Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-224/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i tužiteljice izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-10706/2021-24 od 7. siječnja 2025. u sjednici održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice prihvaća kao osnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I.,II.,III.,IV.,V. i VII.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-10706/2021-24 od 7. siječnja 2025.
a) potvrđuje:
- u točki I.,II.,III.,IV., te dijelu točke V. izreke, kojim je naloženo tuženiku plaćanje svote od 462,63 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pa do 31. prosinca 2022.
b) preinačava:
-u dijelu točke V. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023 do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
-točka VII izreke na način da ista glasi:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužiteljici FT naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.011,09 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 46,88 eura.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 045-50-3964276, od 13. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem: OV-6895/07, dana 15. ožujka 2007. godine, koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."
II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. Ugovora o kreditu 045-50-3964276, od dana 13. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem:OV-6895/07, dana 15. ožujka 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužiteljici FT zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.020,29 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 1,60 € od 31.3.2008. pa do isplate;
- na iznos od 11,50 € od 3.11.2008. pa do isplate;
- na iznos od 3,66 € od 2.12.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,46 € od 31.12.2008. pa do isplate;
- na iznos od 17,85 € od 19.2.2009. pa do isplate;
- na iznos od 11,91 € od 26.3.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,61 € od 27.4.2009. pa do isplate;
- na iznos od 10,26 € od 22.5.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,26 € od 1.8.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,05 € od 17.8.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,05 € od 17.8.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,85 € od 21.9.2009. pa do isplate;
- na iznos od 9,07 € od 1.10.2009. pa do isplate;
- na iznos od 10,28 € od 27.11.2009. pa do isplate;
- na iznos od 10,45 € od 30.11.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,40 € od 31.12.2009. pa do isplate;
- na iznos od 15,17 € od 31.1.2010. pa do isplate;
- na iznos od 14,54 € od 28.2.2010. pa do isplate;
- na iznos od 18,30 € od 31.3.2010. pa do isplate;
- na iznos od 17,59 € od 30.4.2010. pa do isplate;
- na iznos od 18,98 € od 31.5.2010. pa do isplate;
- na iznos od 31,30 € od 30.6.2010. pa do isplate;
- na iznos od 28,55 € od 31.7.2010. pa do isplate;
- na iznos od 36,13 € od 31.8.2010. pa do isplate;
- na iznos od 33,51 € od 30.9.2010. pa do isplate;
- na iznos od 29,30 € od 31.10.2010. pa do isplate;
- na iznos od 38,18 € od 30.11.2010. pa do isplate;
- na iznos od 49,49 € od 31.12.2010. pa do isplate;
- na iznos od 41,48 € od 31.1.2011. pa do isplate;
- na iznos od 44,29 € od 28.2.2011. pa do isplate;
- na iznos od 40,72 € od 31.3.2011. pa do isplate;
- na iznos od 55,82 € od 30.5.2011. pa do isplate;
- na iznos od 56,51 € od 31.5.2011. pa do isplate;
- na iznos od 57,99 € do 30.6.2011. pa do isplate;
- na iznos od 70,65 € do 31.7.2011. pa do isplate;
- na iznos od 64,15 € do 31.8.2011. pa do isplate;
- na iznos od 57,03 € do 30.9.2011. pa do isplate;
- na iznos od 56,26 € do 31.10.2011. pa do isplate;
- na iznos od 55,72 € do 30.11.2011. pa do isplate;
- na iznos od 59,11 € do 31.12.2011. pa do isplate;
- na iznos od 62,07 € do 31.1.2012. pa do isplate;
- na iznos od 62,47 € do 29.2.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,42 € do 31.3.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,80 € do 30.4.2012. pa do isplate;
- na iznos od 62,75 € do 31.5.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,16 € do 30.6.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,58 € do 31.7.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,38 € do 31.8.2012. pa do isplate;
- na iznos od 57,80 € do 30.9.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,55 € do 31.10.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,87 € do 30.11.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,95 € do 31.12.2012. pa do isplate;
- na iznos od 55,76 € do 31.1.2013. pa do isplate;
- na iznos od 60,17 € do 28.2.2013. pa do isplate;
- na iznos od 60,55 € do 31.3.2013. pa do isplate;
- na iznos od 58,83 € do 30.4.2013. pa do isplate;
- na iznos od 53,46 € do 31.5.2013. pa do isplate;
- na iznos od 53,32 € do 30.6.2013. pa do isplate;
- na iznos od 54,64 € do 31.7.2013. pa do isplate;
- na iznos od 59,68 € do 30.9.2013. pa do isplate;
- na iznos od 59,68 € do 30.9.2013. pa do isplate;
- na iznos od 58,17 € do 31.10.2013. pa do isplate;
- na iznos od 59,24 € do 2.12.2013. pa do isplate;
- na iznos od 57,97 € do 9.1.2014. pa do isplate;
- na iznos od 61,34 € do 3.2.2014. pa do isplate;
- na iznos od 63,43 € do 4.3.2014. pa do isplate;
- na iznos od 1.322,49 € do 3.4.2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu 045- 50-3964276, od dana 13. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem: OV-6895/07, dana 15. ožujka 2007. godine, koji glasi: “NAKNADA 3.30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužitelju FT, na ime plaćane naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 462,63 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2007. godine pa do isplate po stopi koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
VI Odbija se tužbeni zahtjev:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici FT, na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.359,48 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
na iznos od 7,26 € od 30.11.2007. pa do isplate
na iznos od 7,23 € od 31.12.2007. pa do isplate
na iznos od 7,36 € od 31.1.2008. pa do isplate
na iznos od 7,43 € od 29.2.2008. pa do isplate
na iznos od 7,55 € od 31.3.2008. pa do isplate
na iznos od 7,34 € od 5.5.2008. pa do isplate
na iznos od 11,17 € od 31.5.2008. pa do isplate
na iznos od 11,31 € od 30.6.2008. pa do isplate
na iznos od 11,15 € od 12.8.2008. pa do isplate
na iznos od 11,11 € od 1.9.2008. pa do isplate
na iznos od 11,28 € od 1.10.2008. pa do isplate
na iznos od 12,25 € od 3.11.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 € od 2.12.2008. pa do isplate
na iznos od 12,31 € od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 12,68 € od 19.2.2009. pa do isplate
na iznos od 12,28 € od 26.3.2009. pa do isplate
na iznos od 19,52 € od 27.4.2009. pa do isplate
na iznos od 19,27 € od 22.5.2009. pa do isplate
na iznos od 19,05 € od 1.8.2009. pa do isplate
na iznos od 19,03 € od 17.8.2009. pa do isplate
na iznos od 19,03 € od 17.8.2009. pa do isplate
na iznos od 19,11 € od 21.9.2009. pa do isplate
na iznos od 19,14 € od 1.10.2009. pa do isplate
na iznos od 19,27 € od 27.11.2009. pa do isplate
na iznos od 19,29 € od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 19,50 € od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 19,80 € od 31.1.2010. pa do isplate
na iznos od 19,74 € od 28.2.2010. pa do isplate
na iznos od 20,15 € od 31.3.2010. pa do isplate
na iznos od 20,07 € od 30.4.2010. pa do isplate
na iznos od 20,22 € od 31.5.2010. pa do isplate
na iznos od 21,54 € od 30.6.2010. pa do isplate
na iznos od 21,27 € od 31.7.2010. pa do isplate
na iznos od 22,10 € od 31.8.2010. pa do isplate
na iznos od 21,81 € od 30.9.2010. pa do isplate
na iznos od 21,35 € od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 22,32 € od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 23,56 € od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 22,68 € od 31.1.2011. pa do isplate
na iznos od 22,99 € od 28.2.2011. pa do isplate
na iznos od 22,60 € od 31.3.2011. pa do isplate
na iznos od 24,25 € od 30.5.2011. pa do isplate
na iznos od 24,32 € od 31.5.2011. pa do isplate
na iznos od 24,49 € od 30.6.2011. pa do isplate
na iznos od 24,06 € od 31.7.2011. pa do isplate
na iznos od 23,40 € od 31.8.2011. pa do isplate
na iznos od 22,68 € od 30.9.2011. pa do isplate
na iznos od 17,76 € od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 17,72 € od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 17,99 € od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 18,23 € od 31.1.2012. pa do isplate
na iznos od 18,26 € od 29.2.2012. pa do isplate
na iznos od 18,09 € od 31.3.2012. pa do isplate
na iznos od 18,20 € od 30.4.2012. pa do isplate
na iznos od 18,28 € od 31.5.2012. pa do isplate
na iznos od 18,15 € od 30.6.2012. pa do isplate
na iznos od 18,19 € od 31.7.2012. pa do isplate
na iznos od 18,09 € od 31.8.2012. pa do isplate
na iznos od 17,89 € od 30.9.2012. pa do isplate
na iznos od 18,10 € od 31.10.2012. pa do isplate
na iznos od 18,21 € od 30.11.2012. pa do isplate
na iznos od 18,14 € od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 17,72 € od 31.1.2013. pa do isplate
na iznos od 18,07 € od 28.2.2013. pa do isplate
na iznos od 18,10 € od 31.3.2013. pa do isplate
na iznos od 17,97 € od 30.4.2013. pa do isplate
na iznos od 17,54 € od 31.5.2013. pa do isplate
na iznos od 17,53 € od 30.6.2013. pa do isplate
na iznos od 17,63 € od 31.7.2013. pa do isplate
na iznos od 18,04 € od 30.9.2013. pa do isplate
na iznos od 18,04 € od 30.9.2013. pa do isplate
na iznos od 17,91 € od 31.10.2013. pa do isplate
na iznos od 18,00 € od 2.12.2013. pa do isplate
na iznos od 17,90 € od 9.1.2014. pa do isplate
na iznos od 18,17 € od 3.2.2014. pa do isplate
na iznos od 18,33 € od 4.3.2014. pa do isplate
na iznos od 18,21 € od 3.4.2014. pa do isplate
a sve u roku od 15 dana."
VII Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria, d.d. nadoknaditi tužiteljici FT trošak postupka u iznosu od 630,41 EUR (slovima: šestotrideset eura i 6 četrdesetjedan eurocent) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnio je tuženik, pobijajući istu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da naknadi troškove tuženiku, podredno da se ista ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tužiteljica žalbom pobija oduku o troškovima postupka, s prijedlogom da se odluka preinači i naloži tuženiku da joj u cijelosti naknadi zatražene troškove postupka.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 13. ožujka 2007. i to u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, kao i isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznom kamatom od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate. Predmet spora je i zahtjev za utvrđenje ništetnim članka 3. predmetnog ugovora o kreditu (ulazna naknada), te isplata iznosa kojeg je tuženik na ime te odredbe primio sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile predmetni ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 23.122,08 CHF, uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatama tuženika, s tim da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 5,20 %, te da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, a radi kupnje motornog vozila, koji kredit je otplaćen.
7. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljem i to u određenim vremenskim razdobljima.
8. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/18, te je u tom predmetu i donesena odluka 03. rujna 2019.
9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tužena, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP-a).
10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u ovom ugovornom odnosu tužena postupala na jednak način kao i u navedenom kolektivnom sporu radi čega ništetnim utvrđuje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te otplati kredita uz valutnu klauzulu vezanu za CHF, pozivajući se na odredbu članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
11. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je više plaćeno s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to u iznosu od ukupno 4.020,29 eura, a da je više plaćano s obzirom na povećanje kamatne stope 1.359,48 eura. Zbog tuženikovog prigovora zastare sud je odbio tužbeni zahtjev za potraživanje u odnosu na isplatu s osnova povećanja kamatne stope, a prihvatio je tužbeni zahtjev s osnove promjene, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora, pa je obvezao tuženicu platiti tužiteljici iznose razlike sa zateznim zakonskim kamatama od plaćanja do povrata, jer je tuženica navedeno stekla bez osnove, a temeljem odredbe članka 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22,156/22,155/23)– u daljnjem tekstu: ZOO).
12. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o „ulaznoj naknadi „ sud je utvrdio da su u članku 3. Ugovora stranke ugovorile jednokratnu naknadu koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, što predstavlja iznos od 462,63 eura, koji je naplaćen 16. ožujka 2007., a koju visinu niti datum naplate tuženik nije osporavao. Tužiteljici nije pojašnjeno na što se točno ti troškovi odnose, niti je mogla o tome pregovarati jer se radilo o tipskom i unaprijed sastavljenom ugovoru po tuženiku,
12.1. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužitelj kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogao utjecati. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 81., 82. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdivši da je odredba sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna. Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. ZOO-a, prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužitelju iznos od 462,63 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita.
13. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.
14. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost ugovornih odredbi, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno ne znači ujedno da te odredbe ugovora o kreditu nisu nepoštene, a time i ništetne, te nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi koje je sud pravilno temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao.
15. U odnosu na žalbeni navod da mu nije omogućeno dokazivati poštenost relevantnih Ugovornih odredbi niti u postupku po kolektivnoj tužbi niti u ovom pojedinačnom postupku, za navesti je da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnog tužitelja obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi, što je bilo predmetom razmatranja u postupku po kolektivnoj tužbi, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti navedenih odredbi. Dakle da je informirala tužitelja o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, te o egzaktnim parametrima i metodama izračuna o kojima će ovisiti njegova odluka o promjeni kamatne stope, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora. Istina, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje djelatnika banke UT , od kojeg dokaza je tuženik odustao.
16. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, budući zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku (27.prosinca 2021.) nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (članak 225. ZOO- a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.
17. Neosnovana je žalbena tvrdnja da tužitelj nije dokazao status potrošača. Tu je činjenicu prvostupanjski sud valjano utvrdio, tužitelj je fizička osoba, kredit je uzeo za kupnju vozila, pa je s obzirom na navedeno na tuženika prebačen teret dokazivanja postojanja okolnosti koje bi tužitelju status potrošača oduzele.
18. U odnosu na žalbene navode, kojim se osporava odluka suda o ništetnosti odredbe o „ulaznoj naknadi“ za navesti je da iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.
18.1 Pravilno je sud prvog stupnja u tom dijelu odbio prigovor zastare, pozivajući se na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj: Su-IV47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.
19. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj. Naime, neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.
20. Visinu stope zateznih kamata, na dosuđeni iznose glavnice, u točki V., valjalo je uskladiti s odredbom iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
21. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji upućuju na nezakonitost odluke o troškovima postupka, budući je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio postotak uspjeha tužiteljice u ovom postupku. Naime, primjenjujući odredbu članka 154. stavak 2. ZPP- a, uzimajući u obzir djelomičan uspjeh tužitelja u ovoj parnici, kako djelomičan uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva (76,73 %) tako i 100% uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dakle ukupan uspjeh od 88,37%, od čega je potrebno oduzeti i postotak uspjeha tuženika (11,63 %), preinačena je odluka o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, kao i visinu ukupnih troškova tužitelja (1.250,00 eura), pa kad se to stavi u omjer uspjeha tužitelja od 76,73 % (959,13 eura) te doda trošak sudskih pristojbi od 51,96 eura (troškovi vještačenja nisu zatraženi) dođe se do iznosa od 1.011,09 eura, koji je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici, zbog čega je preinačena odluka o troškovima postupka.
22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a.
23. Kako tuženica nije u žalbenom postupku uspjela ne pripada joj trošak sastava iste, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a, dok je tužiteljici, s obzirom na djelomičan uspjeh u žalbenom postupku priznat trošak po Tbr. 10.4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23).
Dubrovnik, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
