Posl. br. Gž-870/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1- PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupane po Adnanu Omanoviću i Dženani Omanović, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika: 1- JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba i 2- IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Nadi Milić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-2428/2023 od 25. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1 i 2-tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-2428/2023 od 25. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev 1 i 2-tužiteljice na utvrđenje ništetnim kupoprodajnog ugovora zaključenog 12.04.2002. između prodavatelja BŽ i tuženika kao kupaca radi kupnje trosobnog stana sa sporednim prostorijama na prvom katu lijevo kao posebnom dijelu kuće pop. broj: 882, zida i dvorišta u ABC, izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], površine 1702 čhv ili 612 čm i upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz brisanje prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini. Također je toč. II) izreke naloženo tužiteljicama da nadoknade 1-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.425,31 eura i 2-tuženoj u iznosu od 2.176,56 eura, dok je toč. III) izreke odbijen zahtjev tužiteljica za naknadom troškova postupka u iznosu od 4.394,95 eura.

2. Protiv citirane presude žalbu podnose tužiteljice iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te predlažu preinačenje pobijane odluke na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U žalbi tužiteljice u bitnom navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a jer da postoji kontradikcija između zaključka suda i objektivnog sadržaja dokaza na koje se sud poziva u obrazloženju presude. Tako da je sud zaključio da dokument pod nazivom „Ovlaštenje“ sadrži sve potrebne podatke u pogledu identiteta nekretnine i da isto predstavlja valjanu specijalnu punomoć, te da ne postoji razlog za ništetnost kupoprodajnog ugovora od 12.04.2002., a što da je apsolutno proizvoljno i suprotno objektivnom sadržaju tog dokumenta. Tako da navedeno „Ovlaštenje“ ne sadrži nikakve zemljišnoknjižne podatke o nekretnini, a koji podaci da su prema Zakonu o zemljišnim knjigama obvezni da bi se uopće mogla prihvatiti takva isprava kao valjana specijalna punomoć. Nadalje navedenim „Ovlaštenjem“ da su kao specijalni punomoćnici navedene 2 osobe i to EŽ i ĆŽ, dok da iz Ugovora o kupoprodaji od 12.04.2002. proizlazi da je istog potpisala samo ĆŽ, a izostanak bilo kojeg od naznačenih punomoćnika pri zaključenju ugovora da predstavlja valjani razlog za donošenje odbijajućeg rješenja zemljišnoknjižnog suda za provedbu predmetnog ugovora. Također da navedeno „Ovlaštenje“ ne sadrži nikakvu odredbu glede izdavanja tabularne isprave bez koje da takav ugovor nije provediv u zemljišnim knjigama i koja da predstavlja bitan obvezan element svakog ugovora o prometu nekretninama. Navode i da se u predmetnom kupoprodajnom ugovoru od 12.04.2002. u preambuli navodi da prodavatelja zastupa supruga AŽ, a predmetni ugovor da je popisala kao punomoćnica ĆŽ čime da je došlo do neobjašnjivog i nezakonitog postupanja javnog bilježnika, kao i zk. odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je izvršio provedbu tog ugovora. Osporavaju i odluku o trošku kao nezakonitu iz razloga što da je odluka o meritumu nezakonita.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljice u svojstvu zaštićenih najmoprimca zahtijevaju utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 12.04.2002. zaključenog između BŽ kao prodavatelja i tuženika kao kupaca, a čijom provedbom u zemljišnim knjigama su tuženi stekli pravo vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom tog kupoprodajnog ugovora tj. trosobnom stanu u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da su tužiteljice kao zaštićeni najmoprimci ovlaštene podnijeti predmetnu tužbu, pa da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan,

- da su tuženi vlasnici predmetnog stana u [adresa], na prvom katu lijevo u površini od 92,38 m2, pa da je i prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan,

- da iz rješenja Općinskog suda u Zagrebu pod posl. br. O-3002/02 iza pok. CŽ od 11.04.2002. proizlazi da je BŽ proglašen nasljednikom na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koje je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana u kući popisni broj 882 zid, u ABC i to trosobnog stana sa sporednim prostorijama na prvom katu lijevo, a koja nekretnina je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

- da iz "Ovlaštenja" proizlazi da je BŽ **.**.2002. izdao ovlaštenje EŽ i ĆŽ da u njegovo ime i za njegov račun preuzme sve pravne i zakonske radnje oko prodaje i prepisa predmetnog stana, što podrazumijeva i financijske transakcije te druge pravne i zakonske radnje u vezi nekretnina i nasljedstva, kao i ovlaštenje da izdaju ovlast potencijalnim kupcima za pregled stana kao i da posreduju između istih i gosp. LŽ koji je u tom trenutku nastanjen,

- da iz kupoprodajnog ugovora od 12.04.2002. proizlazi da je isti zaključen između ZŽ ( prema ovlaštenju od 07.01.2002. ) i tuženika u svezi nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koje, je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana u kući popisni broj 882 zid, u Branimirovoj ulici 25 i to trosobnog stana sa sporednim prostorijama na prvom katu lijevo, a koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem stranaka i svjedoka EŽ i ĆŽ jer da su činjenice razvidne iz spisa ( kupoprodajni ugovor, ovlaštenje), kao i saslušanje javnog bilježnika Vladimira Marčinka kao nepotrebnog jer da se isti svakodnevno susreće sa strankama, te nije životno uvjerljivo da bi se sjetio detalja, a iz potvrde javnog bilježnika da je razvidno da je utvrdio istovjetnost EŽ i ĆŽ uvidom u putovnicu.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da predmetni Ugovor o kupoprodaji od 12.04.2002. zaključen između tuženika kao kupaca i ZŽ kao prodavatelja zastupanog po punomoćniku, nije protivan prisilnim propisima samo zbog toga što je BŽ punomoć ( "ovlaštenje") izdao prije nego što je deklaratornim rješenjem ostavinskog suda proglašen nasljednikom iza pok. CŽ, budući da je navedeni u trenutku ostaviteljeve smrti postao nasljednikom. Stoga da punomoć nije nevaljana, a punomoć ( "ovlaštenje") da sadrži sve potrebne podatke u pogledu identiteta nekretnine, te da ne postoji razlog za ništetnost predmetnog kupoprodajnog ugovora u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ( NN 53/91, 73/91, 111793, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91 ). Stoga pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev, dok odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužiteljice sadržajno pozivaju jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev.

11. Neosnovano tužiteljice žalbenim navodima osporavaju zakonitost pobijane odluke zbog nedostatka u formi predmetne punomoći - „Ovlaštenja“ za zaključenje Ugovora o kupoprodaji od 12.04.2002.

12. Naime iz punomoći – „Ovlaštenja“ na listu 15 spisa proizlazi da je BŽ ovlastio svoju suprugu AŽ i kćerku ĆŽ da u njegovo ime i za njegov račun poduzmu sve pravne i zakonske radnje oko prodaje i prijepisa trosobnog stana u [adresa], prvi kat, stan br. 6, lijevo, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, špajze kupaonice, toaleta, zatvorenog prostora i hodnika u ukupnoj površini od 92,95 m2.

13. Iz citiranog sadržaja proizlazi da se radi o specijalnoj punomoći kojom je BŽ ovlastio svoju suprugu i kćer da u njegovo ime i za njegov račun poduzimaju radnje u svrhu prodaje točno određene, opisno označene nekretnine.

14. Nadalje navedena punomoć sastavljena je u propisanom pismenom obliku za sklapanje kupoprodajnog ugovora nekretnine u smislu odredbe čl. 90. ZOO/91 prema kojoj forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoć za sklapanje tog ugovora, odnosno za poduzimanje tog posla.

15. Također predmetna punomoć vlastoručno je potpisana po izdavatelju BŽ, te sadrži i ovjeru njegova potpisa ( apostille) u smislu odredbe čl. 57. i 58. Zakona o zemljišnim knjigama ( NN 63/19, 128/22 - dalje: ZZK ) prema kojima je ovjera istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći, uvjet za uknjižbu na temelju privatnih isprava.

16. Nesporno navedena punomoć ne sadrži zemljišnoknjižne podatke o nekretnini, međutim zbog toga ista nije nevaljana kako se to u žalbi navodi. Naime, navedena punomoć sadrži ovlaštenje za prodaju nekretnine koja je detaljno opisana i u odnosu na koju je u konačnici nesporno i zaključen predmetni Ugovor o kupoprodaji od 12.04.2002. koji je kao isprava i predan zemljišnoknjižnom sudu na provedbu. Kako je dakle u predmetnoj punomoći detaljno opisana nekretnina u odnosu na čiju prodaju je ista izdana, te kako se na temelju tog opisa može identificirati o kojoj se nekretnini radi, to činjenica da ista ne sadrži zemljišnoknjižne podatke nije od utjecaja na njenu valjanost.

17. Nadalje navedenom punomoći BŽ ovlastio je na prodaju točno određene nekretnine u Zagrebu svoju suprugu i kćerku, a što zakonom nije zabranjeno. Međutim navedeno ne znači da su one obje morale potpisati kupoprodajni ugovor, niti to proizlazi iz sadržaja punomoći- „Ovlaštenja“ koje u tom smislu ne sadrži nikakva ograničenja. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu također neosnovani.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da predmetno „Ovlaštenje“ ne sadrži nikakvu odredbu glede izdavanja tabularne isprave iz razloga što to nije obvezatan sadržaj punomoći. Pored toga punomoć predstavlja sama ovlaštenje za zastupanje, te su u smislu čl. 89. ZOO/91 postojanje i opseg punomoći nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoć dana.

19. Slijedom navedenog, a kako je dakle predmetna specijalna punomoć- „Očitovanje“ sastavljana u propisanoj pismenoj formi, kako ista sadrži ovjereni potpis opunomoćitelja BŽ, te kako je ista izdana za prodaju detaljno opisane nekretnine, to je ista valjana kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

20. U odnosu na žalbene navode ističe se i da nesporna činjenica da u preambuli predmetnog Kupoprodajnog ugovora od 12.04.2002. nije navedena ĆŽ, iako je ista predmetni ugovor potpisala u svojstvu punomoćnika prodavatelja, ne utječe na valjanost tog ugovora jer navođenje punomoćnika nije obvezatan sadržaj kupoprodajnog ugovora.

21. Konačno valja istaknuti da čak i da predmetna specijalna punomoć- „Ovlaštenje“ nije valjana, odnosno da je BŽ u sklapanju prijepornog Ugovora o kupoprodaji od 12.04.2002. bio neovlašteno zastupan, ni tada predmetni kupoprodajni ugovor ne bi bio ništetan, već bi se u smislu odredbe čl. 88. st. 3. ZOO/91 smatralo da nije niti sklopljen.

22. Naime ništetan ugovor je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju, budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu niti bile ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Iz navedenog proizlazi da ništetan može biti samo onaj ugovor koji postoji, dok to ne može biti nepostojeći ugovor ( VS RH Revd-2574/2024-2 od 11.09.2024.).

23. Slijedom navedenog, a kako bi se dakle u slučaju neovlaštenog zastupanja smatralo da predmetni ugovor nije niti nastao, to se isti niti ne bi mogao utvrđivati ništetnim.

24. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a jer su tuženi u cijelosti uspjeli u sporu. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

25. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 22. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec