Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-617/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Marković, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika Team Građenje d.o.o. Čakovec, Aleksandra Schulteissa 17, OIB: 95687842633, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić & Šikić u Čakovcu i II. tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Luiu, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3026/2018-60 od 29. ožujka 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika ad.1. i ad.2. odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3026/2018-60 od 29. ožujka 2024.;

a) potvrđuje:

- u točki I, II i III izreke

b) preinačava:

- u točki IV i V izreke, tako da glasi:

IV.

" Nalaže se tuženiku ad.1. i tuženiku ad.2. solidarno isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.256,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika ad.1. i ad.2. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3026/2018-60 od 29. ožujka 2024., suđeno je:

" I Nalaže se I. tuženom Team Građenje d.o.o. Čakovec, Aleksandra Schulteissa 17 i II. tuženom Triglav osiguranje d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, da solidarno isplate tužitelju EO iz [adresa] iznos od 15.149,35 eura (petnaesttisućastočetrdesetdeveteuraitridesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje na iznos od 13.689,40 eura teku od 3. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 1.459,95 eura od 29. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.997,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. studenog 2018. do isplate te zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 13.689,40 eura od 15. studenog 2018. do 2. prosinca 2019., odbija se kao neosnovan.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EO iz [adresa] u dijelu koji glasi:

„Nalaže se I. tuženiku Team Građenje d.o.o., Aleksandra Schulteissa 17, Čakovec, OIB: 95687842633 i II. tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da solidarno isplate tužitelju iznos od 51.366,42 kn zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a koje na ime izgubljene zarade (izmakle dobiti) u ukupnom iznosu od 51.366,42 kn na pojedine mjesečne iznose teku i to na iznos:

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.01.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.02.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.03.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.04.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.05.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.06.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.07.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.08.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.09.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.10.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.11.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.12.2016. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.01.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.02.2017.. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.03.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.04.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.05.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.06.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.07.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.08.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.09.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.10.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.11.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.12.2017. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.01.2018. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.02.2018. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.03.2018. pa do isplate,

- 1.902,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos tekućim od 01.04.2018. pa do isplate,“,

kao neosnovan.

IV Nalaže se I. tuženom Team Građenje d.o.o. Čakovec, Aleksandra Schulteissa 17 i II. tuženom Triglav osiguranje d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, da solidarno isplate tužitelju EO iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.618,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 13.030,92 eura odbija se kao neosnovan".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkama II, III. i V. izreke i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik ad.1. pobijajući je u dijelu pod točkom I i IV. izreke presude, a zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.,2. i 3. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i zahtjev tužitelja odbije.

2.2. Drugotuženik je izjavio žalbu pobijajući navedenu presudu u dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa 9.121,52 EUR i u točki IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i to u odluci o parničnim troškovima, dok žalbe tuženika ad.1. i ad.2. nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 24.686,44 EUR, imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 1.459,95 EUR i izgubljene zarade u iznosu od 6.817,50 EUR, (ukupno 32.963,89 EUR) koje je tužitelj pretrpio na radu 22. prosinca 2015., a koji zahtjev je postavljen podneskom od 20. listopada 2022. Prvotno postavljenim zahtjevom u tužbi tužitelj je pored ove štete potraživao i naknadu štete zbog gubitka zarade u periodu od 01. siječnja 2016. do 01. listopada 2018., a koji zahtjev je tijekom postupka povukao, na koje povlačenje su tuženici pristali – članak 193. stavak 1. i 2. ZPP).

6. Iz spisa proizlazi:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika ad.1. koji je bio osiguran od odgovornosti kod tuženika ad.2., te je 22. prosinca 2015. pretrpio nesreću na radu, kada je krećući se s oplatom po gradilištu na kojem su iz betona virili komadi građevinskog željeza dužine 10 cm i nakon što su druga dva djelatnika preuzela oplatu uz rub iskopa lifta zapeo za jedan od komada željeza, te izgubio ravnotežu i pao na beton u iskop za lift koji je bio označen samo PVC crveno bijelim trakama,

- da je tužitelj u trenutku nesreće imao zaštitne cipele, rukavice, kacigu i svu potrebnu zaštitnu opremu, te mu je nakon završetka bolovanja poslodavac / tuženik ad.1. ponudio drugi posao i to posao pomoćnog skladištara u Murskom Središću, jer one poslove koje je do tada obavljao više nije bio sposoban obavljati, a koji posao isti nije prihvatio,

- da prema izvršenom nadzoru Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, proizlazi da je prilikom izvođenja radova, rov za lift nije bio ograđen čvrstom ogradom ili pokriven, odnosno da nije otklonjena opasnost od pada osoba odnosno nisu postavljene zapreke u vidu dovoljnih čvrstih i visokih ograda, odbojnika i slično sukladno odredbama članka 44. Zakona o zaštiti na radu, Pravilnika o zaštiti na radu ili pokretnim gradilištima i Plana izvođenja radova od listopada 2015., za privremeno gradilište izrađen od strane poslodavca,

- da iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Mladen Miškulin i dr. Igor Stipančić, proizlazi da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio kompleksnu luksaciju (iščašenje i nategnuće) lakta, prijelom glavice lijeve palčane kosti, prijelom koronoidnog nastavka lakatne kosti lijevo i prijelom distalnog dijela goljenične i lisne kosti lijevo, te su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu teške kontrakture lijevog lakta, te je nestabilan i prisutni su znakovi teške posttraumatske artroze lijevog gležnja koje trajne posljedice umanjuju njegovu opću životnu i radnu sposobnost za 35%,

- da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede koji je tijekom liječenja postao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg u trajanju od 21 dana i blagog intenziteta u trajanju od 90 dana, a zbog ozljeda je trpio jake bolove u trajanju od 10 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 120 dana. Kod tužitelja je nastupilo naruženje u srednjem stupnju (prilikom hoda lagano šepa, ožiljci u području lijevoga gležnja, te su vještaci utvrdili da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć od 19. siječnja do 24. veljače 2016., 6 sati dnevno, od 08. travnja do 06. svibnja 2016., 4 sata dnevno, od 06. svibnja do 05. listopada 2016., 1 sat dnevno a od 05. listopada 2016. pa narednih 10 tjedana u opsegu od 2x 3 sata tjedno,

- da iz rješenja HZMO, Područna služba u Zagrebu od 26. veljače 2018., proizlazi da se tužitelju počevši od 19. listopada 2017., određuje invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede na radu 100 %.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik ad.1. odgovoran za štetu, jer na gradilištu na kojem je tužitelj obavljao poslove nije proveo sve propisane mjere zaštite na radu, budući rov za lift nije ogradio čvrstom ogradom ili ga pokrio. S druge strane sud je na stajalištu da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku štete, jer je koristio svu zaštitnu opremu, a predmetna se nezgoda u situaciji kada se kretao gradilištem na mjestu na kojem su iz betonskih temelja virili komadi građevinskog željeza dužine 10 cm raspoređeni na udaljenosti od 40-50 cm od iskopa te je zapeo za jedan od njih neposredno nakon što je predao teret u vidu oplate radnicima koji su uz sam iskop radili na njihovoj montaži, mogla dogoditi i svakom drugom prosječnom radniku. Stoga sud zaključuje da je tuženik ad.1. odgovoran za štetu u cijelosti temeljem članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi sa člankom 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – u daljnjem tekstu: ZZR), dok odgovornost tuženika ad.2. kao osiguratelja proizlazi iz ugovornog osiguranja primjenom članka 964. i 965. ZOO-a.

8. Prvostupanjski je sud dosudio tužitelju visinu naknade neimovinske štete u ukupnom iznosu od 22.980,00 EUR. Obzirom da je tuženik isplatio tužitelju 9.290,60 EUR, tužitelju prema zaključku prvostupanjskog suda pripada daljnji iznos od 13.689,40 EUR sa zateznim kamatama od 03. prosinca 2019, kada je liječenje tužitelja okončano (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu (pod točkom II. izreke) zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

8.1. S osnove naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski je sud tužitelju dosudio iznos od 1.459,95 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (29. ožujka 2024.) (točka I. izreke) dok je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2018. u iznosu od 6.817,50 EUR primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP), jer tužitelj nije dokazao da je izgubio zaradu i u kojoj visini, odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

8.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti.

9. Zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika ad.1. za nastalu štetu je osnovan.

10. Neosnovana je žalbena tvrdnja prvotuženika da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu čime ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud pravilno zaključio da prvotuženik odgovara po kriteriju uzročnosti (bez obzira na krivnju) u kojem slučaju je oštećenik dužan dokazati štetnu radnju, štetu, te uzročnu vezu između štetne radnje i štete, a ne i krivnju štetnika, a teret dokaza je na štetniku da postoje okolnosti koje ga oslobađaju od odgovornosti. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio činjenice te osnovano zaključio da iz tih činjenica proizlazi da postoji štetna radnja i da je kod tužitelja nastupila šteta, te da je šteta posljedica ozljede na radu, a tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi mogao biti oslobođen odgovornosti sukladno odredbi članka 25. stavak 2. ZZR kojim je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Činjenica je da rov za lift oko kojeg su se postavljale oplate nije bio pokriven ni ograđen čvrstom ogradom čime je poslodavac postupao suprotno članku 44. stavak 1. ZZR, a tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je do pada tužitelja došlo zbog njegove krajnje nepažnje, jer se nije smio kretati područjem na kojem se kretao, te da nije logično da otvor za dizalo bude ograđen ili pokriven. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj donosio oplatu na gradilište, dakle morao se kretati gradilištem kako bi izvršio radni zadatak, te nije protivno logici da otvor za dizalo bude ograđen ili pokriven, jer ne proizlazi da su se na tom dijelu izvodili radovi, a što potvrđuje i nalaz inspekcije zaštite na radu.

10.1. S obzirom na utvrđene kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 13.689,40 EUR, imajući pri tome na umu da je tužitelju prije podnošenja tužbe isplaćen na ime neimovinske štete iznos od 9.290,60 EUR, to je točkom II. izreke zahtjev tužitelja za isplatom preostalog iznosa od 10.997,04 EUR odbijen kao neosnovan, a sve temeljem članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženika ad.1. i ad.2. kojima se prigovara dosuđenoj visini. Pravilno je točkom I. prihvaćen zahtjev za isplatu naknade na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 1.459,95 EUR, a s obzirom na broj pruženih sati tuđe njege i pomoći (868 sati), a koju visinu stranke i ne osporavaju, a sve temeljem članka 1095. ZOO.

11. Pravilno je prvostupanjski sud odredio početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od završetka liječenja (03. prosinca 2019.), pa ni žalba tužitelja koji smatra da je početak tijeka od podnošenja tužbe (14. studenog 2018.) i tuženika koji smatra da je početak tijeka zateznih kamata tek nakon dostave cjelokupne medicinske dokumentacije za potrebe vještačenja (05. siječnja 2021.) nisu osnovane, jer su završetkom liječenja bili su poznati opseg i visina štete.

12. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade od siječnja 2016. do 01. travnja 2018., (6.817,50 EUR) pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zahtjev odbio kao neosnovan. Prema članku 1095. stavak 2. ZOO oštećenik između ostalog ima pravo na novčanu rentu ako zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu. Tužitelj osim što je u spis priložio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 26. veljače 2018., iz kojeg proizlazi da mu je zbog ozljede na radu 100% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 19. listopada 2017., nije dokazao eventualnu štetu u razlici između primanja koja bi ostvarivao po redovnom tijeku stvari i mirovine koju prima.

13. U odnosu na troškove parničnog postupka prvostupanjski je sud iste odmjerio pozivajući se na članak 154. stavak 2. ZPP. Međutim, pri tome je pogrešno utvrdio da je tužitelj sa zahtjevom u odnosu na osnovu uspio sa 70%, a u odnosu na visinu sa 46% jer je tužitelj s obzirom na osnov uspio sa 100 %, a s obzirom na visinu 46%, pa uspjeh tužitelja iznosi 73%, a tuženika 27%. Kada od postotka uspjeha tužitelja oduzmemo postotak uspjeha tuženika proizlazi da je tužitelj uspio u sporu 46%. Od ukupno priznatih troškova tužitelju 4.212,50 EUR koje se odnose na radnje poduzete u postupku, a koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) srazmjerno uspjehu tužitelja u parnici (46%) proizlazi da ukupno troškovi tužitelja iznose 1.937,75 EUR. Navedenom iznosu treba dodati i trošak vještačenja u cijelosti (318,53 EUR), pa troškovi tužitelja iznose 2.256,28 EUR, zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci.

14. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbit kao neosnovan, jer je tužitelj uspio samo u dijelu u vezi sporednog potraživanja parničnih troškova (članak 35. stavak 2. ZPP). Zahtjeve tuženika ad.1. i ad.2, valjalo je također odbiti kao neosnovane temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP, jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.

U Dubrovniku, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić