Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10365/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FĐ, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. listopada 2024., broj: Pp-9538/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog FĐ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni FĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni FĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koji mu je, na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca te mu je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni FĐ je, putem branitelja Vjekoslava Loze, odvjetnika u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, a koja je po sadržaju žalba na odluku o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri u kojoj u bitnome navodi da sud nije pravilno utvrdio i cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika zbog čega je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ističe da okrivljenik ranije nije prekršajno kažnjavan, priznao je prekršaj u postupku što se isto ima smatrati olakotnom okolnošću, trenutno nema primanja zbog čega mu je nemoguće platiti izrečenu novčanu kaznu. Ističe kako sud nije utvrđivao u koje svrhe okrivljenik koristi vozilo, a zaštitna mjera bi okrivljeniku znatno otežala životnu situaciju jer ima teško bolesnu majku koju vozi u bolnicu. Također okrivljenik ističe kao se radi o beznačajnom djelu i ne postoji potreba da se okrivljenika kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za terećeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu zakonskog minimuma.
6.1. Zakon za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koji je okrivljenik proglašen krivim propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Okrivljeniku je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, pa je tako izrečena novčana kazna prvenstveno blaža vrsta kazne i to u zakonom propisanom minimalnom iznosu, što sve ukazuje da je prvostupanjski sud itekako vodio računa i cijenio sve olakotne okolnosti koje je okrivljenik tijekom postupka iznio. Naglašava se kako se radi o jednom od najtežih prometnih prekršaja što je razvidno i po zaprijećenoj kazni, stoga je važno adekvatno kazniti počinitelja tog prekršaja jer pokazuje upornost u nepoštivanju propisa i odluka nadležnih tijela.
6.2. Valja naglasiti da okrivljenik navode koje iznosi u žalbi nije ničime dokumentirao, zbog čega se smatra da su ostale na razini paušalnog isticanja i ne radi se o okolnostima koje se mogu smatrati naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, a iste je imao priliku iznijeti u postupku u svojoj obrani, što nije učinio, pa stoga iste sada bez uspjeha navodi u žalbi (članak 193. stavak 5. PZ-a).
7. Također, ukoliko okrivljenik u roku određenom za plaćanje novčane kazne plati 2/3 iste, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri u povodu žalbe okrivljenika, ovaj drugostupanjski Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog s obzirom da se radi o teškom kršenju prometne discipline i jednom od najtežih prometnih prekršaja gdje je okrivljenik zatečen kako upravlja vozilom u prometu na cesti dok mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja, što pokazuje da postoji opasnost od ponavljanja prekršaja.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točki 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
