Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1523/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-797/2019-33 od 28. ožujka 2025., na sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-797/2019-33 od 28. ožujka 2025..

II. Prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačava se prvostupanjska presuda u očito odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od 350,00 eura (slovima: tristopedeseteura) sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdesetdvaeurapedesetcenti).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 360,24 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.260,24 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.875,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv očito odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1.i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljici.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to iznosa od 360,24 eura na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i iznosa od 1.260,24 eura na temelju ništetne valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 502.c i čl. 388.st.4. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP-a kada je zauzeo stav da je u ovom pojedinačnom sporu vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pri čemu, suprotno žalbenim navodima, nije od odlučnog značaja što je odredba čl. 502.c. ZPP- a prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19) propisivala vezanost sudova odlukom iz kolektivnog spora u posebnim parnicama „za naknadu štete“. To iz razloga jer teleološkim tumačenjem te odredbe pojam naknade štete ne može se podvesti isključivo pod pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o odgovornosti za štetu, s obzirom da pravni učinci nepoštene i ništetne ugovorne odredbe podrazumijevaju uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa po toj osnovi pa se navedena zakonska odredba odnosi i na restitucijske zahtjeve potrošača po osnovi ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kao što je predmetni. Također, suprotno žalbneim navodima, prvostupanjska presuda sadržajno je u skladu sa odredbom čl. 388. st.4. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u suprotnosti sa sadržajem priloženih isprava i ostalim izvedenim dokazima, a niti presuda nema drugih nedostataka pa je istu moguće ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili predmetni ugovor o kreditu od 27. rujna 2005. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa odlukom tuženika, kao i da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9.1. Također, nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12, koji je pravomoćno okončan, a povodom tužbe udruge Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i tužena banka iz ovog postupka, s time da je predmet tog spora bila upravo valjanost načina promjene kamatne stope ugovornih kamata i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

10. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutna klauzula u CHF te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, kao i zastara novčane tražbine tužiteljice i tijek zateznih kamata.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica sklopila predmetni ugovor za kupnju automobila, da je tuženik prilikom sklapanja ugovora nije upozorio na parametre promjene početno ugovorene kamatne stope, niti da bi rata kredita mogla značajno porasti tijekom otplate kredita.

12. Imajući u vidu prethodna utvrđenja te ujedno cijeneći da je sukladno čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju na koje se odnosi predmetni ugovor o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.

13. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to razlike između iznosa kojeg je platila prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razlike između iznosa kojeg je platila na temelju promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan isplate kredita.

14. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da tako preplaćeni iznos na temelju jednostrano promjenjive kamatne stope iznosi 360,24 eura, a na temelju ništetne valutne klauzule u CHF 1.260,24 eura, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu tih iznosa, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate.

15. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je zastara tražbine tužiteljice prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu i da je ponovno počela teći pravomoćnošću presude donesene u tom postupku pa cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u dijelu kojim je utvrđena ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu kojim je utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. zaključuje da do podnošenja tužbe 16. svibnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, slijedom čega otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 155/23., dalje: Tarifa/23).

17. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. te ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika u ugovorima koje je sklapao od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi.

19. Pri tome, tuženiku je u pojedinačnom sporu dopušteno dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo na način da su tužiteljici prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule u CHF te parametrima promjene kamatne stope, a što utječe na određivanje njezine novčane obveze te da je tužiteljica unatoč takvoj obaviještenosti pristala na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza, a iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da joj takve obavijesti nisu dane, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

20. Stoga je pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne, slijedom čega su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

21. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a da je ugovor u cijelosti ispunjen pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO-a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi jer su iste bile ništetne već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nisu mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. Budući da je su konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe rezultirala neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti istih bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

22. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih odredbi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa tužiteljici, visinu kojih iznosa je suprotno žalbenim navodima pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka kao razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF važećem na dan isplate kredita.

23. Suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

24. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje ponovno teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

25. Tužiteljica žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na očito odbijajući dio odluke o troškovima postupka.

26. Naime, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu kada joj je dosudio trošak zastupanja na pripremnom ročištu u visini od 50%, jer je prema stanju spisa predmeta riječ o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa tužiteljici sukladno Tbr.9.t.1. i. 46. Tarife pripada naknada u visini od 100% odnosno u iznosu od 200,00 eura sa PDV-om tj. u ukupnom iznosu od 250,00 eura. Također, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 155.st.1. ZPP-a kada tužiteljici nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da je sukladno čl. 335. ZPP-a procesna dispozicija tužiteljice da njezin punomoćnik pristupi na to ročište pa je riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a, slijedom čega tužiteljici pripada trošak u iznosu od 100,00 eura sa PDV-om tj. u iznosu od 125,00 eura sukladno Tbr.9.t.3. i 46. Tarife. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici pripadaju daljnji troškovi postupka u iznosu od 375,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

27. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a prihvaćanjem žalbe tužiteljice kao osnovane pobijanu presudu pozivom na čl. 373. ZPP-a preinačiti u očito odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

28. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka pozivom na čl. 154.st.1. ZPP-a je osnovan budući da je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku, slijedom čega joj je primjenom čl. 155. ZPP-a, a imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima postupka u iznosu od 350,00 eura, priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 50,00 eura sa PDV-om u iznosu od 12,50 eura tj. u ukupnom iznosu od 62,50 eura sukladno Tbr.10.t.4. i 46. Tarife, kao u točki III. izreke.

U Rijeci 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan