Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-324/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12235/2019-24 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12235/2019-24 od 13. siječnja 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 21.409,91 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2019. do isplate, te da mu naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana. Točkom II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.000,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. čl. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu razmjernog dijela invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od prosinca 2015. do srpnja 2019.

6. Prijeporna je i u fazi žalbenog postupka obveza tuženika da tužitelju na ime regresnog zahtjeva isplati utuženi iznos s obzirom da tuženik poriče uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je zadobio njegov osiguranik u prometnoj nezgodi do koje je došlo krivnjom osiguranika tuženika i njegova umirovljenja.

7. Naime, neprijeporno je da je 29. siječnja 2003. osiguranik tužitelja KK ozlijeđen kao putnik u autobusu osiguranom kod tuženika, do koje nezgode je došlo krivnjom vozača ZK. Pravomoćnim rješenjem tužitelja poslovni broj 35331 od 28. kolovoza 2003. te rješenja od 23. rujna 2003. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada 20% a 80% zbog bolesti.

8. Radi ocjene osnovanosti zahtjeva sud prvog stupnja proveo je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Damiru Vodopivecu vještaku medicine rada, radi utvrđenja uzročno posljedične veze između invalidske mirovine osiguranika tužitelja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju do kojeg je došlo krivnjom osiguranika tuženika. Naime, tužitelj je smatrao da je o tome pravomoćno odlučeno navedenim upravnim rješenjem kojim je sud vezan sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, te se protivio provođenju tog dokaza. Međutim, sud prvog stupnja uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu te prihvaćajući nalaz i mišljenje navedenog vještaka utvrđuje da je osiguranik tužitelja KK u tom štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja glave i lijevog ramena tako da se radilo o lakšim tjelesnim ozljedama. Isti je u vrijeme ispunjenja uvjeta za invalidsku mirovinu imao slijedeće bolesti: kronični alkoholizam, psihoorganski sindrom, epilepsiju uzrokovanu alkoholom, depresivni sindrom i stanje po prijelomu lijeve ključne kosti, pa su to bile glavne bolesti koje su od utjecaja na njegovu invalidnost. I vještaci koji su provodili vještačenje u upravnom postupku da su naveli kako je osiguranik tužitelja dugogodišnji ovisnik o alkoholu kod kojeg pokušaji odvikavanja nisu uspjeli, tako da je došlo do komplikacija alkoholne ovisnosti u smislu senzomotorne polineuropatije, hepatopatije, variksa jednjaka prvog stupnja, te psihoorganske promjene sa dubokim i trajnim promjenama osobnosti. Uz to da se tada liječio zbog simptomatske epilepsije, a prilikom psihotesta utvrđeni su elementi kronificiranog oblika PTSP-a. Zaključno se vještak očitovao da ozljede iz predmetnog štetnog događaja nisu utjecale na nastup invalidnosti te da to ne proizlazi niti iz mišljenja Stručnog povjerenstva koje je potvrdilo medicinski nalaz iz upravnog postupka. Iako je tada bio u dobi od 44 godine i po struci medicinski tehničar, on niti prije štetnog događaja nije bio radno sposoban za obavljanje tih poslova, s time da ozljede iz štetnog događaja ne bi ni na koji način utjecale na sposobnost osobe koja je psihički i fizički zdrava, jer natučenje glave i ramena ne ostavlja trajne posljedice. Takav stav potkrijeljuje i time što je tužitelj godinu i pol dana prije štetnog događaja kontinuirano bio na bolovanju zbog alkoholizma i komplikacija te bolesti. Isti je 1999. imao ozljedu lijevog ramena tako da je RTG pretragom i prije štetnog događaja utvrđen vanzglobni reumatizam ramena što je posljedica ranijih oštećenja i artrotske promjene zgloba između ključne kosti i lopatice zbog čega mu je otklon ruke od tijela bio ograničen , da se nakon toga razvio lažni zglob – pseudoartroza zbog čega je operativno liječen par mjeseci prije štetnog događaja. Međutim u štetnom događaju zadobio je natučenje istog zgloba ali nije došlo do puknuća kosti već do odvajanja osteosintetskog materijala (pločice i šarafa) od kosti koji je materijal izvađen i liječenje nastavljeno konzervativnim putem tako da ozljede iz štetnog događaja nisu niti u najmanjem postotku dovele do profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja. Osim toga, da tvrdnje tužitelja ne potvrđuju niti dokumentacija priložena u upravnom spisu odnosno mišljenje Stručnog povjerenstva iz upravnog postupka. Zaključuje kako se iz tog mišljenja ne može utvrditi da su uzrok profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja u omjeru od 20% povrede zadobivene u štetnom događaju od 29. siječnja 2003. U obrazloženju mišljenja da se uz ostale podatke anamneze spominje da je isti zadobio udarac u glavu i lijevo rame ali i to da je ranije imao prijelom lijeve ključne kosti zbog čega je liječen operativno. Stoga zaključuje da niti medicinska dokumentacija te nalaz i mišljenje iz upravnog spisa kao i ostala priložena dokumentacija ne potvrđuje navode tužitelja da bi uzrok profesionalne nesposobnosti njegova osiguranika u omjeru od 20% bila navedena ozljeda. Suprotno potvrđuju rezultati provedenog vještačenja u predmetnom postupku, s time da tužitelj nije predlagao drugo vještačenje. Iz navedenog utvrđuje kako nije utvrđena uzročnoposljedična veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju od 29. siječnja 2003. i njegove profesionalne nesposobnosti za rad pa utvrđuje da zahtjev tužitelja nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15,120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) te odbija tužbeni zahtjev. Ujedno obvezuje tužitelja naknaditi tuženiku troškove postupka na ime medicinskog vještačenja primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući povodom izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Nadalje, s obzirom na naprijed iznesena utvrđenja koja tužitelj žalbenim navodima niti ne dovodi u dvojbu proizlazi da je suprotno njegovom stavu sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

11. Naime, tužitelj u žalbi ustraje kod tvrdnji da je o uzročno posljedičnoj vezi između umirovljenja njegova osiguranika i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju do kojeg je došlo krivnjom osiguranika tuženika, odlučeno u upravnom postupku, odnosno naprijed citiranim upravnim rješenjem kojim je sud vezan a iz kojeg proizlazi da bi uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja u omjeru od 20% bila posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju. Smatra da sud nije bio ovlašten preispitivati zakonitost navedenog upravnog rješenja, odnosno utvrđivanje na drugačiji način uzročno posljedično vezu tako da je u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. U odnosu na navedeno valja odgovoriti da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tuženika u granicama njezine pravomoćnosti i činjeničnih utvrđenja u toj odluci, ali to ne ograničava sud da u novom postupku utvrđuje uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i razloga njegova umirovljenja. Time sud ne rješava ono o čemu je već odlučilo nadležno upravno tijelo jer nema identiteta predmeta u ranijem upravnom postupku i predmetnom postupku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-469/17 od 11. ožujka 2020., te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III- 350/2006 od 20. svibnja 2008.). Stoga je protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja pravilno postupio kada je sukladno prijedlogu tuženika proveo medicinsko vještačenje radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju i uzroka njegova umirovljenja jer u tom smislu sud nije vezan upravnim rješenjem. Osim toga, valja istaći da je sud prvog stupnja pravilno zaključio pregledom upravnog spisa te sadržaja cjelokupne priložene dokumentacije da iz sadržaja navedenog upravnog rješenja ne proizlazi da bi uzrok profesionalne sposobnosti za rad osiguranika tužitelja u omjeru od 20% bile uzrok ozljede zadobivene u štetnom događaju od 29. siječnja 2003. Naime, u obrazloženju rješenja i nalazu Stručnog povjerenstva nabrojane su sve anamneze koje su pri tom uzete u obzir ali se izričito ne navodi da bi udarac u glavu i lijevo rame bili uzrok njegova umirovljenja niti to proizlazi iz sadržaja preostale dokumentacije. Stoga pored jasno i obrazloženog stručnog nalaza i mišljenja vještaka medicine rada koji je potvrdio da ozljede iz štetnog događaja ni u najmanjem postotku nisu dovele do profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja, proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Slijedom iznesenog pravilno je utvrđenje da u konkretnom slučaju s obzirom na takve rezultate dokaznog postupka nisu ispunjeni uvjeti za isplatu regresnog zahtjeva tužitelju u smislu odredbe čl. 164.

ZMO-a pa je tužbeni zahtjev odbijen.

13.S obzirom na ovakav ishod postupka pravilna je i odluka o pripadajućim troškovima tuženiku koji se odnose na troškove vještačenja.

14. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak