Poslovni broj Gž-1653/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Podružnice Osijek, Osijek, Ulica Hrvatske Republike 45, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-238/2019 od 16. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-238/2019 od 16. rujna 2022. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se šteta na nekretnini tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznosom od 12.500,00 kuna.
Nalaže se tuženiku JADRANSKO OSIGURANJE d.d., Osijek, Ulica Hrvatske Republike 45, Podružnica Osijek, OIB: 94472454976, da na ime naknade materijalne štete plati tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od daljnjih 7.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena a koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od
15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
1.1. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.250,00 kuna / 696,79 eur[1] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.500,00 kuna / 597,25 eur.
2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu dotadašnjih troškova prema troškovniku u spisu, uvećanih za troškove sastava žalbe i pristojbi na istu, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje štete nastale na nekretnini u njegovom vlasništvu u iznosu od 12.500,00 kuna / 1.659,04 eur, te zahtjev kojim traži da mu tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 7.000,00 kuna / 929,06 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a za koju štetu je odgovoran osiguranik tuženika Vodovod Osijek d.o.o., iz razloga što je došlo do izlijevanja vode iz javnog vodovoda u obiteljskoj kući tužitelja.
6. Tijekom postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija tuženika.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da je Vodovod Osijek d.o.o. tuženiku prijavio štetu koja je tužitelju nastala 1. listopada 2018., a za koju je odgovoran osiguranik tuženika Vodovod Osijek d.o.o. te da je u prijavi štete navedeno da je 1. listopada 2018. u večernjim satima došlo do puknuća alkatana kod vodomjera u podrumu, a da je sljedeći dan ujutro kvar otklonjen,
- da je tuženik izvijestio tužitelja da obveza tuženika po odštetnom zahtjevu nije sporna i da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te da je tuženik procijenio visinu štete na 2.000,00 kuna i predložio tužitelju sklapanje sporazuma o izvansudskoj nagodbi na navedeni iznos,
- da je tužitelj 8. srpnja 2019. podnio prigovor u kojem je naveo da se ne slaže s odmjerenom visinom štete od strane tuženika, smatrajući istu neprihvatljivom, budući da šteta iznosi više od 6.500,00 kuna, te da su se na objektu pojavila nova oštećenja, odnosno da se odljepljuje mramor s ulične strane, te da su se u drugim prostorijama također pojavile vlažne fleke koje se rune,
- da je tuženik 11. srpnja 2019. isplatio tužitelju nesporan iznos naknade štete od 2.000,00 kuna,
- da je tuženik 13. siječnja 2020. isplatio tužitelju daljnjih 3.250,00 kuna na ime naknade nastale štete, a nakon što mu je tužitelj dostavio ponudu društva Mont' Art, j.d.o.o. broj 5-2019 od 25. veljače 2019., za sanaciju zidova i stropova oštećenih vodom na iznos od 5.250,00 kuna,
- da je tužitelj društvu Mont' Art j.d.o.o. isplatio iznos od 12.250,00 kuna za sanaciju zidova i stropova oštećenih vodom, prema računu navedenog društva broj 7- 1-1 od 17. veljače 2020.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da činjenica što je tužitelj popravio navedene nedostatke i dostavio račun na iznos od 12.250,00 kuna, nije mjerilo ni dokaz da je plaćanje učinjeno po cijeni koja je opravdana i potrebna za popravak navedenog objekta, a sve iz razloga jer tužitelj u konkretnom slučaju nije predložio ni osiguranje dokaza nakon nastanka štetnog događaja, a niti je predložio provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke kojim bi se utvrdio obim nastale štete, odnosno uzročna veza između štetnog događaja i nastale štete, a samim time i visina štete, a što je tužitelj bio dužan učiniti, budući da na njemu leži teret dokaza.
9. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud utvrđuje da pored već nesporno isplaćenog iznosa od 5.250,00 kuna od strane tuženika, tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti nikakve dodatne iznose, budući da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika za eventualnu štetu iznad isplaćenog iznosa, te pozivom na odredbe članka 964. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) i članka 965. stavak 1. i 2. ZOO-a, u vezi s odredbama članka 1045. i 1046. ZOO-a, sve u vezi s odredbom članka 221.a ZPP-a, odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
10. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.).
11. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužitelj u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati.
12. Dalje, protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Prema odredbi članka 964. stavka 1. ZOO-a, u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti. Prema odredbi članka 965. stavka 1. ZOO-a, u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Stavkom 2. istoga članka propisano je da oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu.
14. Dalje, prema odredbi članka 1045. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
15. Utvrđenja jesu li određena oštećenja posljedica štetnog događaja, dakle činjenicu postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete, utvrđuje sud temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, a u okviru dokaznih prijedloga stranaka. Tužitelj na kojem je teret dokaza u predmetnom postupku nije predložio odgovarajuće dokaze pa tako niti vještačenje po vještaku građevinske struke, kojim dokazom bi se mogao utvrditi obim i visina nastale štete, niti druge dokaze kojima bi se to moglo utvrditi, pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tužitelj nije dokazao da postoji uzročna veza, kao nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, između štetne radnje i eventualne kasnije nastale štete, a samim time ni njenu visinu.
16. Naime, prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
17. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je štetni događaj nastao 1. listopada 2018., te da se u samoj prijavi štete koju je tužitelj podnio osiguraniku tuženika Vodovodu Osijek d.o.o, navodi da je voda nekoliko dana prije toga curila, ali da nitko nije bio kod kuće pa se nije moglo uočiti ni utvrditi kada je cijev pukla. Žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i vrijeme kada je Vodovod Osijek d.o.o. izašao na intervenciju radi saniranja kvara, budući da to nije bilo 1. listopada 2018., kao što je utvrđeno u postupku.
18. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani. Prvostupanjski je sud uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te saslušanjem svjedoka i tužitelja utvrdio da je štetni događaj nastao 1. listopada 2018. te da je istoga dana osiguranik tuženika Vodovod Osijek d.o.o. izašao na prvu intervenciju, a da je kvar otklonjen idućeg dana. Isto proizlazi iz prijave štete i radnih naloga osiguranika tuženika, ali i sam tužitelj u tužbi i u prigovoru od 8. srpnja 2019. navodi da je štetni događaj nastao 1. listopada 2018., pritom ne dostavljajući dokaz iz kojeg bi proizlazilo drugačije, pa tako niti prijavu štete za koju navodi da ju je podnio osiguraniku tuženika Vodovodu Osijek d.o.o.
19. Sadržajem žalbe tužitelj neosnovano ističe i da tuženik tijekom postupka nije izjavio nikakav prigovor u odnosu na iznos od 12.250,00 kuna koji je tužitelj platio izvođačima radova za sanaciju zidova i stropova oštećenih vodom, stoga da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je između stranaka sporna visina nastale štete. Međutim, tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao visinu štete te da je na ročištu održanom 23. svibnja 2022. istaknuo da činjenica što je tužitelj platio društvu Mont' Art j.d.o.o. iznos od 12.250,00 kuna po navedenom računu od 17. veljače 2020. nije mjerilo ni dokaz da je popravak učinjen po cijeni koja je opravdana i potrebna za popravak tužiteljevog objekta budući da nije dokazano da su određena oštećenja u vezi sa štetnim događajem, a što se jedino može dokazati provođenjem vještačenja po vještaku građevinske struke. Kako tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije predložio izvođenje navedenog dokaza, nije bilo moguće utvrditi stvarnu visinu štete, odnosno nije dokazana odgovornost tuženika za eventualnu štetu iznad već isplaćenog iznosa od ukupno 5.250,00 kuna.
20. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, a što tužitelj određeno niti ne pobija žalbom. Naime, u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi, a tužitelj u konkretnom slučaju određeno ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
21. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
22. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
23. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
