1

Poslovni broj: 2 Us I-871/2023-21

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-871/2023-21

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja S. R. iz V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. A., odvjetnica u V., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z. OIB: …, (ranije: Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z. , OIB: ….), radi prava na stambeno zbrinjavanje, 26. rujna 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Sektora za pravne poslove, Službe za upravne postupke i posebna prava KLASA: UP/II-371-01/21-04/46, URBROJ: 510-07-01/01-22-03 od 23. svibnja 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-371-01/21-04/46, URBROJ: 510-07-01/01-22-03 od 23. svibnja 2022. odbio žalbu M. R. i S. R. iz V. izjavljenu protiv rješenja V.-s. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj KLASA: UP/I-371-02/21-02/05, URBROJ: 2196/1-06-21-5 od 14. listopada 2021. kao neosnovanu.

2. Prvostupanjskim rješenjem se odbija zahtjev za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje M. R. i S. R. u odnosu na stambenu jedinicu u državnom vlasništvu koja se nalazi na adresi V., stambene površine 61,04m², upisane na k.č.br. .., k.o. V. u z.k.ul.br. … (točka I. izreke), da je korisnik prava na stambeno zbrinjavanje dužan vratiti stambenu jedinicu u roku od 30 dana od dana primitka toga rješenja (točka II. izreke).

3. U tužbi se navodi da je u cijelosti pogrešan zaključak kako M. R. i S. R. ne ispunjavaju osnovne pretpostavke za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje, odnosno da isti nisu ničim dokazali kako su imali stanarsko pravo i prije 1991. godine te da se u predmetnom stanu nalaze od 1993. godine, da je stan u trenutku kada su u njega uselili bio potpuno devastiran i uništen u granatiranju i da su ga temeljito renovirali. Ističe se kako je predmetna stambena jedinica u vrijeme kada su uselili u nju bila potpuno devastirana i uništena u granatiranju te da su renovirali stambenu jedinicu dva puta prvi puta prinudno, a drugi puta detaljno i temeljno na način da su promijenili sve pa i zidove, što u konačnici znači da su uložili znatna materijalna sredstva. Neosnovan je i netočan zaključak javnopravnog tijela da su isti u stan bespravno uselili nakon što je predmetna zgrada obnovljena. Napominje se kako su tužitelj i njegov otac su u stanu živjeli i prije obnove, a i nakon što je obnova završena. Naglašava se kako nije uzeta u obzir činjenica da su imali stanarsko pravo i prije 1991. godine te se isti u predmetnom stanu nalaze još od 1993. godine, odnosno neprekidnih 29 godina, a da su prethodno bili protjerani iz stana u Osijeku u kojem su imali stanarsko pravo i to tužitelj M. R. više od 20 godina, a tužitelj S. R. od rođenja. Nadalje, osporava se zaključak javnopravnog tijela u odnosu na okolnost vlasništva kuće M. R. na adresi u V.i vlasništva S. R. koji posjeduje kuću u V., kao zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje. Naime, točno je da podnositelj zahtjeva M. R. ima nekretninu u svom vlasništvu (….V.) i S.R. (. V.) međutim iste nisu useljive, odnosno nisu podobne za stanovanje, iako je S. R. izjavio da su useljive no on kao laik nije znao što konkretno znači da je nekretnina useljiva. Zbog navedenog javnopravno tijelo nije utvrdilo sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari pa je takvim postupanjem povrijeđen zakon, nego i njihova ustavna prava na pravično suđenje navedena u članku 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske jer su javnopravna tijela nekritički i pogrešno ocijenila dokaze koji se nalaze u spisu na njihovu štetu, budući postupci pred upravnim tijelima moraju biti u skladu sa načelima vladavine prava pa bi prava zajamčena Ustavom i međunarodnim pravnim aktima bila samo na razini deklaracije, odnosno teorijska kada ne bi postojala obveza te upravne vlasti da na valjan i potpun način obrazloži svoju odluku zbog čega su im povrijeđena spomenuta ustavna prava. Navodi se i kako drugostupanjsko tijelo nije odgovorio niti na sve žalbene prigovore što je tijelo po Zakonu o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) dužno učiniti. Slijedom navedenog predlaže se poništiti rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri odluci i navodima osporavanog rješenja. Navodi kako su u osporavanom rješenju obrazloženi razlozi radi kojih je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da isti ne ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu, pri kojim razlozima tuženik i dalje ostaje. Napominje kako je M. R. i S.R. bilo omogućeno sudjelovanje u postupku i očitovanje na okolnosti useljivosti objekta u vlasništvo o čemu je S. R. dao izjavu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću na zapisnik 1. listopada 2021. pa se ne cijene osnovanim tvrdnje da kao laik nije znao što govori. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 

5. Tijekom spora, po saznanju o smrti prvotužitelja M. R., temeljem ovosudnog rješenja poslovni broj: Us I-859/2022-8 od 30. prosinca 2022. određeno je da se upravni spor prekida. Upravni spor nastavljen je rješenjem poslovni broj: Us I-859/2022-14 od 24. svibnja 2023. kojim je pozvan drugotužitelj S. R. kao nasljedni iza pokojnog M. R. da sudjeluje u ovom upravnom sporu i na mjestu prvotužitelja.

6. Podneskom od 29. svibnja 2023. zakonski nasljednik pokojnog prvotužitelja S. R. se očitovao da nastavlja sudjelovanje u ovom upravnom sporu i na mjestu prvotužitelja M. R..

7. Dana 19. rujna 2023. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupio zamjenički opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je rasprava održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS).

7.1. Na istoj raspravi zamjenički opunomoćenik tužitelja izjavio je da ostaje kod tužbe, kao i kod predloženih dokaznih prijedloga i predlaže sudu usvajanje tužbenog zahtjeva kako je to postavljeno u tužbi. Traži trošak s osnova sastava tužbi zastupanja na raspravama održanim 13. prosinca 2022. i današnjoj raspravi te za sastav podnesaka od 5. prosinca 2022. i 29. svibnja 2023. sukladno Tarifi o nagradi odvjetnika.

7.2. Tijekom rasprave sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja te svjedoka R. G. i P. G.. Naime, u konkretnom slučaju činjenično stanje utvrđeno je na osnovu materijalne dokumentacije koja prileži spisu, posebno službenih isprava relevantnih javnopravnih tijela i same izjave tužitelja tijekom postupka, a koje činjenično stanje ničim nije dovedeno u dvojbu navodima tužbe pa je i svako daljnje izvođenje dokaza na te iste okolnosti nepotrebno. Stoga, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, a uzimajući u obzir predmet ovog upravnog spora, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku, sud je zauzeo stajalište kako je svako daljnje izvođenje dokaza nepotrebno i ne pridonosi pravilnom rješenju ovog upravnog spora, već doprinosi odugovlačenju upravnog spora.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže u istom.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. i članka 31. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa proizlazi da je postupak za utvrđivanje prava u odnosu na korisnika M. R. sa članom obitelji, odnosno sinom S. R. koji borave u stambenoj jedinici u vlasništvu Republike Hrvatske bez akta nadležnog, odnosno bez utvrđenog prava na stambeno zbrinjavanje pokrenut po službenoj dužnosti povodom zahtjeva Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Područne službe u ., Odjel V. koji je u Upravnom odjelu za gospodarstvo i regionalni razvoj V.-s. županije kao nadležnom tijelu zaprimljen 1. veljače 2021.

10.1. Uz zahtjev je dostavljena bilješka o izvršenoj kontroli stambene jedinice Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Područne službe V. KLASA: 019-06/10-24/585, URBROJ: 510-10-01/05-21-5 od 19. siječnja 2021. sa svrhom kontrole zakonitog korištenja stambene jedinice i poduzimanja mjera u slučajevima utvrđene nezakonitosti u kojoj se navodi da je terenskom provjerom i obavljenim očevidom utvrđeno da u stanu trenutno nitko nije zatečen. U razgovoru sa susjedima utvrđeno je da stan koristi S. R. kojeg povremeno viđaju, dok M. R. dugo vremena nitko nije vidio u samoj zgradi. Potvrdom Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostava V. KLASA: 034-04/20-13/991, URBROJ: 513-07-16-01-20-2 od 8. prosinca 2020. potvrđuje se da je M. R. u periodu od 2002. do 8. prosinca 2020. imao evidentiran promet nekretnina kao stjecatelj na području Ispostave P. u k.o. G. i to k.č.br. . kuća i dvor, k.č.br. .., vrt i k.č.br. .., oranica u 1/3 dijela te prema kupoprodajnom ugovoru od 7. prosinca 2012. u k.o. V. i to k.č.br. .., kuća i dvor. Prema Potvrdi Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostava V. KLASA: 034-04/20-13/992, URBROJ: 513-07-16-01-20-2 od 8. prosinca 2020. potvrđuje se da je S. R. u periodu od 2002. do 8. prosinca 2020. imao evidentiran promet nekretnina kao stjecatelj prema kupoprodajnom ugovoru od 29. travnja 2020. u k.o. V. i to k.č.br…1, kuća i dvor, .. i prema kupoprodajnom ugovoru od 10. lipnja 2020. u k.o. V.., k.č.br. .. zemljište unutar granica građevinskog područja površine 99m². U očitovanju Uprave za područja posebne državne skrbi, Regionalnog ureda V.od 9. veljače 2011. navodi se da je izvršenom terenskom provjerom na ulaznim vratima stana postavljena natpisna ploča dr. R., ulazna vrata se ne mogu otvorit ključem zaprimljenim od izvođača prilikom preuzimanja zgrade što ukazuje da je brava zamijenjena. Prema izvješću Policijske postaje V. od 9. veljače 2011. policijski službenici su obavljenim obavijesnim razgovorom utvrdili da je nepoznata osoba zamijenila cilindar brave i da je na ulaznim vratima stavljena pločica s natpisom dr. R.. Nadalje, iz Službene bilješke od 14. veljače 2011. proizlazi kako je zamijenjena brava na navedenom stanu u kojem je zatečeno pokućstvo, a ponovnom provjerom od 14. veljače 2011. je utvrđeno kako je na tom stanu ponovno promijenjena brava.

10.2. Prema izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u V., Zemljišnoknjižni odjel V., z.k.ul.br. … za suvlasnički udio redni broj 6, utvrđeno je da je za stan . u Ulici .. na drugom katu dvosoban stan površine 61,04m² i pripadak stanu spremište 6 površine 5,51m² kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.

10.3. U spisu se nalaze i izvaci iz zemljišne knjige Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, od 4. ožujka 2021. izdani pod brojem: …, z.k.ul.br. .. u koji je za k.č.br. . kuća i dvor .. površine 329 m² upisano vlasništvo M. R., pod brojem: …, z.k.ul.br. … u koji je za k.č.br. … upisana kuća k.b. .. i dvorište površine 727 m² te oranica površine 378 m² u vlasništvu S. R. i pod brojem: …. u koji je za k.č.br. … upisano dvorište … površine 99 m² u vlasništvu S. R.

10.4. Iz zapisnika od 1. listopada 2021. proizlazi da je saslušana stranka u postupku S. R. koji je pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavio kako je točno da on i otac imaju nekretnine u vlasništvu, da je otac prije 10-ak godina kupio obiteljsku kuću u V. koja je useljiva i da je on 2020. kupio obiteljsku kuću u V.koja je useljiva.

10.5. Prema ispisu prikaza google street view snimljenog u studenom 2011. za obiteljsku kuću na adresi u V.u vlasništvu M. R. i obiteljsku kuću u V. u vlasništvu S. R. utvrđeno je da se radi o završenim obiteljskim kućama s dvije nadzemne etaže.

11. Članak 40. stavak 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine" broj 106/18., 98/19.; dalje: Zakon) propisuje da će se postupak utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti provesti i u odnosu na osobe koje u vrijeme stupanja na snagu toga Zakona borave ili prebivaju u stambenim jedinicama kojima upravlja Središnji državni ured, a koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu najmanje pet godina prije stupanja ovoga Zakona na snagu, dok je stavkom 3. određeno u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stambeno zbrinjavanje, iznimno od odredbi ovoga Zakona donijet će rješenje o pravu na stambeno zbrinjavanje prvenstveno u odnosu na stambenu jedinicu u kojoj borave ili prebivaju u kontinuitetu najmanje pet godina za osobe koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu.

12. Prema članku 8. Zakona pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ovoga Zakona može ostvariti stranka i članovi njezine obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu pod uvjetom da: 1. u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine na području Republike Hrvatske, ili ako isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti, 2. u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine u drugim državama u kojima borave odnosno u kojima su boravili, ili da isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti 3. nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca na području Republike Hrvatske i nisu ostvarili odgovarajuće pravo na stambeno zbrinjavanje po nekom drugom propisu ili nisu ostvarili drugo srodno pravo na području država u kojima borave i u kojima su boravili.

13. S tim u vezi, člankom 10. stavkom 1. određeno je da pravo na stambeno zbrinjavanje može ostvariti i osoba koja ima u vlasništvu ili suvlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan čija je stambena površina najmanje 30% manja od propisane člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona, pod uvjetom da se isti nalazi na području primjene ovoga Zakona, dok je stavkom 2. određeno da osoba koja ima u vlasništvu ili suvlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan izvan područja primjene ovoga Zakona, bez obzira na površinu, ne može ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje.

14. Nakon provedenog postupka vezano uz korištenje stana proizlazi da su korisnik stana pokojni M. R. te član obitelji S. R. vlasnici useljivih kuća zbog čega ne ispunjavaju uvjete iz članka 8. Zakona za ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje. Sud smatra kako je činjenicu u odnosu na obiteljske kuće u vlasništvu korisnika i člana obitelji javnopravno tijelo pravilno utvrdilo iz izjave koju je stranka u postupku S. R. dao na zapisnik pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da su obje kuće useljive te se kao takva smatra istinitom. Navedeno potvrđuju i podaci google street view na kojima je vidljivo stanje tih nekretnina, odnosno da se radi o završenim obiteljskim kućama odgovarajuće površine. Nadalje, u prilog tome ide i činjenica da susjedi povremeno viđaju samo S. R. što znači da niti korisnik niti član obitelji nisu živjeli u stanu koji je predmet postupka.

15. U postupanju javnopravnog tijela sud nije našao povredu odredbi Ustava Republike Hrvatske vezano uz ocjenu dokaza jer članak 58. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21.) propisuje da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. Sud ne smatra da je javnopravno tijelo dokaze ocijenilo nekritički te na štetu tužitelja jer svi dokazi zajedno upućuju da korisnik i član obitelji nisu živjeli u državnom stanu koji neovlašteno koriste nego u vlastitim obiteljskim kućama odgovarajuće površine što je ključno u konkretnoj stvari.

16. Nadalje, nisu od utjecaja na drukčije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari navodi tužitelja, odnosno korisnika i člana njegove obitelji da su imali stanarsko pravo prije 1991., da stan koriste i u njemu prebivaju od 1993. u kontinuitetu u kojem periodu su ga uredili pa da zbog toga ispunjavaju uvjete za stambeno zbrinjavanje jer je tijekom upravnog postupka utvrđeno da svaki od njih (korisnik i član njegove obitelji) imaju vlastitu useljivu obiteljsku kuću što predstavlja zapreku za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje sukladno članku 8. stavku 1. Zakona. Navedeno jer članak 40. stavak 3. Zakona ne isključuje primjenu ostalih zakonskih odredaba kojima su propisani uvjeti za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje, a kojima u konkretnom slučaju nesporno stranke nisu udovoljile, što čini zapreku da im se takvo pravo utvrdi. U konkretnom slučaju članak 40. Zakona je bio osnova za pokretanje postupka radi preispitivanja korištenja stana od strane korisnika i člana obitelji, dok se odluka temelji na članku 8. Zakona.

17. Stoga sud smatra kako je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da stranke ne ispunjavaju uvjete iz članka 8. Zakona za priznavanje prava na stambeno zbrinjavanje, odnosno korištenje navedenog stana u V.. Također, treba uzeti u obzir kako je člankom 2. stavkom 1. točkom j) stambeno zbrinjavanje definirano kao stanovanje odgovarajućeg standarda koje se osigurava uz pomoć države osobama koje se zbog socijalnih, ekonomskih i drugih razloga ne mogu stambeno zbrinuti po tržišnim uvjetima ili na drugi način, što ovdje nije slučaj jer su očigledno stranke stambeno zbrinute te proizlazi kako se navedeni stan u državnom vlasništvu ne koristi u te svrhe zbog čega se ne može strankama niti dodijeliti. Stoga je pravilno javnopravno tijelo postupilo kada je nakon kontrole zakonitog korištenja stambene jedinice rješenjem utvrdilo da stranke ne ispunjavaju pravo na stambeno zbrinjavanje te odredilo vraćanje stambene jedinice.

18. Slijedom navedenoga, sud je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude kojom je odbio zahtjev za poništavanje rješenja tuženika.

19. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj sam snosi troškove spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS te je stoga zahtjev za naknadom troškova upravnog spora odbijen točkom II. izreke presude.

 

 

U Osijeku 26. rujna 2023.

                                                                                                                             

                                                                                                                Sudac

                                                                                                                Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).