Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-55/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske Županije, Borovska 7, Slavonski Brod, OIB: 90937164884, zastupan po ravnatelju KL, punomoćnica ĆLG, mag.iur., radi utvrđenja prava na dopust i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 1. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice uz punomoćnicu i zakonskog zastupnika tuženika, a presude javno objavljene dana 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je Odluka o pravu na zaštitu trudne radnice Ur.broj 576/2023 od dana 27.ožujka 2023.g. koju je donio tuženik Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Borovska 7, Slavonski Brod, OIB: 90937164884 nedopuštena.

2. Utvrđuje se da tužiteljica ĆL iz [adresa], u razdoblju od 5.3.2023.g. do 4.7.2023.g. zbog obavljanja poslova koji su štetni za zdravlje trudnice i nerođenog djeteta ima pravo na plaćeni dopust trudne radnice.

3. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Borovska 7, Slavonski Brod, OIB: 90937164884 da tužiteljici ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade razlike plaće zbog prava na dopust trudne radnice isplati iznos od 6.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.3.2023.g. do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana"

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj je navela kako je od 11.3.2022. zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na poslovima doktora medicine u timu. Dana 16.3.2023.g. tužiteljica je poslodavcu podnijela zahtjev za dopust trudne radnice s obzirom na radno mjesto koje donosi rizik za zdravlje trudnice, tijek trudnoće i razvoj ploda. Uz zahtjev je priložila dokaz o trudnoći. Podnošenju zahtjeva prethodila je prepiska sa tuženikom, koji u svom mailu od 16.3.2023.g. upućuje radnicu da uputi zahtjev za dopust trudne radnice, koji će tuženik dalje proslijediti zaštiti na radu radi daljnjeg postupanja. Tuženik je u skladu sa zahtjevom tužiteljice, uputio tužiteljicu za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnice, nakon koje je od strane specijaliste medicine rada izdana Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika, kojom ograničavaju tužiteljici rad na način da je sposobna samo za rad u ambulanti u 1.smjeni, i nesposobna za terenski i noćni rad. Tužiteljica u međuvremenu, putem, punomoćnice , šalje podnesak kojim pojašnjava temeljem kojih propisa i pravilnika temelji svoj zahtjev za dopust trudne radnice i to: Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (N.N. 152/22), Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu trudne radnice, radnice koja je nedavno rodila i radnice koja doji (N.N. 91/15) , Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice, prava na dopust radnice koja je rodila i prava na dopust radnice koja doji dijete (N.N. 112/2011) ukazujući tuženiku da je protekao rok od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva u kojem tuženik o zahtjevu nije odlučio, čime se smatra da je to pravo priznao. Nadalje, tužiteljica je ukazala tuženiku da specijalist medicine rada u odnosu na tužiteljicu kao trudnu radnicu nije napravio procjenu rizika iz članka 4. Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu trudne radnice, radnice koja je nedavno rodila i radnice koja doji, niti je dao mišljenje o poslovima štetnim za zdravlje trudne radnice po članku 7. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice, prava na dopust radnice koja je rodila i prava na dopust radnice koja doji dijete. Tuženik tek 27.ožujka 2023.g donio Odluku o pravu na zaštitu trudne radnice Ur. Broj 576/2023 kojim utvrđuje da je zahtjev radnice podnesen 16.3.2023.g. bio nepotpun te temeljem svjedodžbe liječnika specijaliste medicine rada tužiteljici u svrhu zaštite određuje radno vrijeme u trajanju od 7,00h do 15,00h svako radnog dana, od ponedjeljka do petka, na radnom mjestu VSS-doktor medicine u Timu 1 kod tuženika bez obveza rada na terenu i sudjelovanja u intervencijama. Tužiteljica smatra da je tuženik zakasnio sa svojom odlukom, jer je tuženik bio dužan o zahtjevu tužiteljice odlučiti zaključno sa 24.ožujkom 2023.g, kao osmim danom od dana podnošenja zahtjeva za dopust trudne radnice. Tužiteljica nije dostavila nepotpun zahtjev, jer ju je upravo tuženik uputio da zahtjev podnese, bez mišljenja medicine rada, jer će ju oni (poslodavac) uputiti „njihovoj“ zaštiti na radu. Tužiteljica smatra da je tuženik, istekom roka od osam dana, priznao tužiteljici pravo na dopust trudne radnice od dana 25.ožujka 2023. Tužiteljica smatra da Odlukom tuženika iz točke 5. ove tužbe, unatoč jutarnjem jedno smjenskom radu, bez rada na terenu i sudjelovanja u intervencijama, na radnom mjestu doktora medicine u Timu 1 nije zaštićena od rizičnih poslova za trudnu radnicu, koje radno mjesto liječnik specijalist medicine rada nije valjano i adekvatno procijenio. Tužiteljica će sudu detaljno obrazložiti koje poslove obuhvaća mjesto liječnika u Timu 1 kod tuženika. Tužiteljica je u roku od 15 dana uložila zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o pravu na zaštitu trudne radnice Ur. Broj 576/2023 od dana 27. ožujka 2023.g, o kojem zahtjevu tuženik nije donio odluku. Prema priznanju tuženika zahtjev za zaštitu prava zaprimljen je 4.travnja 2023.g. 9. Sukladno članku 24. stavku 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem stječe pravo na ovaj dopust na teret poslodavca. Tužiteljica nema saznanja koliko bi točno bilo pravo na naknadu plaće, u tužbi postavlja paušalan bruto iznos, a predlaže da sud obveže tuženika da dostavi izračun, kako bi se spriječio trošak financijskog vještačenja. Tužiteljica se trenutno nalazi na „prisilnom“ godišnjem odmoru, koristi „stari“ i „novi“ godišnji odmor koji je morala u dogovoru sa poslodavcem iskoristiti, dok se ne riješi njezin zahtjev za dopustom, jer svoj posao, kao do sada, zbog trudnoće i rizika koji nosi, ne može obavljati. Unatoč korištenju godišnjeg odmora, tužiteljica traži da se pravo na dopust utvrdi sa danom 25.3.2023.g. jer godišnji odmor, da je zahtjev riješen kako treba, da je na vrijeme upućena u svoja prava kao trudne radnice ne bi morala koristiti. Predlaže se sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se utvrđuje da je Odluka o pravu na zaštitu trudne radnice Ur. Broj 576/2023 od dana 27.ožujka 2023.g. nedopuštena, da se utvrđuje da je tužiteljici tuženik priznao pravo na dopust trudne radnice počevši od dana 25.ožujka 2023.g. do dana korištenja obveznog rodiljnog dopusta i kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade plaće zbog prava na dopust trudne radnice isplati iznos od ukupno 6.000,00 eur, počevši od dana 25.ožujka 2023.g. , pa do stjecanja prava na korištenje obveznog rodiljnog dopusta, sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno i puno radno vrijeme na poslovima doktora medicine od 11. ožujka 2022. i da je tužiteljica dana 16.03.2023.9. u 14:49 sati na e-mail pravne službe tuženika podnijela nepotpun zahtjev tuženiku radi ostvarivanja prava na dopust trudne radnice. Nesporno je zahtjevu tužiteljice kako ista navodi u tužbi prethodila prepiska s tuženikom (pravnom službom) koji u svom e-mailu upućuje radnicu (tužiteljicu) da uputi prvotno zahtjev za dopust trudne radnice koji će tuženik dalje proslijediti zaštititi na radu radi daljnjeg postupanja, a koji e-mail je tužiteljica priložila. Nastavno na prethodnu prepisku tužiteljice sa tuženikom. Na upit tužiteljice tuženiku je li potrebno otići kod specijaliste medicine rada radi dobivanja dokumenta koji je potreban za slanje zahtjeva o dopustu trudne radnice tužiteljica je od tuženika zamoljena da prvotno podnese pisani zahtjev te je iz toga razloga i upućen e-mail tuženika 16. 03. 2023. g u 08'32 sati, a na kojeg se poziva i tužiteljica. Na podneseni zahtjev tužiteljice tuženik e mailom od 17. ožujka 2023. u 14:48 sati potvrđuje primitak e . -maila te navodi istoj kako će zatražiti mišljenje liječnika specijalista medicine rada prije donošenja odluke jer zahtjev nije potpun. S danom 21. ožujka 2023. tuženik obavještava tužiteljicu kako može od tuženika preuzeti uputnicu radi liječničkog pregleda u medicini rada te dostavlja i Odluku tuženika o upućivanju na izvanredni pregled, a na koje e mailove tužiteljica isti dan odgovara kako joj je jasna procedura i da joj je potrebna povratna informacija kako bi mogla ići na pregled kod specijalista medicine rada, a sve kako bi njezin zahtjev bio potpun. Slijedom navedenog tužiteljica odlazi na izvanredni pregled s danom 22. ožujka 2023. te mišljenje medicine rada dostavlja tuženiku osobno 23. ožujka 2023. iza 15,00 sati, a kojom dostavom mišljenja zahtjev tužiteljice postaje potpun, te od toga dana od 23. ožujka teče rok od 8 dana za donošenje odluke tuženika o zahtjevu trudne radnice, a koju Odluku o pravu na zaštitu trudne radnice tuženik donosi dana 27. ožujka 2023. i istu dostavlja na e –mail punomoćnici tužiteljice dana 28. ožujka 2023., dakle 5 dana od potpunosti zahtjeva. Tuženik je mogao odlučiti o zahtjevu tužiteljice tek kada su bili ispunjeni svi kumulativni uvjeti propisani odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice, prava na dopust radnice koja je rodila i prava na dopust radnice koja doji dijete i čl. 25. st. 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Slijedom primitka mišljenja specijalista medicine rada tuženik je u roku donio Odluku te istom nesporno utvrdio pravo na za5titu trudne radnice od štetnosti utjecaja poslova radnog mjesta na kojem tužiteljica radi na način da će primjenjivati mjere zaštite na radu, prilagoditi uvjete rada radnice te tako otkloniti štetne uvjete rada po njezino zdravlje ili zdravlje njezina djeteta stoga je sukladno mišljenju medicine rad tuženik tužiteljici prilagodio radno vrijeme i uvjete rada na način da ista radi svakim radnom danom u vremenu od 07,00 do 15,00 sati, od ponedjeljka do petka na radnom mjestu doktora medicine VSS u Timu I bez obaveza rada na terenu i sudjelovanja na intervencijama uz striktnu primjenu mjera zaštite na radu. Dakle, tuženik je nesporno pobijanom odlukom prilagodio uvjete rada tužiteljici i time otklonio štetne uvjete rada po njezino zdravlje i zdravlje njezina djeteta, a sve sukladno mišljenju specijaliste medicine rada i posebnim propisima o radu i zaštiti na radu stoga tuženik opravdano smatra kako tužiteljica zbog naprijed izloženog ne ostvaruje pravo na dopust koji potražuje ovom tužbom obzirom da joj je tuženik nesporno kao poslodavac prilagodio uvjete rada i otklonio štetne uvjete rada po njezino zdravlje i zdravlje njezina djeteta. Osim toga, tuženik je Odluku i prilagodbu uvjeta rada temelji isključivo na mišljenju specijalista medicine rada, a koji jedini kao ovlašteni liječnik ima zakonsko pravo dati ocjenu o poslovima koji mogu biti štetni po zdravlje trudne radnice u ovom slučaju tužiteljice, a na koje mišljenje tužiteljica nije uložila žalbu. Slijedom navedenog tuženik predlaže tužbu odbiti.

3. Nesporno je među strankama da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno i puno radno vrijeme na poslovima doktora medicine od 11. ožujka 2022., da je tužiteljica dana 16.03.2023. na e-mail pravne službe tuženika podnijela zahtjev tuženiku radi ostvarivanja prava na dopust trudne radnice, da je tuženik dana 27. ožujka 2023. donio Odluku o pravu na zaštitu trudne radnice. Sporno je prvenstveno u ovom postupku da li je tuženik odluku donio u zakonskom roku, tj. da li je zahtjev tužiteljice bio potpun prilikom podnošenja, zatim da li je odluka tuženika dopuštena, da li tužiteljici pripada pravo na plaćeni dopust trudne radnice u od 5. ožujka .2023. do 4.srpnja 2023. zbog obavljanja poslova koji su štetni za zdravlje trudnice i nerođenog djeteta te da li joj pripada pravo na naknadu plaće od 25.3.2023. do početka rodiljnog dopusta.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2022., e-mail tuženika od dana 16.ožujka 2023., Zahtjev za dopust trudne radnice od 16. ožujka 2023., mail korespondenciju između tužiteljice i tuženika, zahtjev za zaštitu prava od 27. ožujka 2023., mail tuženika o primitku zahtjeva za zaštitu prava, uputnicu za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika, Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od dana 22.3.2023., Odluka o pravu na zaštitu trudne radnice od 27. ožujka 2023., izvadak iz sudskog registra za tuženika, Odluka o upućivanju radnice na izvanredni pregled od 17. ožujka 2023., Odluka o godišnjem odmoru od 31. ožujka 2023., od 15. ožujka 2023., zapisnik o inspekcijskom nadzoru, obračunske liste plaće za tužiteljicu za prosinac 2022., siječanj 2023., veljaču 2023., potvrda o plaći tužiteljice od 6. lipnja 2023., rekapitulacija nalaza po ispostavama, rekapitulacija dijagnoza po liječnicima, račun 22/1/14, zahtjev za zaštitu prava od 31. ožujka 2023., potvrda o plaći od 3. listopada 2023., liječnička potvrda od 22. kolovoza 2023., preporuka Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu od 14. lipnja 2013., Odluku o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, te je saslušana tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja i primjenom materijalnog prava ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela kako je saznala da je trudna u prosincu 2022. godine, a u veljači 2023. obavijestila je zamjenicu ravnatelja. Od 4. veljače do 15. ožujka 2023. bila je na bolovanju zbog mučnina i povraćanja. 15. ožujka ginekologinja joj je rekla da ne može odobriti daljnje bolovanje jer mučnine nisu više bile prisutne. Tužiteljica je saznala od kolegica iz drugih županija da su trudnicama odobravali plaćeni dopust, što je smatrala svojim pravom. Obratila se pravnici ĆLG, koja joj je odgovorila da tijekom 11 godina u Zavodu nitko nije tražio takav dopust. Tužiteljica je zatim tražila uputnicu za specijalistički pregled medicine rada, a 16. ožujka poslala pisani zahtjev s pratećom dokumentacijom. Uputnicu je dobila 21. i 22. ožujka otišla je na pregled specijalista medicine rada, gdje je obavljena sveobuhvatna provjera (EKG, psiho testiranje, laboratorijski nalazi) i razgovor. Liječnica joj je dala svjedodžbu, koju je 23. ožujka dostavila poslodavcu. Par dana nakon toga, poslodavac je odbio zahtjev za plaćeni dopust temeljen na mišljenju specijalista medicine rada. Tužiteljica se nakon toga konzultirala s odvjetnicom koja je poslala zahtjev za zaštitu prava, tvrdeći da je poslodavac premašio rok za donošenje odluke. Poslodavac je naveo da je prvi zahtjev tužiteljice bio nepotpun. Budući da joj nije odobren plaćeni dopust, tužiteljica je koristila prisilni godišnji odmor do 4. srpnja 2023. godine, kada je započela s predporodiljnim dopustom. Tužiteljica je liječnik u timu 1, gdje vodi tim s tehničarom i vozačem, upravlja aparatom, pregledava pacijente, nosi opremu i sudjeluje u reanimaciji. Na terenu je svakodnevno izložena fizičkim naporima, nosi teže stvari, EKG uređaj, reanimacijsku torbu, te je u kontaktu s pacijentima, uključujući i one s infektivnim bolestima poput HIV-a i hepatitisa. Tužiteljica je odgovorila da nije radila na terenu, već u ambulanti, gdje nije imala asistenciju tehničara ili sestre. Zbog toga je smatrala da su joj uvjeti rada otežani. Tužiteljica također objašnjava da nije imala priliku za procjenu rizika od strane specijalista medicine rada, jer je išla na izvanredni pregled, a ne na konzultacije o mogućim prilagodbama na radnom mjestu. Na kraju, tužiteljica je navela da nije dobila nikakav Anex ugovora niti detalje o opisima poslova, osim usmene upute da radi u ambulanti.

7. Zakonski zastupnik tuženika SL u svom iskazu potvrđuje da je dr. ĆL u ožujku 2023. podnijela zahtjev za plaćeni dopust kao trudna radnica. Pri donošenju odluke oslanjao se na pravnu službu Zavoda i vanjskog suradnika zaštite na radu. Nakon zaprimanja zahtjeva, liječnica je upućena na pregled kod specijalista medicine rada koji je trebao procijeniti njene radne sposobnosti i ograničenja. Zakonski zastupnik je svjestan da rad na terenu u trudnoći nije prihvatljiv. Nakon što je zaprimio svjedodžbu medicine rada, donio je odluku o odbijanju plaćenog dopusta, ali je istovremeno prilagodio radne uvjete tužiteljici tako da radi u prvoj smjeni (od 7 do 15 sati), bez rada na terenu i bez noćnih smjena, u skladu sa svjedodžbom. Tužiteljica je nakon toga uložila zahtjev za zaštitu prava trudne radnice. Zakonski zastupnik navodi da su pokušali postići mirno rješenje i prilagoditi radne zadatke, uključujući rad u ambulanti, sudjelovanje u edukacijama kolega, nadzor medicinske dokumentacije te pomoć zamjenici ravnatelja, ali je dobio obavijest da tužiteljica pokreće sudski postupak. Po pitanju postupka izdavanja uputnice za pregled kod medicine rada, objašnjava da ju je izdao vanjski suradnik zaštite na radu, a on ju je potpisao. Bio je uvjeren da će specijalist procijeniti mogućnosti i ograničenja tužiteljice. Zakonski zastupnik navodi da mu nije poznato da je netko drugi u Zavodu ranije tražio plaćeni dopust za trudnoću i išao na takav pregled. Kada je riječ o prilagođenoj radnoj odjeći, priznaje da je to bila nova situacija za Zavod, pokušali su joj dati postojeću odjeću iz zaliha, ali nije odgovarala, pa su kasnije nabavili novu radnu odjeću i obuću. Dok se to nije dogodilo, tužiteljica je bila na plaćenom dopustu.

8. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika sud smatra vjerodostojnim i uvjerljivim jer detaljno objašnjava pravni okvir postupka, nastojanja za prilagodbu radnih uvjeta te pojašnjava razloge za donošenje odluke unutar zakonskog roka, te isti je u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Sud je prihvatio i iskaz tužiteljice kao istinit i uvjerljiv jer je u skladu s ispravama koje je dostavila u spis, a razlika u njihovim iskazima je tek u subjektivnom dojmu pojedinih događaja.

9. Uvidom i čitanjem Odluke o pravu na zaštitu trudne radnice od 27. ožujka 2023. utvrđeno je da je poslodavac odbio zahtjev tužiteljice za plaćeni dopust trudne radnice, ali joj je prilagodio radne uvjete tako da je radila u prvoj smjeni bez rada na terenu i bez noćnih smjena, u skladu s nalazom specijalista medicine rada.

10. Uvidom i čitanjem Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 22. ožujka 2023. utvrđeno je kako je specijalist medicine rada utvrdila d je tužiteljica sposobna samo za rad u ambulanti u 1. smjeni i striktnu primjenu mjera zaštite na radu, te da je nesposobna za terenski i noćni rad.

11. Uvidom i čitanjem e mail korespodencije između tužiteljice i tuženika u e- mailu tuženika od 17. ožujka 2023. utvrđeno je kako je tuženik odgovorio da zahtjev nije potpun te da će se radi daljnjeg postupanja i donošenja konačne odluke zatražiti mišljenje liječnika specijalista medicine rada, te je istim e mailom zatražena uputnica od suradnika zaštite na radu.

12. Prvenstveno se ističe kako je sud utvrdio da rok za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice za dopust trudne radnice nije protekao jer je rok za donošenje odluke započeo teći tek od dana podnošenja potpunog zahtjeva, odnosno dostave mišljenja specijaliste medicine rada, dana 23. ožujka 2023. godine. Iako je tužiteljica prvotno podnijela zahtjev dana 16. ožujka 2023., isti je bio nepotpun jer nije sadržavao obavezno mišljenje medicine rada, koje je nužno za pravilno razmatranje i donošenje odluke sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine br. 152/22), te Pravilniku o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na dopust trudne radnice (Narodne novine br. 112/2011). Tuženik je u skladu s propisanom procedurom zatražio dostavu tog mišljenja te je nakon što je mišljenje primljeno, u roku od osam dana donio Odluku 27. ožujka 2023., čime je postupio u propisanom zakonskom roku. Tvrdnja tužiteljice da je zahtjev bio potpun prilikom prvog podnošenja nije opravdana jer je tuženik jasno uputio tužiteljicu da bez mišljenja medicine rada zahtjev ne može biti kompletan te je zbog toga tražio dostavu dodatne dokumentacije. Stoga, prešutno odobrenje zahtjeva protekom osmodnevnog roka nije primjenjiv u ovom slučaju, jer se radi o slučaju nepotpunog zahtjeva, stoga tuženik nije priznao pravo na dopust protekom 24. ožujka 2023., već je odluku donio u skladu s važećim propisima i zakonskim rokovima nakon što je primio svu potrebnu dokumentaciju, te je odluka tuženika pravovremena.

13. U konkretnom slučaju sud je primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, Zakona o zaštite na radu, te Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice, prava na dopust radnice koja je rodila i prava na dopust radnice koja doji dijete ( "Narodne novine" br. 112/2011). Prema čl. 24. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine 152/22) Trudna radnica ili radnica koja je rodila ili radnica koja doji dijete, koja radi na poslovima koji su štetni za njezino zdravlje i/ili zdravlje djeteta koje doji, ostvaruje pravo na zaštitu od štetnosti utjecaja poslova radnog mjesta na kojemu radi, sukladno propisima o radu i propisima o zaštiti na radu, od trenutka izvješćivanja poslodavca o svojem stanju trudnoće ili početku rada nakon korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta i/ili o dojenju djeteta. (2) Trudna radnica dužna je u roku od 30 dana od dana obavijesti poslodavcu o svojem stanju trudnoće dostaviti poslodavcu potvrdu izabranog doktora zdravstvene zaštite žena iz obveznoga zdravstvenog osiguranja o svojoj trudnoći.

14. Pema čl. 25. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (N.N. 152/22) Ocjenu o poslovima koji mogu biti štetni za zdravlje trudne radnice, radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete odnosno za život djeteta utvrđuje ovlašteni izabrani specijalist medicine rada prema posebnom propisu. (2) Zaposlena majka iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona ostvaruje pravo na dopust na temelju odluke poslodavca donesene na osnovi njezina pisanog zahtjeva i potvrde izabranog doktora zdravstvene zaštite žena iz obveznoga zdravstvenog osiguranja da je trudna odnosno da je rodila, izabranog doktora zdravstvene zaštite predškolske djece ili obiteljske (opće) medicine djeteta iz obveznoga zdravstvenog osiguranja da doji dijete te mišljenja doktora specijalista medicine rada o poslovima koji su štetni za zdravlje trudne radnice, radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete odnosno za dijete koje doji. (3) Odluku iz stavka 2. ovoga članka poslodavac je obvezan donijeti u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva, a ako poslodavac u navedenom roku ne donese odluku, smatrat će se da je to pravo priznao od idućeg dana nakon što je taj rok istekao.

15. Nadalje, prema čl. 7. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice, prava na dopust radnice koja je rodila i prava na dopust radnice koja doji dijete ( "Narodne novine" br. 112/2011) (1) Trudna radnica, radnica koja je rodila ili radnica koja doji dijete ostvaruje pravo na dopust na temelju odluke poslodavca donesene na osnovi njezinog pisanog zahtjeva i potvrde specijalista ginekologa da je trudna odnosno da je rodila, specijalista pedijatra da doji dijete, te mišljenja doktora specijalista medicine rada o poslovima koji su štetni za zdravlje trudne radnice, radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete, odnosno za dijete koje doji. (2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je obvezan donijeti u roku od 8 dana od dana zaprimanja zahtjeva, a ako poslodavac u navedenom roku ne donese odluku, smatrat će se da je to pravo priznao od idućeg dana nakon što je taj rok istekao. (6) Odluku iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je obvezan dostaviti trudnoj radnici, radnici koja je rodila ili radnici koja doji dijete te nadležnoj ustrojbenoj jedinici Zavoda u roku od 8 dana od dana donošenja.

16. Kako je navedeno, sud je utvrdio da je Odluka o pravu na zaštitu trudne radnice donesena u zakonskom roku i u skladu sa svim relevantnim propisima. Nesporno je da je tužiteljica podnijela zahtjev za dopust trudne radnice dana 16. ožujka 2023. godine, no taj zahtjev u trenutku podnošenja nije bio potpun, budući da nije sadržavao mišljenje specijaliste medicine rada, koje je prema članku 7. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na dopust trudne radnice nužan preduvjet za donošenje odluke o pravu na dopust. Tužiteljica je sama potvrdila da je uputnicu za pregled dobila 21. ožujka te da je na pregled otišla 22. ožujka, a mišljenje medicine rada dostavila tuženiku 23. ožujka 2023. godine. Time je rok za donošenje odluke o zahtjevu počeo teći tek od dana kada je poslodavac imao potpuni zahtjev, odnosno 23. ožujka 2023., a tuženik je Odluku donio 27. ožujka, unutar zakonskog roka od osam dana propisanog Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama i relevantnim pravilnicima.

17. Iako tužiteljica navodi da tuženik nije proveo procjenu rizika kako je propisano člankom 4. Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu trudne radnice, treba imati u vidu da je u konkretnom slučaju mjere zaštite i prilagodbe radnih uvjeta donio specijalist medicine rada na temelju sveobuhvatnog pregleda, uključujući dijagnostičke pretrage (EKG, psihotestiranje, laboratorijske pretrage) i razgovor s tužiteljicom, što je potvrdio i iskaz tužiteljice i tuženika. Specijalist medicine rada je jedini ovlašteni liječnik koji prema zakonskim propisima može procijeniti zdravstvenu sposobnost trudne radnice i preporučiti odgovarajuće prilagodbe radnog mjesta kako bi se rizici po zdravlje radnice i ploda sveli na minimum. Tuženik je, u skladu s tim mišljenjem, prilagodio radno vrijeme tužiteljice i isključio ju iz terenskih i noćnih smjena, čime su ispunjene obveze zaštite na radu i osigurana prava trudne radnice. Također, sud je zaključio da je poslodavac pokušao omogućiti alternativne radne zadatke i prilagoditi uvjete rada, no da tužiteljica nije prihvatila ponuđeno rješenje.

18. Tužiteljica je navela da nije dobila formalnu procjenu rizika na radnom mjestu te nije dobila pisani Aneks ugovora o radu s detaljnim opisom poslova, no prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika, poslodavac je pokušao postići prilagodbu radnog mjesta u skladu sa specijalističkim mišljenjem, uključujući rad u ambulanti bez terenskih obveza, uz primjenu mjera zaštite na radu. Činjenica da tužiteljica nije imala priliku samostalno inicirati procjenu rizika ne umanjuje zakonitost i valjanost donesene Odluke, budući da je pravni okvir jasno postavio ulogu poslodavca i specijaliste medicine rada u ovome postupku. S obzirom na navedeno, te na iskaze stranaka kojima je potvrđeno da je tuženik postupio u skladu sa zakonskim obvezama, donesena odluka je zakonita, pravilna i nije povrijedila prava tužiteljice, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Nadalje, nije utvrđeno da bi tuženik kršio neki propis Zaštite na radu u odnosu na tužiteljicu kao trudnu radnicu, štoviše utvrđeno je kako je dok nije nabavljena i posebna radna oprema ista bila na plaćenom dopustu.

19. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za provođenje vještačenja iz područja medicine rada i financijskog vještačenja jer smatra da su sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom postupku već dovoljno i jasno utvrđene iz postojeće dokumentacije i izvedenih dokaza, osobito iskaza stranaka. Što se tiče prijedloga za medicinsko vještačenje, sud ocjenjuje da je stručno mišljenje već pribavljeno u okviru postupka zaštite na radu putem specijaliste medicine rada, koji je jedini zakonom ovlašten procijeniti sposobnost i ograničenja trudne radnice te utvrditi mjere zaštite na radu. Budući da je upravo na temelju tog mišljenja tuženik donio odluku o prilagodbi radnog mjesta, sud smatra da nije potrebno dodatno vještačenje, jer bi ono predstavljalo nepotrebno ponavljanje već provedenog zakonskog postupka i ocjene ovlaštenog tijela. Financijsko vještačenje također je odbijeno jer nije sporno da tužiteljici nije odobren dopust trudne radnice, a pitanje iznosa naknade plaće temelji se na pretpostavci usvajanja tužbenog zahtjeva. Budući da tužbeni zahtjev nije osnovan, a pravni temelj za isplatu tražene naknade ne postoji, provođenje financijskog vještačenja bilo bi bespredmetno i samo bi se time odugovlačio postupak i stvorili dodatni troškovi.

20. Temeljem svega iznesenog sud je odbio tužbeni zahtjev jer nije utvrdio da bi odluka tuženika bila nedopuštena, jer je poslodavac postupio u skladu sa zakonskim obvezama i stručnim mišljenjem medicine rada. Tužiteljici je nakon provedenog pregleda prilagođen rad bez ugrožavanja zdravlja, te joj je omogućen rad u uvjetima koji su primjereni njenom stanju trudnoće. Poslodavac je također pokazao volju za suradnju i prilagodbu radnih zadataka, što ukazuje na ispunjavanje obveza prema radnici. Nije dokazano da je radno mjesto, nakon prilagodbi, bilo štetno za tužiteljicu ili plod, niti da je postojala potreba za udaljenjem s rada u obliku dopusta, stoga je tužbeni zahtjev pod točkom 2. također odbijen. Naime, tužiteljica nije ostvarila pravo na dopust trudne radnice jer nije utvrđeno da je obavljanje njezinih poslova, nakon prilagodbe, štetno za zdravlje. Naprotiv, specijalist medicine rada jasno je odredio da tužiteljica može raditi u prvoj smjeni, u ambulanti, bez rada na terenu i noću, čime su uklonjeni rizici. Poslodavac je te preporuke primijenio, a tužiteljica nije dokazala da su preostali uvjeti rada i dalje štetni za nju ili plod. Budući da tužiteljici nije priznato pravo na dopust, nema pravne osnove za isplatu tražene razlike plaće. Također, tužiteljica je u relevantnom razdoblju koristila godišnji odmor, a ne stvarni dopust trudne radnice, niti joj je rješenjem poslodavca zabranjeno obavljanje rada. Budući da nije bila na dopustu, ne može ni ostvariti pravo na naknadu plaće iz tog osnova, a time ni zatezne kamate.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 22. listopada  2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku