Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-970/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ..., [obrt], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u ..., protiv tuženika ..., OIB: 09933651854, ..., ABC, zastupanog po punomoćniku Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1207/2016 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1207/2016 od 19. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati na ime naknade za oduzeto zemljište iznos od 135.366,35 kn sa zateznom kamatom, sve pobliže opisano kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kn, sada 4.977,11 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbijen.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 135.366,35 kn, sada 17.966,20 eur sa zateznom kamatom, koji tužitelj traži po osnovi naknade za oduzeto zemljište č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 203 m2 i č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 42 m2, a koje nekretnine da su oduzete bez prethodno zakonom propisanog postupka.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da tužitelj u tužbi tvrdi da te nekretnine danas u naravi predstavljaju ulicu u ... u ..., da su mu te nekretnine oduzete iz posjeda bez zakonom propisanog postupka izvlaštenja, da mu nikada nije isplaćena naknada za te nekretnine,

-da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev, navodeći da navedene nekretnine u naravi predstavljaju ... u predjelu [adresa], koja ulica je Odlukom tuženika o izmjeni naziva ulica i trgova u gradu ... od 5. lipnja 1991. uvrštena u popis ulica na tom području, da se radi o javno prometnoj površini koju za dolazak do svojih kuća koriste vlasnici kuća na tom predjelu kao i ostali građani, da se radi o nerazvrstanoj cesti, koja je sukladno odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje ZC) u vlasništvu tuženika, a uz to, da tuženik ističe i prigovor zastare, koji obrazlaže navodima da se radi o asfaltiranoj ulici, koja je privedena svojoj namjeni, prije više od deset godina, te da je zbog toga predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. Sud je uvidom u Odluku tuženika o izmjeni naziva ulica i trgova u Gradu ... od 5. lipnja 1991. utvrdio da su navodi tuženika o tome da se radi o ... na predjelu [adresa] u [adresa], točni. Sud je, dalje, utvrdio uvidom u očitovanje mjernika EP da je č. zem. [katastarska čestica] formirana 3. listopada 2001., a č. zem. 1125/4 11. siječnja 2002., dok je provedenim očevidom i vještačenjem po vještaku mjerniku utvrdio da se predmetne čestice zemlje nalaze na dijelu navedene ulice naziva UPC, dok je sud uvidom u priložene fotografije utvrdio položaj i izgled spomenute ulice, s položajem predmetnih nekretnina, te utvrdio da se radi o asfaltiranoj ulici, koja služi za prolaz i provoz vlasnicima nekretnina na tom području kao i ostalim građanima.

9. U odnosu na sporno pitanje osnovanosti tuženikovog prigovora zastare, sud je saslušanjem svjedoka BP predsjednika mjesnog odbora [adresa], PP, ČP, te stranačkog iskaza tužitelja u bitnom utvrdio da su predmetne nekretnine oduvijek u naravi bile put, da je tužitelj neke od susjednih nekretnina prodao privatnim osobama, među njima i saslušanim svjedocima radi izgradnje obiteljskih kuća, da predmetne čestice nikada nikome nije prodao. Sud je utvrdio i ocijenio da je predmetna ulica najkasnije asfaltirana u periodu između 2008. do 2010., kada je u cijelosti privedena namjeni te je zaključio da je tada tužiteljeva novčana tražbina dospjela i da je od tada počeo teći rok zastare.

10. Sud zauzima stajališta da tužiteljeva tražbina zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91), pa cijeneći da je tužba podnesena 21. lipnja 2016., zaključio je o osnovanosti prigovora zastare i zbog tog razloga odbio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. Sva opisana činjenična utvrđenja, ocjenu izvedenih dokaza te pravne zaključke suda o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, sud je u obrazloženju presude ocijenio sve izvedene dokaze, za što je u obrazloženju presude naveo pravilne razloge, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Suprotno žalbenim činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a isto tako pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, budući da je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare.

15. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a u vezi spornog činjeničnog i pravnog pitanja je li nastupila zastara njegove novčane tražbine, te pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da je prigovor zastare osnovan, ističe da on već dugo vremena živi u [adresa], međutim, tvrdi da su predmetne nekretnine privedene namjeni, odnosno asfaltirane mnogo kasnije, da to nije bilo u periodu od 2008. do 2010. što utvrđuje prvostupanjski sud na temelju iskaza saslušanih svjedoka, te da nije nastupila zastara njegovog potraživanja. U vezi s tim tužitelj analizira iskaze saslušanih svjedoka, te u pogledu ove sporne činjenice navodi da iskazi svjedoka nisu vjerodostojni što da je sud trebao imati u vidu, a radi potkrijepe ovih svojih navoda ukazuje da je spisu priložen dopis Županijske uprave za ceste Zadarske županije od 4. rujna 2017. u kojem se navodi da predmetne čestice nikada nisu kao javna cesta bile na upravljanje Županijske uprave te s obzirom na to konstatira da su iskazi spomenutih svjedoka u odnosu na ovu spornu činjenicu iskonstruirani i prilagođeni i da ne odgovaraju pravom stanju stvari.

16. Opisani žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost utvrđene činjenice da su predmetne nekretnine privedene namjeni, odnosno da je predmetna Ulica Milutina Cihlara Nehajeva asfaltirana u periodu najkasnije između 2008. i 2010. jer iz stanja u spisu proizlazi da tužitelj, nije imao primjedbi na iskaze saslušanih svjedoka kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika s ročišta na kojima su svjedoci saslušavani. Iz iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi da su svjedoci upoznati i da im je poznato stanje u naravi u vezi predmetnih nekretnina, još u vrijeme kada su iste predstavljale put i u tu namjenu se koristile, a isto tako da je svjedocima poznato kada je izvršeno asfaltiranje predmetne ulice. Iako se, iskazi saslušanih svjedoka u odnosu na ovu spornu činjenicu djelomično razlikuju, prvostupanjski sud je pravilno uzeo kao najkasnije razdoblje između 2008. i 2010., utvrđujući da je tada asfaltiranje predmetne ulice izvršeno, kada je ista definitivno privedena namjeni, i kada je tužiteljeva tražbina za isplatu naknade dospjela.

17. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je zastara tužiteljeve tražbine najkasnije počela teći 2010., a kako je tužba podnesena 21. lipnja 2016., proizlazi da je istekao petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 371. ZOO/91 u kojem je tužitelje mogao ostvarivati svoje potraživanje.

18. Stoga suprotno žalbenim navodima, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je tužbeni zahtjev tužitelja zbog osnovanosti tuženikovog prigovora zastare pravilno odbijen kao neosnovan.

19. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić