Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe STANIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe MM, zastupane po braniteljici Ružici Grbavac, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani (NN 56/13,14/14,56/16,32/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru od 12. siječnja 2023., broj: 67. Pp-4050/2022, na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe STANIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe MM, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 7.963,36 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.194,50 eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 76,97 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem braniteljice, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja. Sud prilikom donošenja odluke o kazni nije primijenio odredbu članka 221. Prekršajnog zakona iako je postupak vodio kao žurni. Prilikom odmjere novčane kazne okrivljenicima, pored već ranije izložene povrede članka 221. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici smatraju da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da se radi o propustu koji ne zahtijeva kažnjavanje s obzirom da logikom stvari nije moguće da je meso zamrznuto prije obavljanja radnji rasijecanja i klanja koje prethode zamrzavanju, te je evidentno da se radi o pogrešci u pisanju, a ne obmanjujućim informacijama.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. U vezi navoda žalitelja da žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, ističe se da je odredbom članka 194. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da se protiv odluke o prekršaju donesene prema članku 171.a cit. Zakona, žalba može podnijeti samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama. Odredbama članka 171.a stavka 1., 2. i 3. Zakona propisano je da kada se okrivljenik prvi put ispituje, prije uzimanja njegove obrane, tražiti će se od njega da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti, ako se okrivljenik očitovao krivim u odnosu na sve točke optužnog prijedloga, okolnosno će se ispitati na sve točke optužnog prijedloga te ako sud okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku dokaznog postupka izvest će samo dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama.

8. Kako su u konkretnom slučaju okrivljenici u pisanoj obrani priznali krivnju za prekršaj koji im se stavlja na teret, te su u pouci o pravnom lijeku upozoreni da se imaju pravo žaliti samo na odluku o prekršajnopravnim sankcijama, to ovaj sud može samo odlučivati o dijelu koji se odnosi na žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama u skladu s odredbom članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

9. Nadalje, imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su novčane kazne izrečene ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 70.000,00 do 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kn, te je na strani okrivljenika utvrđena ranija kažnjavanost za istovrsni prekršaj kao otegotna okolnost, pa nema osnove za dodatno ublažavanje izrečenih novčanih kazni.

10. U vezi navoda žalitelja da sud prilikom donošenja odluke o kazni nije primijenio odredbu članka 221. Prekršajnog zakona iako je postupak vodio kao žurni, ističe se da prvostupanjski sud u ovom predmetu nije vodio žurni postupak, već je provedena glavna rasprava, budući sud nije dužan postupiti po prijedlogu tužitelja za vođenje žurnog postupka, ako smatra da se treba provesti glavnu raspravu, o čemu se radi u konkretnom slučaju, pa stoga prvostupanjski sud nije vezan odredbom članka 221. Prekršajnog zakona u vezi izricanja novčane kazne, što neosnovano navode žalitelji.

11. Također, navodi žalitelja da se radi o propustu koji ne zahtijeva kažnjavanje, neosnovani su, jer s obzirom na izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja za prekršaj kojima su povrijeđene odredbe koje se odnose na informiranje potrošača o hrani, otklonjene su mogućnosti primjene instituta oslobođenja od kazne.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.