REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-265/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojega zastupa ĆA, službena osoba, radi izdavanja potvrde o statusu dragovoljca, 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/23-01/60, URBROJ: 511-01-149-23-1 od 12. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko- baranjske, KLASA: UP/I-560-01/23-01/43, URBROJ: 511-07-14-23-25 od 3. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/23-01/60, URBROJ: 511-01-149-23-1 od 12. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, KLASA: UP/I-560-01/23-01/43, URBROJ: 511-07-14-23-25 od 3. kolovoza 2023. Citiranim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznat status dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 16. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996. te je odbijen zahtjev za izdavanje potvrde o statusu dragovoljca iz Domovinskog rata.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnome ističe da je prvostupanjsko tijelo zaprimilo uredan zahtjev 24. veljače 2021. te je bilo dužno nakon provođenja ispitnog postupka u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva donijeti rješenje o zahtjevu temeljem odredbe članka 101. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP). S obzirom da u propisanom roku prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o zahtjevu, tužiteljica smatra da se presumira da je njezin zahtjev usvojen.
2.1. Nadalje dodaje da je bila službenica u PU osječko-baranjskoj, I. Policijskoj postaji, koja je u to vrijeme bila postaja kojoj su povjerene isključivo ratne zadaće. Smatra netočnom konstataciju da je kao državna službenica bila na zadaćama u neborbenom sektoru, već je bila na poslovima i zadaćama koji su usko povezani s izravnim otporom agresoru. Navodi da je, kao što je maloljetnim braniteljima prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji priznato pravo dragovoljca iz Domovinskog rata kao punopravnim pripadnicima borbenog sektora, to je i tužiteljici trebalo priznati status dragovoljca Domovinskog rata u borbenom sektoru. Ističe da je postupanje arbitrarnim tumačenjem i nerazvrstavanjem u pripadajući borbeni sektor sa statusom dragovoljca u izravnoj suprotnosti s člankom 195. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji koji ne smije biti retroaktivno primijenjen na razdoblje od 1991. do 1996. godine. Ističe da je već prethodno ostvarila status dragovoljca iz Domovinskog rata na način da je ishodila potvrde o statusu u Udruzi hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata – zlatna iskaznica i ostale, kao i da je članica Udruge veterana Domovinskog rata I. PP.
2.2. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode i razloge iznesene u osporavanom rješenju te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu. Dana 15. listopada 2025. održana je rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Ujedno je opunomoćenik tužiteljice zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR te na ime zastupanja na ročištu u istom iznosu, uvećano za pripadajući PDV.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 24. veljače 2021. podnijela zahtjev za prevođenje statusa hrvatskog branitelja iz „neborbenog“ u „borbeni“ sektor, odnosno za izdavanje potvrde o statusu dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 16. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996.
7. Uvidom u Evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koja se vodi u Ministarstvu unutarnjih poslova proizlazi da je tužiteljici priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao zaposlenici Policijske uprave osječko-baranjske u vremenu od 16. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996., u neborbenom sektoru.
8. Iz dopisa I. Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin, Policijske uprave osječko-baranjske, KLASA: NK-563-01/23-01/172, URBROJ: 511-07-22-23-5 od 15. ožujka 2023. proizlazi da je tužiteljica u vremenskom razdoblju od 16. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1995. obavljala poslove radnog mjesta administrativni referent – daktilograf i nije obavljala poslove izvan opisa poslova svog radnog mjesta.
9. Nadalje, iz dopisa Sektora kriminalističke policije, Policijske uprave osječko- baranjske, KLASA: 214-01/23-01/187, URBROJ: 511-07-08-23-38 od 20. ožujka 2023. razvidno je da je tužiteljica obavljala poslove administracije, odnosno poslove daktilografa i tajnice te nije organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružala oružani otpor agresoru i djelovala u izravnoj svezi s tim otporom.
10. Tužiteljica je sukladno članku 30., 52. i 54. ZUP-a saslušana pred I. Policijskom postajom Osijek s Ispostavom Čepin, o čemu je sačinjen zapisnik KLASA: NK-563- 01/23-01/172, URBROJ: 511-07-22-23-2 od 23. veljače 2023. Tužiteljica je bitnome navela da je u periodu od 16. kolovoza 1991. do 30. rujna 1994. obavljala poslove u I. Policijskoj postaji Osijek na poslovima administrativni tajnik – daktilograf tj. kao tajnica zapovjednicima, ŠA i TA. U periodu od 5. listopada 1993. do 10. listopada 1993. bila je raspoređena u Upravni odjel PU osječko-baranjske te je obavljala poslove na šalteru za izdavanje osobnih isprava, dok je u periodu od 1. listopada 1994. do 31. prosinca 1995. bila raspoređena u PU Osječko-baranjskoj, Sektoru kriminalističke policije i obavljala poslove tajnice za vrijeme načelnika Odjela za droge OA. Nadalje, u periodu od 1. siječnja 1996. do 30. prosinca 1997. nalazila se na otkomandi (ispomoći) u PU Osječko-baranjskoj, Sektoru kriminalističke policije i obavljala poslove tajnice za vrijeme načelnika Odjela za droge OA. Također je dodala da je tijekom obavljanja poslova i nakon radnog vremena, ovisno o intenzitetu granatiranja Grada Osijeka, ostajala u skloništu u sklopu PU osječko-baranjske gdje je tijekom noći pisala izjave o ranjenima, zatočenima i teško stradalima.
11. Iz podataka spisa također proizlazi da je Povjerenstvo Policijske uprave osječko-baranjske za utvrđivanje statusa hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, na sjednici održanoj dana 7. srpnja 2023. donijelo odluku da tužiteljica ne ispunjava uvjete za stjecanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata u vremenskom periodu od 16. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996.
12. Sukladno članku 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: ZOHBDR), dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. (stavak 1.). Dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995. (stavak 2.).
13. Člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata sukladno članku 5. ZOHBDR-a obzirom da je ista kao djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova, u vremenskom periodu od 16. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996., obavljala redovne poslove radnog mjesta na kojem je bila raspoređena (poslove administracije, odnosno poslove daktilografa i tajnice) te stoga nije obavljala zadaće koje predstavljaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, a što je pretpostavka za stjecanje statusa dragovoljca.
15. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužiteljici statusa dragovoljca iz Domovinskog rata za traženo razdoblje i izdavanje potvrde o navedenom statusu te primijenio mjerodavne odredbe ZOHBDR-a, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.
16. Što se tiče navoda tužiteljice da je prvostupanjsko tijelo trebalo u roku propisanom člankom 101. stavkom 2. ZUP-a donijeti rješenje o njezinom zahtjevu, valja napomenuti da su tužiteljici na raspolaganju bila pravna sredstva propisana ZUP- om u toj situaciji (članak 119. ZUP-a).
17. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim, a donošenjem osporavanog rješenja nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužiteljice pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u točki I. izreke presude.
18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je ista u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 22. listopada 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku
2. Tuženiku
