Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-658/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasni Preložnjak -Bedić, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-494/2023-24 od 18. lipnja 2025., 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-494/2023-24 od 18. lipnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu, broj ... sklopljen 26.7.2006. između tužitelja i tuženika potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Marodija iz Čakovca, Matice hrvatske 14 dana 28.7.2006. pod brojem OU-947/06-1, kao i Aneks broj: 1 Ugovora o kreditu broj: 5103080176 od 12.2.2016. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Marodija iz Čakovca, Matice hrvatske 14 dana 19.2.2016. pod brojem OV-1700/16 pa stoga predmetni ugovor i Aneks ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika i založne dužnike. II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju VA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, parnični trošak u iznosu od 1.625,00 (tisuću šesto dvadeset pet eura), u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude, pravodobnu žalbu podnio je tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tužitelju.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

6. Neosnovan je i žalbeni navod bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, sadržajno ukazujući da mu nije onemogućeno raspravljanje, budući mu je podnesak tuženika od 26. svibnja 2025., dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave (4. lipnja 2025.). Međutim, podnesak tuženika od 26. svibnja 2025., poslan je u elektronički poštanski pretinac punomoćnika tužitelja dana 28. svibnja 2025., a punomoćnik tužitelja ga je preuzeo tek 10. lipnja 2025., pa je dakle njegova pogreška, što se na isti nije mogao očitovati, prije zaključenja glavne rasprave.

7. Među strankama nije sporno da su 26. srpnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 51400607-5103080176 , te da je kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 52.392,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 300 mjeseci po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovoreno plaćanje kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,75 % godišnje, a namjena kredita je bila kupnja nekretnine. Stranke su zaključile i Anex Ugovora o kreditu od 12. veljače 2016., kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu od 26. srpnja 2006., kao i Anexa ugovora od 12. veljače 2016. Nesporno je utvrđeno da je u postupku pred istim sudom broj P-344/2022 tužitelj ishodio nepravomoćnu presudu kojom je usvojen njegov tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, vezano za predmetni ugovor o kreditu.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da utvrđenje ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, iako visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 87. stavak 1. i 2. ZZP/03, članak 96. -102. ZZP/07 i članak 55. stavak 1. i 2. ZZP/14). Dakle, preostali dio ugovora i dalje je obvezujući za stranke budući može opstati i bez nepoštenih odredbi, jer se i bez nepoštenih odredbi može ostvariti svrha ugovora te se mogu ispuniti obveze iz ugovora.

10. Člankom 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu i ta odredba glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

10.1 Člankom 324. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10.2 Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirana identično odredbama ZOO-a i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom članka 324. stavak 2. ZOO. Činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati. Isto tako utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Ovakav pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024.

11. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti Anexa ugovora o kreditu za navesti je da su Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), uređene obveze vjerovnika i potrošača, u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u Eur. Dakle, sklapanje Anexa ili Sporazuma o konverziji ima svoje izvorište u zakonu i bankarske su institucije bile dužne postupiti po ZID ZPK za razliku od potrošača koji su imali pravo izbora, mogućnost potrošača da prihvati izračun konverzije kredita. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju ZID ZPK, kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19.c točka 6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom.

12. S obzirom na sve navedeno neosnovan je i žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava, te je stoga valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. S obzirom da tužitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tuženik naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi