u vrijeme realizacije kredita nije imao otvoren obrt, već je postojao OPG kojeg je nositelj bio njegov otac, dok je on bio član obitelji nositelja OPG-a, a kad je otac otišao u mirovinu tužitelj je postao nositelj OPG-a, da bi kasnije kao razvojačeni branitelj otvorio obrt koji sada ne može zatvoriti zbog dugova.

11.1. U dopunskom saslušanju ostao je u cijelosti kod iskaza danog kao na raspravnom zapisniku od 27. siječnja 2020. Dodao je da ga djelatnik banke nije upozorio niti da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na EUR. I dan danas ima otvoren OPG HT. Kombajn je koristio isključivo samo za svoje potrebe i OPG kao i kombajniranje oraničnih površina svoga sina JT, koji ima također otvoren svoj OPG unazad 7,8 godina. Taj kombajn koristi i dan danas. Kredit je u cijelosti otplaćen i nema više nikakvih obveza po tom kreditu. Ne razumije se previše u pojmove promjenjivih kamatnih stopa, tečaja i valuta. Nitko ga nije upozoravao na rizike uz podizanje kredita uz CHF na način da zbog promjene kamatnih stopa, tečaja i valute rate mogu biti drastično povećane. S obzirom na protek vremena od sklapanja ugovora ne sjeća se koliko su bile početne, a nakon toga završne rate otplate kredita. Naveo je da je njegov otac bio nositelj OPG-a, a on je bio član OPG-a i rate kredita plaćao je sa svog privatnog računa. Upućen je da bi trebao otvoriti obrt kako bi se mogao javiti na natječaj za dobivanje zemljišta u rad, što je i učinio, ali ne zna koje godine, i na taj način je uzimao u zakup privatnu zemlju dok na natječaju za državnu zemlju nije uspio. Kasnije kada je otvorio OPG, ali ne zna koje godine, rate kredita za kombajn je otplaćivao preko OPG-a. Da je znao da će mu rate kredita znatno rasti ne bi podizao takav kredit. Isto tako javni bilježnik mu je samo izvršio ovjeru ugovora i nije mu objašnjavao njegove pojedine odredbe. Ističe da je ugovor zaključio kao fizička, a ne pravna osoba. Ponuđen mu je isključivo ugovor u CHF, a smatrao je da je takav kredit u CHF za njega povoljan i stabilan s obzirom na valutu CHF. Kao laik je pogledao pojedine odredbe ugovora, ali su ga zanimale odredbe o visini ostvarenog kredita, rok otplate.

12. Iz pismenog nalaza i mišljenja i zaključka vještakinje Dajane Vuković razvidno je da ukupna izračunata razlika iznosi 313.512,86 kn.

13. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje dok je tuženik u podnesku od 22.04.2020. (list spisa 172-176) istaknuo kako izračun vještakinje nije ispravno napravljen. Ističe kako je vještakinja u iznose uplata uračunala i iznose plaćenih zateznih kamata i troškova, odnosno nije umanjila ukupan iznos uplata za te iznose. Osim toga, početni ugovoreni anuitet iznosi 26.492,46 CHF što preračunato po tečaju 4,638947 kn za 1 CHF iznosi 122.897,12 kn, a zadnji anuitet, odnosno prijevremeni povrat glavnice i redovne kamate iznosi 167.500,34 CHF, odnosno 777.025,20 kn. Vještakinja je izračunala drugačije iznose anuiteta zbog čega je i ukupan izračun pogrešan. Pravilnim izračunom vještakinja je trebala dobiti ukupan iznos preplate od 302.452,88 kn, a ne 313.512,86 kn.

14. Vještakinja se u podnesku od 08.05.2020. (list spisa 191) očitovala na prigovore tuženika navodeći kako je nalaz i mišljenje izradila na temelju dokumentacije koju joj je dostavio tuženik u kojem je vidljiva visina anuiteta od 25.795,66 CHF. Anuitet koji navodi tuženik je niži od anuiteta koji je koristila prilikom izrade nalaza, a u nalaz je uvrstila sve uplate koje su učinjene na predmetnu partiju kredita. Vještakinja navodi da ukoliko je visina anuiteta 122.897,12 kn, kako to navodi tuženik, odnosno obveza zadnjeg anuiteta 777.025,20 kn, tada je izračun 319.729,57 kn uz napomenu da se u iznosima uplata nalaze uplate po svim osnovama koje su evidentirane na partiju kredita.

15. Vještakinja je na ročištu održanom 06. studenog 2020. (list spisa 215) ostala kod pismenog nalaza i mišljenja kao i pisanog očitovanja u podnesku od 8.5.2020.

16. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje, očitovanje kao i iskaz vještakinje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

17. Analizirajući navode tužitelja, tuženika, iskaze svjedoka, tužitelja i vještakinje, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.

18. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporne su odredbe čl. 2. i 4. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,50 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju poljoprivredne mehanizacije pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 6,50 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

19. Kako tuženik nije dao dovoljno podataka u samom Ugovoru temeljem čega su podizane kamatne stope na kredit zaključen s tužiteljem, da li je u tom periodu na tržištu nudio kredite po nižoj kamatnoj stopi ili su odmah plasirani po kamatnoj stopi koja je tada naplaćivana od tužitelja, je li promjenjiva kamatna stopa bazirana na objektivnim i opravdanim razlozima, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos sukladno nalazu i mišljenju vještakinje i specificiranom tužbenom zahtjevu na ime razlike između prvotno ugovorene kamatne stope 6,50 % i kamatnih stopa kako ih je obračunavala i naplaćivala banka u utuženom periodu do isplate kredita.

20. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, s tim da parametar mora biti jedan od varijabli EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija RH i obveze pričuve Banaka koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

21. U čl. 4. ZOO-a, propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

22. Odredba čl. 269.st.2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

23. Odredba čl. 272. ZOO-a propisuje da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

24. Odredba čl. 295. ZOO-a propisuje da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u

tipskom obrascu ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva.

25. Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

26. Odredba čl. 322.st.1. ZOO-a propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Navedeno nije implementirani isključivo u Zakon o zaštiti potrošača, već i u odredbe članaka 295. i 296. ZOO-a i to upravo radi ostvarenja zaštite jednakosti prava šireg kruga sudionika obveznopravnih odnosa.

28. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

29. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužitelju ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

30. Iz podataka u spisu predmeta (sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja) proizlazi kako je predmetni ugovor formularni, tipski (standardni ugovor), koji podrazumijeva skup ugovornih klauzula određen kao model za sklapanje budućih ugovora, koji ne isključuje mogućnost individualnog pregovaranja o pojedinim elementima.

31. Stoga je sud mišljenja kako se o odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao ugovorna strana na bilo koji način mogao individualno pregovarati o odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Suprotno tome, odredba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli unaprijed je formulirana od strane tuženika te zbog toga tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito što je riječ o odredbama, kako je navedeno, unaprijed formuliranog, standardnog (tipskog) ugovora tuženika.

32. Promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre te je kao takva bila nejasna korisniku kredita, a kako to proizlazi iz njegova iskaza. Naime, u predmetnom unaprijed formuliranom Ugovoru, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope, već je u čl. 3. predmetnog Ugovora određeno da se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke, da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke, da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.

33. Slijedom navedenog, korisniku predmetnog kredita se protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijem zaključenja predmetnog Ugovora, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu-tuženika, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

34. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

35. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, sud smatra da je sukladno čl. 2. navedenog ugovora tužitelju odobren namjenski kredit za kupovinu poljoprivredne mehanizacije ali i zatvaranje kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 134.000,00 CHF koji kredit je osiguran založnim pravom na pokretninama i nekretninama tužitelja.

35.1. Naime, tužitelj je osobno otplatio predmetni kredit, a tuženik je, ukoliko je uplate uplaćivao umjesto tužitelja netko drugi, uplate prihvaćao i nije ih vratio a niti je to tijekom ovoga postupka dokazao.

36. Isto tako iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, a čiji je slijednik tuženik. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

37. Sud nije prihvatio niti istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 13.6.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

38. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne pa je naložio tuženoj banci vratiti iznos tužitelju koji je naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 295., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a.

40. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

41. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155.st.1. ZPP-a.

42. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 25.882,54 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 24.007,54 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 1.000,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14., 138/23 dalje: Tarife), sedam iznosa od po 1.000,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 11.10.2019., 04.12.2019., 18.12.2019., 05.02.2020., 27.12.2023., 03.12.2024. i 12.06.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 500,00 € na ime sastava podneska od 16.11.2020. po Tbr. 8/3. Tarife, iznosa od 1.000,00 € na ime sastava odgovora na žalbu od 22.04.2021., devet iznosa od po 1.000,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 14.10.2019., 25.11.2019., 20.12.2019., 27.01.2020., 06.11.2020., 17.02.2021., 30.10.2024., 02.06.2025. i 16.09.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 4.625,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 18.500,00 €, iznosa od 331,80 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 88,21 € na ime plaćene pristojbe na tužbu te iznosa od 462,53 € na ime plaćene pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

43. Sud je odbio tužitelja s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.875,00 €, a koji se odnose na iznos od 1.250,00 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime sastava podneska od 30.04.2020. jer taj podnesak ne prileži spisu te iznos od 625,00 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime sastava podneska od 16.11.2020. jer je sud tužitelju već priznao četiri podneska po Tbr. 8/1. Tarife.

44. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 22. listopada 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika