Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-647/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tužene Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1081/2023-46 od 31. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1081/2023-46 od 31. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1081/2023-46 od 31. srpnja 2025. u pobijanom dijelu u točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužiteljici isplati iznos od 4.433,78 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2022. pa do isplate.

Pobijanim rješenjem o troškovima postupka (točka II. izreke) tuženoj je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.759,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 01. kolovoza 2025. pa do isplate.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude i rješenja na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude.

2.1. Tužena navodi da je prvostupanjski sud neosnovano usvojio kondemnatorni zahtjev za isplatu mada nisu razdvojeni zahtjevi s osnova odredbe o promjeni kamatne stope i valutne klauzule slijedom čega je postavljeni tužbeni zahtjev neuredan.

2.2. Nadalje prvostupanjski sud ne daje valjane razloge u prilog prebijanju preplate iz aneksa ugovora iz kreditu sa preplatom iz samog ugovora.

Navodna preplata koju tužiteljica potražuje ne može se poistovjetiti sa preplatom koja je izračunata prilikom konverzije ugovora i oko koje su se obje parnične stranke suglasile.

Izračuni preplate su različito rađeni te stoga nije moguće uspoređivati izračun iz konverzije s izračunom do kojeg je vještak došao u ovome postupku kada koristi početni tečaj i kamatnu stopu u vrijeme sklapanja ugovora.

2.3. Tužena ističe da je prvostupanjski sud unatoč tome što je rješenjem utvrdio djelomično povlačenje tužbe propustio tuženiku dosuditi razmjerni dio parničnog troška za povućeni dio.

2.4. Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare kao i u pogledu primjene Direktive 93/13/EEZ obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i pristupanja RH Europskoj Uniji.

2.5. Ponavlja kao i tijekom postupka da je sporazum o konverziji sklopljen na temelju odredbi Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu ZID ZPK/15.) te je Vrhovni sud RH u svojoj odluci Gos- 1/2019. od 04. ožujka 2020. utvrdio da ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te takav sporazum predstavlja novu pravnu osnovu za ugovorne strane.

Tužiteljici je prilikom izračuna konverzije priznat upravo onaj iznos za koji tvrdi da je preplatila na osnovu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tako da nema nepriznate razlike preplaćenih iznosa kredita.

Tužena također navodi da prvostupanjska presuda nije zakonita niti iz razloga što se sud automatski poziva na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača čime je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 111. i članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 502.c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP).

2.6. U pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate razvidno je da je sud propustio cijeniti poštenje odnosno nepoštenje tužene u pogledu primjene odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 24. listopada 2007., broj: 266-240/07 prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 37.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 18 godina i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 5,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita i to zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.067,19 eura a zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 4.570,19 eura. Nadalje je nesporno da su stranke 20. siječnja 2016. sklopile aneks ugovora o kreditu temeljem odredbe članka 19.c. ZID ZPK/15.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača nadalje na odredbu članka 81. i članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07. – dalje u tekstu ZZP) utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te pozivom na odredbe članka 323., članka 1111. i članka 1115. ZOO-a nalaže tuženoj isplatu preplaćenog iznosa kredita umanjenog za iznos koji je tužiteljici priznat prilikom sklapanja aneksa ugovora o kreditu sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršene konverzije pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.

10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.3. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bio upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.

10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te pravilnom ocjenom njezinog iskaza utvrdio da nije bila upoznata od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

10.6. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu neurednosti tužbe. Tužena ovu svoju tvrdnju argumentira činjenicom da je tužiteljica postavila zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita a da pri tome nije razdvojila iznos preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF. Suprotno žalbenim navodima tužbeni zahtjev je točno specificiran da se o istome može odlučiti a iznosi preplate po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jedino mogu biti odlučni u pogledu istaknutog prigovora zastare tražbine.

10.7. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje tužiteljičinog zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 03. svibnja 2019. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).

10.8. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za sklopljeni aneks ugovora sukladno odredbama ZID ZPK/15.

Prije svega treba napomenuti da utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužiteljica kao potrošač nalazila da navedenih odredbi nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.).

U konkretnom slučaju to znači da tužiteljica bez obzira na sklopljeni aneks ugovora ostvaruje pravo na potpuno obeštećenje.

Točno je da aneks ugovora o kreditu prema pravnom shvaćanju VSRH u predmetu Gos-1/2019. ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. No sama ta činjenica, po ocijeni ovoga suda ne oslobađa tuženu obveze vraćanja preplaćenog iznosa kredita koji je utvrdio prvostupanjski sud na temelju provedenog vještačenja imajući u vidu i iznos preplate koji je tužiteljici priznat prilikom sklapanja aneksa ugovora.

Naime iz teksta aneksa ugovora uopće ne proizlazi da se tužiteljica sklapanjem istog odriče svoje tražbine zbog ništetnih ugovornih odredbi a osim toga treba imati u vidu razloge donošenja ZID ZPK/15. odnosno namjeru zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF njihov položaj barem dijelom izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama.

Pored gore navedenog sama činjenica, kako to utvrđuje i Vrhovni sud RH, da aneks ugovora predstavlja novu pravnu osnovu (imajući u vidu daljnju otplatu kredita) nije odlučna ukoliko prilikom sklapanja aneksa tužiteljici nije priznat cjelokupan iznos preplate imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF na dan sklapanja ugovora.

Osim navedenog iz prakse Suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose (a time i sklapanje aneksa na temelju ZID ZPK/15. kao valjanog pravnog posla) ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošača u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom 93/13/EEZ (o tome presuda Suda EU, C-118/2017. točka 40. i 43.).

Obzirom na pravna stajališta izražena u presudama Suda EU u spojenim predmetima C-154/2015., C-307/2015. i C-308/2015. vezano za uspostavu pravne i činjenične situacije kao da ništetnih odredbi nije niti bilo neosnovani su žalbeni navodi u pogledu razlike u načinu obračuna preplate utvrđene od strane tužene prilikom sklapanja aneksa ugovora i razlike utvrđene u ovome postupku a slijedom toga i navod tužene da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije mogao prebijati navedene iznose.

Prvenstveno se napominje da prvostupanjski sud nije vršio nikakav prijeboj niti je takav postavljen od strane tužene tijekom postupka već je razmjerno smanjio utvrđeni iznos preplate imajući u vidu iznos preplate koji je tužiteljici priznat u konverziji.

10.9. Pri tome ovaj sud napominje kako su neosnovani i žalbeni navodi vezani za primjenu Direktive 93/13/EEZ odnosno pozivanje prvostupanjskog suda na odluke Suda EU (C-118/2017., C-452/2018.).

Republika Hrvatska je 29. listopada 2001. sklopila Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju čiji je cilj usmjeren na usklađivanje postojećih zakona i budućeg zakonodavstva s pravnom stečevinom EU odnosno Republika Hrvatska je preuzela obvezu da u svoj zakonodavni okvir implementira načela i principe, između ostalog i zaštite potrošača.

Slijedom navedenog postoji obveza domaćih sudova da nacionalno zakonodavstvo tumače sukladno pravnoj stečevini EU i u pogledu pravnih odnosa koji su nastupili prije pristupa RH EU što uključuje i primjenu pravnih stajališta iz presuda Suda EU (o tome Rev-2245/2017., Revd-479/2020. itd.).

11. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.

11.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u pogledu djelomičnog povlačenja tužbe imajući u vidu provedeno vještačenje.

Osim navedenog uspjeh stranaka u postupku se procjenjuje obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev slijedom čega se prvostupanjski sud i poziva na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin