Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-388/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Ursule Čorić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŠO, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17,114/22 - u daljnjem tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenice protiv obaveznog prekršajnog naloga MUP, PU PG, Postaja prometne policije Rijeka broj:. Klasa: 211-07/24-4/105100 od 27. studenoga 2024., nakon žurnog postupka provedenog i završenog 24. rujna 2025., na temelju odredbi čl. 244.st.1.,članka 183. i članka 182.točke 3. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22 - u daljnjem tekstu Prekršajni zakon), 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

okrivljenica ŠO, bez nadimka, kći Š i H (rođ. E), rođ. **.**.1946. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], diplomirani ekonomist u mirovini, srednjeg imovnog stanja - prema vlastitoj izjavi, neodlikovana, razvedena, majka jedne kćeri, prekršajno neosuđivana i kazneno neosuđivana – prema vlastitoj izjavi, ne vodi se drugi prekršajni postupak, ne vodi se kazneni postupak – a prema vlastitoj izjavi,

I

k r i v a j e

I./ što je,

8. studenoga 2024. u 11:37 sati u Rijeci, Trg Viktora Bubnja kbr. 2, kao vozač vozila M1 marke Ford, reg. oznake [registarska oznaka] i kretala se vršeći radnju vozilom u prometu, vožnju unazad iz smjera zapada u smjeru istoka, a da se prethodno nije uvjerila da tu radnju može činiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, slijed čega je zadnjim desnim dijelom vozila udarila u zadnji desni dio osobnog vozila marke Peugot reg. oznake [registarska oznaka], parkiranog po vozaču HO na nogostupu te je prilikom nesreće nastala materijalna šteta na oba vozila,

čime je postupila protivno odredbi članka 43. st. 2. ZSPC-a i počinila prekršaj iz članka 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. istog Zakona,

pa joj se, na temelju citiranih zakonskih odredaba, a uz primjenu odredbe čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, primjenjuje mjera upozorenja

o p o m e n a.

II

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

da bi istoga dana i sata nakon prometne nesreće napustila mjesto nesreće, a da prethodno ne bi popunila i potpisala Europsko izvješće ili na drugi način razmijenila osobne podatke i podatke o vozilu kojim je prouzročila prometnu nesreću, s prisutnim oštećenikom na mjestu nesreće,

čime da bi postupila protivno odredbi članka 176. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i počinila prekršaj iz članka 176. st. 5. istog Zakona.

II./ Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. i čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura i trošak tužitelja na ime izrade situacijskog plana u iznosu 26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri centi) eura; dakle, sveukupno 56,54 (pedeset šest eura i pedeset četiri centi) eura, u roku od 8 dana po primitku ove presude .

Obrazloženje

1.Postaja prometne policije Rijeka, dostavila je ovome Sudu prigovor okrivljenice podnesen protiv njihovog obaveznog prekršajnog naloga opisanog u uvodu ove presude, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

Na temelju odredaba čl. 244.st.1. Prekršajnog zakona, Sud je proveo žurni postupak u kojem je, nakon što je obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage, ispitao okrivljenicu i proveo dokazni postupak.

2. Ponajprije, a na temelju odredbe čl.171.a Prekršajnog zakona, pozvana da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaje za koje se tereti, izjavila je da se ne smatra krivom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret.

U svoju obranu iznijela je da u cijelosti ostaje pri navodima iz svoga prigovora kao svoje pisane obrane u ovom postupku.

Htjela je pojasniti predmetnu situaciju te objašnjava da je ona predmetne zgode skretala na parking ispred Dvorane mladosti, no kako su s istoga izlazila druga vozila, da je morala u rikverc, da ih propusti te je uočila mušku osobu koji je stajao pored auta i mahao joj, da ide prema njegovom autu. Da je ona stala, izašla van, nije ništa uočila, nikakvu štetu na svom vozilu jer ono što ima da je to od ranije, a navedeni je tvrdio da je ta ogrebotina na njegovom blatobranu, nastala od njezinog udarca u njegovo vozilo. Ona da nije osjetila nikakav udarac u njegovo vozilo, odnosno nije ništa niti čula, a koje vozilo je očito bilo istureno u odnosu na druga parkirana vozila. Da je postupio vrlo grubo prema njoj, predbacivši joj da mu je napravila štetu od 500,00 eura.

Tražio je podatke, no ona mu ih se nije usudila dati, jer da je ona stara žena i boji se davati svoje podatke, na što je on rekao da će čekati policiju što je i učinio te je ostao na mjestu događaja, kao i ona.

Očito je da se nije znala ponašati predmetne zgode. Da je sav ovaj postupak njoj stres jer vozi 55 godina i ne pamti da je ikada oštetila ičije vozilo.

Da bi ona bila spremna uplatiti predmetnu kaznu no potpuno je neprihvatljiva predložena zaštitna mjera, zbog koje je zapravo podnijela prigovor. Naime, u njezinim godinama, a ističe da živi sama, malo tko od njezinih susjeda i prijateljica, od kojih su mnogi i bolesni, što radi demencije, što radi operacije kukova, slabog vida i sl., te ona učestalo iste vozi radi njihovih razno raznih potreba.

3.U dokaznom postupku provedeni su svi materijalni dokazi priloženi optužnom aktu te personalni dokaz saslušanjem okrivljeničine suputnice inkriminirane zgode, EO.

Svjedokinja EO je iskazala da je ona sa svojim prijateljicama ŠO i ŽO išla na Trsat na kavu, s Dunjinim autom, koja je i vozila i već kada su došle, više – manje, do parkinga na Trsatu da je ista stala autom, izašla van, a kada se vratila, da su je one pitale što je, na što da im je rekla da je ogrebla neki auto. Ističe da su ona i druga prijateljica ŽO sjedile na stražnjem dijelu vozila te da nisu čule nikakav udarac, nikakvu škripu. Da se pojavio najprije taj čovjek koji je od ŠO tražio 500,00 eura na što mu je ŠO odgovorila da mu neće dati već jedino pred policijom. Pamti da je na Dunjinom autu uočila samo lagani trag crvene boje.

Na upit sutkinje ima li primjedbi na iskaz svjedoka ili pitanja za nju, okrivljenica navodi da na njezinom autu nema traga crvene boje već sive boje i da auto od tog čovjeka nije ni bio crvene boje već sivo-smeđe boje.

Također, Sud je u svojstvu svjedoka pozivao i oštećenika HO, no istome se nije uspio uručiti poziv.

4. Na temelju navoda obrane okrivljenice, a koja ne poriče da bi inkriminirane zgode svojim vozilom udarila predmetno vozilo oštećenika HO, te na temelju situacijskog plana i kompjuterskih ispisa fotografija snimljenih po tužitelju, na kojima su zabilježena i izmjerena oštećenja na oba vozila, a na koje fotografije i situacijski plan okrivljenica nije imala primjedbi, a naročito obzirom na izjavu okrivljenice da je ona zapravo podnijela prigovor, jer joj je potpuno neprihvatljiva predložena zaštitna mjera i da bi ona bila spremna uplatiti predmetnu kaznu, Sud je utvrdio dokazanim da je okrivljenica inkriminirane zgode, upravljajući vozilom u prometu na cesti, postupila na način činjenično opisan u točki I. dispozitiva te time počinila prekršaj iz članka 43.st.3. ZSPC-a, kojim prekršajem je prouzročila prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalne šteta, činjenično opisanu u istoj točki, slijedom čega je okrivljenicu valjalo osuditi za počinjeni prekršaj iz članka 43.st.3. ZSPC-a, primjenom članka 293.st.1. istog Zakona.

4.1.Okrivljenici za počinjeni prekršaj nije izrečena kazna, već je u skladu s odredbom članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, primijenjena mjera upozorenja, opomena, a to stoga što Sud nije našao otegotnih okolnosti na strani okrivljenice, dok su joj kao olakotne okolnosti uzete u obzir: njezina starija životna dob od 79 godina; činjenicu da je prekršaj počinjen na parkiralištu, odnosno posebno činjenicu da je oštećenik ĐO bio nepropisno parkiran, na nogostupu– a kako je i sam tužitelj naveo u optužnom aktu - slijedom koje činjenice okrivljenica, dok se kretala vožnjom unatrag, nije bila dužna niti obraćati osobitu pažnju da li je, na nogostupu eventualno parkirano neko vozilo; zatim, ukupnost osobnih i društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja; zatim, činjenicu neznatnih materijalnih šteta u vidu ogrebotina na vozilu oštećenika i okrivljenice te, konačno, naročito temeljem navoda okrivljenice da je sav ovaj postupak njoj stres jer vozi 55 godina i ne pamti da je ikada oštetila ičije vozilo.

4.2.Obzirom da se, prema postupanju okrivljenice, njezinoj krivnji i prouzročenoj posljedici, radi o očito lakom obliku prekršaja iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. ZSPC-a te obzirom na sve okolnosti koje se tiču okrivljenice, Sud je uvjerenja da su se time stekli uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

5. U odnosu na optužbu da je okrivljenica inkriminirane zgode počinila i prekršaj iz članka 176.st. 5. ZSPC-a, kako okrivljenica – iako priznaje da je oštećenik od nje tražio podatke no da mu ih se ona nije usudila dati, jer da je ona stara žena i da se boji davati svoje podatke; i navodi da je očito da se nije znala ponašati predmetne zgode - navodi da je ostala na mjestu prometne nesreće, čekati policiju, zajedno sa oštećenikom, a što je potvrdila i saslušana svjedokinja, dok se poziv oštećeniku kao svjedoku HO nije mogao uručiti, pri čemu Sud nije našao za potrebnim provoditi ikakve daljnje dokaze, odnosno niti tužitelj nije predložio eventualne druge svjedoke –očevice, Sud je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenica inkriminirane zgode počinila prekršaj iz čl. 176. st. 5. ZSPC-a, za koji se također optužuje pa ju je, na temelju odredbe članka 182.toč.3. Prekršajnog zakona, valjalo osloboditi optužbe.

6.Okrivljenici nije izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koju je tužitelj predložio u optužnom aktu, jer je Sud, primjenjujući načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51.a Prekršajnog zakona, utvrdio da predložena zaštitna mjera nije u razmjeru sa ukupnog težinom počinjenog prekršaja, sa prekršajima koji se od okrivljenice mogu očekivati i stupnjem okrivljeničine opasnosti, a to sve temeljem utvrđenih olakotnih okolnosti koje su navedene u odluci o primjeni opomene.

7.Kako je okrivljenica proglašena krivom za prekršaj iz članka 43.st.3. u svezi čl. 293.st.1. ZSPC-a, a troškovi postupka u odnosu na prekršaj iz članka 176.st.5. ZSPC-a, za koji je okrivljenica oslobođena optužbe, ne mogu se izdvojiti iz ukupnih troškova, Sud ju je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka te okrivljeničino imovno stanje, kao i trošak tužitelja.

U Rijeci, 22. listopada 2025.

Sutkinja

Melita Šimić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostavna naredba:

1. okrivljenici,

2. tužitelju,

3. spisu.