REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-4906/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik iz Samobora protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke članak 3. Ugovora o kreditu broj 228-50-4793611, potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Ivan Adžija iz Zaprešića, posl.br. OV-9164/2008,sklopljenog između Tužitelja kao korisnika kredita i Tuženika, a koji glasi cit:„Naknada 0,50% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
2. Nalaže se Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati Tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naplaćene naknade na ime jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita iznos od 199,56 EUR zajedno sa tijekom zakonske zatezne kamate od dana 09.04.2008.g., pa sve do isplate, po stopi koja se do dana 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, a od dana 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 279,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio dana 31.3.2008.sklopio Ugovor o kreditu broj 228-50-4793611, potvrđen i solmeniziran po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa], broj bOV-9164/2008. Vrijednost kredita izražena je u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.680,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Dan isplate kredita je bio 9.4.2008. kada je srednji tečaj kreditora iznosio za 1 CHF = 4,578441 HRK, stoga je iznos kredita u valuti hrvatske kune iznosio 300.712,00 HRK. Odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada od 0,50% od iznosa kredita, a koja u konkretnom slučaju iznosi 1.503,56 HRK/199,56 EUR je ništetna. Navedena naknada je ugovorena na potpuno netransparentan način, bez specifikacije stvarnih troškova i pruženih usluga. Tužitelj kao potrošač nikada nije zaprimio troškovnik koji bi opravdavao takvu naknadu ili dali bilo kakav temelj tužitelju kao potrošaču, da prije ugovaranja, temeljem transparentnih informacija, sam procijeni je li mu povoljnije uzeti kredit upravo kod tuženika kao trgovca. Banka je navedenu naknadu obračunala odmah po isplati kredita i na taj način tužitelju kao potrošaču ustegnula iznos od 1.503,56 HRK/199,56 EUR, stoga tužitelj potražuje navedeni iznos zajedno sa tijekom zakonske zatezne kamate od dana 9.4.2008. Pravi temelj navedene ništetnosti tužitelj crpi u presudi suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19. Naime, procjena nepoštenosti odredaba koja se provodi u skladu s odabranim općim kriterijima, posebno u prodaji ili pružanju javnih usluga gdje se usluge pružaju kolektivno, u obzir se uzima čimbenik solidarnosti među korisnicima i to na način da se mora upotpuniti tako da se najprije općenito ocijene različiti uključeni interesi jer to predstavlja uvjet o dobroj vjeri. Prodavatelj robe ili pružatelj usluga ispunjava uvjet o dobroj vjeri ako postupa pošteno i pravedno u odnosu na drugu stranu o čijim zakonitim interesima mora voditi računa. Tako prilikom donošenja procjene o dobroj vjeri, a posebnu pozornost treba posvetiti jačini polazišta pregovaračkih strana, je li potrošač bio naveden da prihvati odredbu i je li roba ili usluga prodana ili pružena na temelju posebne narudžbe potrošača.
Sukladno članku 4. stavak 2. Direktive 93/13 procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi se na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani i isporučene usluge i robu, na drugoj, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Sukladno gore citiranoj presudi suda Europske Unije, provizije ili naknade ili troškovi prebačeni na klijenta moraju odgovarati stvarno pruženim uslugama ili nastalim troškovima. Usluge koje kupac nije izričito prihvatio ili zatražio ne dovode do nikakve provizije ni nikakva troška. Sud EU je navedenim presudama presudio da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” moraju shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tome, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa, kao što je u konkretnom slučaju odredba o naknadama kredita, ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Sud EU je u predmetu C-224/19 potvrdio da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
Slijedom svega iznesenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev opisan u točci I. izreke ove odluke te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška.
U prilogu opisane tužbe tužitelj kao dokaze prilaže: presliku Ugovora o kreditu broj 228-50-4793611 te tuženikov Kontrolni ispis unosa korištenja.
2. Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 22.7.2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331b st. 1. ZPP-a. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 4.8.2025.
3. Tuženik u određenom roku od 30 dana, kao niti do dana donošenja ove odluke, nije podnio odgovor na tužbu. Budući tuženik nije osporio istinitost navoda tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, a isto proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu suprotnosti s podnesenim dokazima, to je temeljem čl. 331.b ZPP-a donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
4. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a a odnosi se na naknadu troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (1.526,78 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. 1.). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (ne traži PDV), trošak iznosi 200,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 279,64 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.10.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- tužitelju po pun. uz rj o pristojbi na presudu zbog ogluhe (26,55 EUR)
- tuženiku
