Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-73/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Eror, odvjetnik iz Osijeka, Prolaz Matice Hrvatske 1, protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-52/2025-4 od 11. srpnja 2025., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se uvažava, te se u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke) presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-52/2025-4 od 11. srpnja 2025., preinačava i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće za prekovremeni rad u svibnju 2014. godine iznos od 2.762,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 16. lipnja 2014., pa sve do potpune i konačne isplate, a sve u roku od 15 dana".

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-52/2025-4 od 11. srpnja 2025., suđeno je:

"I.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće za prekovremeni rad u svibnju 2014. godine iznos od 2.762,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 16. lipnja 2014., pa sve do potpune i konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 nadoknaditi tužitelju GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 4.021,24 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. 11. srpnja 2025. godine, pa sve do konačne i potpune isplate.

III.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće".

2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom I. i II. izreke žalbu je izjavio tuženik i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad u svibnju 2014. godine.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, nad narednik u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan, Inženjerijska pukovnija, Satnija riječnih brodova, Ophodni brod, te da je u spornom razdoblju obavljao službene poslove i zadatke na terenu na način da je bio angažiran prekovremeno noću, subotom, nedjeljom i blagdanima,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da evidencija radnog vremena nije bila točna i nije odražavala stvarno radno vrijeme tužitelja, te da mu naknada za teren (na poplavama u Gunji, Karašici, Savi, Jasenovcu) nije isplaćena, te misli da su za pet radnih dana na terenu dobili jedan dan slobodno, a ako bi na terenu bili preko vikenda onda bi dobili za jedan dan terena jedan dan slobodno,

- da iz iskaza svjedoka proizlazi da evidencije radnog vremena nisu bile točne i nisu odražavale stvarno radno vrijeme tužitelja,

- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka koji je sačinio dvije varijante obračuna razlike plaće za prekovremeni rad, i to jednu kao da slobodni dani nisu iskorišteni i drugu kao da su slobodni dani iskorišteni, proizlazi da u prvoj varijanti obračuna ako se ne oduzimaju slobodni dani tužitelj ostvaruje razliku plaće za prekovremeni rad u iznosu od 2.762,39 EUR / 20.813,21 kn, a u drugoj varijanti ako se oduzimaju slobodni dani (kao da su iskorišteni) tužitelj ostvaruje samo razliku plaće za dodatke u iznosu od 132,27 EUR / 996,58 kn,

- da je presudom poslovni broj: Pr-238/2018-36 od 20. svibnja 2022., točkom I. izreke prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad u svibnju 2014., u iznosu od 132,27 EUR, točkom II. izreke, zahtjev za isplatu neisplaćenog plovidbenog dodatka u iznosu od 2.295,78 EUR, te točkom III. izreke na ime neisplaćenog regresa za godišnji odmor u iznosu od 165,90 EUR, dok je presudom drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž R-61/2022-2 od 19. veljače 2025., po žalbama stranaka ranija presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr- 238/20218-36 od 12. svibnja 2022., potvrđena u točki I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za prekovremeni rad u svibnju 2014. godine iznos od 132,27 EUR zajedno sa zakonskim kamatama, dok je točkom VI. izreke ukinuta u preostalom dijelu kojom je zahtjev tužitelja za isplatu preostale razlike plaće na ime prekovremenih sati odbijen (iznos od 2.630,12 EUR) i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje.

6.1. U ponovnom postupku nakon drugostupanjske odluke (poslovni broj: Gž R- 61/2022-2 od 19. veljače 2025.) prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa uz obrazloženje da je prihvatio prvu varijantu nalaza i mišljenja vještaka od 07. veljače 2022., i obračun razlike plaće za prekovremeni rad utvrđen u iznosu od 2.762,39 EUR, navodeći da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da tužitelj nije koristio slobodne dane zbog ostvarenih prekovremenih sati, te da evidencija radnog vremena nije bila točna i odražavala stvarno radno vrijeme tužitelja, zbog čega je zahtjev tužitelja za isplatu osnovan.

7. Ispitujući pobijanu presudu temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nalazi da nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja, a na što u žalbi osnovano ukazuje tuženik.

9. Prihvaćajući zahtjev prvostupanjski se sud pozvao na odredbe članka 169. stavak 1. 97. stavak 5. Zakon o službi u Oružanim snagama / 02, članka 136. Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 73/13 - u daljnjem tekstu ZSOSRH/13), kao i odredbe članaka 135, 153, 218. stavak 2. istog Zakona, te točke XII i XIII Odluke o rasporedu 2009.

10. Prema odredbi članka 179. stavak 1. ZSOS/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema članku 97. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.

11. Odredbom članka 136. ZSOS/13 određeno je da se plaće djelatnih vojnih osoba sastoje od osnovne plaće i dodataka na plaću, a odredbom članka 153. istog Zakona propisano je da raspored radnog vremena određuje ministar obrane, dok je odredbom članka 135. propisano da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom.

11.1. Točkom XII stavak 1.-5. Odluke o rasporedu 2009. je definiran prekovremeni rad pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske te je određeno da o preraspodjeli ostalih sati i rada iz prethodnog u slijedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine unosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OSRH nije moguće organizirati preraspodjela vremena utvrđuju mjesečnim izviješćem po ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu, koji časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja ili zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

11.2. Točkom XIII Odluke o rasporedu 2009. je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni, ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta, za rad u turnusima uz za to pripadajućim postocima.

12. Za donošenje pravilne odluke u ovom predmetu relevantna je i odredba članka 97. stavak 6. ZSOS. Tom odredbom je propisano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Iz navedenog proizlazi da je relevantna činjenica koju je u ovom predmetu trebalo utvrditi je li tužitelj za ostvarene prekovremene sate iskoristio slobodne dane, tj. je li mu preraspodijeljeno radno vrijeme.

13. Tuženica je u spis dostavila isprave o dnevnoj evidenciji radnog vremena za tužitelja, a iz nekih isprava proizlazi da je tužitelj bio odsutan s rada zbog toga što je koristio slobodne dane. Slobodne dane je mogao koristiti nakon straže, dežurstva, aktivnog dežurstva ili prekovremenog rada.

14. Stoga se zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti. Naime, odredbom članka 131. stavak 4. ZR/09 odnosno odredbom članka 135. stavak 4. ZR/14 je propisano da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe članka 4. stavka 1. i 2. ZR/09 odnosno članka 5. stavak 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

15. U konkretnom slučaju iz spisa proizlazi da je tuženik vodio evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremenu noć, subota i nedjelja) iskazane po oznakama RRV, SP-službeni put, sahrana, STR – straža, DEŽ – dežurstvo, TR- teren i dr., tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, te da su kako tužitelju tako i svjedocima davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena koji su isti potpisivali i na njih nisu nikada iznosili primjedbe. Tužitelj i svjedoci u ovom postupku pet i više godina nakon razdoblja u kojem je nastao prekovremeni rad osporavaju ispravnost vođenja evidencije, ali pri tome ne raspolažu svojom pisanom vođenom evidencijom radnog vremena koja bi se mogla usporediti svojom vođenom od strane tuženice, a kako tužitelj paušalno osporava količinu iskazanih prekovremenih sati, radi čega je pravilnom ocjenom provedenih dokaza valjalo zaključiti da tužitelj na kojem je teret dokazivanja sporne činjenice u ovom postupku imajući u vidu da je tuženica postupala u skladu s odredbama članka 4. stavak 1. i 2. ZR/09 odnosno članka 5. stavak 1. i 2. ZR/14 i vodila evidenciju radnog vremena, nije dokazao da za ostvarene prekovremene sate nije koristio slobodne dane i da evidencija radnog vremena koju je vodila tuženica nije prikazala stvarno stanje stvari, pa je temeljem članka 219. i članka 221.a ZPP, valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa odbiti kao neosnovan.

16. Obzirom da je tužitelj ranijom presudom poslovni broj: Pr-238/2018-36 od 20. svibnja 2022., uspio sa zahtjevom za isplatu razliku plaće za prekovremeni rad u iznosu od 132,27 EUR, za isplatu neisplaćenog plovidbenog dodatka u iznosu od 2.295,78 EUR, za isplatu neisplaćenog regresa za godišnji odmor za 2017. godinu u iznosu od 165,91 EUR, dok nije uspio sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa od 2.762,39 EUR, a na ime razlike plaće za prekovremeni rad, proizlazi da su i tužitelj i tuženik djelomično uspjeli u sporu u približno jednakim dijelovima, pa je o troškovima odlučeno temeljem članka 154. stavak 4. ZPP. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke, a temeljem članka 166. stavak 2. ZPP.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 373. točka 3. ZPP.

U Dubrovniku, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić