Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-201/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreba, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o., Osijek, protiv ovršenika OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Ovr-1513/2025-2 od 02. srpnja 2025., 22. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Ovr-1513/2025-2 od 02. srpnja 2025. u pobijanom dijelu točke II. izreke.

II.Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je o troškovima izravne naplate po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na način da je ovrhovoditelju dosuđen trošak u iznosu od 28,12 EUR.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen (točka II. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ). Predlaže pobijanu odluku preinačiti i ovrhovoditelju dosuditi i zatraženi trošak pribave pravomoćnosti koji, sukladno odredbi članka 32. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada punomoćniku ovrhovoditelja, a koji mu trošak nije priznat, podredno odluku ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim rješenjem sud je ovrhovoditelju priznao trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji radi provođenja ovrhe u postupku izvansudske odluke i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova, dok nije prihvatio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, primjenjujući odredbe članka 283. OZ-a prema kojima javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.

6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. podrednog ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave pravomoćnosti i ovršnosti, jer taj trošak nije bio potreban (članak 155. stavak 1. podrednog ZPP-a) budući je zakonskim odredbama (članak 283. stavak 1. i 4. OZ-a), kao lex specialis, propisana posebna procedura izdavanja i dostave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene od strane javnog bilježnika, po kojoj tu potvrdu javni bilježnik izdaje i dostavlja i bez zahtjeva ovrhovoditelja, dakle po službenoj dužnosti, što radnju pribavljanja takve potvrde čini nepotrebnom.

8. Žalbeni navod o tome kako se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti je neosnovan sve da je to (nedostatak dokaza o tome da je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti pribavio punomoćnik stranke a ne sama stranka) i bio razlog zbog kojeg prvostupanjski sud nije ovrhovoditelju taj trošak dosudio, a to nije bio razlog. Tarifa i nije propis na temelju kojeg sud odlučuje o tome koji će se trošak u sudskom postupku stranci priznati ili ne, Tarifa je samo cjenik usluga (što joj i ime govori) koje odvjetnici pružaju svojim strankama, a koje od tih usluga su bile potrebne u konkretnom sudskom postupku i padaju na teret protivne stranke, odlučuje sud prema procesnim pravilima pojedine vrste postupka.

9. Žalitelj ukazuje i na drugačiju praksu drugih sudova, pa čak i drugačiju odluku i pravno shvaćanje revizijskog suda, ali ovaj je drugostupanjski sud shvaćanja da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom pravilno primijenio materijalno pravo, točnije odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, kao lex specialisa, kada je donio pobijanu odluku.

10. Slijedom navedenog o žalbi ovrhovoditelja odlučeno je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

11. O zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučeno je točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, budući žalitelj sa žalbom nije uspio.

U Dubrovnik, 22. listopada 2025.

Sutkinja

Noemi Butorac