1               Poslovni broj: I Kž-eun-25/2022-6

Poslovni broj: I Kž-eun-25/2022-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. M. zbog kaznenih djela iz članka 56., 61 n. 5) i 7), 110. i 640. stavka 2. Kaznenog zakona Talijanske Republike, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eun-14/2022. od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tražene osobe S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke, na temelju članka 41. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18, 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) Talijanskoj Republici, Državnom tužiteljstvu na Redovnom sudu u Bellunu na temelju europskog uhidbenog naloga broj: 40/2022 Siep od 30. kolovoza 2022. dana je suglasnost za traženu osobu M. S. (s osobnim podacima kao u izreci pobijanog rješenja), trenutno pritvoren u Zatvoru u Trentu radi izvršenja kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine po presudi Suda u Bellunu broj: 417/2020 – R.G. 98-2019 – RGNR 468/2016 od 20/100020, potvrđena u žalbenom drugom kaznenom dijelu 22/10/2021., koju je Vrhovni sud proglasio nedopuštenom za žalbu 08/07/2022 i postala neopoziva 08/07/2022 zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 56., 61 n. 5) i 7), 110. i 640. stavak 2. Kaznenog zakona na način da je 8. ožujka 2016. u S. del G. i F. s ponovljenim i specifičnim recidivom

1/ u međusobnom natjecanju, kroz lukavstva i prijevare koje se sastoje u pozivanju Instituta za društvena i kulturna istraživanja B. tražeći razgovor s direktorom D. S. S. S., u predstavljanju s imenom P., dakle u predstavljanju svećeniku da njegova vlastita teta, simpatizer spomenutog Instituta, htjela je ostaviti "donaciju" od 8.000,00 EUR njihovom institutu, zadobivši povjerenje svećenika koristeći simpatičan ton i rekavši da već ima tu svotu jer je dobio od gore spomenute tete blagajnički ček već na ime D. S. S. S., u dogovoru sa sugovornikom o načinima dostave koji su se trebali odvijati u civilnoj bolnici u B., poduzimaju odgovarajuće radnje kojima je cilj na nedvosmislen način dobiti nepoštenu dobit uz štetu drugima; budući da to nije učinio iz razloga izvan njihove kontrole kao uvrijeđene osobe, zatražio je intervenciju F..O.; uz otegotnu okolnost da je počinio osobno iskorištavanjem okolnosti, s obzirom na dob oštećenika (rođen 1936.), kao što je ometanje privatne obrane

2/ u međusobnom natjecanju, kroz lukavstva i prijevare koje se sastoje u pozivanju Ž. od R. di S. del G. predstavljajući se kao dr. M. i moleći župnika C. F. da se može sastati kako bi uručio donaciju od 8.000,00 EUR koju je starija teta pozivatelja htjela dati župi, predstavljajući se na gore spomenutom susretu u bolnici F. i tamo u pretvaranju da se uzročno susreće s trećom osobom (kasnije identificiranom u M. S.) koja je tražila pomoć kako bi mogla isporučiti ovom dr. M. iz udruge C. iznos od 80.000,00 EUR koji je otac želio dati u dobrotvorne svrhe, zadobivši povjerenje kao C.-a F. prvo se uvjerivši u postojanje takvog dr. M. odlaskom u bolnicu (kasnije izvijestivši da je preminuo), zatim telefoniranjem nekoliko puta kod navodnog javnog bilježnika kako bi razumjeli koji je ispravan postupak za prihvaćanje tog novca u dobrotvorne svrhe prema zakonu, dakle u predstavljanju potrebe da plati 38 % iznosa u banci ili donijeti gotovinu kod javnog bilježnika kako bi dokazali sposobnost plaćanja gore navedenog navodnog poreza, uvjeravajući tako C. F. da podigne iznos od 15.000,00 EUR (2.000,00 EUR preuzeto od c/c osobno i EUR-a 13.000,00 iz centrale župe), konačno u zabludi gore spomenutog da isporuči ovu gotovinu vjerujući u uspjeh operacije, a zatim isporučuje EUR 20,00 C.-u F. s izgovorom da ga šalje da kupi nešto porezne marke i u međuvremenu nestajući, stekli su nepravednu dobit u ukupnom iznosu od 15.000,00 EUR koju je P.O. isporučuje se u gotovini, uz jednaku štetu za iste uz otegotne okolnosti da je počinio osobno iskorištavanje okolnosti, s obzirom na dob oštećenika (rođen 1938.), kao što ometanje privatne obrane i prouzročenje materijalne znatne štete.

1.1. Nadalje, pod točkom II izreke na temelju članka 29. stavka 5. točke 4. ZPSKS-EU određeno je kako se tražena osoba M. S. bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje ne smije kazneno goniti niti se protiv njega smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, biti predan drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, niti izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku I. M., bez navođenja posebnih žalbenih osnova s prijedlogom da se žalba usvoji i ukine pobijano rješenje u cijelosti.

3. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. ZKP/08.), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio kako su ispunjeni uvjeti iz članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU za davanje suglasnosti državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, odnosno Talijanskoj Republici radi izvršenja kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine po presudi Suda u Bellunu broj: 417/2020 – R.G. 98-2019 – RGNR 468/2016 od 20/100020, zbog počinjenja dva kaznena djela iz članka 56., 61 n. 5) i 7), 110. i 640. stavak 2. Kaznenog zakona Talijanske Republike.

5.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o kaznenim djelima počinjenima prije predaje po europskom uhidbenom nalogu izdanom od Prizivnog suda u Bologni, broj 1290/2019. R.C.C-3182/2018 od 19. prosinca 2019. zbog izdržavanja neizdržanog dijela kazne zatvora u trajanju 4 (četiri) godine 4 (četiri) mjeseca i 10 (deset) dana zbog počinjenja tri kaznena djela teške krađe iz članka 628. stavka 3. C.P. Talijanskog kaznenog zakona, a po kojem je tražena osoba predana toj državi izdavanja 30. lipnja 2020. prema pravomoćnom rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eun-2/2020 od 27. veljače 2020.

5.2. Dakle, kako se radi o kaznenim djelima koja nisu bila obuhvaćena citiranim europskim uhidbenim nalogom, a iz stanja spisa razvidno je da su počinjena prije predaje tražene osobe S. M., odnosno prije 30. lipnja 2020. pri čemu je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako ne postoje niti obligatorni niti fakultativni razlozi za odbijanje davanja suglasnosti iz članka 20. i članka 21. ZPSKS-EU, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak davanja suglasnosti za vođenje kaznenog postupka protiv tražene osobe u Talijanskoj Republici te je za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao jasne, određene i valjane razloge.

6. Slijedom navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da se davanjem suglasnosti izigrava načelo specijalnosti, kao zajamčeno pravo tražene osobe da mu se neće suditi niti oduzimati sloboda za druga djela, a posebno se štiti od djela koja su počinjena prije izručenja jer institut davanja suglasnosti je upravo i predviđen za situacije kada protiv tražene osobe treba izvršiti kaznu zatvora zbog djela koje nije bilo obuhvaćeno nalogom, a počinjeno je prije predaje pa je tada isti sud koji je donio rješenje o predaji također nadležan i za odlučivanje o zahtjevu za davanje suglasnosti državi izdavanja.

7. Nije osnovan niti žalbeni navod kako iz činjeničnog opisa kaznenih djela zbog kojih se traži predaja uopće ne proizlazi vrijeme kada su ona počinjena pa se ne može zaključiti da se radi o djelima počinjenima prije predaje jer iz izreke pobijanog rješenja u kojoj je sadržan činjenični opis proizlazi da su ista počinjena 8. ožujka 2016.

8. U pogledu žalbenog navoda da se traženoj osobi sudilo u odsutnosti što bi bio razlog za fakultativno odbijanje europskog uhidbenog naloga, napominje se kako je u konkretnom slučaju ispunjen uvjet iz članka 21. stavka 2. točke 1. ZPSKS-EU, odnosno iz sadržaja europskog uhidbenog naloga u smislu članka 18. ZPSKS-EU proizlazi da je u skladu s pravom države izdavanja tražena osoba bila službeno obaviještena o mjestu i vremenu zakazanom za suđenje koje je rezultiralo odlukom na način da je nedvojbeno utvrđeno da je bila upoznata sa zakazanim suđenjem, te da je bila obaviještena da se može donijeti odluka u slučaju nedolaska na sud.

9. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u provedenom postupku postojanje svih zakonskih pretpostavki za davanje suglasnosti u smislu članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU, što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. rujna 2023.